Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir Hodak: Progresivci se zgražaju nad činjenicom da će budući premijer biti kemičar, a ne netko s elitnog FPZ

Objavljeno

na

Najavljuju se rezovi od strane vlade kojoj će na čelu biti “Stranger in the Night“ i to bez demokratskog legimiteta. Slažem se, da su za Tima Oreškovića glasovali recimo oni koji su 10 godina držali Stipu Mesića na čelu države, onda “ni reč ne bi rekel“ kako to lijepo kažu najtalentiraniji hrvatski kemičari Zagorci. Koliko smo kušali genijalnih zagorskih “delanaca, tuduma, direktora…“ A kakav je alkemičar tek bio voljeni Maršal koji je 45 godina uspio prisiljavati Srbe, Hrvate, Slovence i ostale narode i narodnosti da žive u vječnoj ljubavi.

[ad id=”93788″]

U novoj 2016. godini čuli smo svašta, ali čuli smo i mudrosti neoboljševičkog tipa, a koje je dobro zapamtiti. Stari partizan, haaški krivokletnik, hrvatski bivši predsjednik vlade i države Stipe Mesić, akumuliravši ogromno iskustvo, došao je do sljedećeg zaključka: “Milanovićeva vlada nema alternative, na drugoj strani je fašizam.“ Znači Hrvatska je prva na kugli zemaljskoj dobila vladu koja nema alternative. Dobro, slično su mudrovali i Tito, Staljin, Mao, Pol Pot, Castro, ali oni nisu mislili baš na vladu nego na sebe. Stipi u prilog govore i izjave bivših ministara koji ozareni uvjeravaju novinare da su svaki u svom resoru ostavili samo med i mlijeko. Ma i ministri švicarske vlade, koja ima alternativu, mogli bi se nad time zamisliti. Kako to uspijeva Matiću i Jakovini da samo u četiri godine naprave malo političko-gospodarsko čudo i trijumfalno napuštaju svoje spartansko uređene kabinete, a “švajcarci“ dobiju nogu čim uspije referendum protiv kojeg je vlada. Kad bi švicarski ministri vidjeli, recimo, spartansko uređen kabinet ministra Zmajlovića pun mahagonija, bilo bi im jasno zašto ova vlada nema alternative. I onda se javi maliciozna i frustrirana Aleksandra Kolarić koja poručuje svom nikada prežaljenom SDP-u da imaju pet izbornih poraza u nizu. Nitko da demantira zlobnu Aleksandru. Da to Stipe zna, ne bi mu izletila mudrost o vladi koja nakon pet izbornih poraza nema alternative. Ali nije on studirao metematiku nego pravne nauke. Tu je on doma kako kažu oni koji su ga 10 godina birali za predsjednika. Pravnu lucidnost pokazao je i kad je jednom generalu poručio da se vrati u zemlju i pred hrvatskim sudom dokaže svoju nevinost. Zna Stipe kazneno pravo: tužilaštvo te optuži, a ti ako si pametan i snalažljiv, dokazuj da nisi kriv. Stipe je urođeni antifašist, osim australske epizode s pjevanjem “Juri i Bobanu“. Ovu zemlju je on davno podijelio na naprednu, antifašističku, progresivnu ljevicu bez alternative i ostatak crnih, rigidnih, ognjištarskih, ustašoidnih desničara kolokvijalno nazvanih fašistima. E, moj narode, sada su fašisti dobili pet izbora za redom. Dobro, zadnje baš i nisu, ali im je pomogao Most. Tko je tu poremećen?

Foto: Borna Filic/PIXSELL

Foto: Borna Filic/PIXSELL

A fašisti k’o fašisti. Još nisu ni oformili vladu, a već su pokazali svoje stvarno lice. Tako senzacionalno uspješni i obljubljeni ministar Fred Matić u Novom listu trijumfalno daje do znanja onima koji su doveli fašiste na vlast da su neakademski rečeno popušili. Kaže Fred: “Neki bi htjeli da se resor zove hrvatsko ministarstvo hrvatskih branitelja iz hrvatskoga Domovinskoga rata koje su napali Srbi iz Srbije, jugočetnici, agresori i bradonje, ali ploča s natpisom bi možda bila prevelika“ duhovito je reciplirao fašistima naš Fred. U pravu je Matić. Da se na vrijeme uočilo što se sprema, progresivni antifašisti Fred, Bojan i drugarica Nađ lako su mogli, uz pomoć Stazića, Obersnela i Komadine, to ministarstvo pretvoriti u “Reigionalno ministarstvo bratstva i jedinstva“ Bila bi manja ploča i prestale bi šovinističke bajke kako su nas napali Srbi, jugočetnici, agresori i bradonje koji su ustvari bili samo nekonfliktni hipiji. Sad je nažalost kasno. Već na Facebooku neprijateljska migracija tvrdi da “antifašizam nije ništa drugo nego mutirana nakaza bivšeg komunističkog jugoslavenstva.“ Evo ti ga na! Daš im da dođu na vlast, a oni odmah postadoše bahati!

Svojevremeno je Fidel Castro održao govor na Trgu revolucije koji je trajao 16 sati. Usprkos toga, kubanski fašisti i dan danas lažu da na Kubi nema slobode govora.

Na društvenim mrežama progresivci se zgražaju nad činjenicom da će budući premijer biti kemičar, a ne netko s elitnog FPZ. Napredne snage se boje da će tu biti “kemijanja“ na štetu radnog naroda i napredne inteligencije. Najavljuju se rezovi od strane vlade kojoj će na čelu biti “Stranger in the Night“ i to bez demokratskog legimiteta. Slažem se, da su za Tima Oreškovića glasovali recimo oni koji su 10 godina držali Stipu Mesića na čelu države, onda “ni reč ne bi rekel“ kako to lijepo kažu najtalentiraniji hrvatski kemičari Zagorci. Koliko smo kušali genijalnih zagorskih “delanaca, tuduma, direktora…“ A kakav je alkemičar tek bio voljeni Maršal koji je 45 godina uspio prisiljavati Srbe, Hrvate, Slovence i ostale narode i narodnosti da žive u vječnoj ljubavi. Tu je bilo svega, bratstva i jedinstva, ljubavi pa i seksa u kojem su se Hrvati uvijek osjećali “malo silovanima“. Sad kao kruna svega dolazi nas rastavljati na nerastavljive dijelove kemičar ili, kako se u regionu kaže, hemičar. U modernoj “istoriji“ hemičara skoro da nema među političkom elitom. Eto Maršal Tito i Generalisimus Josif Staljin studirali su na Srednjoj maršalskoj i Višoj NKVD školi.

Rankovi__Tito__ila_250719S1Recimo, vrlo popularni srpski političar Aleksandar Ranković, kojem sad u Beogradu srpski antifašisti dižu spomenik, nije studirao “hemiju“ nego je završio srednju abadžijsku. To znači da je svoj demokratski legimitet stekao učeći za opančara i osobu koja će drugima šiti od grubog sukna narodnu nošnju. I mnogima je drug Marko sašio nošnju od grubog platna s okomitim crnim prugama. Kao estetski detalj “manekeni“ su na prsima nosili brojeve. Mnogi napredni drugovi uvjereni su kako je hrvatski eksperiment s kemičarem na čelu vlade dokaz da je desnicu kako kažu Zagorci “zelo“. Kad im se kaže da su kemičarke bile Margaret Thatcher i Angela Merkel posprdno otpuhnu sa svojih FPZ brkova i promrmljaju: “Ah, žene…” Ako ste uporni pa se sjetite da je prvi premijer države Izrael bio Chaim A. Weizmann čut ćete opet “ah, ti Židovi“. Ako želite i dalje progresivcima dizati tlak pa im predočite da iza tog “ah Židovi“ stoji 167 Nobelovih nagrada, odmah će graknuti Zoran Pusić i Željko Jovanović te vas zapitati znamo li da nema nikakve razlike između Židova, Arapa i kršćana te da i drugi dobivaju Nobele. Točno, slažem se. 400 milijuna Arapa do sada je dobilo 4 Nobela. 4 milijuna Židov 167 Nobela. Još nam provokator Laci Iličić tvrdi da nismo svi isti. Jesmo gospodine Laci, svi smo isti, a osobito neki.

Jasno mi je da nova vlada mora rezati. Ali što? Treba otpuštati što više zaposlenih u javnoj upravi, smanjiti plaće učiteljima i nastavnicima. Odmah treba ukinuti povećanje plaća koje je za 90 kn. digla bivša vlada linearno. Takav luksuz Hrvati u ovim teškim vremenima ne mogu prihvatiti. Na to je hitno ukazala i Udruga poslodavaca. Ljudi će se razbahatiti. Svaki mjesec 90 kuna više. Toliko ne dobivaju ni u Sjevernoj Koreji. Ono što vlada i premijer nikako ne smiju ako ne žele izgubiti demokratski kredibilitet jest rezati lovu koja svake fiskalne godine po sistemu “kapenzi“ kapa u naše legendarne nevladine udruge. Kao što Stipu nervira nekakav Bulj koji bi ukinuo 800 tisuća kuna za sitne Stipine potrebe, tako bi i eventualno rezanje BABA-ama, Mirovnim studijama, Drugarici Radi, Documenti Vesne Teršelič i da ne nabrajam sva liberalna gladna usta bio grubi udar u srce hrvatske demokratske misli. U njihovim udrugama nema nezaposlenih. Svi uredno dobivaju lovu i tu lovu smatraju svojim demokratskim dosegom. Čak im ni kune ne smrde. Kad im se zlobno ukaže na činjenicu da je Pavelić izmislio kunu, oni se kunu da to nije istina i da su kune trčale po šumama i gorama za vrijeme svih 7 neprijateljskih ofanziva. I da, na kraju treba onako usput napomenuti da je Kini zemlja s više od milijarde i petsto milijuna ljudi na čelu kemičar Xi Jinping. Pa ako Jinping može izaći na kraj s tolikim ljudima, onda mislim da će i naš lički premijer napraviti reda u državi koja ima manje stanovnika nego jedan kvart recimo Pekinga.

Severina u društvu Arkanove udovice Cece prodaje po Srbiji SVOJE PJESME – NAŠE SNOVE.

sabor reiner govorŽeljko Reiner je novi predsjednik Sabora. Akademik. Ali kaže tip s mašn-kravatom na progresivno-agresivnom Indexu da “đabe njemu što je akademik kad je u političkom polju glup”. Ili tako nekako. Tipa s mašnom iživcirao je šef Sabora izjavom da će inzistirati da se Sabor zove Hrvatski državni sabor. Ni meni nije jasno što akademik želi. I Hrvatski sabor je ustvari previše. Kako bi rekao premudri Fred Matić, samo se troši lova na prevelike ploče. Neka se zove samo Sabor. I tako je jedan jedini. Uz desetak drugih. Recimo izborni sabor HDZ-a, Sabor hrvatskog kulturnog vijeća itd. Neki kažu da je taj naziv iz 1848. g. Ino Bešker iz Rima to srčano i drugarski negira. Lik s mašnom kaže da je jedno vrijeme taj “fašistički“ naziv egzistirao 1918. g. Godina poznata po masovnom odlasku gusaka u maglu. Kako je pridjev “državni“ i previše asocirao na separističke težnje Hrvata preko noći je zahvaljujući raznim Anđelinovićima i dalmatinskim orjunašima jednostavno nestao. I onda je došla grozna 1941. g. Još prije 10. travnja znalo se da će biti nazadna, profašistička i da će darovati Musoliniju sve ono što je on u govoru u Riječkom Kazalištu Ivan Zajec 1918. g. tražio pa dobio Rapalskim ugovorom iz 1920. g., zahvaljujući razumijevanju dr. Ante Trumbića, ministra vanjskih poslova Kraljevine SHS, a koji danas ima svoju ulicu u Splitu. I Hrvatskom saboru vratio se pridjev Hrvatski. I kad smo 1945. g., oslobodili Lijepu našu i herojski vratili sve što su Talijani napustili nakon kapitulacije još 1943. g., nestao je i naš pridjev sa stotinama tisuća hrvatskih glava. I živjeli smo tako 45 krasnih godina u bratstvu i jedinstvu. Svi smo bili jednaki, a neki i jednakiji. Lik s mašn-kravatom i ne zna kakva je to idila bila. Željezara Sisak imala je oko 14 000 radnika. Zadovoljnih proletera. Proleterima je upravljalo 33 direktora svih nacionalnosti. Te povijesne 1971. g. od 33 dična direktora 32 su bili Srbi, a prevarili ste se ako ste pomislili da je onaj jedan bio Hrvat. Falili ste, kažu na Braču. Bio je Makedonac. A tipu s mašn-kravatom treba ukazati na činjenicu da Sisak u širem smislu predstavlja predgrađe Zagreba. I naravno da ja s punim imenom i prezimenom potpisujem ove notorne činjenice.

PXL_mesicAli usprkos tome ja sam i za Mesića, tipa s mašnkravatom, Freda Matića i cijelu ljevičarsku medijsku falangu jednostavno fašist. 1997. g., udovoljilo se onima koji su željeli hrvatsku državu i vraćeno je ime Hrvatski državni sabor. Došavši na vlast milošću Dražena Budiše Račan je 2000. godine opet izbacio pridjev “državni“. Tada nikog od sadašnjih zajapurenih kriptokomunista nije zanimalo koliko će to stajati na administrativnom planu. Oni koji nisu željeli hrvatsku državu opet su došli na svoje. Sad liju krokodilske suze. Zazivaju fašizam i ustaštvo. Genijalac s mašnom sveznadar tipa Žarka Puhovskog ili Slaveka Goldstiena misli “no to je bio samo ustupak već bolesnog Tuđmana neoustašama“. Sad jedno pitanje neoboljševiku s mašnom: zna li kako se od 1941. g., do 8. svibnja 1945. g., pozdravljalo u NDH. Sasvim sigurno s dobar dan, dobro jutro i laka noć. A možda i nije. Možda su roditelji djeci prije spavanja vikali “Za dom spremni“. Zašto onda nije zakonom zabranjeno sve što je u NDH bilo dozvoljeno. Zašto nije ekskomunicirana himna Lijepa naša kad su je pjevali i Pavelić i Dido Kvaternik. Što je s ustaškom izvornom kunom? Zašto se nitko od brojnih farizeja nije odrekao ustaške kune? Za nju nema dokaza da je ikada prije Pavelićeve države bila u opticaju. Ni 1848. g., ni za vrijeme bitke za Siget, niti se spominje u domoljubnim operama. Ali jugonostalgičare, orjunaše i folantifašiste to ne uzbuđuje. Njihov lažni liberalizam i dvolični antifašizam nestaje k’o da ga je odnjela dobra vila. U kunu se kunu.

Koalicija koja raste navodno je imala prijedlog da se Sirijcima koji prođu kroz Hrvatsku osiguraju najmanje 3 saborska mandata kad već toliko ima i dijaspora. Izgleda da je sad kasno za to…

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari