Pratite nas

Kronika

Zvonko Bušić (1946. – 2013.), velika priča za koju nije bilo sluha

Objavljeno

na

Falilo je sreće. Ili, točnije rečeno, dogodilo se previše nesreće, peha, zlokobnog prsta sudbine, nesporazuma.

Kako bi skrenuo pozornost zapadne javnosti na hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, Zvonko Bušić je 10. rujna 1976. bio spreman inkomodirati osamdeset ljudi koji su sjeli u Boeing 727 na rutinskom letu od New Yorka do Chicaga, ukrasti im jedan dan, što mu oni, kada im je objasnio motive, nisu uzeli za zlo. Sigurno je da nije bio spreman žrtvovati ničiji život za promociju “hrvatske stvari”, osim vlastitog, i stoga je jednostavno pisanje o njemu kao teroristu bez uzimanja u obzir konteksta, u najmanju ruku podlo. Uz prijetnju običnim loncem koji je glumio bombu u avionu, i jamstvo ozbiljnosti koje je davala prava bomba ostavljena u zaključanom pretincu s uputama na zemlji, Bušić je sa ženom Julie i još trojicom prijatelja, prisilio Amerikance baciti prohrvatske letke iznad Pariza i Londona. Šanse da će netko stradati bile su svedene na minimum. I baš se taj promil najgore mogućnosti ostvario.
zvonko busicDa se tako nije dogodilo, da mladi policajac Brian Murray nije neovlašteno prčkao oko bombe koju su prethodno bez problema izvadili iz pretinca i odvezli na poligon za demontažu, sve bi bilo drukčije. Bila bi to elegantna akcija upozoravanja na totalitarni režim, a Bušić, koji je bio spreman preuzeti svu odgovornost na sebe, odležao bi nekoliko godina i poslije vjerojatno nastavio obiteljski život sa svojom Julie. Osamdesetih bi ga naganjali ovi koje od njemačkog suda štiti današnja vlast, devedesetih bi sudjelovao u stvaranju neovisne Hrvatske, ako ne bi zaglavio kao neke druge hrvatske legende čije pogibije i dan-danas izazivaju kontroverze. Proživio bi drukčiji život, bolji ili lošiji teško je znati, no sigurno lakši.Promil rizika potreban da bi ih se shvatilo ozbiljno, pokazao se kobnim. I platili su skupo, svih petero. Ljudski je život izgubljen, a Bušić će u zatvoru provesti 32 godine, pet dulje od Nelsona Mandele, i intimno samo on zna koliko propatiti zbog smrti policajca koju je indirektno skrivio.

Priča o hrabrosti, ludosti, obijesti i velikom pehu vremenom je dobila i dodatnu dimenziju koja je nadišla njezin “politički” okvir. Pretvorit će se u jednu od najjačih ljubavnih priča u hrvatskoj povijesti, opisanu u knjigama Julienne Bušić “Tvoja krv i moja” i “Ljubavnici i luđaci” te u istoimenom dokumentarcu. Nakon trinaest godina robije, Julienne će po izlasku na slobodu ostati uz Zvonka, čekajući ga još gotovo dva desetljeća. Robija ih je razdvojila kao mladi par, a zagrlili su se ponovno kao starci, stariji od roditelja onih ljubavnika i luđaka koji su 1976. oteli avion.

O stanju duha u Hrvatskoj u koju su se 2008. vratili svjedoči potpuna nezainteresiranost političkih neistomišljenika za njihovu priču i sudbinu. Mogu shvatiti da je dobrom dijelu danas dominante društvene klase svejedno živjeli u Jugoslaviji ili Hrvatskoj, nosili štafetu ili ispunjavali građansku dužnost na izborima. Mogu shvatiti i da je dijelu stanovništva bilo bolje u bivšem režimu i državi, i da se Bušić borio protiv onoga što je njima bilo sveto i unosno. Ali ne mogu shvatiti da takvi ne mogu učiniti minimum empatijskog napora i pokušati razumjeti što je to što čovjeku daje poriv i snagu da otme američki avion kako bi upoznao javnost sa stanjem u zavičaju, da izdrži 32 godine u zatvoru, kakva je to žena koja osjeti tu vatru, pridruži joj se i čeka dragog toliko godina, čime dokaže da se nije radilo o hiru i obijesti Amerikanke iz dobre kuće već o nečem puno većem i ozbiljnijem. Priča Zvonke i Julie Bušić ne tiče se samo jedne političke, državne, ideološke opcije. Trajnija je i od razloga koji su ih natjerali na akciju. U mitskom odnosu Odiseja i Penelope potpuno je nevažna interpretacija i vrednovanje trojanskog rata.

Većina Hrvata danas guta serije i dokumentarce o američkim zatvorima, dok im je pred nosom promaknuo čovjek koji je preživio trideset i dvije godine u najgorima od njih, u kojima je postao neka vrsta legende, mudraca, očinske figura, oslonca i miritelja u sporovima drugih. Poželjno je u današnjoj Hrvatskoj pozivati kao zvijezdu osuđenog terorista Antonija Negrija jer su Crvene brigade sedamdesetih ubijale uime klase, a Bušić im valjda nije subverzivan jer je oteo avion iz nacionalističkih pobuda. Palestinsko pitanje je cool, a hrvatska borba sedamdesetih bila je ognjištarenje, fašizam, primitivizam. O Ernestu Guevari ili bandi Baader-Meinhof da se i ne govori.

Bušića se po izlasku iz zatvora opisivalo kao nekakvog sanjara, naivčinu, Don Kihota. Nije on bio naivan, već je dolazio iz drukčijeg vremena. Iz vremena koje je Giambattista Vico, utemeljitelj filozofije povijesti, nazivao “vrijeme heroja”, kojim dominira fantazija i koje prethodi “vremenu čovjeka” koje obilježava razumska kalkulacija. Ako bismo to pokušali dočarati preko elemenata, Bušić je kao vatren i čist čovjek iz zatvora upao u hrvatsko vrijeme idealno za vodnjikave i ljigavce. Stoga mi je jasno da ga naši dežurni novinski mislioci ne razumiju jer ne mogu pojmiti da ima motiva i mimo njegovih – biti dobar s ključnim ambasadama i što više i skuplje ubaciti i uliti u se.

Razlozi zbog kojih čovjek odluči okončati život su nedokučivi. Zvonku Bušiću u jednom je trenutku očito nestalo životnog “goriva” i neumjesno je to svoditi samo na političku dimenziju. Otrcano je ponavljati – da li će sloboda umjeti da pjeva, ili – bilo je lakše voljeti te iz daljine, ili – sreća je lijepa samo dok se čeka… Kakav je to kobni kratki spoj, čudna ravnoteža motiva, straha od smrti i života, samoće, nade, znaju samo oni koji su došli do te crte.

Nama tu ostaje šutnja.

Smrt Zvonke Bušića gubitak je za Hrvatsku, prije svega jer nije stigao u potpunosti prenijeti javnosti svoju priču i svoja iskustva, točnije, nije bilo dovoljno sluha za to. Nekome je dano da proživi prozaičnu egzistenciju, pazi na sebe, kalkulantski živi i umre, a nekome zapadne da mora dići avion i podnijeti sve posljedice te obijesti kako bi druge podsjetio da mogu dići barem glavu ili glas. Svijet bi propao da nije i jednih i drugih.

piše: Nino Raspudić/večernji.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Podignuta nova optužnica protiv Milana Bandića i drugih

Objavljeno

na

Objavio

Protiv zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Uskok je dopunio optužnicu kojom ga tereti da je, zajedno sa svojim suradnicima, pogodovao tvrtki Petra Pripuza u dodjeli poslova zbrinjavanja otpada te izbjegao plaćanje poreza na donacije za svoju predsjedničku kampanju, čime je gradski proračun navodno oštetio za više od tri milijuna kuna, a državni proračun za više od 540 tisuća kuna.

Optužnicom se Bandića, kao gradonačelnika Zagreba, i Slobodana Ljubičića kao predsjednika Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, tereti da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje Petra Pripuza, predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, javljaju HRT Vijesti.

“USKOK je, nakon što je na temelju odluke Županijskog suda u Zagrebu provedena dopuna istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuo optužnicu protiv osmorice hrvatskih državljana M. B. (1955.), S. LJ. (1958.), P. P. (1957.), Ž. H. (1960.), I. T. (1962.), I. M. (1980.), F. Č. (1965.), M. B. (1959.) zbog počinjenja kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, trgovanja utjecajem, utaje poreza ili carine i poticanja na trgovanje utjecajem, navodi se, među ostalim, u priopćenju USKOK-a.

Optužnicom se prvookrivljenom M. B., kao gradonačelniku Zagreba, i drugookrivljenom S. LJ., kao predsjedniku Uprave trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o, čiji je jedini osnivač Grad Zagreb, stavlja na teret da su od listopada 2013. do svibnja 2014., po dogovoru i na traženje trećeokrivljenog P. P., predsjednika Uprave trgovačkog društva CE-ZA-R d.o.o., člana C.I.O.S. grupe, društvima C.I.O.S. grupe pogodovali pri dodjeli poslova na zbrinjavanju otpada Grada Zagreba, iako je postojala mogućnost da otpad zbrine Zagrebački holding privremenim skladištenjem, razdvajanjem i sortiranjem, za što je Zagrebački holding od Grada Zagreba trebao ishoditi dozvolu, koju drugookrivljeni S. LJ., prema dogovoru, nije tražio. Radi realizacije navedenog, prvookrivljeni M. B. i drugookrivljeni S. LJ. osobno ili posredstvom četvrtookrivljenog Ž. H., posebnog višeg savjetnika gradonačelnika i glavnog koordinatora za otpad Grada Zagreba, svi koristeći autoritete svojih položaja, nalagali su poduzimanje radnji radi dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako je postojala mogućnost zbrinjavanja istog na drugi način. U skladu s njihovim nalozima, radi realizacije opisanog dogovora, ostali okrivljenici, i to petookrivljeni I. T., član Uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. koji je na temelju specijalne punomoći ovlašten zamjenjivati predsjednika Uprave, šestookrivljeni I. M., v.d. direktora Službe za nabavu u Direkciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., sedmookrivljeni F. Č., referent nabave u Službi za nabavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. i osmookrivljeni M. B., voditelj u Zagrebačkom holdingu d.o.o.,Podružnica Čistoća, poduzimali su naložene radnje zbrinjavanja otpada po žurnom postupku, a sve kako bi se izbjegao postupak javnog natječaja te u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave angažiralo društva iz C.I.O.S grupe, slijedom čega su navedeni okrivljenici, prema traženju, unutar svojih ovlasti poduzimali radnje dodjele poslova na zbrinjavanju otpada po žurnom postupku bez provedbe propisanog postupka javnog natječaja za korist društava C.I.O.S. grupe, iako su svi okrivljenici bili svjesni da se uvjeti natječaja prilagođavaju dozvolama i mogućnostima društava C.I.O.S. grupe te da nisu ispunjeni zakonski razlozi za iznimnu žurnost jer se nije radilo o događajima koje javni naručitelj nije mogao predvidjeti”, stoji u priopćenju.

Milana Bandića tereti se i za primanje donacija nakon predsjedničkih izbora

U USKOK-ovu priopćenju dodaje se da se: “Prvookrivljenom M. B. na teret stavlja da je od 3. ožujka 2011. do 28. veljače 2013. u Zagrebu, vezano za izbore za predsjednika Republike Hrvatske održane 2009./2010. na kojima je bio predsjednički kandidat, u svrhu financiranja izborne promidžbe na svoje ime otvorio žiro-račun na koji je primao donacije do dana održavanja izbora 10. siječnja 2010., nakon čega je Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske podnio završno izvješće o visini i izvoru sredstava korištenih za financiranje izborne promidžbe, nakon podnošenja spomenutog izvješća, suprotno zakonskim odredbama, na navedeni račun nastavio primati uplate fizičkih i pravnih osoba, pa je tako od 3. ožujka 2011. do 5. lipnja 2012. zaprimio uplate u ukupnom iznosu od 15.741.500,00 kuna. Uplate primljene nakon održavanja izbora se, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, smatraju drugim dohotkom za koji je bio u obvezi podnijeti prijavu poreza na dohodak nadležnom poreznom tijelu, a što nije učinio. Na taj je način prvookrivljeni M. B. izbjegao plaćanje poreznih obveza u ukupnom iznosu od 3.714.994,00 kuna, čime je na ime neobračunatih i neplaćenih poreza državni proračun Republike Hrvatske oštetio za 542.912,50 kuna, a na ime neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza proračun Grada Zagreba je oštetio za 3.172.081,50 kuna.”

USKOK predložio spajanje postupaka

“USKOK je Županijskom sudu u Zagrebu predložio da se prema članku 25. stavku 1. točki 1. i 2. i stavku 2. Zakona o kaznenom postupku kazneni postupak u ovom kaznenom predmetu spoji s kaznenim postupkom koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi povodom optužnice ovog Ureda protiv I. okr. M. B., III. okr. P. P., V. okr. I. T., VIII. okr. M. B., IX. okr. I. B., X. okr. K. R. U., XI. okr. B. M., XII. V. B., XIII. okr. M. L., XIV. okr. Z. A. i XVIII. okr. trgovačkog društva te da se provede jedinstveni postupak s obzirom na to da je u navedenom predmetu u tijeku postupak protiv istih okrivljenika, a isto tako postoji međusobna veza i isti dokazi.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Zoran Erceg uzvikivao ‘Tuđman, zločinac!’ pa dobio šaku u glavu!?

Objavljeno

na

Objavio

Na ceremoniji otkrivanja spomenika bivšem predsjedniku Franji Tuđmanu, kojem je prisustvovao i državni vrh, dogodio se incident.

Na raskrižju Ulice grada Vukovara i Ulice Hrvatske bratske zajednice otkriven je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, u organizaciji Grada Zagreba, javlja N1.

Nakon što je netko viknuo ‘Tuđman je zločinac’, došlo je do naguravanja među grupom okupljenih, a navodno je “pala” i šaka u glavu.

U zagrebačkoj policiji za N1 potvrdili su da su na ovoj svečanosti dva puta postupali zbog narušavanja javnog reda i mira i to prvi put u 15 sati, kada je prekršaj napravio muškarac rođen 1957., a koji se još nalazi na ispitivanju u policijskoj postaji.

Drugi put policija je postupila u 16 sati, kad je došlo i do fizičkog obračuna. U policiji kažu da je muškarac rođen 1959. godine trenutno u bolnici, a da u ovom slučaju još traje utvrđivanje činjenica odnosno da se tek treba rasvjetliti što se dogodilo, prenosi Tportal.

Da se radi o Zoranu Ercegu, ‘bivšem agentu KOS-a’, osobi koja se pojavljuje na braniteljskim skupovima i manifestacijama domoljubnog sadržaja doznao je Maxportal.hr

Policija i dalje pokušava utvrditi što se točno dogodilo. Više detalja policija bi trebala objaviti sutra.

Na svom Facebook profilu Erceg je najavio incident, a po svemu sudeći pokušao je organizirati i druge ljude:

U Zagrebu otkriven spomenik Franji Tuđmanu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari