Pratite nas

Razgovor

Zvonimir Troskot: Imamo potpise, ne sramotite se, raspišite referendum

Objavljeno

na

Inicijativa “Narod odlučuje” u 15 je dana uspjela prikupiti više od 390.000 potpisa za raspisivanje referenduma o izmjeni izbornog sustava.

Budući da izborna pravila koja zagovaraju predviđaju znatno smanjenje utjecaja zastupnika nacionalnih manjina, našli su se pod optužbama za antimanjinsku kampanju.

Proziva ih se i za netransparentno financiranje i za manipulacije prikupljenim potpisima. O svemu za Večernji list  govorio je koordinator inicijative Zvonimir Troskot.

Zatražili ste da vam Ministarstvo uprave dopusti nadgledanje provjere prikupljenih potpisa. Zbog čega zapravo ne vjerujete državnoj upravi, a istodobno tražite da vam se vjeruje da ste posao vezan za potpise sami odradili propisno?

Ministar Kuščević već nakon dan-dva od objave da imamo dovoljno potpisa u jednoj je TV emisiji iznio svoju sumnju dodaje li inicijativa naknadno potpise i na jedan vrlo ružan način u javni prostor unio jednu besmislicu i laž. Nakon toga uslijedio je niz napada na inicijativu, čak mogu reći da su pojedini saborski zastupnici i mene osobno vrijeđali.

Potom je uslijedila ucjena gospodina Radina, koji se prometnuo u glasnogovornika manjinskih zastupnika, ne naroda, nego zastupnika, i to na javnoj televiziji. Poručio je premijeru da, prođe li referendum, on više neće podržavati Vladu. Drugim riječima, Vlada pada.

U roku od 24 sata premijer je javno odgovorio da po njemu pitanja nisu ustavna i da će ih proslijediti Ustavnom sudu. Pitam ja vas ima li u takvom ozračju mjesta za povjerenje prema politici koja evidentno čini sve da do referenduma ne dođe?

Naravno, dodatno je nepovjerenje i konstantno javno nagađanje hoće li biti dovoljno potpisa. Opstrukcije pojedinih gradova pri skupljanju potpisa također su dio razloga zbog kojih nemamo povjerenje u politiku. Na kraju krajeva, ovaj referendum kraj je njihove samovolje i ignoriranja birača. Ovaj referendum uvodi savjest i odgovornost zastupnika, a ukida elitizam i klijentelizam!

Ne bojite li se da bi takvo javno izražavanje sumnje u institucije moglo dodatno narušiti povjerenje građana u državu?

O povjerenju u institucije trebaju misliti oni koji čine te institucije, a ne mi koji moramo zbog opstojnosti države upozoravati na anomalije u društvu, naročito u institucijama države. Mislite li da građani ne vide sve ovo i da nisu svjesni što su sve političke kaste u stanju učiniti kako bi zaštitile svoje beneficije?

I naša zabrinutost kad je riječ o pitanju Ustavnog suda opravdana je, o čemu govori činjenica da je Ustavni sud 2014. godine potvrdio izjave gospodina Bauka, tadašnjeg SDP-ova ministra uprave, da Republika Hrvatska ima 4,1 milijun birača, da bi se nekoliko mjeseci poslije na izborima ispostavilo da je službeni broj birača u Republici Hrvatskoj 3,7 milijuna, koliko je i danas. Tada je više od 385.000 hrvatskih građana dalo svoj potpis za pravedniji izborni sustav.

Da je naša zabrinutost opravdana, svjedoče i silni pritisci premijera, HDZ-a i SDP-a prema Ustavnom sudu. Ustavni suci biraju se političkim dogovorom HDZ-a i SDP-a. Upozoravajući na sve to mi želimo postići upravo suprotan efekt, želimo zaštititi dignitet Ustavnog suda, zaštititi ih od političkih pritisaka.

U tom smislu vjerujemo da je reagirala i predsjednica Republike Hrvatske koja je osjetila da bi politička reketarenja iza kojih stoje predstavnici nacionalnih manjina prema premijeru Plenkoviću, koji je pod pritiskom uputio naputak prema Ustavnom sudu, mogla dovesti do narušavanja ustavnog poretka. Zato očekujemo da će Vlada i Sabor raspisati referendum do rujna.

Ministar Kuščević kaže da je moguće da do provjere potpisa neće ni doći. Očito se razmatra i mogućnost da se referendumska pitanja prije toga pošalju Ustavnom sudu. Što mislite o takvom scenariju?

Pa ako je time mislio priznati da imamo dovoljno potpisa za oba referendumska pitanja, odlično. Jer, imamo. Ne dovoljno, već najmanje 25.000 potpisa više nego dovoljno. Za oba pitanja dovoljan je broj građana zatražio referendum, oba su pitanja u skladu s Ustavom. Umjesto da se sramote pokušajima sprečavanja referenduma, bilo bi svima pametnije da ga organiziraju u rujnu.

Milorad Pupovac inicijativu optužuje za antisrpsku kampanju. Na manjinskoj sceni čuje se da su vaši aktivisti ljude pozivali da potpisuju “protiv Pupovca”. Je li to točno?

Zašto gospodin Pupovac misli da hrvatski građani o njemu imaju tako nisko mišljenje da bi odmah, kad čuju da je nešto protiv njega, dali svoje ime, prezime, OIB i potpisali se? Smatra li on uistinu da ga građani RH toliko ne vole da bi potpisali bilo što samo da je protiv Pupovca? Mi sigurno nismo gospodina Pupovca koristili kao “mamac” za prikupljanje potpisa. Osim toga, ovaj referendum ne možemo spuštati na osobne razine, referendum je korak za bolju Hrvatsku. Gospodin Pupovac uistinu nam nije u fokusu.

Proziva vas se za financiranje izvana. Dobivate li donacije iz inozemstva?

Ako mislite na optužbe dužnosnika SDP-a i HDZ-a, to bi malo tko ozbiljan uzeo u obzir. Baš kao i “eksperte” vezane za GONG. Malo tko ozbiljan te bi njihove priče uzeo u obzir. Pa nije ovo prvi put da ih i jedni i drugi plasiraju vezano za svaku aktivnost građana s kojom se ne slažu. Razumljivo je da je jednom velikom dijelu političara nevjerojatno da postoje ljudi, hrvatski građani, koji daju svoj vlastiti novac za referendum kojem je cilj promijeniti način upravljanja Hrvatskom.

Večernji list

 

Otkud Furio Radin zna da će Ustavni sud ‘zaustaviti referendum’?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Fra Marko Bitanga: Fra Karla Ćuluma ubili su zavojanski komunisti

Objavljeno

na

Objavio

Svećenici iz Biokovskog dekanata posebno su osjetljivi na natpise o ubojstvu fra Karla Ćuluma. Prije nekoliko godina, točnije 2010., lokalna Udruga antifašista u povodu obljetnice smrti ovog bivšeg zavojanskog župnika, organizirala je polaganje cvijeća.

Tadašnji biokovski dekan fra Petar Vrljičak, poručio im je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice fra Karla. Već godinama ubojstvo svog brata, franjevca istražuje fra Marko Bitanga, zavojanski župnik. Zbog natpisa u „Makarskoj kronici“, fra Marko je odlučio izaći u javnost.

U javnosti se ovih dana pojavila vijest kako je u Zavojanima, pored Vrgorca oštećena spomen ploča fra Karlu Ćulumu, odnosno kako je netko oštrim predmetom izgrebao riječ ustaše koje navodno stoje iza njegova ubojstva. Zatim su se pojavili natpisi u nekim medijima kako nekoliko dokumenata ukazuje na to. Međutim, Vi godinama to osporavate, tvrdite kako se radi o povijesnoj laži?
– Jako me uznemirilo to što se ponovno u medijima iznose laži o fra Karlu Ćulumu, koji je bio uzoriti član naše Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Ja više ne mogu slušat ni čitat te bezočne laži koje, usuđujem se reći, ponavljaju potomci fra Karlovih ubojica i lažni antifašisti. Ovih dana ništa o tome nisam htio čitat ni slušat. Vidio sam ono što piše u „Makarskoj kronici“ o fra Karlu. Iznose stari laže, ponovno ga mrcvare, kolju.

To je strašno. Pozivaju se na nekakve dokumente koji su obični falsifikati, koji se međusobno ne slažu i proturječe jedan drugome. O tim lažnim dokumentima već sam potanko pisao. U tim dokumentima se navodi „da su ustaše jakim prepadom (26. svibnja 1943.) ušle u Zavojane i odveli 15-ak muškaraca i žena, a ubili fra Karla“. Još ima živih ljudi koji se sjećaju tog dana. Nikakvih borbi nije bilo tog dana u Zavojanima. Nitko iz Zavojana nije odveden tog dana. Neki su Zavojančani doista odvedeni, ali ne tog dana, već poslije.

Da je ta akcija u kojoj se navodi i borba Biokovskog partizanskog odreda s ustašama, koju po „Kronici“ opisuje „Štab grupe partizanskih odreda Dalmacije“ čista izmišljotina potvrđuju i partizanski izvori jer uopće nije nigdje navedena u „njihovom operativnom izvještaju od 19. svibnja do 27. svibnja 1943“. „Kronika“ se poziva i na „Partizanski list“ od 29. svibnja 1943. u kojem je opisan sam tijek fra Karlova ubojstva ili onaj kome su sudionici ili suučesnici ispripovijedali kako su mučili fra Karla.

Valja uočiti da se u tom prvom komunističkom propagandnom tekstu o fra Karlovu ubojstvu uopće ne navodi da je on na bilo koji način sudjelovao u njihovu pokretu, samo da je znao da se oni bore za slobodu i ljudsko dostojanstvo. No, prava istina je sasvim drugačija. Fra Karlo je, poput toliko drugih hrvatskih katoličkih svećenika, redovnica, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca žrtva komunističkog zločina.

Nekoliko puta ste rekli i napisali kako je vrijeme da se iz zavojanskog groblja ukloni ploča s natpisom koju su podignuli pripadnici SUBNOR-a o ubojstvu fra Karla. Hoćete li to napravit?
– Ja tu ploču nazivam pločom laži, jer su na njoj napisane dvije notorne laži. Prva laž je da je fra Karlo ubijen „zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu“. Po toj izjavi, onaj tko ne zna da je laž, mogao bi pomisliti da je bio partizan, borac. Ne samo da nije bio partizan, već na nikakav način nije pomagao partizanskom pokretu koji se ovdje kiti riječju „narodnooslobodilački“.

Pisali su knjige i novinske članke u kojima ponavljaju tu laž, ali ničim je nisu potkrijepili jer nemaju čime. Naprotiv, svi, ama baš svi fra Karlovi župljani s kojima sam razgovarao, koji su poznavali fra Karla, slažu se u ovome: fra Karlo se u Drugom svjetskom ratu nije opredijelio ni za jednu stranu, ni za jednu političku opciju. On se bavio samo svojim svećeničkim radom i pomagao svima. On se, prije svega, opredijelio za čovjeka, za svakog čovjeka (u tom se slažu i oni koji tvrde da su fra Karla ubile ustaše).

U Zavojanima postoji još jedna spomen ploča koja je starija od ove. Na jednoj strani ispisana su imena palih boraca, a na drugoj civilnih žrtava Drugog svjetskog rata. Na toj ploči fra Karlo je ubrojen u civilne žrtve. Druga notorna laž je da je ubijen od ustaša. Ploču svakako treba maknuti zbog tih dviju laži. Bolje je reći treba je ukloniti i to legalnim putem. Za uklanjanje te ploče suglasna je i fra Karlova rodbina. Ovih dana pismeno ću zamolit upravu naše Provincije da pokrene postupak uklanjanja te ploče laži. Osim što su na njoj napisane laži o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva, ružno strši i svojim izgledom, bode oči.

Godinama istražujete ubojstvo fra Karla Ćuluma, razgovarate sa svima. Zašto je dobri pastir s otoka Silbe ubijen 25. svibnja 1943.? Do kojih ste zaključaka došli?
– Kada sam u ljeto 2003. godine došao u Zavojane za župnika, gotovo ništa nisam znao o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Odmah po dolasku jedan starac pred trgovinom u Zavojanima, ničim izazvan, stao mi je spominjati fra Karla Ćuluma.

Kroz glavu mi je sinulo da je netko u sjemeništu spominjao jednog svećenika kojeg su ubili partizani, a poslije mu podigli spomenik i napisali da su to napravile ustaše. Pomislio sam da taj starac nema nešto sa fra Karlovim ubojstvom. No, brzo sam odbacio tu pomisao jer mi je izgledao jako dobroćudno. Poslije nekolikog godina sasvim slučajno mi je netko od rodbine tog starca rekao kako je upravo on imao noćne more od fra Karla. U njegovoj prisutnosti nije se smjelo spominjati fra Karla jer bi se on uznemirio.

Svake godine po godišnjici fra Karlove smrti slavio sam misu s narodom. U misnom slavlju sudjelovalo je desetak vjernika, uglavnom starijih ženskih osoba. Ja bih u misi spomenuo da je fra Karlo žrtva zločinačke ruke, ne navodeći čije. Tada nisam bio siguran tko ga je ubio. Poslije mise pomolili bi se na grobu koji je bio najbliži glavnim ulaznim vratima.

Netko mi je od vjernika rekao da je tu fra Karlo sahranjen. Nikako nisam mogao pomiriti tvrdnju da su fra Karla u ratu ubile ustaše sa činjenicom da su mještani, koji su o njemu govorili sve najbolje, 1957. zapalili župnu kuću u kojoj je mučen i ubijen. Nitko od njih nije odgovarao zbog paljenja kuće, nitko se nije osudio gasiti kuću. Pitao sam se: kako to da su mjesni komunisti imali tako tvrd i neprijateljski stav prema vjernicima i svećenicima poslije rata, a u ratu zbog suradnje s njima ustaše ubile zavojanskog svećenika. Zar iz tog razloga ne bi trebali biti blaži i umjereniji nego drugdje?

Malo pomalo klupko se počelo odmotavati. Iz godine u godinu posjećujući obitelji i pojedince tijekom blagoslova i u raznim prigodama otkrivao sam sve više detalja o motivima i počiniteljima fra Karlova ubojstva. Razgovarao sam sa svakim tko mi je mogao nešto reći. Razgovarao sam i sa samim počiniteljima ubojstva. Jeza bi ih hvatala na spomen fra Karlova imena. Iz tih razgovara, koje sam redovito zapisivao, doznao sam da je fra Karlo ubijen od mjesnih komunista i to zbog toga što je „govorio na misi protiv njih svega i svačega“.

Taj razlog naveo mi je jedan komunist i partizan koji je u vrijeme fra Karlova ubojstva bio punoljetan. Na spomen fra Karlova imena nije se uznemiravao i o njemu je govorio sasvim mirno nastojeći se prisjetiti i najmanjeg detalja. Fra Karlo je ubijen i pod sumnjom da surađuje s ustašama. Sve do Potpolja (Pivaca) čuli su se njegovi krici i vika njegovih mučitelja: „Priznaj, kaži s kim surađuješ….“

Tog dana, kada je ubijen fra Karlo u Zavojanima se osnivala Omladinska partijska organizacija, posvjedočio mi je taj partizan. Jedan izvor mi je rekao da su u ubojstvu sudjelovali omladinci i nekoliko starijih osoba, među kojima je bio i Krvavi Ilija iz Drvenika. Mjesni komunisti nisu se prethodno dogovorili ni koji motiv će navest za ubojstvo, a ni gdje je pokopan. Stoga su navedeni razni grobovi. Mnogi kažu da se ne zna gdje je pokopan, prema zadnjim saznanjima fra Karlo je bačen u jednu jamu u Potpolju (Pivci). Tijelo je prema izjavama bilo izmasakrirano.

Prije nekoliko godina odlučio sam pronaći nekog od fra Karlove rodbine. To je bio veliki izazov za mene. Da je njegova rodbina o ubojstvu imala suprotni stav od mojih saznanja do kojih sam postupno došao, sva bih svoja saznanja zanemario i zašutio o ovoj temi. Najbliža od živuće fra Karlove rodbine jest gospođa Hania Mover Ilijaš. Ona je unuka fra Karlove sestre Ane. U razgovoru mi je potvrdila moja saznanja o fra Karlovoj mučeničkoj smrti. Sjeća se što joj je baka, fra Karlova sestra, pričala kako su komunisti ubili i mučili njezinog brata.

Pokojni imotski franjevac fra Vjeko Vrčić, koji je jedno vrijeme bio i župnik u Vrgorcu, isto se bavio na neki način ovim ubojstvom. No, nikad za vrijeme komunizma nije htio o tome pričati?!
– Pokojni fra Vjeko Vrčić, koji je bio dugogodišnji župnik u Vrgorcu i dekan Biokovskog dekanata, u jednom neobjavljenom tekstu napisao je svoja saznanja o ovom događaju. On u tom tekstu navodi ime fra Karlova ubojice. Navodi jednog mladića iz Zavojana, koji je poslije toga otišao u partizane. Ja sam taj njegov tekst napisao u obliku posvjedočenja i on mi ga je potpisao. U usmenom razgovoru još mi je naveo neka druga saznanja koja upućuju da je dotični mladić u tome sudjelovao te imenovao dvojicu osoba kao organizatore ubojstva. Iza fra Karlova ubojstva stoje tadašnji mjesni komunistički čelnici koji su nanijeli puno zla ljudima ovog kraja pljačkajući i ubijajući nevine civile. Fra Karlo je podigao glas protiv njih, njihovih zlodjela i zato su ga ubili.

Kad ste počeli istraživati ubojstvo fra Karla, počeli su na vas razni pritisci. Jedan dio župljana ne želi da im blagoslivate kuću, provaljeno vam je u župnu kuću, ponekad vas dočekaju razni grafiti i natpisi. Prozvao vas je i saborski zastupnik GLAS-a Goran Beus Richembergh kojem je majka iz Zavojana „kako širite revizionističke laži“. Kako se nosite s tim pritiskom?
– Točno je da se na mene s raznih strana vrše pritisci da se ne bavim ovom temom. Primao sam otvorene prijetnje fizičkim napadom i smrću, doživljavao razne neugodnosti i uvrede. Prije nekoliko godina išli su od kuće do kuće i skupljali potpise protiv mene, samo zbog toga što se raspitujem za fra Karla i govorim o njegovoj mučeničkoj smrti.

Kad sam počeo tijekom mise za vrijeme obljetnice fra Karlove smrti govoriti, spominjati fra Karla kao žrtvu komunističkog zločina, neki bi urličući negodovali iz klupa i ometali mi misno slavlje. Da, jedan me nije htio primiti za vrijeme blagoslova u kuću, navodeći da ja pričam neistine o fra Karlovu ubojstvu. No, već sljedeće godine me primio srdačno. Doista, ta tema iritira članove nekih obitelji čiji su preci sudjelovali u ubojstvu fra Karla. Prijetili su mi i tužbama. Ništa mi nije teško za fra Karla. Žao mi je što nisam bio još uporniji.

Saborski zastupnik Goran Beus izvrijeđao me kao nitko. To je njegova sramota. Ja mu nisam rekao ni jednu ružnu riječ, te sam se javno ogradio od onih koji su mu zbog uvreda koje je meni uputio uzvratili istom mjerom. No, Goran se brzo povukao kad je shvatio da se našao u neobranom grožđu. Valjda nije znao da je njegova rođena majka uprla prstom u jednog mladića koji je bio sudionik fra Karlova ubojstva. Taj mladić zajedno s drugim tog dana je primljen u Omladinsku partijsku organizaciju. Imali su krvavo krštenje. Poprskani su nevinom krvlju uzornog svećenika i dobrog čovjeka fra Karla Ćuluma.

Svoja saznanja o ubojstvu fra Karla ima i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, kako je do njih nadbiskup došao?
– Sasvim slučajno! Jedan naš svećenik, koji dođe nećak od jednog saborskog zastupnika, rekao mu je kako je jedan njegov član uže obitelji sudjelovao u ubojstvu fra Karla. Taj razgovor se vodio prije nego što se svećenik zaredio. Nadbiskup Barišić to je ispričao svećenicima Biokovskog dekanata tijekom ručka, nakon svete krizme u Velikom Prologu 2010. godine. U to vrijeme antifašisti su organizirali prigodan program na obljetnicu smrti fra Karla. Tadašnji Biokovski dekan, fra Petar Vrljičak, upozorio ih je da to ne čine, jer iz njihovih redova dolaze ubojice našeg franjevca.

Mate Primorac / Misija Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Hebrang: Lijevo-liberalni pokret u HDZ-u stvara ponor unutar stranke

Objavljeno

na

Objavio

Dugogodišnji ministar zdravstva i jedan od osnivača HDZ-a Andrija Hebrang kritizirao za N1, kako kaže, ljude u vlasti koji nemaju iskustva u donošenju odluka, zbog čega ni reakcija na demografski problem nije adekvatna.

„Demografija je najveći problem Hrvatske od rata, koji zahtjeva hitnu reakciju, da je ovo Vlada iz 90-ih godina, već bismo oformili krizni stožer“

“Ovaj tragični problem s demografijom- ja bih rekao, nakon rata, najveći problem hrvatske države, posljedica je niza pogrešaka kroz proteklo razdoblje. Ne bježe ljudi samo zato što imaju premale plaće, negoo bježe zbog jedne negtivne atmosfere, zbog svađe u vrhu politike, zbog jednog pesimizma koji se širi… Dakle, puno ima razloga, a griješili smo, ja bih rekao, svih zadnjih 15 godina ili, bolje rečeno, od kraja rata. Državu smo vodili u pogrešnom smjeru. I to je danas posljedica.

Taj problem je danas tako aktualan da, po mom mišljenju i po mom iskustvu, bio sam i potpredsjednik Vlade i držao nekoliko resora, taj plan zahtjeva ne hitnu, nego najhitniju reakciju.” – kazao je dr. Hebrang i nastavio:

“Svakim danom je ljudi sve manje. Prošle godine je 80 000 ljudi manje, kroz ovih zadnjih nekoliko godina 300 000 ljudi manje. To je teški, najprje ljudski gubitak, zatim politički gubitak, ekonomski gubitak… Zahtjeva najhitniju reakciju.

Da je to Vlada iz 90-ih godina, u kojoj sam ja sudjelovao, onda bismo imali odmah formiran hitni stožer za demografiju, u kojem bi bili predsjednica i premijer, ministri… Zadaci bi se zadali u minutama i krenulo bi se u akciju. Ovakva prepucavanja i razvlačenja samo još više ljudima ulijevaju pesimizam.”

Kako doživljavate predsjedničine mjere – neke od njih su: reduciranje troškova ovrha, univerzalni dječji doplatak, relaksiranje useljavanja u Hrvatsku? Na sve kritike o skupoći troškova, predsjednica je odgovarala da budućnost košta – upitao je voditelj.

„I sadašnjost košta jer ti ljudi koji odlaze prave veliki dug ukupnoj Hrvatskoj. Kada meni ode moj mladi specijalist, kojega sam 10 godina educirao, to je gubitak za Hrvatsku od nekoliko milijuna kuna.” – kazao je Hebrang.

Istaknuo je kako je predsjedničin plan dosada jedini sveobuhvatni plan, koji obuhvaća gospodarstvo, iseljeništvo, psihološku atmosferu te donosi konkretne prijedloge za novčane potpore te da je to jedan odličan okvir.

„Izvršna vlast, dakle Vlada bi trebala u roku od 24 sata oformiti tim koji bi sve to točno prenio u zadatke, sa zadanim rokovima, i odgovornim ljudima. Bez toga nemamo šanse.“ – poručio je.

„Kako onda tumačite reakciju Vlade? Naime, tog dana sam bio ne terenu pa mogu iz prve ruke posvjedočiti da je ministrica Murganić inzistirala da se odmah obrati novinarima, ali nije bila voljna odgovarati na pitanja, nego je samo dala izjavu koja je otprilike glasila da se to sve već zapravo radi te su podijeljeni materijali novinarima, iz kojih se isto trebalo iščitati da se sve to već radi.“ – upitao je voditelj.

Hebrang je kazao da je očekivao kako će ministrica izaći s rezultatima, no to nažalost nismo dočekali.
„Nema se zašto izlaziti van i govoriti „Mi to sve radimo“, ako nema rezultata.“ – kazao je.

„I takava jedan odnos-„ čija je to ideja- neće biti njezina nego njegova ili moja“, nije dobar. Tu natjecanje treba imati sinergizam- dakle, zajedno se natjecati protiv problema, a ne jedni protiv drugih. Nužno je da se napravi suglasje, ne samo između Pantovčaka i Banskih dvora, nego između svih stranaka. Ovo je problem koji pogađa sve stranke, i našu djecu i našu budućnost.“

„Pogađa i našu sigurnost. Nedavno sam bio u istočnoj Slavoniji, gdje sam imao predstavljanje knjige, pa sam obišao ta sela. To vam je atmosfera kao u filmu „The day after“- nakon nuklearne eksplozije, drugi dan nema živog mrava. Idete kroz ta sela, spuštene rolete, trava visoka dva metra, nigdje živog čovjeka. To je sigurnosni problem, to je ekonomski problem, to je ljudski problem.

Ja molim da se zakopaju sve ratne sjekire i da se počnu otkopavati i riješavati problemi.“

Problematizirao je što sjednice Vlade na prijedlog predsjednice nije bilo.

Kada je predsjednik Tuđman birao ministre, rekao je „Mora imati najmanje 3 stranice životopisa“, danas se imenuju ljudi koji nemaju iskustva u donošenju hitnih odluka

„Pogrešno je bilo odbiti sjednicu Vlade jer na toj sjednici i predsjednica dobiva informacije koje ona ne može imati i Vlada dopunjuje ideju, korigira ideju i pretače ju u operativni program. Ne mogu to razumijeti.“

Dodao je da ono što predsjednica radi jest pokušaj koordinacije svih oblika vlasti u državi, što i jest njezina ustavna obveza.

Istaknuo je što smatra glavnim razlogom za neučinkovitost Vlade.

„Glavni razlog je što je danas u vrhu politike uobičajeno da dolaze ljudi koji iza sebe nemaju dio životnog staža u kojem su morali donositi hitne odluke. Sjećam se pok. predsjednika Tuđmana, kada bi trebao kandidata za neke funkcije, za ministra, uvijek je rekao: „Al’ da mi ima najmanje 3 stranice životopisa!“.

Mi danas često u vrhu politike imamo ljude koji izvan kancelarije nisu nikad nigdje bili. Vi se znojite ovdje u ovim stresnim situacijama, mi smo se znojili po dežurstvima u bolnicama, netko se znojio radeći svoju umjetnost, netko čisteći cestu… Ali ako se netko nije znojio 20 godina svog života, on nije naučio donositi odluke.

Mi danas trebamo državni vrh koji će znati donositi oduke, a za te odluke nažalost, imamo jako malo vremena.“ – poručio je Hebrang i dodao:

„Ljudi koji su od diplome ušli u kancelariju, sigurno ne mogu mijenjati svijet.“

„Zašto Andrej Plenković izbjegava sjesti za isti stol s predsjednicom?“, upitao je voditelj.

Dr. Hebrang je kazao kako se tu reflektira jedna podjela unutar HDZ-a, koja nije dobra.

“Lijevo-liberalni pokret u HDZ-u stvara ponor unutar stranke,” kaže Hebrang koji misli da mnogi potezi u šarolikoj vladajućoj koaliciji zbunjuju članove.

Vezano uz skretanje HDZ-a u lijevo-liberalnom smjeru, Hebrang je istaknuo kako je HDZ na taj način „uzdrmao korijen koji ga je držao.“

„Mi znamo za svaku stranku koji je njezin korijen- svaka ima i dobroga i lošega. I to sve treba sinkronizirati, prihvatiti i ići dalje. Ali kad unutar stranke se počne ovako skretati u drugi smjer, onda to izaziva veliku zabunu i nezadovoljstvo unutar članstva.“

„Mislim da treba pustiti svjetonazor da ide u svojem smjeru jer svjetonazor je taj koji kreira apsolutno sve druge odluke.“ – poručio je.

Kazao je da se premijer Plenković nalazi u izrazito nezahvalnoj situaciji, dijelom zbog naslijeđenih problema, a velikim dijelom zbog toga što se nalazi u neprirodnoj koaliciji te, da bi održao Vladu, mora najprije gledati kako zadovoljiti zahtjeve i interese svih skupina, a tek onda što je dobro za državu i narod.

Preporučio je premijeru Plenkoviću novo preslagivanje i stvaranje nove koalicije bez velikih svjetonazorskih razlika, za koju tvrdi da bi bila stabilnija. Smatra kako je takvu Vladu moguće stvoriti i bez novih izbora, no nije želio otkriti od kojih bi je partnera on sastavio.

 

Hebrang: Lijevo liberalna pošast infiltrirala se poput bolesti u narod, oni su preko medija pokorili narod

 

 

Hebrang: Fašizam je ono što su komunisti radili.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori