Pratite nas

Intervju

ZVONKO MILAS ‘Naš nacionalni i gospodarski interes je poticati povratak iseljenika’

Objavljeno

na

G. Milas, kako se snalazite na novoj poziciji? Već ste naveliko krenuli u posao, obišli ste Hrvate u BiH, sastali se s Hrvatima iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Austrije, Argentine, Mađarske

– Moram priznati da nisam očekivao da će odmah po preuzimanju dužnosti stići toliko poziva za posjetom od strane naših zajednica i udruga koje djeluju izvan Hrvatske. To pokazuje kolika je njihova želja, ali i potreba za uspostavljanjem kvalitetne suradnje s matičnom domovinom. Čestitke i dobre želje stižu sa svih kontinenata – što samo govori o hrvatskom bogatstvu i potencijalu, nažalost, raseljenom diljem svijeta. Kad kažem nažalost – mislim na misao pokojnog kardinala Kuharića koji je rekao da se domovina nikad ne napušta bez tuge. Milijuni naših sunarodnjaka diljem svijeta, koji su iz različitih razloga, bilo ekonomskih ili političkih, napuštali svoj dom i danas su snažno vezani za Hrvatsku. Stoga mi ova dužnost predstavlja iznimnu odgovornost, ali i čast. Moj cilj i želja je da Ured postane središte dobrih ideja za jačanje suradnje, polazište kreativnih inicijativa za unapređenje naših međusobnih odnosa i mjesto susreta domovine i svih Hrvata izvan Lijepe naše.

[ad id=”93788″]

Što vi vidite kao najveće probleme hrvatskog iseljeništva u čije rješavanje ste krenuli ili to uskoro planirate?

– Kao prioritet u radu s našim iseljeničkim zajednicama postavili smo potrebu jačanja veza domovinske i iseljene Hrvatske s ciljem očuvanja nacionalnog identiteta, osobito među naraštajima Hrvata rođenima u iseljeništvu. Kada govorim o jačanju tih veza prije svega mislim na potrebu jačeg kulturnog i gospodarskog povezivanja iseljeništva s domovinom te poticanja njihova snažnijeg uključivanja u cjelokupni društveni i politički život Hrvatske. Naš konačni cilj je potaknuti i poticati njihov povratak i trajni ostanak u Hrvatskoj. U tom smislu prepreka zna biti nepoznavanje jezika. Kako to nikome od naših sunarodnjaka koji žive izvan Lijepe naše ne bi bio problem, neke mjere i korake smo već napravili. Naime, već dugi niz godina postoji program učenja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj. No, on je bio vremenski ograničen na jedan ili eventualno dva semestra po stipendistu. Kako to nije dovoljno za uspješno svakodnevno, ali i poslovno komuniciranje, ove godine smo, s ciljem poticanja ostanka naših stipendista u domovini svojih predaka – bilo zbog nastavka studija ili zbog trajnog nastanjena u Republici Hrvatskoj, omogućili odobrenje stipendija za treći i/ili četvrti semestar. Osim učenja jezika, prilika je to i da bolje upoznaju našu kulturnu i prirodnu baštinu, naše ljude, što će, vjerujem biti dodatni motiv za trajni povratak.

Mislite li da je ostvarivo da se uskoro uvede elektroničko glasovanje na izborima na kojima iseljenici imaju pravo glasa?

– Na posljednjim parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj u studenom 2015., u XI. Izbornoj jedinici glasovalo je 28.917 birača, od toga najveći broj birača u Bosni i Hercegovini. Kada znamo da je broj Hrvata koji žive izvan Republike Hrvatske stostruko veći, svi mi u Hrvatskoj se trebamo zapitati poštujemo li osnovna demokratska prava i načela – osigurati svojim državljanima pravo da biraju svoje zastupnike tj. glasuju. Dosadašnja praksa smanjivanja broja biračkih mjesta onemogućila je to pravo brojnim našim sunarodnjacima. Čuo sam i da su od strane nekih udruga pokrenute i ustavne tužbe. Sve to nije dobro za ukupni razvoj i unapređenje naših međusobnih dobrih odnosa. I šalje lošu poruku. Stoga smatram da je tu nepravdu potrebno što žurnije ispraviti. Hrvati izvan Hrvatske imaju pravo i trebaju imati iste mogućnosti za ostvarivanje tog prava kao i građani koji žive u RH. A hoće li to biti elektroničko ili dopisno glasovanje ili će se osigurati veći broj biračkih mjesta, neka procjeni struka.

 
Milas tijekom susreta s učenicima, pripadnicima hrvatske manjine iz Rumunjske (Karaševo) koji su prvi puta posjetili domovinu svojih predaka

Neki iseljenici koji bi se željeli u mirovini vratiti u Hrvatsku od toga odustaju jer smatraju da im država uzima preveliki dio mirovine. Primjerice, oni iz Švicarske. Mislite li da su moguće reforme poreznog sustava u smjeru koji bi im povratak učinio privlačnim?

– Po mom sudu pitanje dvostrukog oporezivanja mirovina naših umirovljenika/povratnika je davno trebalo riješiti. Naša želja i naš interes je da se vrate i da žive u svojoj domovini. Prije svega, nadamo se da će se za njihovim primjerom povesti i njihova djeca i unuci. S njihovim povratkom mijenja se i demografska, ali i gospodarska slika Hrvatske. U tom smislu, naša zadaća je ukloniti sve administrativne i druge barijere da svima koji se žele vratiti – to i omogućimo.

Kako vratiti povjerenje iseljenika u institucije hrvatske države? Mnogi od njih su vrlo skeptični prema ulaganjima, povratku i sl. s obzirom na loša iskustva iz prošlosti.

– Povjerenje je važna, ako ne i najvažnija, karika u svim odnosima. Loša iskustva iz prošlosti su iskustva iz prošlosti. Svatko od nas ih zasigurno ima. No vjerujem da iste greške, kao već zrela država, nećemo ponavljati. Naime, naš je trajni nacionalni i gospodarski interes, a ne samo zakonska obveza, kako sam već rekao, poticati povratak iseljenika i njihova ulaganja u Hrvatskoj. Hrvatska je ulaskom u EU postala poduzetnički i gospodarski atraktivna zemlja. Naši iseljenici su prepoznali taj potencijal te su neke inicijative s njihove strane već pokrenute – od organiziranja konferencija na ovu temu do konkretnih projekata. No, po mom sudu i mi i Hrvatskoj se moramo aktivnije uključiti i na tom novom poduzetničkom valu zanimanja za suradnju na gospodarskom polju, preuzeti značajniju ulogu. Dobra volja, ali i zakonski okvir postoji – potrebno ga je staviti u funkciju. Mi u Državnom uredu ćemo zasigurno biti pokretači tih promjena te ćemo svakako nastojati i ustrajavati u snažnijem otvaranju gospodarske komunikacije i suradnje između Hrvatske i hrvatskog iseljeništva.
 
Predstojnik Milas i Miroslav Piplica, predsjednik Austrijsko – hrvatske zajednice za kulturu i šport i član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske 

Što mislite o ideji da se u okviru Vašeg ureda organizira dodjela nagrada zaslužnim iseljenicima, a što bi se moglo organizirati u Zagrebu i postati tradicija?

– Mi u Uredu smo već razgovarali o tome. Zakonska podloga za takvo što postoji. Naime, u čl.11 Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske stoji – citiram: ‘Vlada Republike Hrvatske dodjeljuje posebna priznanja zaslužnim osobama, udrugama i institucijama za izniman doprinos jačanju odnosa i suradnje između Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske’. Mislim da je važno da se ovaj prijedlog realizira te da se i na simboličan način – dodjelom priznanja – valorizira nemjerljiv doprinos Hrvata izvan Republike Hrvatske u stvaranju, razvitku ali i promociji naše domovine diljem svijeta. Samo činjenica da su sva tri hrvatska nobelovca rođena ili su djelovali izvan Lijepe naše dovoljno govori o potrebi da i mi u Hrvatskoj trebamo prepoznavati i vrednovati brojne uspjehe i postignuća Hrvata koji žive izvan granica naše zemlje. Jer svaki uspjeh, svaka njihova nagrada i nas u Hrvatskoj čine neizmjerno ponosnim.
Planirate li uskoro i neka putovanja na dalje relacije, kako bi se još bolje upoznali sa iseljenicima iz Argentine, Australije, SAD…?

– I u svom dosadašnjem radu, imao sam prigodu upoznati brojne naše iseljeničke zajednice i njihov rad. Ostao sam zadivljen s koliko ljubavi, primjerice druga i treća generacija potomaka naših iseljenika i dan danas pričaju o domovini svojih očeva, djedova i baki. Vezanost uz Hrvatsku je neraskidiva. Ponosno ističu pripadnost svom hrvatskom narodu, a njegovanje i čuvanje hrvatskog identiteta je prioritet u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Stoga se veselim ponovnim susretima, a rad s hrvatskim iseljeničkim zajednicama bit će u svakodnevnom fokusu cijelog Ureda.

Zoran Stupar/Croexpress
https://kamenjar.com/polozaj-hrvatske-nacionalne-manjine-u-madarskoj/

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bariša Čolak – SDA je zaoštrila stavove nakon što je ‘ljevica’ otišla još desnije

Objavljeno

na

Objavio

Ne prestaju komentari na donesene dokumente Stranke demokratske akcije na stranačkome kongresu prošlog vikenda. Prvo pitanje koje je na dnevnome redu jest je li moguće naći alternativu ovakvoj politici iz Sarajeva. Visoki dužnosnik HDZ-a Bariša Čolak trenutačno je ne vidi.

Kako ste doživjeli poruke SDA s posljednjeg kongresa stranke?

Nažalost, te poruke ne ohrabruju. Ne ohrabruju iz jednostavnog razloga što je BiH višenacionalna država u kojoj žive tri konstitutivna naroda, ali i građani koji se tako ne izjašnjavaju. Na bilo koji način definirati jedan narod kao dominantan, bilo izravno ili neizravno, a pri tome zanemariti ovu realnost Bosne i Hercegovine, ne vodi rješenju problema u BiH. Zato mislim da ove poruke, neće, po mom dubokom uvjerenju, naići na plodno tlo u BiH. No, problem je svakako što će one još dodatno u ovom vremenu koje je pred nama onemogućiti ili barem usporiti mogućnost konačnog dogovora i uspostavu vlasti. Ponajprije tu mislim na razinu Bosne i Hercegovine. Bilo bi puno primjerenije da su poruke drukčije i da na jednak način uvažavaju sva tri konstitutivna naroda, odnosno da se svi uvažavamo i konačno priznamo kao politički narodi koji žive na teritoriju BiH. To, nažalost, nije slučaj. Postoji i niz drugih poruka koje su također neprihvatljive.

Na koje poruke mislite?

Ponajprije su to poruke, prijedlozi o ustroju i uređenju Bosne i Hercegovine. U deklaraciji jasno stoji da bi se BiH trebala preustrojiti na regionalnom temelju, odnosno regionalnom ključu.

Ali, zar se i HDZ, odnosno politika HNS-a BiH, na zauzima za preustroj srednje razine vlasti? Moguće da SDA nudi federalne jedinice?!

Ja bih prihvatio takvu mogućnost kad bi se barem jednom rečenicom uvažavalo i nacionalno načelo, odnosno načelo da u ovoj zemlji žive tri naroda. Nije prihvatljivo da zemlju ustrojite na pet, šest regija u kojima je uvijek jedan narod većinski, a uvijek drugi ili druga dva manjinska. To nije dobar princip. Nisam pročitao da postoji intencija u tome smjeru.

Nakon subotnje deklaracije postoje komentari da je SDA morao dokazati da je zelenija od bošnjačke ljevice SDP-a, DF-a koja je preuzela snažniji nacionalistički narativ?!

Vjerujem da jednim dobrim dijelom sadržaj ove deklaracije jest takav i zbog tog razloga. Neću reći da je to jedini razlog, ali jest činjenica da su ove druge stranke političkog Sarajeva u posljednjih godinu dana u svojim stavovima otišle desnije od samog SDA. Bile su isključivije u nekim zahtjevima od samog SDA, što u svakom slučaju šteti boljem političkom pozicioniranju SDA u biračkom tijelu.

Kako će se HNS, odnosno HDZ, pozicionirati na ovakve poruke koje nisu samo dnevno-političke, nego i strateške, dugoročne?

To jest ozbiljan problem. Ali, s druge strane, imate i promišljanja kako je bolje da je to na dosta eksplicitan način prezentirano.

Zapravo, do sada smo imali situaciju da su se promovirale drukčije stvari od onih koje su zapisane u stranačkim dokumentima. U svakom slučaju, uvjeren sam da će se ovim potezom na dulje razdoblje opteretiti odnosi u BiH umjesto da se ide na otopljavanje. Bez konsenzusa, a na ovim načelima SDA nije ih moguće izgraditi, zapravo, svi ćemo biti gubitnici. Ne mislim da će ovdje bilo tko biti pobjednik. Gubimo dragocjeno vrijeme, a posebice neće biti iskoraka na europskom i putu u NATO.

Je li realno očekivati da HNS/HDZ odgovore reafirmiranje oživljavanja Herceg Bosne?

Neću prejudicirati što će odlučiti HNS BiH ili HDZ, ali mi imamo utvrđene stavove i trebamo ih se pridržavati. Svi ste vidjeli kako smo se ponašali u predizbornoj kampanji, te i u vremenu poslije, te neki od kritičara možda i s pravom nam mogu prigovoriti – zašto ste vodili takvu politiku. No, apsolutno smatram ispravnim upravo tako voditi politiku – politiku kompromisa koji je moguće ostvariti jedino uvažavajući predstavnike triju konstitutivnih naroda. U biti, najviše me brine uporno inzistiranje na građanskoj državi koja, naravno, podrazumijeva “jedan čovjek – jedan glas”. To u jednoj višenacionalnoj državi jednostavno ne ide. Nemate višenacionalne države u kojoj je to na takav način riješeno.

Je li to europski standard, kako se često uvjerava iz Sarajeva?

Nije niti može biti. U EU to nije slučaj ni u jednonacionalnim državama. Primjerice, u Hrvatskoj imate apsolutnu zaštitu nacionalnih manjina, pa ih se pozitivno diskriminira. Te nacionalne manjine tamo same biraju svoje predstavnike. U BiH istodobno žive, po Ustavu, tri konstitutivna naroda, što znači tri ravnopravna naroda. Unatoč tome, u Izbornom zakonu imamo manjkavosti koje omogućavaju preglasavanje i dominaciju. Poznat je slučaj izbor hrvatskog člana Predsjedništva bošnjačkim glasovima ili da jedan broj izaslanika u Domu naroda također biraju Bošnjaci. To je, naravno, neodrživo. Dok god politike koje vode BiH ne prihvate činjenicu jednakopravnosti, mislim da nećemo napraviti bitniji iskorak ni prema EU ni NATO-u.

Trebaju li sada vodeće hrvatske i srpske stranke zaobići SDA pri uspostavi vlasti nakon što je ova stranka obznanila stajališta o preustroju zemlje?

Prvo, mislim da je jako teško pronaći nove partnere. Prije svega, u političkom Sarajevu ne postoje stranke koje bi bitno odudarale, ali od ovih stajališta. Moramo biti zaista realni. A s druge strane, ja sam pristaša da vlast uvijek trebaju formirati oni koji dobiju tu vlast od naroda. Prema tome, jako je važno to načelo ispoštovati. U suprotnom, postavlja se pitanje zašto provodimo izbore. Mi smo već odavno trebali formirati vlast. Prošlo je više od 11 mjeseci od održavanja posljednjih općih izbora.

Dakle, ne vidite prostora za novu koaliciju na državnoj razini?!

Teoretski, moguće je to o čemu govorite, možda na nekim razinama i praktično izvesti, ali iskreno mislim da nije pametno praviti eksperimente koji ne počivaju na izbornoj volji birača iz triju konstitutivnih naroda.

SDA je donio dalekosežne odluke i neki tumače da se radi o otpakiranju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Je li ovo dobar trenutak da se počne razgovarati o tim krupnim pitanjima?

Prije svega, treba razlikovati dvije stvari. Legitimno je izražavati svoje političke stavove, ali ta legitimnost ipak ima ograničenje.

Ograničenje u ovome slučaju leži u tome da se ovakvim stavovima ugrožava netko drugi. Ja bih bio presretan i uvijek bih prihvatio stavove drugih kada bi oni na isti način tretirali moj kao i svoj narod. No, ne mogu prihvatiti stavove koji na takav način u izvedenom projektu isključuju moj narod ili ga na bilo koji način dovode u neravnopravan položaj. Ne mislim da je nelegitimno pričati i o promjenama Daytona, zašto ne? Samo su narodi ti koji ostaju, a državna uređenja se mijenjaju. No, u tim prijedlozima treba voditi računa da nikoga ne isključujete i da druge uvažavate. Ako tog nema, ako se tu stvari postavljaju na različit način i prema narodu kojemu pripadate, onda to rješenje ne može biti rješenje za drugoga i ne može donijeti nikakav rezultat. Ono zapravo samo može donijeti novi konflikt. Nadam se da do toga neće doći i da ga neće biti. Govorim o konfliktima u političkom smislu, a o onom drugom ne želim ni razmišljati. (vecernji.ba)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Miroslav Lajčak: ‘Ako želimo sačuvati BiH, jedan narod ne može biti izbačen iz igre’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelju OESS-a i ministru vanjskih poslova Slovačke Miroslavu Lajčaku na Sveučilištu u Mostaru dodijeljena je titula počasnog doktora. To je još jedno priznanje koje je u BiH uručeno iskusnom diplomatu.

On je prije sadašnjih funkcija bio i na poziciji predsjednika Skupštine UN-a te visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Slovi za jednog od najuglednijih europskih diplomata, ali i jednog od najboljih poznavatelja prilika u BiH. Za razliku od većine visokih predstavnika, on je ostao upamćen po vrlo konstruktivnom pristupu i pokušaju da u suradnji s domaćim političarima osigura tranziciju BiH iz međunarodnog protektorata u suverenu i funkcionalnu državu.

Bili ste visoki predstavnik međunarodne zajednice, predsjednik Generalne skupštine UN-a, a sada ste predsjednik OESS-a. To je pomalo neobično, jer dolazite iz jedne, uvjetno kazano, male države. Kako komentirate takav diplomatski uspjeh?

Slovačka nije velika zemlja, ali ima uglednu diplomaciju koja se poštuje u svijetu i utjecajnija je u odnosu na zemlje u susjedstvu. Mislim da je razlog to što se kod nas poštivao profesionalizam. Slovačka je samostalna 26 godina, a od toga je diplomat od karijere 22 ili 23 godine na čelu Ministarstva vanjskih poslova, tako da je zaštitio resor, ljudi su imali priliku za napredovanje. Nije ovdje riječ o meni, jer Slovaci su na važnim pozicijama u UN-u, EU, OESS-u i tako dalje. Nema tu tajne. Treba ljude pustiti da rade svoj posao i zaštiti ih od politizacije i političkih utjecaja.

Koliko diplomati i dužnosnici u EU razumiju što se događa u BiH?

Teško je razumjeti situaciju u BiH, jer ona je uistinu kompleksna i zahtjevna. Potrebno je provesti ovdje neko vrijeme i biti fokusiran na ovdašnje stanje da bi se mogli razumjeti procesi.

Kako uopće riješiti situaciju u BiH?

Ima li prostora da se nađe kompromis između nacionalnog i građanskog? Ako želimo sačuvati BiH, moramo sačuvati i principe na kojima je izgrađena, a to je multinacionalni princip. Znači, moramo sačuvati princip da jedan narod ne može biti nadglasan i izbačen iz igre. To bi bilo jako opasno za ovu zemlju. Mislim da nije teško postići prihvatljivo rješenje.

Tu je i pitanje prisustva međunarodne zajednice, koja treba pomagati i savjetovati, a ne imati iluziju da ona treba formirati tijela vlasti, primoravati domaće političare i donositi odluke umjesto njih. To vrijeme je prošlo. To treba shvatiti i narod u BiH te odgovore i rješenja tražiti od svojih političara, a ne od međunarodne zajednice.

Vi ste pokušavali relaksirati odnose, prenijeti odgovornost na domaće političare i rijetko ste se koristili bonnskim ovlastima. Čini se da taj pristup nije prepoznat od međunarodne zajednice?

a sam se koristio bonnskim ovlastima uglavnom vezano za Haaški tribunal, kriminal, ali ne kad je riječ o smjenama i ulasku u političke procese. Meni je i tad bilo jasno da masovno korištenje bonnskih ovlasti znači nastavak nekog međunarodnog protektorata u BiH, a to nije cilj. Cilj je pomoći BiH da postane potpuno samostalna. Želim reći da međunarodna zajednica danas ne može reći: ovo je vaša zemlja i radite sami, jer je Daytonski sporazum međunarodni ugovor i ovdje je vrlo jako prisustvo međunarodne zajednice. Međutim, to treba biti proces i u njemu međunarodna zajednica više treba savjetovati i biti medijator, a manje odlučivati. Još uvijek ima situacija kada međunarodna zajednica uistinu treba dići svoj glas, a on se upravo u tim situacijama ne čuje. Nekada treba jasno reći što je neprihvatljivo, a tada takva reakcija izostane. S druge strane, postoji uplitanje međunarodne zajednice ondje gdje bi domaći političari trebali i mogli odraditi neke stvari.

Čini se problematičnim i to što sama međunarodna zajednica u BiH ne govori jedinstvenim jezikom. Može li se to promijeniti, barem kada je EU u pitanju?

Jedan od problema je to što svaki konstitutivni narod ima svog međunarodnog odvjetnika i trudi se zaštititi svoje interese uz pomoć tog međunarodnog odvjetnika. Sve dok EU, SAD, Turska i Rusija imaju različite stavove teško možemo nešto postići. Moramo se dogovoriti u međunarodnoj zajednici o ključnim principima, a glavni je, po mom mišljenju, europska perspektiva, ulazak u EU. To ne bi trebao nitko osporavati. I onda se na toj osnovi dogovarati o ostalim pitanjima. A ne voditi bitku u BiH preko međunarodnih partnera.

Bez obzira na sva očekivanja od EU, imam osjećaj da su sve oči uprte u SAD, da se od Amerike očekuje uključivanje i da je to jedini način da se riješi problem?

Iskustvo me uči da smo na ovom području uvijek bili uspješni kad su SAD i EU našli zajednički jezik i nastupali potpuno koordinirano. Ja to želim vidjeti. Imenovanje gospodina Palmera za posebnog izaslanika dobar je signal, jer Amerika ima autoritet na ovom području. S druge strane, ni američki izaslanik ne može ponuditi ništa bolje od europske perspektive, tako da imenovanje Palmera doživljavam kao jedan impuls za EU da se više aktivira. Nije normalno da imamo američkog izaslanika, a da EU ne reagira na to. Njegova prisutnost treba pomoći EU da se aktivira i shvati kolika je njena odgovornost.

Stanje u BiH opterećuje i priljev migranata, jer je BiH ključna na toj ruti. Kako to riješiti?

Pitanje migracije je nažalost pitanje koje nije riješeno u Europi. Europa nije bila spremna na priljev migranata 2015. godine i tada je donesena naivna i štetna odluka o otvaranju svih granica. To nije bilo realno i brzo su narodi u Europi počeli reagirati, jer moramo provjeravati tko nam ulazi. Došli smo u situaciju da ugledan biznismen iz Turske mora donijeti 20 dokumenata da dobije vizu, a mi smo istodobno primali na tisuće ljudi svakodnevno, a da nismo imali pojma tko su oni. Svi su shvatili da sustav mora imati pravila i kontrolu. Zemlje koje su prve na udaru, poput Italije i Grčke, traže da im se pomogne s nekom preraspodjelom. Zemlje srednje Europe nisu naviknute na migracije i njihov strah nitko ne može ignorirati. Ni BiH nije izolirana u tom problemu. Mi trebamo naći europsko rješenje i BiH mora biti dio tog rješenja.

Kako iz perspektive predsjednika OESS-a i europskog diplomata gledate na ulogu Hrvatske, posebno na zapadnom Balkanu?

Uključuje li se Hrvatska dovoljno i konstruktivno u te procese? Hrvatska je država koja je posljednja ušla u današnji sastav EU i naravno jedna od sljednica bivše Jugoslavije. Logično je i očekivano da Hrvatska inzistira da se ovom području poklanja pozornost unutar EU. U tom smislu postoje očekivanja od Hrvatske i zato je njezin glas vrlo važan.

Jozo Pavković/Večernji.ba

Miroslavu Lajčaku dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Mostaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari