Connect with us

Kolumne

ZVONIMIR HODAK: Sreća što će uskoro 25. svibnja pa će se u Kumrovcu okupiti liberalno-demokratska krema Lijepe naše

Objavljeno

on

Stipe-Mesić-proslava-619x360Siniša misli da je Joe, viknuvši “za dom“, u sebi mislio “spremni“. Zato ga je opalio sa 15.000, nažalost, ustaških kuna. Što je za Joea financijski ugriz komarca. Ali za sve one koji će ubuduće otvoriti usta i izreći samo slovo “d“ čeka uzaludan posao dokazivanja da su mislili na sveopće obljubljeni Dinamo, a ne na svoj Dom.

[ad id=”93788″]

Hrvatska politička scena sve više sliči na “Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Potomci onih koji su zazidali 3000 živih ljudi u Hudu jamu najavili su kraj lovostaja na fašiste, ustaše i klasne neprijatelje. Dovoljno je da vam se u rukama nađe primjerak Jutarnjeg i “Dnevni komentar“ bivše članice Centralnog komiteta SKH Jelene Lovrić. U Večernjaku dominiraju Petra Maretić Žonja, Marko Špoljar i Branimir Pofuk. Likovi koji misle da je istup Predsjednice države, kad je upozorila na “neizdrživu zagađenost javnog prostora netolerancijom i mržnjom“, jasan dokaz kako se sa ustašama trebaju ozbiljno pozabaviti naši “organi“ ma što god to značilo. Nema tu dijaloga i drugačijeg mišljenja. Evo primjera iz “demokratske prakse“: Ivica Šola napustio je 7Dnevno i “potpisao“ za Slobodnu Dalmaciju. Prešao iz Dinama u Hajduk. Ništa senzacionalno. Ali prvu kolumnu napisao je za Jutarnji list. Redakcija ga je odbila objaviti. Redakcija koja se žestoko bori protiv fašizacije RH. Redakcija koja se uvijek deklarativno borila za slobodu medija. Pritom zaboravlja da borba za slobodu medija znači i borbu za slobodu unutar medija. I tako je Šola završio u Hajduku i postao članom Torcide. Jelena Lovrić, dominikanca Prcelu čija propovijed je zgrozila njenu antifašističko-partizansku dušu, posprdno naziva ”popom”. Možda i griješim. Možda su svi katolički svećenici u RH za nju popovi, a ne samo pop Đujić o kojem se na Cvjetnom trgu pjevaju pjesme… Kaže Jele: “Prva je neosporna činjenica da se broj fašistoidnih ekscesa u posljednje vrijeme jako povećava i oni postaju sve otvoreniji i agresivniji”. Dokaz časni svjedok Tvrtko Jakovina, istoričar koji je “rezolutan“ pa kaže: “Odavno više nije riječ o pojedinačnim slučajevima nego je riječ o trendu. I Jelena prevodi na “latinicu“ mudrosti našeg Tvrtka pa kaže: “Zahtjev Predsjednika Sabora da se parlament preimenuje onako kako se je zvao u vrijeme NDH…“ Vjerojatno članica CK SKH ima problema s “memorijom pamćenja“ jer se Sabor zvao Hrvatski državni Sabor i nakon 1991.g., ali to su za Lovrićku i tako bile “godine mraka“. Tek kad su se na vrhu političke piramide u RH pojavili likovi kao Mesić i Račan pridjev “državni“ ispao je iz igre. Sad je Hrvatski sabor samo jedan od sabora, kao što su Sabor Dalmatinskih klapa, Opći sabor proizvođača Istarskih vina itd. Njoj i Rene Bitorajcu hrvatski grb počinje sa crvenim poljem pa predlažu hitnu rekonstrukciju “ustaškog“ krova crkve Svetog Marka koju su 1256.g., započeli graditi arhitekti Pavelić, Artuković s podizvođačem Didom Kvaternikom. Jelenu, našu članicu CK SKH, boli crvena duša jer se “fašistoidni ekscesi povezuju sa aktualnom vladom“ što diže tlak na dnevnoj bazi velikoj većini stranih veleposlanstava u Zagrebu. Sreća što će uskoro 25. svibnja pa će se u Kumrovcu okupiti liberalno-demokratska krema Lijepe naše tako da će nekrofili sa “lijepim partizanskim kapama“ osvjetlati obraz svojim istomišljenicima kao što su Jelena, Tvrtko, Hrvoje, Dragan i Vjekoslav. To će razveseliti i naše drage ambasadore pa će netko od razdraganih antifa možda opet kraj Pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu opaliti Ružicu Čavar šakom u glavu i tako početi s evociranjem na dane “oslobođenja“ Zagreba. U još jednoj nadi “da je napokon počelo“. S tom željeznom šakom u lice starijoj gospođi mogli bi otpočeti i dani civilnog društva i pluralizma.

Možda se i Radman vrati na HRT i prije nego mu Karolina Vidović-Krišto plati 15.000 kn. Njen se krimen, po mišljenju sutkinje Romane Hukelj, sastoji u tome jer je u mailu poslanom zaposlenicima HRT-a napisala “da Radman ne može razumjeti demokraciju i LJUDSKA PRAVA jer je svoje poimanje države stjecao u totalitarnom režimu odnosno u bivšoj Jugoslaviji. Časnoj sutkinji koja ima sreću da joj se slučajno ili ne stalno dodjeljuju Radmanovi predmeti (već je dosudila ljubitelju ljudskih prava, ako se ne varam, iznos od 30.000 kn u jednom ranijem predmetu) trebalo bi dati priliku da magistrira na temu “Ljudska prava u jednopartijskom komunističkom sustavu SFRJ“. Lucidna sutkinja dala si je truda pa je u obrazloženju presude napisala: “Ne može se prihvatiti iskaz tuženice da u poruci iznosi vrijednosne sudove…“ Upravo suprotno, tužitelja smatra osobom skučenih pogleda, kršiteljem ljudskih prava, totalitaristom. Ne samo da podcjenjuje tužitelja nego podcjenjuje i sve osobe koje su se obrazovale i radile tijekom postojanja SFRJ.“ Inače razlog slanja maila zaposlenicima bio je “Etički kodeks“ za zaposlenike HRT-a, a koji je potpisao ravnatelj Radman. Tom “biblijom“ ljudskih prava bilo je zabranjeno na primjer zaposlenicima HRT-a da izvan HRT-a javno iznose svoje svjetonazore i vjerske poglede. Tako je prkosna novinarka podcijenila sve one koji su se obrazovali “tijekom postojanja“ SFRJ. Sad bi mogle uslijediti tužbe Jože Manolića, Stipe Mesića, Nenada Stazića, nasljednika Milke Planinc, Jelene Lovrić, Vili Matule također člana CK SKH, Vesne Teršelič, Rade, Sanje, Bude Lončara, Marina Jurjevića Baje, Joze Petrovića, Urše Raukar, Zvonimira Drageca Carlosa Pilsela koji se doduše nije školovao u Jugi nego u Buenos Airesu pijući Molotovljeve koktele. No, neću dalje nabrajati jer ako se svi odluče na tužbe i svi predmeti igrom slučaja dođu sutkinji Romani Hukelj u Buenos Aires na “lijepi zrak“ morat će Karolina Vidović-Krišto.

No, nije naše pravosuđe pokazalo zube samo Karolini. Nastradao je i Joe Šimunić. Visoki prekršajni sud uvažio je žalbu DORH-a te mu je novčanu kaznu od 5.000 kn povisio na 15.000 kn. Sudac izvjestitelj Siniša Senjanović je rezolutan. Joe je u nacionalnom zanosu nakon pobjede nad Islandom tri puta uzviknuo “Za dom!“ Pobješnjela ustašoidna publika na to je počela urlati “spremni“. Siniša misli da je Joe, viknuvši “za dom“, u sebi mislio “spremni“. Zato ga je opalio sa 15.000, nažalost, ustaških kuna. Što je za Joea financijski ugriz komarca. Ali za sve one koji će ubuduće otvoriti usta i izreći samo slovo “d“ čeka uzaludan posao dokazivanja da su mislili na sveopće obljubljeni Dinamo, a ne na svoj Dom. Kad malo pomnije razmislim ima moj prijatelj i teniski partner Siniša pravo. To uporno, skoro suicidno forsiranje jednog tako i gramatički i sadržajno opasnog pozdrava je provokativno za sve one koji su tamo davnih pedesetih godina bili čvrsto uvjereni da su slova U i D zauvijek nestala u Hudoj jami i u ostalih 1700 jama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Imamo mi naš lijepi i zdravi hrvatski pozdrav. Mare-mast-trast je neki dan ponosno pozdravila članove HSP-AS sa ”Smrt fašizmu-sloboda narodu”. Mare je vjerojatno gledala dokumentarni film Romana Ljeljaka, slovenskog povjesničara, pod nazivom ”Huda jama”. Na kraju filma organizator i izvršitelj koji “se je obrazovao tijekom postojanja SFRJ“ šalje depešu u Beograd koja od prilike glasi “Druže Maršale, zadatak je izvršen!“ Ispod toga piše ”Smrt fašizmu-sloboda narodu“. Već se veselim “gledateljima Žikine dinastije“ kad će mi u svojim komentarima zlobno docirati da Ljeljak nije povjesničar jer je završio srednju vojnu školu u Sarajevu i Beogradu. Ali Roman Ljeljak ipak jest povjesničar. I to pravi. Pošten i hrabar. A na kraju krajeva ako povjesničar može biti Slavek Goldstien koji je završio srednju trgovačku onda to može biti i publicist Roman Ljeljak.

Jelena Lovrić sve više sliči raštimanom televizoru. Umjesto da popravi sliku o sebi, ona povisuje ton.

Jutro. Jutarnja kava. Strana 4. Jutarnjeg: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, šarmantnog nadimka “Toma grobar“, povodom 71. obljetnice “oslobađanja“ Donje Gradine u BIH izjavio je jasno i glasno: “U Jasenovcu je ubijeno na stotine tisuća Srba, Židova i Roma. Govorimo o preko 700 tisuća žrtava jasenovačkog logora…“ Isti broj Jutarnjeg strana 5., izjava Kolinde-Grabar-Kitarović: “Iskreno podržavamo Srbiju na putu u EU.“ Tko je tu lud? Predsjednik jedne države koja nas je 4 godine držala pod okupacijom i čija vojska je masakrirala hrvatske civile na Ovčari, u Škabrnji i u Saborskom iznosi jednu evidentnu laž. Međutim, mi ga unatoč tomu iskreno podržavamo da s tom povijesnom laži uđe u EU. Možda će samo cifra biti nešto viša. Vanjska politika je u rukama Kolinde i ministra Kovača. Pitam stoga je li itko pozvao srpskog ambasadora i ljubazno mu skrenuo pažnju da njihov Predsjednik, usprkos nadimku “grobar“, triplicira grobove sve u ime dobro-susjedskih odnosa.

Još jedna eksplozija poltronstva hrvatske političke elite. I da Jutarnji nije objavio na dvije strane dvije dimenzije hrvatsko-srpskih odnosa javnost ne bi bila uznemirena spoznajom kako u povijesnoj srpsko-hrvatskoj utakmici Srbi imaju ubojiti napad. Ali zato Hrvati imaju odličnu obranu. Kao švicarski sir. Uostalom, javnost prije ili kasnije dozna da je bila uznemirena. Uznemirena je i Švedska javnost. U 2015.g., Švedsku je sa 53,2% silovanja na 100.000 stanovnika nadmašio samo Lesoto u Južnoj Africi sa 91,6% silovanja na 100.000 stanovnika. Recimo 1975.g., Švedskoj policiji bilo je prijavljeno 421 slučaj silovanja. 2014.g., prijavljeno je bilo 6.620 takovih slučajeva. Zašto se Švedska javnost uznemirila tek ovih dana? Jer su progresivne i liberalne vlasti taj opasni statistički podatak jednostavno držale u frizeru. Tako je Švedska zaslužila srebrenu medalju. Postala je druga zemlja na svijetu po broju silovanja. Svi su ponosni na taj epohalni uspjeh. I Šveđani i EU, žene u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i šire….

[ad id=”93788″]

Uznemirio se Joe Šimunić jer su drugostupanjsko rješenje Visokog prekršajnog Suda najprije dobili mediji, a nekoliko dana kasnije napokon i Joe Šimunić. S obzirom na dosta lošu financijsku situaciju u našim progresivno-liberalnim medijima i red je da se i oni malo razvesele. A nakon Ustavnog suda i eventualno Strasbourga možda se razveseli i hrvatski domoljub Joe Šimunić. Mile Kekin nije uznemiren. Na velikoj turneji po Srbiji uveseljava depilirane četnike svojom borbom protiv fašizma. Nostalgičan je za vremenima Bate Živojinovića. Obzirom da je inače odlični glumac Bata bio žestoki pristaša Slobe Miloševića, jasno je za kojim vremenima uzdiše naš Mile.

Prošao nam je i dan “oslobođenja“ Zagreba. 8. svibnja 1945.g. Ognjištari su se uznemirili jer misle da je 8. svibnja 1945.g., Zagreb ”pao”. Naime, mnogi ”oslobođeni” tek su u Bleiburgu doznali da su zapravo oslobođeni i da se mogu slobodno“ križnim putem“ vratiti natrag. Nije se ni najmanje uznemirio ministar Zlatko Hasanbegović kad je vidio popis “sumnjivih lica“ koja su se propela na zadnje noge i protestirala zbog svojih izgubljenih kunića. Zoran Pusić, Furio Radin, Jadranka Kosor, Aleksandar Stanković, Danka Derifaj, Domagoj Novokmet, Vesna Teršelič, Elizabeta Gojan, Maja Sever… Ministar se nije uznemirio. Ali se je ipak počeo lagano tresti – od smjeha. Ne znam je li se smijao kad je pročitao što o njemu piše Paul Hockenos u Foreigen Policy. Brifirani Paul misli da je Hasan “ultra desna“ zvijezda i da su mađarski i poljski “fašisti“ za našeg Zlatka p…..dim. Trojanski konji kruže Lijepom našom. Kolika se lova troši za međunarodne linije. Stranih dopisnika skoro da i nema u RH jer su na cijeni prevoditelji. Treba prevesti suvislo sve one strahote koje nevladine udruge i profesionalni liberali doživljavaju u ustašoidnoj RH.

Suzana Barilar nije bila uznemirena kad je kirurškim skalpelom isjeckala Miju Crnoju na sitne dijelove jer je ovaj “opljačkao“ državu za 1.460 kn. Sad se dohvatila splitskog gradonačelnika Ive Baldasara. U svojoj kolumni “Iza kulisa politike“ naša Suzi najprije pušta par krokodilskih suza za splitskog gradonačelnika, a onda superiorno poentira: “Da je doista razlog Baldasarova isključenja udaljavanje od SDP-a, onda je iz stranke trebao odletjeti prije godinu dana kada je poslao vijenac na ustaški spomenik HOS-u.“ Amen! Okamenjeni ljevičarski mozgovi nikako da prihvate činjenicu da je HOS službeno prihvaćen kao regularni dio hrvatske pobjedničke vojske. Da je grb HOS-a u Ministarstvu branitelja službeno registriran kao ratni grb s kojima se išlo u bitke protiv onih koje kolokvijalno zovemo četnicima, a koji su danas u Srbiji u modi. Legalizirani. Rehabilitirani. Dižu im se spomenici. A u ratu su, barem u Hrvatskoj, ne akademski rečeno ”popušili”. Ali proglašavajući HOS ustaškim na neki način popušila je i Suzi. Bože, zašto mi je iznenada pala na pamet neka pjesma Jimmyja Stanića. Pojma nemam… Uznemireni su zagrebački antifašisti jer nitko iz izvršne vlasti nije bio na proslavi dana oslobođenja Zagreba. Bio je Buda Lončar bivši šef OZNE u Zadru. Šef antifa Franjo Habulin nadljudskom hrabrošću, tako tipičnom za partizane, rekao je “Tito nije bio svetac(!!), ali je učinio za svoje Hrvate najviše što jedan državnik može učiniti za svoj narod.” To je poslastica za psihiće. Čovjek mirno i sabrano upozori “svoje Hrvate“ da će Sava prije poteći uzvodno nego će “njegovi Hrvati “ imati državu. Srijem i Bačku prepusti Srbiji, a Boku Kotorsku Crnoj Gori, dočim Neum BiH. Mirno je prihvatio 750.000 poubijanih od dana “oslobođenja“ Zagreba. 9. i 12. mjesto na njemačkim i engleskim listama najvećih zločinaca XX stoljeća… Tko je tu lud?

Budite oprezni kad čitate knjige o zdravlju. Možete umrijeti zbog tiskarske greške.

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari