Pratite nas

Istaknuto

Zvonimir Hodak: Što to naša pravoslavna braća nama opraštaju?

Objavljeno

na

Na prvom izbornom saboru HDZ-a u proljeću 1990. dr. Franjo Tuđman izrekao je za ono vrijeme neočekivan stav koji je ondašnjoj udbaško-komunističkoj eliti donio čireva i čireva u njihovim samoupravnim želudcima.

Dakle, u dvorani Vatroslava Lisinskog Tuđman rekao je jasno i glasno da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego između ostalog “i izraz težnji hrvatskog naroda za svojom državom…“ Pred desetak dana Ustavni sud je malo “ispravio“ dr. Tuđmana i njegove “revizionističke ispade“ pred prepunom dvoranom Lisinski.

Uz aplauz Slavice Lukić koja misli da je to “najjasnija osuda dosad“ Jutarnji nam donosi odluku suda kojom je isti poništio odluku Općine Čačinci iz 1977. kojom je ulica u mjestu Slatinski Drenovac nazvana “10 travnja“. Po našoj Slavici “Ustavni sud je jasnije nego ikad dosad iznio stav o karakteru NDH…” Jedino je zaboravio nazvati je onako kako su nas komunjare godinama učili. Takozvana NDH. Evo obrazloženja elitnih “povjesničara“ Ustavnog suda.

“Dobro poznata povijesna istina je da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takova predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom.” Zgodan ustavno-pravni biser. Da NDH nije bila “cvijeće“, to već svi znamo. I sam Tuđman je jasno rekao da je bila kvislinška tvorevina. U ondašnjim povijesnim okolnostima i nije mogla biti drugačija. Kvislinške režime u to vrijeme imale su i Finska, Mađarska, Rumunjska, Francuska, Srbija, Slovenija… Ali tvrditi da je osnivanje te i takve države apsolutna negacija težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom predstavlja takvu povijesnu nekompetentnost koju si ne bi smio dozvoliti ni sud u “Pušćoj Bistri“, a kamoli Ustavni sud RH.

Ta država je i osnovana, bez obzira na njen kvislinški karakter, isključivo s ciljem da Hrvatska, nakon toliko stoljeća, napokon postane opet samostalna država. I kao takova je bila i međunarodno priznata. Sviđalo se to ustavnim sucima ili ne. To što suci Ustavnog suda i dalje misle da je ona “takozvana“ to je njihov problem i problem onih koji su ih birali na to mjesto. Poništavanje odluke Općine Čačinci je legitimna odluka u nadležnosti Ustavnog suda, ali ovakvo “pseudo-dijalektičko“ obrazloženje može oduševiti samo Slavicu Lukić i njene istomišljenike. Hoće li sad Ustavni sud početi zabranjivati članke i knjige u kojima postoje divergentna mišljenja u odnosu na ovu odluku? Što je s povijesnom ocjenom lika koji je prvi NDH proglasio “takozvanom“ pa se kasnije “proslavio“ s izjavom da će Sava prije poteći uzvodno nego Hrvatska postati država.

Je li on, po mišljenju časnih sudaca, tom izjavom iskazao težnju hrvatskog naroda za vlastitom državom? Hoće li se na prijedlog, recimo, Arsena Bauka oglasiti ovaj sud i poništiti odluku o trgu Maršala Tita s obrazloženjem da imenovanje tog trga maršalovim imenom predstavlja legitimnu težnju Hrvata za svojom državom? I koga danas predstavlja ovako izabrani Ustavni sud? Je li to pod firmom suda postalo parapolitičko tijelo u kojem suci kroz određene predmete iskazuju svoje ideološke stavove bliske strankama koje su ih izabrale da zastupaju njihov svjetonazor.

Uz veliki broj vrhunskih pravnih stručnjaka od prof. Krapca pa do Miroslava Šumanovića, sucima ovog suda prodefilirali su likovi koji bi Ustavni sud mogli inače vidjeti samo kao turistički prolaznici.. Kad smo već kod suca Šumanovića on već pomalo “ide na živce“ lijevoj medijskoj falangi jer si je navodno umislio da može imati svoje mišljenje. Štoviše, to mišljenje svaki čas izdvaja. Misli da Ustavni sud, barem ne u ovakvom sastavu, ne može izricati “povijesne istine“ koje su empirijski provjerljive. Misli da se samo radi o vrijednosnom sudu jednog fenomena iz nacionalne prošlosti. Misli da je pitanje NDH i njenog karaktera stvar “Vijeća za prošlost“ koje je osnovao premijer Plenković, a ne Ustavnog suda. “Nestašni“ Šumanović izdvojio je svoje mišljenje i u predmetu mog klijenta Josipa Šimunića kao i u predmetu u kojem se zabranjuje abortus u RH. Ni s jednom od tih “progresivnih“ odluka sudac Šumanović nije se složio. A kakve su te odluke bile javnost dobro zna. Inače, sudac Šumanović bio je odvjetnik, a prije toga predsjednik Županijskog suda u Zagrebu i predsjednik građanskog odjela Općinskog suda u Zagrebu. Reference koje nema ni jedan drugi sadašnji sudac Ustavnog suda. I kad se već Ustavni sud ovako kompetentno postavio prema “povijesnim istinama“, bilo bi dobro da se možda započne baviti četničkim spomenicima. Da simbole s tih spomenika stavi u odnos prema temeljnim vrednotama zapisanim u hrvatskom Ustavu. A ima ih za sada smo 39 s tendencijom neprekidnog rasta.

Ustavna sutkinja Ingrid Antičević-Marinović svojevremeno je u Hrvatskom saboru govorila nepropisnom brzinom, ali ju je štitio zastupnički imunitet.

Digla se umjetna prašina jer je Udruga Vigilare odlučila tužiti bivšeg predsjednika RH Ivu Josipovića. Mali nesporazum nastupio je zato što je tužitelj mislio angažirati oko 200.000 svojih što članova, a što simpatizera. No, to smo riješili. Tuži udruga Vigilare, a članovi i simpatizeri dat će potporu udruzi. Čim se je to izašlo u javnost, “demokratska“ ljevica digla se na zadnje noge. Tužiti Ivu Josipovića!!! Još jedna klerofašistička provokacija. Niz lijevih portala počeo me nazivati. Zašto baš Josipović? Nisu se mogli dosjetiti. Katolička džamahirija. Biskupi i bunika. “Forsiranje“ crkve u emisijama HRT-a, podanički odnos prema Vatikanu. Razloga koliko želiš. U Lupiga.com “popularni“ Ivo dao je opširni intervju u kojem se superiorno ex catedraobračunao s udrugom Vigilare i s mojom malenkosti. Novinar ga “mudro“ pita kako komentira da udrugu zastupa baš odvjetnik Zvonimir Hodak, jer mu je bilo malo čudno da nisu angažirani Čedo Prodanović ili Anto Nobilo? Bivši predsjednik poentira: Već je jednom omanuo (Hodak), pokušao je s Tomcem i Jurčevićem. Sad će biti 2:0…

Sad je prilika da upoznamo u praksi kakvih sve “svetih krava“ ima u našem pravosuđu. Po mnogima korumpiranom i retardiranom. Na prvo ročište u povodu tužbe prof. Tomca i prof. Jurčevića došao sam na Općinski kazneni sud u devet sati ujutro. Sutkinja mi je pomalo uzbuđeno priopćila da je neposredno prije početka dobila nalog Ustavnog suda RH u kojem stoji da se suđenje Ivi Josipoviću ne smije održati jer ga još štiti predsjednički imunitet. Bez obzira na to što je do tada već bilo prošlo oko osam mjeseci otkada dragi Ivo više nije stolovao na Pantovčaku. Procesno to je bio još jedan pravosudni skandal. Rasprava se trebala održati, sud je mogao donijeti eventualno čak i odbijajuću presudu pa je onda trebalo pustiti žalbeni sud da zaključi tko je u pravu. Ovako, nečijom vulgarnom intervencijom, Ustavni je sud razveselio našeg Ivu jer je poveo s 1:0 iz debelog zaleđa. I on se sad s tih 1:0 javno hvali.

Negdje u jesen 1996. dobio sam poziv s Pantovčaka. Kad sam došao gore, odveli su me predsjedniku Tuđmanu koji mi je pokazao tužbu kojom ga je bio tužio bivši predsjednik Vrhovnog suda RH Vidović kojeg je zastupao Anto Nobilo. I čitav taj proces odvijao se sve dok ga nismo pravomoćno dobili. Sad imate simetriju. Kad je tuženi bio “diktator“, nije bilo nikakvog naloga, sugestije ili upute sudu… Tuđman nije bio “sveta krava“ čiji lik i djelo treba zaštititi. Usput, kad su puno godina nakon toga pitali novinari Nobila o tom slučaju, on se malo “začudio“ i rekao da se tog slučaja ne sjeća! Bojim se da se uskoro neće sjećati ni slučaja Josipa Perkovića..

Čitam na Facebooku zloban, ali i duhovit komentar. ISIL-ovci opkoljeni u Raki poslali su poruku da će se predati samo pod jednim uvjetom: da im se sudi pred Općinskim sudom u Šibeniku.

U prošloj kolumni pisao sam o novom episkopu Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve, Nikodimu Kosoviću. I u subotnjem Večernjaku našeg Nikodima dohvatio se na tri stranice glavom i bradom Branimir Pofuk. Razgovor dvojice istomišljenika i dvojice ljevičara. Naslov: “Da, ljevičar sam, ali i kršćanstvo je u osnovi ljevičarsko i tu se teško uklapa krajnji desni nacionalizam“. Sjetih se odmah kršćana Staljina, Mao Ce Tunga, Tita, Pol Pota, Castra, Berije, Rankovića… sve sami ljevičari kršćani. Što ćemo s recimo biskupom Košićem? On nije ljevičar, a tvrdi da je kršćanin. Nakon svog rukopoloženja Nikodim se s ljubavlju prisjetio svog slavnog prethodnika Nikodima Miloša i njegov knjige “Pravoslavne Dalmacije“. Po toj knjizi čak je apostol Pavle bio pravoslavac. Sjetio se i deklariranog četnika Irineja Đorđevića koji je također bio do 1952.dalmatinski episkop. Na toj “slavi“ istaklo se i “svešteno lice“ patrijarh Irinej, poznati ”pevač” četnički pjesama. On je pastoralno najavio da su mržnje prisutne i novi sukobi na vidiku. I sad kako je naš famozni Brane iskoristio Nikodimovu naklonost ljevičara ljevičaru da malo osvijetli njegovu dobrotu. Podsjetio me na Prokrusta. Stavio je našeg Nikšu na krevet i rastezao ga dok se njegove mjere nisu poklopile s Braninim. Ako bi Nikodim bio duži od kreveta Brane bi ga skratio. Čovjek se nakon čitanja ove pastorale osjeća pomalo tronuto. Prvo malo priče o najljepšem zalasku sunca na cijelom svijetu, u Zadru.

Nakon toga tri pune strane intelektualne praznine bez i jednog pitanja koje ima zrnce nekakvog smisla. O čestoj izreci naših komšija: “Oprostiti, ali ne i zaboraviti“, pitanje se nameće samo od sebe. Što to naša pravoslavna braća nama opraštaju, a što ne mogu zaboraviti? Je li nam opraštaju što su nam okupirali 1/3 teritorija? Ili nam ne mogu zaboraviti Oluju? Ni mi je nećemo nikada zaboraviti. Opraštaju nam što su 10. listopada 1991. okupirali Lovas te 18. listopada odveli 51 lovaskog Hrvata na “branje grožđa“ u minska polja. Držeći se za ruke ginuli su kao muhe uz četnički smijeh. Ne mogu nam zaboraviti da za taj sadistički zločin do danas nitko nije odgovarao. Opraštaju nam “lijevi kršćani“ i zločine u Sotinu, pa u Baćinu kod Hrvatske Dubice gdje su “kršćani“ prije 26 godina ubili 136 mještana hrvatske nacionalnosti. Isti takav zločin dogodio se na istom mjestu i 1941. Zanimljiv kontinuitet. Umjesto da iskoristi tri stranice Večernjaka i naklonost ljevičarskog kršćana, Pofuk prosipa svoj jugo-antitalent na zalaz sunca u Zadru, kako su mu godine u Rimu bile najljepše godine u životu, o sudjelovanju na ljevičarskom festivalu Fališ. Ako je tko falio, to je bio samo Pofuk i Večernji te njegovi čitatelji. No, možda ja ipak pretjerujem.

Kako bi rekao George Bernard Shaw: ”Ako se svi konopci pokidaju, čovjek se više neće moći ni objesiti.“

Najmlađi lider u svijetu, Sebastian Kurz, oponaša Viktora Orbana. Preko Kurza je stigla obavijest Georgeu Sorosu da njegova zaklada “Otvoreno društvo“ ima 28 dana da se izgubi iz Austrije jer će se inače suočiti s tužbama za “pokušaj potkopavanja austrijske demokracije“. Tako to radi mladi i talentirani te karakterni političar.

Stanislaw Jerzy Lec je napisao: “Nedostatak talenta često se nadoknađuje nedostatkom karaktera“.

Sjetih se ploče HOS-a i naših napaljenih antifa. Jedan od najvažnijih Hitlerovih feldmaršala u Drugom svjetskom ratu bio je svakako Erwin Rommel, poznat kao “Pustinjska lisica”. Po Rommelu se zovu neke ulice u gradovima poput Erlagena, po njemu se zove poznati vojni razarač iz klase Lutjens, jedna od najvećih vojnih baza Bundeswehra – Field Marshal Rommel Barracks… i da ne nabrajam dalje. Kod Nijemaca takve stvari izazivaju tek osmjeh dočim kod nas spomen bilo koga iz doba NDH izaziva bijes i čireve na želudcu.

Mark Twain je rekao: “Tko nema smisla za šalu, ne treba ga uzimati ozbiljno.“

Neki stvarno pretjeruju. U Poljskoj, recimo, za nošenje majice sa slikom Che Guevare dobiješ dvije godine zatvora. Mnogi misle da je godina dana zatvora dovoljna za sve ono što je Che radio zatvorenicima u zloglasnom zatvoru La Cabana. Kod nas bi Thompson za pjevanje Čavoglava mogao dobit čak tri godine. Oni koji su propjevali u La Cabani prošli su ipak bolje.

Ephraim Kishon je napisao: “Ako želiš da se o tebi govori dobro – umri.“

Zvonimir Hodak / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari