Pratite nas

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Oreškoviću nitko nije prišapnuo da je on na čelu ‘neoustaške’ i ‘profašističke’ Vlade

Objavljeno

na

Predsjednica je to skužila i odmah energično po stoti puta osudila ustaške zločine počinjene prije 75 godina. Nije zaostala u posipanju pepelom ni naša Vlada, usput se nadajući da će “savjetnik gromovnik“ što prije u avion i nestati u obliku magle.

[ad id=”93788″]

Od samostalnosti ove države pa do današnjih dana pred nama je prodefilirala neprekidna kolona novopečenih političara. Lijevih, desnih i pripadnika tzv. centra što god to značilo. Na našu žalost i sramotu samo je jedan bio državnik – dr. Franjo Tuđman. Sve ostalo bilo je društvo iz “Prosjačke opere“. Operetna čeljad koje je tranzitna politička bujica izbacila na površinu. Od onih ograničenog roka trajanja do onih koji su bili odmah pokvarljiva roba kao npr.: Ivo Sanader. Osnovna karakteristika bivših i današnjih političkih nomenklatura RH je upravo zaudarajuće poltronstvo. Strah što će o njima reći i misliti EU, USA i njena ambasada, Britanci, Pupovac i slični. Evo jednog od zadnjih primjera: doleti od nekud iz svijeta u Hrvatsku Obamin savjetnik za Holokaust. Markov trg i Pantovčak se tresu. Stigao je sveti Ilija gromovnik. Orešković možda misli kako njega neće okriviti za fašizaciju Lijepe naše jer on ne zna dobro hrvatski, ali mu pri tome nitko nije prišapnuo da je on, po domaćim i stranim ljevičarima i dušobrižnicima Lijepe naše, zapravo na čelu “neoustaške“ i “profašističke“ Vlade. Predsjednica je to skužila i odmah energično po stoti puta osudila ustaške zločine počinjene prije 75 godina. Nije zaostala u posipanju pepelom ni naša Vlada, usput se nadajući da će “savjetnik gromovnik“ što prije u avion i nestati u obliku magle.

Toma Nikolić, predsjednik Srbije bulazni o više od 700.000 tisuća ubijenih u Jasenovcu dok hrvatska politička elita, kako bi rekli Zagorci, ”čkomi”. Ne bi se oni šteli mešati. Hrvateki su sretni da imaju državu. Kakva bila da bila nek’ je bar djelomično naša. Dejan Jović i dalje prodaje teoriju da RH nije nastala na demokratski način. ”Diktatora” Tuđmana narod se silno bojao mada mu je govorio kroz medije što god mu je palo na pamet. Naročito su ga se bojali gledatelji Žikine dinastije, UDBA, kosovci, dalmatinski orjunaši, Sanja, Rada, Rade, Mira, Račan koji je s SDP-om napustio Sabor u času glasovanja o odvajanju od SFRJ i tko bi ih sve nabrojao. “Strah“ je bio toliki da je 19. svibnja 1991.g., 94,17% Hrvata glasovalo za samostalnost Hrvatske. Na referendumu je zabilježena rekordna izlaznost od 83,56% glasača. Ovako visok postotak gotovo da nije imala ni jedna država na svijetu. Svejedno naši politički poltroni ponašaju se kao da je broj glasača koji je referendumom izglasao samostalnu Hrvatsku ravan broju onih koji su izašli na “Šeksov“ referendum o ulasku u EU.

Ovih se dana istakao k’o muha u čaši mlijeka bivši američki predsjednik Bill Clinton. Gospođa Clinton je imala predizborni skup u New Jerseyu pa je suprug došao malo “podboltati“ svoju Hillary. Pritom se obrušio kao hrvatski MIG na Mađarsku i Poljsku. ”Dajte nam autoritarnog diktatora, a strance držite podalje. Zvuči vam poznato?“ rekao je Bill pljuckajući posredno po Trumpu. Ali Poljaci, osim što su u ogromnoj većini katolici kao i Hrvati, nisu spremni “pušiti fore“ bivšeg američkog predsjednika. Poljska premijerka Beata Szydlo je u roku odmah zatražila od Clintona da se ispriča naciji od 38 milijuna stanovnika. No, još je važnija činjenica da u SAD živi oko 10 milijuna Amerikanaca porijeklom iz Poljske. Hoće li oni nakon “izlijetanja“ Billa sa staze dati svoje glasove Hillary ili Trampu prosudite sami. Američka ambasada u Varšavi hitro se ispričala Poljskoj zbog “osobne greške“ bivšeg predsjednika koji je malo zaboravio da je bivši. Usporedite Billa Clintona s bezimenim savjetnikom za Holokaust sadašnjeg Predsjednika koji je, usput rečeno, na odlasku.

Dobro, nisu svi Poljaci bili tako oštri prema našem Billu. Čelnik vladajuće konzervativne stranke Jaroslaw Kaczynski bio je iznenađujuće blag. Lakonski je preporučio Clintonu da posjeti psihijatra! Kako su reagirali Mađari i Orban na Clintonovo šamaranje ne treba ni posebno opisivati. Brojna hrvatska peta kolona svakodnevno opskrbljuje europsku pa i svjetsku globalističku elitu lažima i objedama o Vladi koja je “proustaška“ ili “profašistička“, a Der Spiegel šalje svoje ljevičarske poruke preko kojih i Vlada i ministar Kovač i velevažni Karamarko prelaze kao Mujo preko “Mosta na ćupriji“. Jaroslaw Kaczynski je poslao jasnu i nediplomatsku poruku Clintonu. Karamarko je šef HDZ-a, ali on je zabavljen spašavanjem svoje riđe Ančice i vlastite kože, pa je uvrede na račun zemlje koja ga je izabrala da zastupa njene interese tek odšutio. Kažu da je on čovjek “službi“ pa onda sigurno zna tko i kad “fašizira“ zemlju, tko se pod okriljem noći šulja na stražnji ulaz u određena veleposlanstva, tko izmišlja ustaše, gaženje ljudskih prava itd. Afera sa suprugom i notornim Jozom Petrovićem nije racionalan razlog da se on kao prvi potpredsjednik Vlade potpuno isključuje iz ideoloških “državnih udara“ koji su na djelu u RH. Ako je Orešković doveden da nam sredi financije, kreditni rejting i BDP te makroekonomiju onda se Kolinda, Karamarko i Kovač moraju pobrinut barem za jugo-ambasadore u Parizu, Rimu, Podgorici… i moraju riješiti “partizanku“ Mirjanu Rakić koja od 18.ožujka o.g., još uvijek neukusno preferira notornog Matiju Babića nakon što je munjevito sotonizirala Marka Juriča za njegov satirični istup. Dojam je ponekad da je SDP još uvijek na vlasti. Doduše ne u Banskim dvorima, ali u glavama nekih trenutno vladajućih svakako jest. Kad smo već kod SDP-a ne mogu se ne sjetiti Milanovićevog “non pasaran“ Europi u slučajevima Perković i Mustač i pritiscima Angele Merkel kod imigrantske krize. Uspjeh nije bio bog-zna-kakav, ali je Milanović pokazao da se ne “trese od straha“ pred europskim činovnicima. Kod ove Vlade nažalost nisam primijetio takav gard.

U političkoj trakavici oko slovenskog zauzeća vrha Svete Gere, što ga Slovenci zovu Trdinov vrh, držanje Hrvatske i Slovenije posve je u skladu s tim nazivima. Dok slovenska strana vodi ”trdo politiko okupacije spornega območja”, hrvatska se drži mlitavo kao ”mila Gera”.

baba sarnavkaDok se progresivna ljevičarka Sanja Sarnavka po treći put kandidira za ulazak u Vijeće za nadzor sigurnosno-obaviještajnih agencija dotle Ivan Zvonimir Čičak otvoreno poziva Ranka Ostojića: “Zašto ste dr. Zlatka Matešu skinuli s liste za Vijeće“. Da ne bude zabune riječ je o istom Vijeću u koje već po treći put želi “kompetentna“ Sanja. Ozbiljno mislim da je kompetentna i apsolutno relevantna za detektiranje fašista i ustaša u Lijepoj našoj. Čičak se pjeni jer je Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) kandidirao u Vijeće svog člana dr.sc. Zlatka Matešu, bivšeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske i trenutnog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Naravno ljutnja je bespredmetna. Zlatka Matešu za predsjednika Vlade imenovao je u doba “crnog mraka“ osobno “diktator“ dr. Franjo Tuđman. To je bilo u ono grozno vrijeme kad je Hrvatska “visila“ međunarodnim vjerovnicima nešto oko 6 milijardi dolara. Mateša se u svom četverogodišnjem mandatu nije uspio popeti do barem 10 milijardi baksa. Međutim, do tog iznosa za čas su se, nakon smrti “diktatora“, popele ljevičarske nevladine udruge čija perjanica je svestrana Sanja. Sanja se po nekim izvorima kuži u rad sigurnosno-obavještajnih agencija ”k’o Mare u veliki ….” Ali se zato ”ko riba na suhom” snalazi u domeni tzv. ljudskih prava. U intervjuu koji je dala za Pupovčeve ”Novosti“, na pitanje: “Kamo, po vašem sudu, vodi referendum da se brak Ustavom definira kao životna zajednica žene i muškarca“ odgovorila je spremno “s tom smo se inicijativom vratili gadno unazad. Smatram da je ona samo početak nečeg što se namjerava napraviti. Ovo je proba, a uskoro će doći ozbiljnija pitanja, poput prava na pobačaj. Riječ je o “gomilici“ (ta gomilica je 70% posto izišlih na referendum koji su glasovali sa DA) koja želi zauzeti pozicije moći u svjetonazorskoj priči. Od početka smo u njihovom vokabularu i načinu djelovanja prepoznali da je iza svega Opus Dei, vrlo utjecajna i bogata crkvena organizacija.“ Ovaj bi citat ujedno trebao biti i dio odgovora Ranka Ostojića Čičku zašto Sanja, a ne Mateša. Jest da je Mateša bio uspješan predsjednik Vlade, da je doktor prava, da je predsjednik HOO, ali dragi gospodine Zvonimire kad je taj vaš Mateša otkrio da iza referenduma stoji opasna, bogata, crkvena organizacija Opus De? Lucidna Sanja to je skužila od prve. Opasne B.A.B.E., mentalne partizanke, krasi prodornost, efikasnost i raskošni talenat za denunciranje stranim globalistima svih onih primitivaca, koji nas sramote nebulozno tvrdeći da je brak životna zajednica žene i muškarca. A Zlatku Mateši to je opomena da ne ide sa svojim tankim tuđmanovskim referencama protiv nabrijane stručnjakinje koja kad baci grah odmah nađe opaki virus Opus dei-a.

Pri grupnom posjetu B.A.B.-a predstavi Labuđe jezero u HNK kažu da su babe donijele hranu za nahraniti labudove.

Evo još jedan dokaz kmetskog i poltronskog mentaliteta u Hrvatskoj. Do pobjedonosne Oluje Spasoje Petrović Štuka mirno je i spokojno živio u selu Vognju blizu Rume u Srbiji. Radio je kao policajac. Za napomenuti je kako RH odavno zna za sve o njemu, gdje je, što radi i tko je on. Štuka je na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu priznao da je ubio francuskog dragovoljca. To su, uostalom, potvrdili i svjedoci. Ali Štuka se nagodio s tužiteljstvom te je kao pokajnik oslobođen odgovornosti. Sve po zakonu. Štuka je, dakle, ubojica jedne od ikona Domovinskog rata francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera. Zašto se, recimo, naš Mirko Norac nije mogao nagoditi s našim DORHO-m? Ili zašto slična nagodba nije omogućena Hrvatima optuženima u slučaju Lora? Zašto je Đuro Brodarac umro u neljudskim uvjetima pritvora u Osijeku? Zašto ni za Glavaša nije ponuđena neka pogodna nagodba? Ili zašto nije pronađeno neko rješenje u slučaju Kerestinac i da ne nabrajam dalje jer bi to moglo dignuti tlak Vesni Teršelič i Zoranu Pusiću. Štuka bi mogao, nevin kao Himler, ali takvim ga je proglasio beogradski sud, mogao jednog dana lijepo doći na ljetovanje na naš Jadran da se malo odmori u stilu “tko nas bre zavadi“.

Međutim, ustašluk ne miruje pa je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić postavila pitanje Europskoj komisiji sprječava li priznavanje statusa “svjedoka suradnika“ ratnim zločincima pred srbijanskim pravosuđem njihovo procesuiranje pred pravosudnim organima EU, odnosno primjenjuje li se na njih načelo “non bis in idem“ prema kome se nikome ne može suditi ponovno za djelo za koje je osuđen ili oslobođen. Odgovor je bio pozitivan pa to znači da hrvatsko pravosuđe može suditi ubojici Štuki. Kao da nije moglo i prije “blagoslova“ EU Komisije. Međutim, DORH i dalje šuti. Vjerojatno čekaju da srpski ministar rada Vulin kaže što misli o toj ustašoidnoj ideji. Umjesto da se bave izručenjem srpskog ratnog zločinca i sudbinom odlikovanog francuskog heroja Domovinskog rata, naši ljevičarski mediji radije “puše“ mudrosti bivše glasnogovornice Haaškog tužiteljstva Florence Hartmann. “Šarmantna“ Florence, koja “ume da govori srpski“ i još k tome misli srpski, idealna je sugovornica Jutarnjem listu.

Mudra glasnogovornica koja je i sama odsjedila u zatvoru oko tjedan dana dobro je iskoristila ljevičarsku solidarnost s njenom “tragičnom“ sudbinom. Na pitanje što misli o traženju RH da se Srbija odrekne zakona o univerzalnoj odgovornosti premudra bivša glasnogovornica nas podučava otprilike ovako: zašto bi se Srbi odrekli tog zakona kad vi Hrvati niste kaznili svoj ratne zločince. Kao da je inspiraciju za takove nebuloze našla u liku i djelu Vesne Teršelič. Sam sam branio u barem desetak suđenja Hrvatima za ratne zločine. Gore sam naveo samo neke primjere, a da Grubore i Željka Sačića nisam ni spomenuo. I nigdje baš nigdje optuženi hrvatski branitelj kojem je dokazan zločin nije se uspio “nagoditi“ s DORH-om kao ubojica Šuka. Naravno za srpsku “glasnogovornicu“ sudac Theodor Meron je korumpiran. Oslobodio Gotovinu i Markača. Očita korupcija. Ja bih rekao, intelektualna korupcija jedne dosadne, nekompetentne osobe koja se ne može pomiriti s autsajderskom ulogom koju igra sa svojom neuspješnom i neutješnom šeficom Carlom del Ponte. Svoj zatvorski staž od sedam dana smatra “zloupotrebom vlasti u Europi“, ali osam godina tamnovanja Ante Gotovine očito smatra “lošom“ srećom našeg generala. Sve do pojave “korumpiranog“ suca Merona. Nekako mi se čini da je naša Florence s obzirom na znanje srpskog jezika imala nekoliko brifinga sa Olijem Frljićem i Milom Kekinom. Koliko identičnih misli i stavova. Koliko nostalgičnog jugoslovenstva. Koliko bijesnog pljuckanja po Meronu. A za Šešelja ima samo riječi kamilice: “Šešelj će na kraju dobiti malu kaznu, ali neće opet ići u Haag.“ Toliko od Florence, ljevičarske heroine koja je odležala teških sedam dana u haaškim kazamatima te o čijoj će se tragediji snimati futuristička komedija. Ideš negdje Florence? Uzmi Uber. To je jednostavan način za vožnju po svojoj savjesti.

[ad id=”93788″]

U prvoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji učenici će uz srpski, engleski, francuski, njemački, ruski, staroslavenski, grčki i latinski slušati i hrvatski – kroz otvoren prozor učionice.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Postoji li u ovoj Hrvatskoj relevantni političar koji će imati ‘muda’ i odgovoriti Vučiću?

Objavljeno

na

Objavio

Riječ “nijansa“ je ženskog roda što samo po sebi ne znači odmah nešto loše. Ponekad je to fina i neosjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednog u drugo. Ali ne u Hrvatskoj. U Lijepoj našoj nema postupnog prijelaza, naše nijanse su poput balvana, još bolje, poput legendarne “balvan revolucije”.

Naša omiljena lijeva medijska falanga dalekovidno i senzibilno kao “beli” orao s vrha Dinare uočava svaki “ustaški” trun u hrvatskim očima, ali je potpuno slijepa na sve veće jugobalvane pred njihovim zaslijepljenim i krmeljavim jugonostalgičarskim očima. Predrag Mišić je srpski dragovoljac Domovinskog rata. I nije jedini. Na fejsu je objavio “Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj”. Mišić zna da je taj proglas čista utopija, ali bez obzira na to dobro da ga je napisao.

Kaže: “Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se. O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja Europa. Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači. Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne… Alo, jučer je jedna od najmlađih žrtava Ovčare Igor Kačić imao rođendan. Tko je Irenu pitao kako je? Prekjučer je Luka Adrijanić…

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba, Vučića, Dačića, k…a palca. Vrli novinarčiću, da nije bilo Velimira Bujanca, o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se ne bi nikada čulo u medijima”.

Danima slušamo, gledamo i čitamo kako se Hrvatska pretvara u NDH. Hasanbegović pita: “ako je to točno je li Pupovac onda okupator ili sluga okupatora?” Na fejsu se čude: “Nisu mi jasni ovi Srbi povratnici, ako su 1995. godine bježali od ‘ustaša’ zašto su se onda vratili tim “ustašama?” Pogledajte dnevni tisak. Opća ofenziva na NDH…

U Temi dana od 23. kolovoza akademik Zvonko Kusić tvrdi da je današnja Hrvatska nastala u borbi protiv NDH. Sad je jasnije zašto se Zvonko ne zove Zvonimir. On je na vrijeme shvatio da po hrvatskom zakonu nije isto ako se napadne neki čovjek ili ako se napadne Srbin. Problem je u tome što je taj zakon davno u primjeni, mada još nije ni napisan, ni u Saboru usvojen! Gledam “zakonodavca” Pupovca na TV-u. Jedino ne shvaćam što će mu brada… Jel’ to ona nijansa s početka kolumne?

Otkud ‘delije’ i ‘grobari’ u Hrvatskoj?

Hajmo sad u sam epicentar političke “katastrofe” koja je uzdrmala, a i danas još trese antife i jugoviće u RH. Već i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali znaju da se u kafiću Borisa Petka slušaju fašističke pjesme i oplakuje tzv. Krajina. Boris, mirni i nekonfliktni hrvatski državljanin, prijatelj kapetana Dragana, njihove zajedničke slike dijeli po fejsu.  Prošle se godine u travnju, malo pod gasom, zabio autom u žandarmeriju.

Drugi dan pojaviše se naslovi u beogradskom tisku: “Kaos u Beogradu, pijani Hrvat uoči derbija Partizan-Crvena zvezda probio kordon policije i uleteo među…”. Ovih dana su tog istog “Hrvata” napali željeznim šipkama jer je Srbin i ga skoro umlatili. Gledam ga na TV-u, čovjek je čudo. Netko koga su izudarali željeznim šipkama, izgled sasvim normalno na TV-u. Što moderna medicina može čovjeku napraviti u roku od nekoliko sati, osobito u okolici Knina, u Uzdolju. To je pravi mirakul k’o oni u Međugorju, čovjek nema ni ogrebotine.

Zlobni desničari sramežljivo, ali uporno lansiraju “fake news” da se radilo o obračunu “delija” i “grobara”, ali je to malo vjerojatno. Otkud “delije” i “grobari” u srcu Hrvatske? Dobro, grobara ima svako veće mjesto…recimo, oni na Mirogoju. Ali “delija”? Ako čitate Pofuka, Gerovca, Jurasića, Ivanku Tomu, Roberta Bajrušija, Duhačeka…morate se početi lagano tresti. Od smijeha. Tako se 22. kolovoza ove godine javio Vladimir Đukanović zvani Bizon, ideolog Srpske napredne stranke, i ne trepnuvši bizonskom glavom obavijestio “vascelu” javnost da su u Uzdolju u Republici Srpskoj Krajini mučki napadnuti državljani SAO Krajine.

Je li možda netko pročitao reakciju na to naših uškopljenih političkih i medijskih poltrona koji brinu o tzv. cjelovitosti Republike Hrvatske? Nekako u isto vrijeme kad se dogodio ovaj jezivi “zločin” kraj Knina u Zagrebu, u Gračanima su pokopani su ostaci 294 žena, djece i muškaraca, žrtava komunističkog i velikosrpskog zločina 1945. godine. Opet se vraćam na nijanse. Koliku pozornost je dobio pokop? Nikakvu! Pazite, radi se o 294-ero ubijenih. Ali već danima mediji i političari bruje o ovom “zločinu iz mržnje”.

U Kninu.

I na kraju, još malo o “nijansama”. U ožujku se desio jedan sitni incident na nivou statističke pogreške. Trojica državljana Srbije “posjetili” su starijeg muškarca u Zagrebu. Malo su ga mlatili da prizna gdje drži novac i nakon što su ga pronašli, otišli su, a stariji muškarac je otišao u bolnici. U kojoj je ovih dana i umro od zadobivenih udaraca. To, naravno, nije zločin iz mržnje nego pohlepa za novcem!?

Novine su se “raskokodakale” o tom slučaju, ali to niste imali priliku nigdje pročitati. Iako to s odnosima Srba i Hrvata nema blage veze, nećemo valjda kvariti međunacionalne odnose…je li tako Branimire Pofuku? Ali da su tri hrvatska kriminalca ubili i opljačkali Srbina onda bi Gera i Pofuk digli tiražu Obzoru…

Sad je vrag stvarno odnio šalu. Ako vas netko u kafiću zapita “za što si?” Nemojte se zaletjeti i odgovoriti: “Za Dom Perignon!“ (ZDS) I to je ta nijansa na koju treba paziti.

Evo, jedan dobar srpski vic za koji su oni uvijek sposobni. Za razliku od poltronskih Hrvateka. Vic pokazuje suštinsku razliku o smislu za humoru dva “bratska naroda”.

U Beogradu lav iz zoološkog vrata preskoči ogradu i napadne ljude na cesti. Skoči neki hrabar tip, zgrabi lava i zadavi ga. Drugi dan naslov u novinama: “Neznani srpski junak golim rukama ubio lava koji je hteo da pojede našu srpsku decu”.

Nakon toga zazvoni telefon u redakciji novina i javi se dežurni novinar: “Halo, izvolite?”, “Dobar dan! Ja sam jučer zadavio lava koji je pobegao iz zoološkog vrta, ali ja nisam Srbin nego Hrvat”. Sljedeći dan pojavi se naslov u novinama: “Pobešneo ustaša bez povoda zadavio nedužnog lava, miljenika naše dece”.

Lovro Kuščević, kao i svaki bivši, pun je grijeha. Robert Bajruši je krsti. Najprije je Elizabeta Mađarević, tajnica u veleposlanstvu u Berlinu nešto mrmljala o “čistoj i bijeloj Europi”. Zamislite, ona bi u Europi htjela bijelce. K’o da neko drekne o crnoj Africi ili žutoj Aziji. Što sve ljudima pada na pamet. “Koja katastrofa” misli premijer. A Roby se trese jer smo postali država koja propagira fašizam i rasizam. Bijelci u Europskoj uniji, ma hajte, molim vas! I baš kad smo pomalo provarili jednu katastrofu, onu kninsku, naleti druga. A potom odmah treća, USKOK uletio u jednu od Lovrinih nekretnina i pronašao krunski dokaz – sliku Ante Pavelića.

Za Robyja Bajrušija, Ivanku Tomu, Pofuka, Tomića, Pavičića, Vitasa, Igora Mandića, Nenada Stazića, Klasića, Jakovinu, Markovinu, Vedranu Rudan, Radu, Anku…to je veleizdaja. Slažem se!!! Mala smo, ali ponosna zemlja. Oko četiri milje ponosnih Hrvateka. Svaki “domovine sinek” koji nešto postigne u bijelom svijetu mora se paziti k’o kap vode na dlanu. A sad naš Lovre, umjesto Titine slike, biste ili kipa, ili Bašćanske ploče u kojoj kralj Zvonimir ostavlja Hrvatsku drugu Titu, drži na zidu sliku Pavelića. S obzirom na broj stanovnika iseljene i “usoljene” Hrvatske, drug Tito je postigao rezultat koji zaslužuje svaki respekt. On na listama najvećih zločinaca 20. stoljeća zauzima između 10. i 12. mjesta na ponos i diku našeg naroda i narodnosti.

Sneška Banović očekivala je da će njegova ploča na HNK-u visjeti barem 700 godina, koliko će i ona odgajati nove mlade titoiste na Glumačkoj akademiji u Zagrebu.

Čista je misterija zašto je Pavelić završio u Lovrinoj kući

Popularni, pak, ministar u svojoj nekretnini drži sliku nekog Pavelića. Bezveznjaka kojeg nema među prvih 50 na vječnoj ranglisti zločinaca koji su obilježili Drugi svjetski rat. Dobro, pobio je on po sjećanju Igora Mandića, Ante Jelaske, Brane Pofuka, Gere, Tome, Anke, Rade, Rade i familije, kapetana Dragana i ekipe barem desetak milijuna ljudi, ali bez verifikacije tih vrhunskih rezultata.

Mislim, bez sudaca, pomoćnih sudaca, VAR-ova… Sada, eto, bivši ministar, u svjetski poznatim Nerežišćima, drži sliku zločinca kojeg Juga nije htjela osuditi na smrt barem u odsutnosti. Morao je umrijeti u Madridu prirodnom smrću. “Fali mi se”, kako kaže moj prijatelj Režić, Boljanin, da tada nije bilo moguće suditi nekoga u odsutnosti. Provjerio sam. Bilo je…

E sad, ostaje čista misterija zašto je Pavelić, umjesto pred narodnim sudom, završio u Lovrinoj kući u mondenim Nerežišćima? Misterij je i koja slika visi na zidu u kući Aleksandra Vučića? To nikada nećemo vidjeti iako si možemo zamisliti. Veća je to misterija nego pitanje kad je točno Ivo Andrić prestao biti hrvatski pisac ili tko je nacrtao “svastiku” na Poljudu.

Misterij jedino nije odgovor na pitanje zašto su hrvatski medijski falangisti potpuno prešutjeli pokop 294 žrtve zagrebačkih “osloboditelja”. Odgovor na to pitanje danas u Hrvatskoj zna svaka budala.

Usput rečeno Vučić je u subotu na TV Pink poslao poruku Hrvatskoj. Izjavio je da su napadi “strašni” i dodao da će Srbija pomoći svome narodu u Hrvatskoj. Prevedeno evo nam uskoro najprije “jogurt revolucije”, a odmah iza toga “balvan revolucije”. E sad, postoji li u ovoj Hrvatskoj relevantni političar koji će imati muda i odgovoriti srbijanskom predsjedniku? Nisam baš optimist. Ako se netko od njih ubuduće usudi spomenuti  “velikosrpsku agresiju”, blistat ćemo od sreće.

Zašto su Srbi prestali igrati šah? Kralj i kraljica su im pobjegli u London. Topovi su im na Kosovu, konji u Haagu, a šahovnica u Hrvatskoj.

Gordan Duhaček, intelektualni stup portala Index.hr, poseban dar BiH nama Hrvatekima, inače ponosni “homić”, ima dara i za poeziju, pa je malo prepjevao “Vilu Velebita”:

“Oj, ti govno,

govno Velebita,

ti našeg crijeva diko,

Tvoja slava jeste nama sveta,

tebi Hrvat kliko,

ti govno Velebita…” i tako uporno, talentirano, indexovski.

On ljubi “fekalije, govno, smeđe…”. Evo tipičnog “govora ljubavi” jednog BiH “pedera”. I budite bez brige, on je vjerojatno preko reda dobio državljanstvo Republike Hrvatske.

Njemu Martina Mlinarević-Sopta zasigurno nije poslala ljupku poruku: “Tko vas je..  majmuni”. Osjetila je ženska da je u Hercegovini ne vole dovoljno. A Sejdo je Martinu imenovao  veleposlanicom u Pragu. A 182 cm visoka diplomatkinja voli i cijeni Sejdu. A to što Sejdu ne vole i ne cijene “majmuni” nju boli ona stvar.

Napokon je Hrvatska snašla snage…

Definitivno živimo u epohi podijeljeni na “klerofašiste”, ustašoide, ognjištare, rigidne desničare, primitivne rasiste, troglodite, fašiste, naciste, mrzitelje Srba, Židova i Roma, imigranata, Soroša, Angele Merkel, Macrona, EU-a, Pupovca, Vučića, SDSS-a, NOB-a, Tita, 6. ličke…i ako nastavim ode stranica. A na drugoj strani su sami partizani, antife i Zvonko Kusić koji nas podučava da smo nastali boreći se protiv NDH i svih ovih gore citiranih. Svi su oni sam cvijet demokracije. I sad se sjetite Tuđmana i 1991. pa do kolovoza 1995. I probajte si odgovoriti na kojoj strani su bili jedni, a na kojoj drugi. Po Kusiću su se ustaše i klerofašisti…borili protiv NDH, a za državu Hrvatsku, a što po njemu dokazuje Ustav RH.

Poštovani akademiče, tko je ginuo u Vukovaru, Maslenici, Gospiću, Dubrovniku, Lici, Dalmaciji, Slavoniji…? Ustavotvorci ili oni s krunicom oko vrata i usklikom ZDS na usnama? I danas smo na kraju jednog shizofrenog puta gdje pobjedonosno stoji bradati Pupi i prijeteći podiže prst: “Ne bih želio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo koje je imao jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao sa sramotnim krajem zato što je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima…takav ishod nije nerealan pa da i ova država zbog opsesivne mržnje prema Srbima…doživi jednaku sudbinu kao i marionetska država od ’41. do ’45. godine”.

Dragi bradati Pupi, ne strahuj i ne boj se da će se još jednom ponoviti Bleiburg, Macelj, Huda jama, Križni put, Gračani, Savska cesta, Ovčara, Škabrnja, Borovo selo…i ne prijeti se. I tebe i Kusića treba podsjetiti da je i sam Tuđman, Titov general, rekao u Lisinskom da je NDH, između ostalog, bila i izraz želje hrvatskog naroda za svojom državom. I nakon ove ružne Pupovčeve prijetnje napokon je država Hrvatska našla snage da, kako to i priliči suverenoj i pobjedonosnoj zemlji, odgovori Pupovcu, traktorašima, Vučiću, Đukanoviću Bizonu, Kusiću, Orjuni, yugozombijima…te tresne šakom o stol i pošalje im dugo očekivanu poruku: RH i Vlada i dalje će raditi sve da Republika Srbija i BIH uđu u EU….

Moj Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je jednu aktualnu misao koju je napisao Johann Wolfgang von Goethe: “Nitko nije beznadnije porobljen nego oni koji lažno vjeruju da su slobodnan”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim

Objavljeno

na

Objavio

Više je razloga zbog kojih sam posljednjih godina izbjegavala pisati ili javno govoriti o hrvatskom strukturnom i sustavnom odbijanju da se suoči s totalitarnom prirodom komunističkog režima i njegovim zločinima. Ali ovih se dana dogodio razlog da učinim iznimku. U cintoriju crkve u Gračanima, u sjevernom dijelu Zagreba dovršena je spomen-grobnica žrtvama komunističkih vlasti. A to je ipak dijelom bila moja priča.

Gračani su paradigma poslijeratnih revolucionarnih likvidacija i upravo se zato drže tako čvrsto zatvorenim. Zato što se ondje jasno vidi kako su „likvidacije neprijatelja naroda“ bile pomno planirane, pažljivo organizirane i sustavno provođene.

Gračanski zdravstveni inspektor Miroslav Haramija, koji je bio zadužen za organizaciju i nadgledanje pokopa žrtava zabilježio je 20 lokacija masovnih grobnica sa 783 likvidirane žrtve i sačuvao svoje bilješke s označenim mjestima grobnica, zakopavši papire u vrtu. Još 1990. je iskopao i objavio svoje zapise. Nije dočekao da bilo koju od njih otkopaju. No svoja je saznanja prenio na svog zeta Josipa Sečena. A lokalna je zajednica počela komemorirati žrtve.

Gračani su postali moj dosje kada sam nakratko radila u uredu za istraživanje grobnica žrtava komunizma. Osnovan je u predizbornoj 2012. godini, političkim konsenzusom HDZ-a i SDP-a, da bi ga odmah nakon dolaska na vlast Milanovićeva kukuriku koalicija odlučila ugasiti. A mi smo odlučili ne nestati bez bitke.

No nije bilo lako naći saveznika na glasnoj HDZ-ovoj desnici. Jedinog tihog, ali efikasnog i pouzdanog saveznika u političkom spektru našli smo u zastupniku Davoru Ivi Stieru. Uskoro je stigla pismena potpora opstanku Ureda kao politički neovisne ustanove u vidu pisma tadašnjeg šefa kluba zastupnika pučana u Europskom parlamentu Josepha Daula premijeru Zoranu Milanoviću. Gašenje Ureda time nije zaustavljeno, ali dobili smo još koji mjesec. Da iskopamo nešto, u uvjetima snažne difamacijske kampanje i potpune sustavne opstrukcije.

Pokušali smo na velikogoričkom području. I nismo našli ništa. Policijske istrage izmanipulirane iznutra, navodile su na krivi trag i pogrešne lokacije. Ali smo naučili da veliki „mag“ za pronalaženje masovnih grobnica i iskusni operativac Udbe Ivan Grujić ima posebne strojeve – specijalnu sondu i georadar. I da je sve to samo gluma, dok ne nađete kost.
Najsličnije njegovoj specijalnoj sondi bilo je svrdlo za sadnju vinove loze.

Kupili smo taj stroj. Gračani su bili naša lokacija za biti ili ne biti. Promašimo li, znali smo da će nas saborska većina ugasiti prije ljetne stanke, kao nesposobne likove koji traže nepostojeće masovne grobnice. I krenuli smo sa svojim strojem u sondiranje, prema nacrtima M. Haramije. Moji kolege, ravnatelj Tomislav Anić i Miro Landeka svrdlali su u zapuštenom privatnom voćnjaku (zbog grobnice namjerno zapuštenom) usred Gračana, meni je stroj bio fizički prezahtjevan. Nešto je kvrcnulo i na stroju se pojavio zub. Savršeno zdravi, bijeli zub. Na drugoj lokaciji, na Medvednici, stroj je izbacio dio kosti.

Nalaze smo najprije pokazali predsjedniku Upravnog vijeća Ureda Andriji Hebrangu. „Što je to?, Otkud vam ?“- pitao je sve crveniji Hebrang. A kad smo mu rekli da smo kupili i stroj koji stopostotno detektira masovne grobnice, naš predsjednik Upravnog vijeća je pao u polukomu:“ Georadar ste kupili? Koliko to košta? Znate li vi za javnu nabavu. Uništit će nas.“ Naš stroj je koštao oko 150 kuna. Zahvaljujući njemu mogli smo mirno zatražiti od Grujića ekshumaciju grobnica Krivićev brijeg i Obernjak u Gračanima. I tako je počelo, sustavu unatoč.

Dobili smo vrijeme za sljedeći cilj: pronaći mjesto za dostojan ukop, mjesto memorije. Pronašli smo ga u cintoriju crkve u Gračanima. Lokalna zajednica, župnik, Ured nadbiskupijskog duhovnog stola, svi čija je suglasnost bila potrebna, bili su više nego spremni na suradnju, sretni što mogu sudjelovati. I do jeseni su ishođene sve dozvole. Ali je i zakon o ukidanju Ureda ponovo pušten u saborsku proceduru.

Pokušali smo prije izvjesnog kraja još nešto – urediti zajedničku memorijalnu grobnicu, ali i označiti mjesta onih skrivenih masovnih grobnica. Da budu mjesta sjećanja i spoznaje. Akademik Branko Kincl, član našeg Upravnog vijeća iznimno se angažirao da stignemo rok do Božića 2013. Tadašnji njemački predsjednik Joachim Gauck za posjeta tadašnjem hrvatskom predsjedniku Josipoviću 7. prosinca 2013. je na Pantovčaku izričito podržao istraživanje zločina komunizma. Dopisnik FAZ-a je pisao kako Milanovićeva Vlada želi ugasiti Ured. Stier je opet odradio svoju dionicu. Ali i Milanović je odradio svoju. Istoga dana saborska većina je ukinula Ured.

U tom trenutku trebalo nam je još koja tri mjeseca da u Gračanima napravimo ogledni primjer odnosa prema žrtvama komunističkih likvidacija za slične slučajeve u Hrvatskoj, na platformi rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta.

Bilo mi je drago kada mi je gospodin Sečen javio da je šest i pol godina poslije ipak napravljena grobnica u cintoriju crkve. Ali to je njihova, lokalna i ljudska pobjeda nad sustavom. I još jedan pokazatelj da nasljeđe komunizma nije za nama, već je tu – s nama, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Fra Mario Knezović: Dokle? Dokle taj medijski teror i izluđivanje istine trebamo trpjeti?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari