Pratite nas

Kolumne

Zvonimir Hodak: Pobjednici pišu povijest – osim u slučaju Domovinskoga rata

Objavljeno

na

filozofski fakultet u zagrebu

Antife na F. F. opet bi mogle pozvati Judith Reisman na tribinu ‘Nečastivi na Filozofskom faksu’ i demokratski je vrijeđati

[ad id=”93788″]

Pobjednici pišu povijest – osim u slučaju Domovinskoga rata. Njegovu povijest pišu Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dragan Markovina, Vjekoslav Perica, Slavko i Ivo Goldstein, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović i slični. Oni pišu povijest Domovinskog rata, a Mirjana Mirt i Vedrana Rudan pišaju po njemu!

U državi kao što je Hrvatska malo je razloga za smijeh. Malo čudno s obzirom na to da smo opće poznato “smiješna zemlja“. Primjera koliko ti srce želi. Prije nekoliko dana na košarkaškoj utakmici Šibenik – Cibona šibenskim je navijačima šibenska policija zabranila unošenje u dvoranu transparenta s natpisom “Vukovar“ i crtežom Vodotornja, jednim od simbola Domovinskoga rata. Čudimo se Srbima koji na utakmicu Srbija – Hrvatska na stadion donose divovski transparent “Srpski Vukovar“. Čude se i tadašnji ministar Željko Jovanović i hrvatska delegacija u loži u Beogradu zašto se mi čudimo. Čudnog li čuda! Oni u Srbiji mogu sanjati da je i Priština njihova, ali što misli policija u Šibeniku? Je li Vukovar, tragični simbol Domovinskoga rata, hrvatski? Izaziva li transparent ”Vukovar” zlovolju kod navijača Šibenke i Cibone? Na kraju pitanje iz starog šlagera “Kami ide ovaj brod…?“ Dakle, komšije su nam bezbroj puta jasno dale ”na znanje i ravnanje” da je Vukovar njihov grad. Ne vraćaju vukovarske ade, znači i one su njihove. Ne vraćaju oteto “umjetničko blago“ i to je, znači, njihovo. Memorandum br.: 2 razrađuje opciju kako da se ono što je izgubljeno u ratu vrati mirnim putem “matici“ Srbiji. Znači i SAO Krajine su njihove. Neprekidno nas podsjećaju da je najveći genocid nakon Drugoga svjetskoga rata izvršen upravo u akciji Oluja. Uvjeravaju nas i službeno i medijski da je pokolj 8300 civila u Srebrenici i pokolj na Ovčari p….. dim prema genocidu Gotovininih trupa u Oluji. Traže sva moguća prava za svoju manjinu u RH, a u beogradskoj Skupštini nema nijednog jedinog Hrvata. Od Hrvata u Vojvodini političkom konverzijom dobivaju Bunjevce. Ogorčeni su oslobađajućom presudom našim generalima.

Kako na sve to reagiraju naše vladajuće garniture? Iz prošle smo vlade ne jednom čuli “napravit ćemo sve da Srbija što prije uđe u EU, nećemo Srbiji raditi prepreke na njenom putu u EU“. Genijalna Twitterašica Jadranka Kosor poklonila je, u ime svoje vlade, prijevod “europske pravne stečevine“ vrijedan više od osam milijuna eura Vladi Srbije. Već smo zaboravili staru boljševičku “Proleteri svih zemalja, ujedinite se.“ Nju je krajem osamdesetih zamijenila parola “Proleteri svih zemalja, uozbiljite se“. Hrvatska, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, ima novu aktualnu uzrečicu “Poltroni svih zemalja, ujedinite se“ na čelu s hrvatskom političkom oligarhijom. Bilo lijevom ili desnom… Umjesto da se policija bavi “svastikom“ s Poljuda, zlatom i eurima iz Heinzelove ulice, ona se brine za senzibilitet onih koji su Vukovar razorili i na kraju zarobljenike i ranjenike poklali. A kad smo već kod Vodotornja, mišljenja sam da isti ne treba obnavljati. Neka ostane onakav kakvim su ga naše komšije svojim granatama stilizirali. Neka namjernik iz Koreje, Japana, a možda i iz Šibenika zapita nekog domaćeg zašto je u obnovljenom gradu samo Vodotoranj kao iz filma ”The day after tomorrow“. Tada će se neupućenim turistima bjelodano objasniti što se stvarno događalo u Vukovaru, a možda i što se još uvijek događa u Krešimirovom gradu.

Primjer drugi: naši filozofski fakulteti bili su i ostali avangarda bratstva i jedinstva. Tko ne zna za Tvrtka Jakovinu, Hrvoja Klasića, Dragana Markovinu, Vjekoslava Pericu. Sve su to jako napredni i progresivni tipovi, većinom pravi ”drugovi”. Što je najvažnije, svi su oni beskrajno uspješni. Oni odgajaju mlade i starije studente u duhu proleterskog internacionalizma onako kako su Kangrga, Zvonarević i Gajo Petrović, zajedno s kolegom Vojom Šešeljom, odgajali njih. Jednog lijepog proljetnog dana budući Frljići, Tomići, Jakovine, Pilseli, Pofuci… Doznaše da ih desničari žele pripojiti Katoličkom bogoslovnom fakultetu, inače rasadniku klero-fašizma u Lijepoj Našoj. Službeno, dva faksa su to nazvala “suradnjom“, ali Jakovina, Klasić i napredni omladinci nisu vesla sisali. Njima je svima jasno da se radi o perfidnom pokušaju prekrštavanju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u Katolički. Odmah je organiziran plenum vječnih studenata i revolucionarnih snaga i iz stisnutih šaka osjetilo se snažno ”non passaran”! Uz plenumaše odmah je stala progresivna javnost, Centar za mirovne studije, Radnička fronta, Forum mladih SDP-a, Antifašistički front, Skupina 112 (iako ih ima čak 115), Udruga Protagora, Centar za ženske studije itd. Telegrame bratske solidarnosti vjerojatno će poslati i Beli Orlovi, Savo Štrbac, Vojo Šešelj, Veritas, SANU i Crna Ruka. Na početku plenuma skupu se obratio moderator, koji se predstavio kao Marko, odjeven u crvenu majicu s likom narodnog heroja Rade Končara s kompromisnom porukom Končara talijanskom sudu za Dalmaciju “Milost ne tražim, niti bih vam je dao“. Za intelektualne partizane je “bez veze“ što je za suradnju s “klero-fašistima“ od 21. odsjeka Filozofskog fakulteta bilo čak njih 14, a protiv je bilo samo šest, s tim da je jedan bio podijeljen. Isti ti plenumaši još su 2009. g., tvrdili kako “znanje nije roba“, a sad su – uvjerljivi k’o Mile Kekin i Oliver Frljić – zajedno tvrdili da bi suradnja s “klerofašistima“ ugrozila njihovu mogućnost zapošljavanja. Evo, kamo vodi pobjeda “Domoljubne koalicije na izborima“! Da se Most odlučio za SDP-udavaču niti bi bilo plenuma, niti bi drug Marko morao citirati Končara, niti bi bilo otmice šešira sa long-play glave Ante Tomića, niti bi RH prijetila Srbiji da će joj blokirati ulazak u EU, niti bi Milorad Pupovac dobio čir na želucu na vijest da je Kolinda imenovala (po Frljiću zločinačke) generale Gotovinu i Markača u Vijeće za domovinsku sigurnost. Pupi smatra da ta “odluka ne doprinosi povjerenju dva naroda“.

Dakle, da se ostvarila neostvariva ”suradnja” Mosta i Koalicije za razvoj na čelu s SDP-om, bila bi stabilna demokracija, bez otimanja šešira, a Ružicu Čavar bi na Cvjetnom trgu opet neki progresivac mogao tresnuti šakom u glavu. Antife na F. F. bi opet mogle pozvati Judith Reisman na tribinu “Nečastivi na Filozofskom faksu“ i demokratski je vrijeđati. Ne bi se trebalo toliko zalagati za ženska prava pa žestoko napadati Judith Reisman, Željku Markić, Karolinu Vidović Krišto, Marijanu Petir, sestre Husar, Blanku Vlašić, Ninu Badrić i druge retrogradne ženetine. Sretnih li žena kad ima tko će se brinuti o njihovim pravima kad one same nisu dovoljno ideološki svjesne ”drugarice”! Zato će njihovu ”borbu” na sebe preuzeti Rada, Sanja Sarnavka, Vesna Teršelič, Vedrana Rudan, Dunja Vejzović, Centar za ženske studije. Da je nakon izbora bila dogovorena druga ”suradnja” Mosta, Tomić ne bi bio ni u prilici da objektivno i kulturno opiše ministra Hasanbegovića kao “neljudsko biće, retarda, maloumnika, kao ministra s ustaškom kapom na glavi, dočim se ni Frljić i Tomić ne bi trebali u Beogradu boriti za “slobodu izražavanja“ koja im je u hrvatskom “ustašluku“ uskraćena. Ima li medija u RH koji bi barem iz intelektualne znatiželje prenijeli što Frlja misli o ovoj državi? On je, naime, s raskošnom glupošću iznio u beogradskoj Politici: “U Hrvatskoj postoji ta sramotna Deklaracija o Domovinskom ratu koja, između ostalog, kaže da je “Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i oslobodilački, a ne agresivni i osvajački rat. Ne znam (Frlja ne zna) kako u tu formulaciju uklopiti pokušaj Hrvatske da izvrši agresiju na dio teritorija BiH ili sve one zločine za koje se u Haagu sudilo generalu Gotovini, a sad ispada da za njih nije nitko kriv“. Ako osoba koja u agresorskoj zemlji ovako govori o svojoj vlastitoj državi, a ona ga drži na mjestu intendanta jednog od nacionalnih kazališta, postavlja se pitanje zašto Vojislav Šešelj ne bi, recimo, mogao dobiti katedru na Filozofskom faksu u Zagrebu? Pa i on je oslobođen k’o i Gotovina! Ako pak Vojina oslobađajuća presuda padne na žalbenom sudu, nema veze, ispričat ćemo se Voji i zamoliti ga fino da prijeđe na Fakultet političkih znanosti.

Da je Most ušao u brak s SDP-om ne bi Slaven Letica morao demantirati kako njegov brat nije ubijen u Jasenovcu nego je umro u El Shattu oko 3.000 km daleko od Jasenovca. Ne bi tada ni g. Biondić morao objašnjavati da je njegova baka Margita Biondić umrla prirodnom smrću 1963. g., iako se nalazi na popisu jasenovačkih žrtava. Javljaju se na društvenim mrežama Katalinići, Nekići, Rončevići i dr. tvrdeći da su njihovi rođaci umrli prirodnom smrću, a i dan-danas nalaze se na američkom popisu žrtava u Jasenovcu. Naravno, to je pokušaj bildanja jasenovačkih žrtava. Važno je samo da je tamo pobijeno 700 000 tisuća ljudi. Ako je među njima desetak tisuća izmišljenih, a od kojih su neki i danas živi, to ne mijenja puno na stvari. Pobjednici pišu povijest – osim u slučaju Domovinskoga rata. Njegovu povijest pišu Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Dragan Markovina, Vjekoslav Perica, Slavko i Ivo Goldstein, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović i slični. Oni pišu povijest Domovinskog rata, a Mirjana Mirt i Vedrana Rudan pišaju po njemu!

Ponavljajući staru unitarističku tezu da je Jadran ”jugoslovensko more”, Zmago Jelinčič je svojedobno u Beogradu inicirao konferenciju o pravednoj podjeli Jadrana među zemljama članicama bivše Jugoslavije. Sudionici konferencije od prve su se složili da je uzrok agresije jugo-armije na Hrvatsku bio taj što se htjelo pošteno i pravedno podijeliti – Panonsko more!

Javila se u Večernjaku nova i napredno-zaostala stranka ”PAMETNO”. Povod im je novi napad na legendarni šešir Ante Tomića. Kada je njihov pametni istomišljenik svojedobno bio tresnuo Ružicu Čavar šakom u glavu bez šešira na Cvjetnom trgu, pametni su se oglasili gromoglasnom šutnjom. Neki ljevičari su bili ushićeni brzim prekidom borbe jednog “pametnog“ nad nabrijanom staricom. Čulo se – sjajan udarac ili hrvatski ”vauuu”. Kompletno članstvo “pametne stranke“ sastalo se u kućnom liftu odakle je odaslalo dramatičnu poruku koja je potresla svekoliku demokratsku javnost, što je i uzrokovalo potres u Zaprešiću od 3,6 Richtera. Naši ljevičari su, za razliku od desničarskih panjeva, tako senzibilni, osjetljivi na sve vrste fašizma da bi sve fašiste najradije potrpali u plinske komore. Dnevno se u državi dogode stotine razbojstava, tučnjava na športskim priredbama, napada na ulicama itd. Sve to ulazi u “crnu kroniku“ osim ako je u pitanju šešir Ante Tomića. Svatko tko ima genetski kod naslijeđen iz pokojne Juge mora oštro osuditi napad na Antin šešir. Privatna imovina je svetinja. Što su štovaoci Antinog šešira pokazali odmah nakon “oslobođenja“ 1945. g., kad su u kratkom sprintu jurnuli “zaštititi“ privatnu židovsku imovinu i imovinu narodnih neprijatelja. I još dan-danas štite tu imovinu. Uporno, ponosno i nepokolebljivo. A naš Ante dalje od Beograda ne može. I dalje će nas bezuspješno uvjeravati Jagna Pogačnik, Velimir Visković, Boris Jokić i slični da je on pisac, i čak ”duhoviti” pisac. Nažalost, u to ne vjeruje više ni Tomićev šešir. Naime, njegov podoficirski humor je davno off. Čudi se Antiša tobože u Beogradu kako se ministar Hasanbegović, koji je musliman, smatra Hrvatom. Zašto je to Antiši čudno? Ako se on kao notorni Jugoslaven orjunaškog mentalnog koda može prodavati za Hrvata, onda mogu biti “veliki“ Hrvati i Savo Štrbac, Vojo Šešelj, Kapetan Dragan i drugi. Antiša, sretan k’o da si ga pustio iz kaveza, odjuri u Beograd i tamo se njegov orjunaški raskošni talenat raspojasa do neslućenih razmjera, a srce mu progovori što zaista misli. Po njemu je Ministar ”retard”, ”Hrvat-muslić”, a Hrvati misle da je “balija“. Bljuvotina do bljuvotine. A stranka “Pametno“ baš krajnje pametno muči, šuti i čkomi!!! Stvarno, nakon Cesarca, Krleža ,Stanka Lasića, Vlade Mađarevića… kamo je nestala hrvatska književna ljevica? Sve je spalo na ”jeftinog pamfletistu” Tomića koji na silu želi biti duhovit, na ”pljuvača na sve”Juricu Pavičića za koga je Slobodan Novak kreten. U vulgarnom komunizmu smo potajno pljuckali po Fricu Krleži šapćući ”hrabro” kako je Krleža bio čovjek od glave do 45. U kakvoj li smo samo zabludi bili!!!

Napokon je u Zagrebu izašao dugo očekivani “Meterološki rječnik“ s popisima pojava, ustanova i pojedinaca koji u Lijepoj Našoj vedre i oblače.

[ad id=”93788″]

Iz Vatikana je iscurio podatak kako godišnje u svijetu 105 000 kršćana nasilno izgubi život. Kompetentni Večernjakov novinar Hassan Haldar Diab piše kako je “Pakistan učvrstio status zemlje u kojoj je ubijanje kršćana i paljenje crkava samo zabava“. U Lahoreu kršćani, kad izađu na ulicu, šute jer ih svaki razgovor može stajati života. Zbog pripadnosti kršćanstvu događa se da supružnici pred svojom djecom bivaju javno spaljivani na ulici i da zbog toga nitko ne odgovara. Kršćani su u Pakistanu ostavljeni na milost i nemilost šerijatskom pravu i islamskom radikalizmu. Podsjećam, da se ne zaboravi, što pišu o terorizmu i kršćanstvu Ante Tomić i Marko Špoljar razrađujući svoje djetinjaste teorijice kako terorizam nije ni u kakvoj uzročnoj vezi s ratom protiv kršćanstva. Uostalom, sve je to davno opisano i predviđeno u knjizi Samuela P. Huntingtona ”Sukob civilizacija” iz 1993. g. Naši ljevičari su u svojim recenzijama tu knjigu mahom proglašavali ”kapitalističkim pamfletom”. Sad kad je jasno što nas u budućnosti čeka, a što je Huntington proročanski predvidio, javljaju se nasljednici Davora Butkovića i pružaju zadnji otpor – zdravoj pameti.

Nije mi jasno zašto je u odjavi svake epizode News bar – Montirani proces, pisalo da je svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima slučajna, kad serija ničemu ne sliči!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Javor Novak – Pljačka, a ne Hrvatska, ide dalje.

Objavljeno

na

Objavio

Zaista, divna je stvar što operateri već dugo nude uslugu snimanja tv emisija i time mogućnost da se u svako doba dana i noći pozove, upravo i samo, ona željena tv emisija. Nema više buljakanja u bezvezne sadržaje i čekanja da se ukažu oni donekle suvisli. Tako možete što nikada niste mogli – nadoknaditi i pogledati i onu promaklu emisiju. Ne samo da je to budućnost televizije nego je to i otvaranje svojevrsne pandorine kutije. Pa čak i razvoja demokracije, ako hoćete. Gledanje tv dnevnika više nije isto jer s odgođenim početkom gledanja, primjerice dnevnika, imate bitnu mogućnost preskakanja svih onih temeljitih gluposti kojima vas posebno HRT-ovi državnotvorci i televizomani namjerno i politički podobno, a sustavno i višegodišnje zatupljuju.

Serije i filmove sada možete požurivati, preskakati sve one najneuvjerljivije sekvence. Ukratko: vrlo ljekovito. Razvija kriterije. Imate cjelinu, a imate i ono što ste sami probrali. Možete snimku i vratiti ako želite provjeriti neku političku cvebu ili blebnutu riječ kojom vas je netko ‘veliki’, i nehoteći, nasmijao do suza. Možete njome zabavljati i ukućane. Bez neinventivnog i prepotentnog odabira Đele Hadžiselimovića. Neš ti odabira s prebogatih i raznovrsnih polica svjetskih festivala serija i filmova… Cannes, Berlin.. .Los Angeles… te me igre vode, vode… Kad pljušte ponude emisija zaista je nadljudski napor odabrati BBC ili nešto drugo, a vrhunsko. To je zasigurno poseban talent i vrhunski nos i ukus. Ma Đelo nam je promaknut u genija i legendu, još za njegova nadnaravna života. Pa i šire. I kada ga više nema, on je tu, u svim HRT-ovim reprizama. Zato je i tražio da ga svaki put spikeri glasno odjavljuju… kao autora. Neego…, a ne samo da tek tamo dolje nešto nažvrljano piše… Srećom, vrijeme za penziju stiglo. Odabrao ja.

Danas gledatelji mogu birati, a sutra će i odlučivati

Ukratko, gledajući snimku deset minuta nakon početka tv Dnevnika, imate mogućnost ne slušati i ne gledati jednog po svemu odioznog i dubioznog Plenkovića, bapski brbljavo dosadnjikavog Božinovića koji melje samo neuvjerljive pohvale. Kojem nisu (još) objasnili kako ministar policije nije tu da nam baja o divoti hrvatskih policajaca, već da zajedno s njima služi hrvatskim građanima, a ne da uokolo mlate. Kako vidimo i imigrante. A tek su naučili ne mlatiti hrvatske emigrante. Imate time zdravstveno korisnu mogućnost ne gledati i ne slušati umišljenog, a šupljeg Bernardića kojem sam jako zahvalan za potpunu propast SDP-a ili slične komade tipa Komadine ili glomaznog Peđe vuka, pardon Grbina ilisve ostale obvezne pretplaćenike na tv-dnevničiće. One, bez kojih emisije očito nisu moguće. To će dugoročno a zapravo brzo, otvoriti i pandorinu kutiju: sve će više i više ljudi gledati sadržaje koje žele a ne one koji se tramvajski emitiraju. Tako će gledanost pojedinih emisija porasti, a operateri ionako već i sada imaju točan uvid u ono što se gleda i traži ikoja je to tema. Tako nije daleko vrijeme kada će, iznuđenom tržišnom suradnjom tv operatera i tv postaja, potonje napokon shvatiti da je vrijeme njihove svakodnevne obmane suženo ili prošlo. Skužit će koje to sadržaje gledatelji više uopće ne piju, ne žele ipreziru. Ukratko, televizija je već polako zakoračila u novo doba i prestala biti najjače kolektivno perilo mozga svoj svojoj nemoćnoj naciji. Jer danas gledatelji mogu birati. A sutra će i odlučivati.

Tako se nazovi tv-prilozi, u kojima su prosvjednici razbili navodno „vjetrobran“ na Bandiće vukaru-službenjaku, ne će više nekritički gledati i slušati. Ne ćemo više lokati bedastoće. Kako su hrabri novinari (već treći dan) prenijeli fotografiju razbijenog stakla, tako smo lijepo mogli vidjeti da je na vozilu razbijeno staklo na stražnjim, desnim vratima. Kako to obrazovana tv studentarija s Univerziteta političkih nauka u Zagrebu ne zna, automobil ima samo jedno vjetrobransko staklo i to ono prednje, a ne dva ili ne daj Bože svih šest. Samo jedno staklo brani od vjetra, kao što lukobran brani luku od valova, baš kao što valobran na pramcu broda, brani isti od valova… Vjetrobran je jedan, a ostalo su bočna i stražnje auto-staklo. No, čemu se uopće čuditi nepismenosti kadrova Univerziteta političkih nauka u Zagrebu ili kadrova Filozofskog univerziteta u Zagrebu kad već i sama predsjednica, dragovoljni kadar i proizvod takvih fakulteta i skorašnja radosna doktorica njih istih tih, zbori o „kičmi“ ne znajući za lijepu riječ kralješnica.

Usput, važno je dodati, svi se naši tv dnevnici, pa čak i onaj ponajbolji (kod Nove TV) mogu skriti pred nažalost slabije slušanom emisijom vijesti na Prvom programu Hrvatskoga radija. Riječ je prvenstveno o Kronici dana, vijestima u 22 sata (mada su jednako vrijedne i ‘Jutarnja kronika’ u 7 sati i ‘Aktualno u 17’), a koje su još jedini i posljednji rudiment i nažalost napušten otok nekadašnjeg, profesionalnog, novinarstva. Upravo zato što nemaju sliku… (jer slikica mora biti!)… u Kronici dana nema podilaženja kakvo je često na tv. Nema onog glumatanja i koketiranja sa „strašnim slikama“. Nema prozirnog zgražanja i uvodnog kreveljenja voditelja/ce koji nam već i samim svojim izrazom lica, napredno nema što, tumače sljedeću vijest. Jer on/ona, unaprijed znaju, dakako, jer su od rođenja pametni. Znaju za strahotu vijestipa klimanjem glave niječu ili pak klimanjem odobravaju – za njezinu pozitivu. Ali i jedni i drugi boluju od neprirodnog i nasilnog spajanja vijesti: pa ako prošla vijest završava riječju ‘stradali ljudi’ neinventivni će novinari,kao svoju mudru dosjetku, sljedeću vijest započeti riječima: „a stradali su i tapiri u minhenskomzoou…“ I eto, vijesti su povezane, da ne kažem slijepljene i nalijepljene. Baš kao što nikada nisu bile, nego su namjerno odvajane onim čega danas više nema: Zagreb, pa tek onda slijedi sadržaj vijesti, pa onda: Bukurešt, pa vijest.

Sve gledanosti radi

Tv mediji u Hrvatskoj, prvenstveno (iako ne i jedini) opet su u silnoj ofenzivi zloporabljanja djece u tv vijestima, u tv emisijama. Zaboravljena je davna preporuka bivše dječje pravobraniteljice da se djecu ne smije pokazivati i zloporabiti e ne bili li vijesti bile zanimljivije, aktualnije ili da bi gledatelje možebitno dublje i ‘sladko takli vu srčeko’. Sve naravno gledanosti radi. Televizija je tako donijela pa ga čvrsto drži – najniži nivo, kao kvalitetu najveće gledanosti. U svim drugim granama ono najjeftinije je ili kič ili nekvaliteta ili šund ili sve to zajedno. Samo u elektronskim medijima je ono najgledanije i najslušanije – ujedno i ono najbolje. Ma da ne bi.

Nova pravobraniteljica, tako to s djecom još nije ni primijetila, eto jadna, iako je to i višekratna i svakotjedna pojava. Jedini, koji se oduvijek smjerno oglušivao na tu zabranu i preporuku zloporabe maloljetnika je UNICEF Hrvatska, koji valjda jedini ima monopol na „humanitarno“ fotografiranje male djece (svih rasa i diljem svijeta) i (is)korištenje istih zbog poradi prikupljanja gole love. Štoviše, iako sam svojevremeno i javno upozorio direktoricu UNICEF-a za RH, na tu ne prihvatljivu rabotu, oglušila se kao da to pitanje nisam niti postavio. Eto, to znači biti extrahuman i brinuti o jadnoj, siromašnoj djeci: slikaju samo one lijepe i zanimljive. Tako im je najisplativije?

Veliki tata će sve riješiti

Nadalje, vrlo je zgodno kako Uljanikovci drže taocima pola RH svojim pulskim štrajkovima bez hrvatskog barjaka, a onda kada dođu prosjačiti u Zagreb, netko im ipak tutne u ruke te dvije-tri mrske HDZ-ove državne zastave. Zgodno je i to kako (i) oni dolaze tražiti Vladu novac i to silnu paru a da hrvatske porezne obveznike, a u stvari sve građane RH – nitko baš ništa nije pitao. Imamo li mi uopće sav taj novac? Je li ga pametnije pokloniti Uljaniku ili možda investirati u zdravlje? Doduše, tamo je ministar-spavač Kujundžić. Kao odista najveće postizborno razočaranje.

Plenković, veliki tata, sve će riješiti… Plenković je i Agrokor riješio… Ništa Plenković ne će i nije riješio već će Uljanikovci kano i Agrokorovci plaće dobivati od novaca sviju nas, ukoliko ga sami ne zarade. I to Plenković može samo uzaludno riješiti jer Uljanik je odavno gotov i to je (stara) javna tajna. Propao predsjednik Vlade – propao Uljanik, propali su zajedno. Krepalo je brodogradilište unatoč tome što se radnici hvale kako „proizvode najkvalitetnije i najljepše brodove na svijetu“. Kako impozantno i nedovoljno. Je li to jedini tržišni uvjet ili možda i rokovi igraju neku rolu? Jesu li ih možda prekoračili, jesu li poklopile zatezne kamate? Jesu li možda pojele glavninu dobiti? Kakvo je to glasovito i svjetsko brodogradilište nadalje, kojem naručitelj broda mora kupovati goli proizvodni materijal i kako će ta pogodba u konačnici rezultirati zaradom Uljanikovaca? A tu je zatim i glavno materijalno pitanje: kojem se to dužniku u svijetu, pa tako i u RH, posuđuje novac jer je on u dugovima a ne stavlja mu se gruntovna plomba i ne ostvaruje se baš nikakva hipoteka nad nekretninama koje gubitaš posjeduje? Gdje toga ima? Kada je vrijeme da se i Puli proglasi bankrot? Hoće li Uljanik dobiti tutora kao građani u bankrotu ili je U. nad svima nama?

Drugovi iz U

Tu je zatim i sladak, vrlo sladak prvomajski, a sindikalno-komunistički slogan Uljanikovaca, koji se od opijuma zvanog IDS vrlo sporo otrežnjuju, a koji glasi parolaški: „ne damo Uljanik“. A od koga ti gubitaši brane i ne daju Uljanik? Tko ih to napada i odakle? Od koga ga oni hrabro štite? Od samih sebe… tržišno propalih? Nesposobnih. Od samih sebe parazitski naviklih da plaća sjeda, a ne da se plaća zarađuje. Parazitski naviklih da su oni jedini i najveći i najviši vlasnici Uljanika… pred Bogom i ljudima… i da oni sami (sebi) odlučuju. Očito drugovi, Titovi udarni patliđani-gubitaši, još nisu izašli iz socijalizma i one otrcane floskule propalog radničkog samoupravljanja. Oni bi da cijela Hrvatska plaća njihove dugove, a oni će onda partizanski urlati do mraka do zore kako ne daju Uljanik…

Neka lijepo ti svjesni drugovi stave sve svoje nekretnine pod hipoteku i neka im to odobri nadležna Uprava, a ne da to oni graktanjem po cesti pseudo-ostvaruju. Pa kad shvate da im ni te nekretnine nisu dovoljne da pokriju sve one dugove koje su godinama proizvodili i gomilali, takvi genijalno sposobni kakvi već jesu, možda im dopre do mozga da nikakva Vlada, nikakvi hrvatski građani – baš nitko drugi nije odgovoran za njihove mamutske dugove nego oni, njihova Uprava s holivudskim otpremninama i menadžerskim ugovorima (bez obzira na uspjeh poduzeća!) te prvo i jedino: njihov odani IDS s čelnicima na bijelom. Pogledajte se u ogledalo Uljanikovci, prodajte nekretnine ili ih dajte u dugu koncesiju, smanjite prvo time svoje enormne dugove a prosvjedujte si sebi doma.Prodavajte vi tu kvazi socijalnu osjetljivost Bruxellesu. Osjetljivost samo i jedino za sebe same.

Tako da kažem, ona tipka ‘mute’ na daljinskom i nadasve ona mogućnost gledanja snimke i preskakanja gluposti vezanih uz zaglušujući Uljanik, Agrokor ili koje druge gubitaše te školsku djecu i ono obvezno: odabrao Đeelooo… predstavlja divnu novost pri praćenju tv programa na poziv a ne na nalog na putu zaglupljivanja naroda.

JRT

Za kraj, ostavio sam JRT jer mu je tu i mjesto. Već se raspadaju na živo. Svađaju se međusobno na tjednoj razini i gađaju ostavkama. To više nije nizanka afera već opšti cirkus bre. Tko god može bježi konkurenciji, a zadnji neka ugasi svjetlo. Nakon fantastičnog prekida svih programa HRT-a, diverzije od i na gotovo dva sata, prekida emitiranja sva četiri programa radija i sva četiri programa televizije i svih onih internetskih stranica i svih platformi, a što se baš nikada u povijesti Zagrebačke radio-televizije još nije dogodilo, HRT nije poslao javnu ispriku putem HINE, nije poslao ispriku nama prisilnim pretplatnicima, koje on siluje brojnim svojim (naročito informativno-političkim), a zaglupljujućim programima. Takav se prekid rada nije dogodio čak ni u ratu! Ni približno. Trebamo ih zato pozvati da se probude: „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb. Kako nas čujete? Molimo da nam odmah javite…“ ako nas uopće vidite i čujete… U 21 stoljeću!

Ne, nije vodstvo HRT-a smatralo da se za išta imalo, tom jadnom zgodom, ispričati… pojaviti na ekranu, sazvati tiskovnu… Ispričati prvenstveno svim onim svojim brojnim, a višegodišnje prisilnim pretplatnicima. I obrazložiti. Društvo utjerivača dugova nije dokučilo da bi bilo sasvim logično od direktora Bačića ponuditi ostavku, primjerice. Ali ni politika baš ‘neće voli’ kad se ‘talasa’. Ni oni ne bi da pljušte odaničke ostavke. Miješa se talog pa onda svašta može neželjeno usplivati. I neke druge glave mogu padati. Kao što se to inače (i bez prozivanja u medijima) uobičajeno i automatski radi u uljuđenim zemljama Europe i svijeta. Ali kada je tuđa odgovornost u pitanju… kako li je samo tada naš veliki ravnatelj hitar. O kako je hitar propitivati ju. I ne samo propitivati javno, nego zahtijevati trenutni otkaz tome novinaru. Kako ljudski mizerno, dijeliti otkaze. Kao u vremenima rata, komunjarske partizanštine i Radmanovizije tzv. novi, a staro-jednoumni ravnatelj nema drugog posla nego miješati se u uređivački posao novinara i u samostalno vođenje emisije. Naređivati. Je li mu zazvrcnuo politički telefon? Je li gazda bio jako ljut?

Ne, vodstvo HRT-a ne smatra da se za išta imalo, tom otužnom zgodom, ispričati… Objaviti svoju ispriku s obrazloženjem i ponuditi svoju ostavku svima onima koji plaćaju JRT (pod prijetnjom ovrhe, da, da) a gledaju Novu, strane programe ilinizanke. To je potpuno ista logika kao da se donese obvezan pravilnik (pod prijetnjom ovrhe!) kojim ćete plaćati samo i isključivo Konzumu a robu ćete uzimati i u Intersparu, i u Loniji, nekada i u Bili, i u Plodinama ili…. Potpuno ista stvar. I to unatoč prekidu programa koji su navodno izazvali iznutra – samiti stručni ‘haertejovci’. Pri servisiranju. Ne dali im nikad više da išta servisiraju…osim u direktora doma. A onda, o jada, ono što su sami servisno zakuhali i punim neznanjem izazvali nisu bili u stanju popraviti eto, gotovo puna dva sata. Čime je to sada ponovno, HRT zapravo bio raketiran?

Cincatska preprodaja karata

Kako to nije izolirani slučaj osionosti nesposobnog rukovodstva HRT-a pokazuje i međunarodna bruka s cincarskom preprodajom karata za Svjetsko nogometno prvenstvo i utakmicu u Moskvi. FIFA i EBU (izvana) morale su otkriti tu hrvatsku švercersku, punu tapkarošku sramotu za koju novinari HRT-a kažu da je uobičajena praksa. Bome, lijepa praksa. Neki mi kažu: Pa da, pitali rukovodstvo hoće li u Moskvu, a kako su bili godišnji u tijeku, a i povećana obiteljska potrošnja, ono im je odgovorilo: ne bi karte, ne da nam se u Moskvu – prodaj ti to pa daj lovu! I onda bi novinar Ćosić, prvo sportsko pero HRT-a, pa i šire (a nije odabrao Đelo Hadžiselimović) trebao biti žrtveno janje. Kako se njemu nije baš blejalo, a i bio bi mu to potpun neslavan kraj pjevačke karijere, on je vjerojatno znajući imena obećao kako će s njima izaći van. E sad… tu nastupa srž one tipične hrvatske eskivaže, vječne priče o provizijama i mitu: lova je naravno završila na računima, zna se točno čijima, možda je već i potrošena i ne možemo sad s imenima u javnost. Jel’ da? Zato i opet vade ono pljesnivo Titovo: „sustav okriviti – druga spasiti“. Iako opravdano, za takav je privatni prihod, svojevremeno sudski odgovarala ministrica Zlatar.

Opravdano, ali gdje je Bačićeva odgovornost? Tako su drugovi rukovoditelji, zapravo rukovodioci, smislili genijalni savski i vodnjikavi kompromis, ma slonovsko, pardon salamonsko rješenje i (kako misle i očekuju) razriješili (i ovaj) Gordijski čvor. Odgovornosti ravnatelja (i opet) nema. To prvo, a Ćosić će dobiti otkaz, ali i otpremninu, on će biti nevin, ali će za potrebe FIFE i EBU-a otići. Dakle kriv je, ali nevin, ili… ma samo je prema van kriv, nije i prema unutra… Otići će ali bez ili sa otpremninom. Može sve. Još se ne zna. I vuk sit a ovce mi… smo navodno cijeli. Jer istraga (tjednima) kao da je riječ o udruženom zločinačkom pothvatu, još traje.

I tako… pljačka, a ne Hrvatska, ide dalje. Tko takne u poklone i provizije – mrtav je. Odabrao…

Javor Novak/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Politička eliminacija Penave bio bi početak kraja samog HDZ-a

Objavljeno

na

Objavio

Najčešće spominjane riječi u tjednu iza nas su žrtva i zločin. Mogu li žrtva i zločin biti predmet trgovine i pragmatizma i zašto je to u Hrvatskoj punih 27 godina. Zašto netko očekuje da će se žrtva pomiriti s ne kažnjavanjem zločina i da će pristati na kompromis da bi nekome bilo bolje na štetu nje!?

Hrvatski političari, odnosno hrvatska politička elita, neovisno o političkoj pripadnosti , od osamostaljenja na ovamo, uvijek pokušava manipulirati svojim građanima. Njihova manipulacija rezultat je njihovog razmišljanja da su birači kao zlatne ribice, pamte 5 sekundi i zadovoljne su s par mrvica bačenih u vodu na koje se one obruše kao Pirane na krv.

Američki politolog, komunikolog i psiholog Shawn Rosenberg, sjajno je to obradio u svom znanstvenom radu pod nazivom „Unfit for Democracy”.
Koliko u Hrvatskoj košta vlast?

Obnašanje vlasti podrazumijeva i žrtvu onoga tko obnaša vlast, ali žrtvu mogu podnijeti i oni koji su podređeni toj vlasti, ako to ta vlast svojim radom i primjerom zatraži od njih. Sjećate li se one čuvene Churchillove izreke „Nemam ništa za ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i znoja”.

Ni jedan hrvatski političar, pogotovo premijer to nikada nije rekao hrvatskom narodu, pa bez obzira na okolnosti nastanka ove izreke , ona ima bezvremensko značenje i primjenu.

„Suverenisti”

Predsjednik Hrvatskog sabora i glavni tajnik HDZ-e, bezvremenski Gordan Jandroković u svom intervju iznosi opaku konstataciju da ovu vlast žele srušiti tzv „Suverenisti”. Jandroković zaboravlja da je suverenizam temelj postanka hrvatske države i da suverenizam u 21 stoljeću, prije svega znači gospodarsku i monetarnu samostalnost, dakle sve ono što Hrvatska gubi, u stvarnosti ni nema. Ne može se gospodarska i monetarna sigurnost, rast GDP-a bazirati na turizmu i doznakama nove dijaspore i povlačenju novca iz EU fondova.

Najmoćnije zemlje svijeta, gospodarski i monetarno su upravo one koje u svojim načelima drže suverenizam kao okosnicu svega, od gospodarstva do nacionalne sigurnosti. Njemačka je prva koja gradi suverenizam zasnovan na gospodarstvu i monetarnoj politici, ali na uštrb upravo onakvih zemalja koje predvode političari Jandrokovićevog kova. Hrvatsku vladu ne ruše suverenisti već upravo federalisti čiji su glavni apologeti Jandroković i Plenković sa svojim rukopoloženim poslušnicima.

Gnjev

Vukovarom godinama vlada gnjev, a taj gnjev sada poprima opasan stadij i bez obzira na izjave njegovog gradonačelnika o najboljem premijeru i najboljoj vladi, 13-ti listopad, bit će okidač nakon kojeg se nešto mora dogoditi. Ne postoji apolitičan skupi niti skup koji stvori kritičnu masu može biti miran i kontroliran.

Masa je nepredvidiva, pogotovo ona koju vodi gnjev i bijes, jer gnjev i bijes pokreću ratove, a kako ne bi političke promjene. Dovoljna su tri zvižduka, tri usklika i samo jedan poklič da masa iz mirne postane agresivna, nepredvidiva i da izazove strah i paniku vladajućih struktura.

Plenković i HDZ su dovedeni u poziciju da im prosvjed nikako ne odgovara. Svako naglo procesuiranje, a počelo je, izazvati će opravdane sumnje u spregu politike i pravosuđa, sukob u koaliciji jer svako stajanje u zaštitu svojih koalicijskih partnera izazvati će revolt njegovih birača, ali i ono najgore, članova stranke.

Sve to može imati velike posljedice na HDZ, ali i njegove čelnike i dužnosnike jer svaka šutnja ili ne činjenje vodi ih u političku smrt. Politička eliminacija Penave bio bi početak kraja samog HDZ-a i to je najopasnija opcija.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari