Pratite nas

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Oreškoviću nitko nije prišapnuo da je on na čelu ‘neoustaške’ i ‘profašističke’ Vlade

Objavljeno

na

Predsjednica je to skužila i odmah energično po stoti puta osudila ustaške zločine počinjene prije 75 godina. Nije zaostala u posipanju pepelom ni naša Vlada, usput se nadajući da će “savjetnik gromovnik“ što prije u avion i nestati u obliku magle.

[ad id=”93788″]

Od samostalnosti ove države pa do današnjih dana pred nama je prodefilirala neprekidna kolona novopečenih političara. Lijevih, desnih i pripadnika tzv. centra što god to značilo. Na našu žalost i sramotu samo je jedan bio državnik – dr. Franjo Tuđman. Sve ostalo bilo je društvo iz “Prosjačke opere“. Operetna čeljad koje je tranzitna politička bujica izbacila na površinu. Od onih ograničenog roka trajanja do onih koji su bili odmah pokvarljiva roba kao npr.: Ivo Sanader. Osnovna karakteristika bivših i današnjih političkih nomenklatura RH je upravo zaudarajuće poltronstvo. Strah što će o njima reći i misliti EU, USA i njena ambasada, Britanci, Pupovac i slični. Evo jednog od zadnjih primjera: doleti od nekud iz svijeta u Hrvatsku Obamin savjetnik za Holokaust. Markov trg i Pantovčak se tresu. Stigao je sveti Ilija gromovnik. Orešković možda misli kako njega neće okriviti za fašizaciju Lijepe naše jer on ne zna dobro hrvatski, ali mu pri tome nitko nije prišapnuo da je on, po domaćim i stranim ljevičarima i dušobrižnicima Lijepe naše, zapravo na čelu “neoustaške“ i “profašističke“ Vlade. Predsjednica je to skužila i odmah energično po stoti puta osudila ustaške zločine počinjene prije 75 godina. Nije zaostala u posipanju pepelom ni naša Vlada, usput se nadajući da će “savjetnik gromovnik“ što prije u avion i nestati u obliku magle.

Toma Nikolić, predsjednik Srbije bulazni o više od 700.000 tisuća ubijenih u Jasenovcu dok hrvatska politička elita, kako bi rekli Zagorci, ”čkomi”. Ne bi se oni šteli mešati. Hrvateki su sretni da imaju državu. Kakva bila da bila nek’ je bar djelomično naša. Dejan Jović i dalje prodaje teoriju da RH nije nastala na demokratski način. ”Diktatora” Tuđmana narod se silno bojao mada mu je govorio kroz medije što god mu je palo na pamet. Naročito su ga se bojali gledatelji Žikine dinastije, UDBA, kosovci, dalmatinski orjunaši, Sanja, Rada, Rade, Mira, Račan koji je s SDP-om napustio Sabor u času glasovanja o odvajanju od SFRJ i tko bi ih sve nabrojao. “Strah“ je bio toliki da je 19. svibnja 1991.g., 94,17% Hrvata glasovalo za samostalnost Hrvatske. Na referendumu je zabilježena rekordna izlaznost od 83,56% glasača. Ovako visok postotak gotovo da nije imala ni jedna država na svijetu. Svejedno naši politički poltroni ponašaju se kao da je broj glasača koji je referendumom izglasao samostalnu Hrvatsku ravan broju onih koji su izašli na “Šeksov“ referendum o ulasku u EU.

Ovih se dana istakao k’o muha u čaši mlijeka bivši američki predsjednik Bill Clinton. Gospođa Clinton je imala predizborni skup u New Jerseyu pa je suprug došao malo “podboltati“ svoju Hillary. Pritom se obrušio kao hrvatski MIG na Mađarsku i Poljsku. ”Dajte nam autoritarnog diktatora, a strance držite podalje. Zvuči vam poznato?“ rekao je Bill pljuckajući posredno po Trumpu. Ali Poljaci, osim što su u ogromnoj većini katolici kao i Hrvati, nisu spremni “pušiti fore“ bivšeg američkog predsjednika. Poljska premijerka Beata Szydlo je u roku odmah zatražila od Clintona da se ispriča naciji od 38 milijuna stanovnika. No, još je važnija činjenica da u SAD živi oko 10 milijuna Amerikanaca porijeklom iz Poljske. Hoće li oni nakon “izlijetanja“ Billa sa staze dati svoje glasove Hillary ili Trampu prosudite sami. Američka ambasada u Varšavi hitro se ispričala Poljskoj zbog “osobne greške“ bivšeg predsjednika koji je malo zaboravio da je bivši. Usporedite Billa Clintona s bezimenim savjetnikom za Holokaust sadašnjeg Predsjednika koji je, usput rečeno, na odlasku.

Dobro, nisu svi Poljaci bili tako oštri prema našem Billu. Čelnik vladajuće konzervativne stranke Jaroslaw Kaczynski bio je iznenađujuće blag. Lakonski je preporučio Clintonu da posjeti psihijatra! Kako su reagirali Mađari i Orban na Clintonovo šamaranje ne treba ni posebno opisivati. Brojna hrvatska peta kolona svakodnevno opskrbljuje europsku pa i svjetsku globalističku elitu lažima i objedama o Vladi koja je “proustaška“ ili “profašistička“, a Der Spiegel šalje svoje ljevičarske poruke preko kojih i Vlada i ministar Kovač i velevažni Karamarko prelaze kao Mujo preko “Mosta na ćupriji“. Jaroslaw Kaczynski je poslao jasnu i nediplomatsku poruku Clintonu. Karamarko je šef HDZ-a, ali on je zabavljen spašavanjem svoje riđe Ančice i vlastite kože, pa je uvrede na račun zemlje koja ga je izabrala da zastupa njene interese tek odšutio. Kažu da je on čovjek “službi“ pa onda sigurno zna tko i kad “fašizira“ zemlju, tko se pod okriljem noći šulja na stražnji ulaz u određena veleposlanstva, tko izmišlja ustaše, gaženje ljudskih prava itd. Afera sa suprugom i notornim Jozom Petrovićem nije racionalan razlog da se on kao prvi potpredsjednik Vlade potpuno isključuje iz ideoloških “državnih udara“ koji su na djelu u RH. Ako je Orešković doveden da nam sredi financije, kreditni rejting i BDP te makroekonomiju onda se Kolinda, Karamarko i Kovač moraju pobrinut barem za jugo-ambasadore u Parizu, Rimu, Podgorici… i moraju riješiti “partizanku“ Mirjanu Rakić koja od 18.ožujka o.g., još uvijek neukusno preferira notornog Matiju Babića nakon što je munjevito sotonizirala Marka Juriča za njegov satirični istup. Dojam je ponekad da je SDP još uvijek na vlasti. Doduše ne u Banskim dvorima, ali u glavama nekih trenutno vladajućih svakako jest. Kad smo već kod SDP-a ne mogu se ne sjetiti Milanovićevog “non pasaran“ Europi u slučajevima Perković i Mustač i pritiscima Angele Merkel kod imigrantske krize. Uspjeh nije bio bog-zna-kakav, ali je Milanović pokazao da se ne “trese od straha“ pred europskim činovnicima. Kod ove Vlade nažalost nisam primijetio takav gard.

U političkoj trakavici oko slovenskog zauzeća vrha Svete Gere, što ga Slovenci zovu Trdinov vrh, držanje Hrvatske i Slovenije posve je u skladu s tim nazivima. Dok slovenska strana vodi ”trdo politiko okupacije spornega območja”, hrvatska se drži mlitavo kao ”mila Gera”.

baba sarnavkaDok se progresivna ljevičarka Sanja Sarnavka po treći put kandidira za ulazak u Vijeće za nadzor sigurnosno-obaviještajnih agencija dotle Ivan Zvonimir Čičak otvoreno poziva Ranka Ostojića: “Zašto ste dr. Zlatka Matešu skinuli s liste za Vijeće“. Da ne bude zabune riječ je o istom Vijeću u koje već po treći put želi “kompetentna“ Sanja. Ozbiljno mislim da je kompetentna i apsolutno relevantna za detektiranje fašista i ustaša u Lijepoj našoj. Čičak se pjeni jer je Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) kandidirao u Vijeće svog člana dr.sc. Zlatka Matešu, bivšeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske i trenutnog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora. Naravno ljutnja je bespredmetna. Zlatka Matešu za predsjednika Vlade imenovao je u doba “crnog mraka“ osobno “diktator“ dr. Franjo Tuđman. To je bilo u ono grozno vrijeme kad je Hrvatska “visila“ međunarodnim vjerovnicima nešto oko 6 milijardi dolara. Mateša se u svom četverogodišnjem mandatu nije uspio popeti do barem 10 milijardi baksa. Međutim, do tog iznosa za čas su se, nakon smrti “diktatora“, popele ljevičarske nevladine udruge čija perjanica je svestrana Sanja. Sanja se po nekim izvorima kuži u rad sigurnosno-obavještajnih agencija ”k’o Mare u veliki ….” Ali se zato ”ko riba na suhom” snalazi u domeni tzv. ljudskih prava. U intervjuu koji je dala za Pupovčeve ”Novosti“, na pitanje: “Kamo, po vašem sudu, vodi referendum da se brak Ustavom definira kao životna zajednica žene i muškarca“ odgovorila je spremno “s tom smo se inicijativom vratili gadno unazad. Smatram da je ona samo početak nečeg što se namjerava napraviti. Ovo je proba, a uskoro će doći ozbiljnija pitanja, poput prava na pobačaj. Riječ je o “gomilici“ (ta gomilica je 70% posto izišlih na referendum koji su glasovali sa DA) koja želi zauzeti pozicije moći u svjetonazorskoj priči. Od početka smo u njihovom vokabularu i načinu djelovanja prepoznali da je iza svega Opus Dei, vrlo utjecajna i bogata crkvena organizacija.“ Ovaj bi citat ujedno trebao biti i dio odgovora Ranka Ostojića Čičku zašto Sanja, a ne Mateša. Jest da je Mateša bio uspješan predsjednik Vlade, da je doktor prava, da je predsjednik HOO, ali dragi gospodine Zvonimire kad je taj vaš Mateša otkrio da iza referenduma stoji opasna, bogata, crkvena organizacija Opus De? Lucidna Sanja to je skužila od prve. Opasne B.A.B.E., mentalne partizanke, krasi prodornost, efikasnost i raskošni talenat za denunciranje stranim globalistima svih onih primitivaca, koji nas sramote nebulozno tvrdeći da je brak životna zajednica žene i muškarca. A Zlatku Mateši to je opomena da ne ide sa svojim tankim tuđmanovskim referencama protiv nabrijane stručnjakinje koja kad baci grah odmah nađe opaki virus Opus dei-a.

Pri grupnom posjetu B.A.B.-a predstavi Labuđe jezero u HNK kažu da su babe donijele hranu za nahraniti labudove.

Evo još jedan dokaz kmetskog i poltronskog mentaliteta u Hrvatskoj. Do pobjedonosne Oluje Spasoje Petrović Štuka mirno je i spokojno živio u selu Vognju blizu Rume u Srbiji. Radio je kao policajac. Za napomenuti je kako RH odavno zna za sve o njemu, gdje je, što radi i tko je on. Štuka je na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu priznao da je ubio francuskog dragovoljca. To su, uostalom, potvrdili i svjedoci. Ali Štuka se nagodio s tužiteljstvom te je kao pokajnik oslobođen odgovornosti. Sve po zakonu. Štuka je, dakle, ubojica jedne od ikona Domovinskog rata francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera. Zašto se, recimo, naš Mirko Norac nije mogao nagoditi s našim DORHO-m? Ili zašto slična nagodba nije omogućena Hrvatima optuženima u slučaju Lora? Zašto je Đuro Brodarac umro u neljudskim uvjetima pritvora u Osijeku? Zašto ni za Glavaša nije ponuđena neka pogodna nagodba? Ili zašto nije pronađeno neko rješenje u slučaju Kerestinac i da ne nabrajam dalje jer bi to moglo dignuti tlak Vesni Teršelič i Zoranu Pusiću. Štuka bi mogao, nevin kao Himler, ali takvim ga je proglasio beogradski sud, mogao jednog dana lijepo doći na ljetovanje na naš Jadran da se malo odmori u stilu “tko nas bre zavadi“.

Međutim, ustašluk ne miruje pa je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić postavila pitanje Europskoj komisiji sprječava li priznavanje statusa “svjedoka suradnika“ ratnim zločincima pred srbijanskim pravosuđem njihovo procesuiranje pred pravosudnim organima EU, odnosno primjenjuje li se na njih načelo “non bis in idem“ prema kome se nikome ne može suditi ponovno za djelo za koje je osuđen ili oslobođen. Odgovor je bio pozitivan pa to znači da hrvatsko pravosuđe može suditi ubojici Štuki. Kao da nije moglo i prije “blagoslova“ EU Komisije. Međutim, DORH i dalje šuti. Vjerojatno čekaju da srpski ministar rada Vulin kaže što misli o toj ustašoidnoj ideji. Umjesto da se bave izručenjem srpskog ratnog zločinca i sudbinom odlikovanog francuskog heroja Domovinskog rata, naši ljevičarski mediji radije “puše“ mudrosti bivše glasnogovornice Haaškog tužiteljstva Florence Hartmann. “Šarmantna“ Florence, koja “ume da govori srpski“ i još k tome misli srpski, idealna je sugovornica Jutarnjem listu.

Mudra glasnogovornica koja je i sama odsjedila u zatvoru oko tjedan dana dobro je iskoristila ljevičarsku solidarnost s njenom “tragičnom“ sudbinom. Na pitanje što misli o traženju RH da se Srbija odrekne zakona o univerzalnoj odgovornosti premudra bivša glasnogovornica nas podučava otprilike ovako: zašto bi se Srbi odrekli tog zakona kad vi Hrvati niste kaznili svoj ratne zločince. Kao da je inspiraciju za takove nebuloze našla u liku i djelu Vesne Teršelič. Sam sam branio u barem desetak suđenja Hrvatima za ratne zločine. Gore sam naveo samo neke primjere, a da Grubore i Željka Sačića nisam ni spomenuo. I nigdje baš nigdje optuženi hrvatski branitelj kojem je dokazan zločin nije se uspio “nagoditi“ s DORH-om kao ubojica Šuka. Naravno za srpsku “glasnogovornicu“ sudac Theodor Meron je korumpiran. Oslobodio Gotovinu i Markača. Očita korupcija. Ja bih rekao, intelektualna korupcija jedne dosadne, nekompetentne osobe koja se ne može pomiriti s autsajderskom ulogom koju igra sa svojom neuspješnom i neutješnom šeficom Carlom del Ponte. Svoj zatvorski staž od sedam dana smatra “zloupotrebom vlasti u Europi“, ali osam godina tamnovanja Ante Gotovine očito smatra “lošom“ srećom našeg generala. Sve do pojave “korumpiranog“ suca Merona. Nekako mi se čini da je naša Florence s obzirom na znanje srpskog jezika imala nekoliko brifinga sa Olijem Frljićem i Milom Kekinom. Koliko identičnih misli i stavova. Koliko nostalgičnog jugoslovenstva. Koliko bijesnog pljuckanja po Meronu. A za Šešelja ima samo riječi kamilice: “Šešelj će na kraju dobiti malu kaznu, ali neće opet ići u Haag.“ Toliko od Florence, ljevičarske heroine koja je odležala teških sedam dana u haaškim kazamatima te o čijoj će se tragediji snimati futuristička komedija. Ideš negdje Florence? Uzmi Uber. To je jednostavan način za vožnju po svojoj savjesti.

[ad id=”93788″]

U prvoj srpskoj pravoslavnoj gimnaziji učenici će uz srpski, engleski, francuski, njemački, ruski, staroslavenski, grčki i latinski slušati i hrvatski – kroz otvoren prozor učionice.

Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Pupovcu smeta privođenje osumnjičenih za zločine jer su Srbi.

Objavljeno

na

Objavio

AFP

“Već godinama javno pričam svoju priču i priču svog napaćenog naroda koji je doživio veliko zlo i nepravdu. Počiniteljima seksualnog nasilja nad nama, ženama i djevojkama, još se ne sudi za te stravične zločine. A ako pravda nije zadovoljena, ovaj genocid će se jednom opet ponoviti.”

Pravda je jedini način da se postigne mir i suživot između različitih sastavnica u našoj zemlji. Ako ne želimo ponoviti slučajeve silovanja i zatočeništva žena, moramo kazniti one koji su seksualno nasilje, zločine nad zločinima nad ženama i djevojčicama koristili kao oružje za ostvarenje svojih genocidnih ciljeva.“ (…) „Do sada počinitelji zločina koji su doveli do tog genocida nisu dovedeni pred lice pravde.“ (…) „Trebamo ujediniti sve snage da se istraže zločini, te progoniti one koji su ih podržali, pomogli im i pružili im priliku da tako kontroliraju određena područja. Jer, jedini način zbog kojeg su počinjeni ovi zločini jesu naša različita uvjerenja i običaji.“ (…) „Njihov je cilj da iskorijene našu religiju i to će postići će se ako nam se ne osigura odgovarajuća zaštita. Unatoč našim svakodnevnim upozorenjima i molbama koje traju godinama sudbina tisuće ljudi još uvijek nije poznata.“

Ove potresne rečenice, izvađene su iz konteksta, no njihov je smisao jasan. Ako se ne kazne oni koji su počinili genocid nad nekim narodom ili skupinom zbog vjerskih ili nacionalnih uvjerenja, a zbog osvajanja teritorija i to na najbrutalniji način – silovanjem žena – pravda nikad ne će biti zadovoljena. Iako tako zvuče, nije izgovorio netko od brojnih žrtava velikosrpskog divljanja tijekom Domovinskog rata, posebice masovnog silovanja nakon pada Vukovara već ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir – Nadia Murad.

Murad je pripadnica iračkih Jezida, zbog čega je s tisućama drugih žena i djevojčica mjesecima, bila seksualna ropkinja džihadistima tzv. islamske države, a danas se bori za prava žrtava nasilja. Imala je 21 godinu kada je ISIL zauzeo njezino selo na sjeveru Iraka. Ubili su joj majku i šestero braće. Iz zarobljeništva je uspjela pobjeći uz pomoć jedne sunitske obitelji, a danas je glasna zagovornica prava Jezida i žena u svijetu.

Njena misao: „Zatvarati oči i okretati glavu od ove tragedije znači da si sudionik. Nisu samo počinitelji nasilja odgovorni za svoje zločine, već i oni koji ih ne žele zaustaviti ili osuditi“, univerzalna je i može se bez razmišljanja preslikati na situaciju vezanu uz brojne nevine žrtve velikosrpske i četničke agresije na Hrvatsku i BiH kada nisu birana sredstva koja su za cilj imala protjerati Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo sa svojih ognjišta.

Brutalna ubojstva djece, ranjenika, žena, trudnica, staraca, zvjerska silovanja, prokazivanje ljudi čime ih se automatski osudilo na smrt, utamničenja, protjerivanja, mučenja, razaranja, bacanja ljudi u neobilježene jame u Vukovaru, Škabrnji i cijeloj Hrvatskoj imaju potpuno isti princip i cilj i isti nazivnik kao i zločini ISIL-ovaca počinjeni nad nedužnim Jezidima, koji su uz iste metode protjerani sa svojih ognjišta.

No, razlike ipak ima. Zločine tzv. islamske države osuđuje cijeli svijet. Nikome kulturnom i uljuđenom ne bi palo na pamet pravdati ih ili osuđivati one koji kažnjavaju teroriste koji su ih počinili. U Hrvatskoj je, pak, druga priča.

Nisu samo u pitanju osobni snimatelji zločinca Ratka Mladića koji prosvjeduju zbog postavljanja spomenika utemeljitelju hrvatske države i čovjeku koji je uveo višestranačje, već i pojedini političari koji na ovaj ili onaj način participiraju u vlasti.

Recimo Milorad Pupovac. Nakon prošlomjesečnog prosvjeda u Vukovaru tijekom kojeg je traženo kažnjavanje velikosrpskih zločinaca, a što ga je inicirao i unatoč pritiscima održao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, privedeno je nekoliko osumnjičenih.

Da se razumijemo, za stotine počinitelja najgorih zločina postoje brojni materijalni dokazi (poput snimaka) i živi svjedoci, no oni do danas nisu sankcionirani. Kao što sam jednom napisala, zbog straha od moćnog Pupovca koji godinama vedri i oblači u hrvatskoj politici, odnosno drži vladajuću većinu. A oni ga pokorno slušaju.

I ovaj se put oglasio. Smeta mu privođenje osumnjičenih za zločine jer su Srbi. Što bi tek bilo da su privođeni u lisičinama kako je propisano za takve zločine, a ne s rukama u džepovima kao da idu na piće. A možda i idu!?

Kako bilo, Pupovac je zapjevao svoju staru mantru kako je privođenje osumnjičenih i podizanje optužnica za ratne zločine pritisak na građane srpske nacionalnosti, da te pritiske toleriraju vlada i lokalne vlasti, da to traje deset, pa čak i trideset godina. Ipak, najdrskija je Pupovčeva tvrdnja da je korištenje pravosuđa u ovu svrhu (dakle privođenja ratnih zločinaca) – protuustavno i protuzakonito.

Ovakve teze ne samo da su još jedno ubojstvo i ismijavanje nedužnih žrtava divljačke velikosrpske politike – a koju Pupovac uporno zagovara i promiče sudjelujući na četničkim okupljanjima kao što je onaj u Bačkoj Palanci – već i izrugivanje s Republikom Hrvatskom u kojoj proračunski obveznici već godinama obilato plaćaju Pupovca i njemu slične. Dobitnici Nobelove nagrade za mir traže pravdu i kažnjavanje počinitelja zločina, a Pupovac „svoje“ uporno i pod svaku cijenu štiti.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari