Pratite nas

Intervju

Zvonko Milas: Osiguravati uvjete za održivi ostanak i opstanak Hrvata u BiH naš je prioritet

Objavljeno

na

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Središnji državni ured za Hrvate izvan Domovine ima pune ruke posla. Za Kamenjar.com govori njegov predstojnik Zvonko Milas

Zvonko Milas, predstojnik je državnog Ureda za Hrvate izvan Domovine. U ovim ljetnim danima nakon što se vratio s godišnjeg  odmora odmah je “zasukao rukave” i krenuo u rješavanje problema naših ljudi koji žive izvan Domovine. Bezbrojni su projekti koji su završeni, neki su još u tijeku, a neki se najavljuju. Sve je to pokazivalo  potrebu za jednim širim i sveobuhvatnijim razgovorom. Gospodin Milas se, unatoč zauzetosti, rado odazvao na naš poziv.

Poštovani gospodine Milas, djelatnici  Središnjeg državnog Ureda za Hrvate izvan Domovine nedavno su posjetili Bosnu i Hercegovinu. Koje su bile Vaše aktivnosti tom prigodom?

– Svaki posjet BiH i Hrvatima u BiH – uz posao je prije svega veliko zadovoljstvo.

Oduševljava me duh naših ljudi koji se unatoč brojnim poteškoćama bore i ne odustaju od svog zavičaja, posebice Hrvati u Središnjoj Bosni i Posavini koji su tijekom posljednjeg rata preživjeli najveća stradanja.

U posljednje dvije godine posjetili smo gotovo sva mjesta gdje žive Hrvati, ostalo je još samo par mjesta koje planiramo posjetiti u što skorije vrijeme (Prijedor, Usora).

Cilj svakog posjeta je upoznati potrebe ali i probleme koji muče naše ljude, ali također i vidjeti gdje postoji mogućnost suradnje na zajedničkim projektima koji će biti na dobrobit hrvatskom narodu i BiH.

Prilikom posjeta mjestima gdje Hrvati nisu u većini, koristimo prigodu uspostaviti suradnju s načelnicima koji su predstavnici druga dva naroda (Jajce, Bugojno, Teslić, Novi Travnik, Busovača… ) kako bi ih potaknuli na značajniju potporu projektima koji su od značaja za Hrvate koji tamo žive. Istovremeno je to i poruka da Republika Hrvatska i Vlada Republike Hrvatske stoji iza svakog Hrvata ma gdje živio u BiH.

Tom ste prigodom posjetili Jajce i Vareš. Poznavajući situaciju života Hrvata ali i života uopće čini se da ste imali posebni cilj putovanja. O čemu se radi?

– Svaki posjet prilika je za upoznati svakodnevnicu naših ljudi koji žive u BiH. Konačni cilj je iznaći mogućnosti kako taj svakodnevni život i kvalitetu života unaprijediti. Što je to što je prioritet što će Hrvatima u BiH poboljšati kvalitetu života. Negdje je to infrastruktura. Primjerice rekonstrukcija ceste u naselju Zaruđe u općini Vareš koja će doprinijeti razvoju turizma te gospodarstva općenito, odnosno dugoročno doprinijeti otvaranju radnih mjesta. U nekim dijelovima BiH, na našu radost, to su škole koje bilježe porast učenika poput općine Posušje. U Jajcu je, zbog velike udaljenosti do kliničkih centara, prioritet zdravstvo, odnosno Opća bolnica Jajce.

Prvi i najvažniji prioritet hrvatske vlade i naše politike je upravo BiH i jačanje položaja hrvatskog naroda te u tom smislu imamo punu potporu predsjednika Vlade RH koji je i sam često u BiH (dosada bio 9 puta u BiH)

Povećana su i financijska sredstva namijenjena Hrvatima u BiH, a više od polovice našeg ukupnog proračuna ide upravo u BiH (skoro 36 milijuna kuna u 2017.).

Već duži niz godina Središnji državni ured za Hrvate izvan Domovine financijski pomaže projekte Hrvata u BiH. Koliko su oni informirani o tomu i koliko su kvalitetni prijedlozi programa i projekata koje dobivate?

Svake godine pristižu nam sve kvalitetniji projekti. Rezultat je to naše suradnje, stalnih kontakata i bolje komunikacije. Vidjeli ste i sami da smo često na terenu. Osim toga, Ured je pokrenuo i niz radionica koje radimo u BiH, a koje su usmjerene upravo na to. Cilj je osposobiti naše ljude vještinama i potrebnim znanjima kako napisati dobar projekt, bilo EU projekt ili projekt za neke druge institucije.

Puno je novaca na raspolaganju BiH, posebice u okviru EU fondova. Napravili smo i brošuru s najbitnijim informacijama koji fondovi se mogu koristiti i za što. Naravno i dalje ostajemo na raspolaganju za svu potrebnu daljnju potporu u razradi projekta. Puno je potencijala, puno mogućnosti za dobre odnosno korisne projekte.. na nama je da ih osmislimo, uokvirimo u potrebnu formu i apliciramo. Siguran sam da će rezultati naših zajedničkih napora biti vrlo konkretni i na dugoročnu dobrobit našem narodu i cijeloj BiH.

Na što, a prema Vama, treba baciti posebni akcent kada su u pitanju Hrvati u BiH. Što je ono na čemu Vaš Ured može mnogo učiniti?

Osiguravati uvjete za održivi ostanak i opstanak Hrvata u BiH za nas je prioritet. To činimo kroz niz programa – program stipendiranja (400 stipendija za studij u BiH – ostanak mladih); program financiranja program i projekata od posebnog interesa za hrvatski narod u BiH – škole, bolnice, domovi zdravlja, domovi kulture, vrtići, infrastruktura, projekti koji pružaju mogućnost otvaranja radnih mjesta. Tu je i poseban program koji provodimo i koji je namijenjen svim našim zajednicama u svijetu ali najveći dio opet ide projektima Hrvata u BiH – tu su različite kulturne manifestacije, festivali, časopisi, projekti koji se provode za djecu i mlade, potpora OPG ovima, do konkretne potpore za osobe koje su slabijeg imovinskog stanja.

Važno je naglasiti da sve što radimo, radimo partnerski i u suradnji s predstavnicima Hrvata, bilo sa zajednicom bilo s predstavnicima izvršne vlasti. Slušamo i osluškujemo stvarne potrebe te u skladu s tim planiramo naše aktivnosti.

Ponosni smo na brojne zajedničke projekte – primjerice: centar za djecu s poteškoćama u razvoju u Ljubuškom i Kiseljaku, most u općini Usora i Tesliću, svetištu Majke Kondžilske; vodovod i kanalizacija u općini  Odžak; dom za starije i nemoćne u Kiseljak- Lugu, školska športska dvorana u Stolcu, Pologu, Jajcu, Kupresu, Čitluku, škola u Širokom Brijegu, Žepču, Novom Travniku, kulturni centar u Tuzli, studentski dom u Sarajevu i Mostaru …

Također, potrebe Hrvata u entitetu Republika Srpska, kojima treba potpora u povratku, različite su od potreba Hrvata u Zapadnoj Hercegovini  ili Središnjoj Bosni. Putem financiranja različitih projekata odgovaramo i na te potrebe.

Koje su aktivnosti koje Vaš Ured provodi a vezane su za Hrvate izvan Domovine koji ne žive u BiH?

– Svaki razgovor, svaki susret s našim iseljenica predstavljaju veliku radost i ponos, ali i veliku odgovornost. Na nama je da prepoznamo današnje potrebe i potencijale našeg iseljeništva i da kroz zajedničke aktivnosti osnažimo hrvatske zajednice u svijetu, našu partnersku suradnju i zajedništvo. Jedan od važnijih ciljeva i aktivnosti koji se stavljaju pred Vladu Republike Hrvatske ali i pred hrvatske zajednice širom svijeta je očuvanje i njegovanje hrvatskog identiteta Hrvata koji žive izvan domovine. Upravo je hrvatski jezik čuvar identiteta i stoga su naše brojne aktivnosti usmjerene prema učenju i poučavanju hrvatskog jezika. Intenzivirali smo komunikaciju, uložili više financijskih sredstava, povećali broj stipendija i interes za program učenja hrvatskog jezika je sve veći, što nas posebno veseli. Osnovali smo Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika, koji predstavlja značajan iskorak i stručni pristup. Potrebno je istaknuti da smo sa Sveučilištem u Zagrebu prošle godine potpisali Sporazum o suradnji u području obrazovanja i znanosti radi razvijanja studijskih programa te integracije i jačanja hrvatskoga zajedništva. Rezultat te suradnje je da smo već za ovu akademsku godinu osigurali smo 100 direktnih upisnih kvota za predstavnike hrvatske manjine i hrvatskog iseljeništva za upis na studij na Sveučilištu u Zagrebu. Pokrenuli smo pilot projekt „Korijeni“ u koji smo uključili mladi naraštaj, naše osnovnoškolce. Cilj tog projekta je jačanje povezanosti i suradnje osnovnih škola koje pohađaju Hrvati izvan Republike Hrvatske s osnovnim školama u Republici Hrvatskoj, a pilot projekt se trenutno provodi između osnovnih škola Chicago, Dublin, Vukovar i Široki Brijeg. Taj projekt ima veliki potencijal.

Programi potpore programima i projektima hrvatskim zajednicama u iseljeništvu jedan su od načina naše suradnje. Aktivnosti i potrebe naših zajednica u svijetu su različite i specifične, tomu tako i pristupamo. Nastojimo ostvariti vidljivost naših aktivnosti u svim područjima od kulture, obrazovanja i znanosti, gospodarstva, sporta do tradicionalnih događanja koji su dio identiteta naših zajednica u svijetu.

Hrvatske manjine imaju svoju povijesnu i političku posebnost. Upravo  međunarodnopravni instrumenti koji reguliraju prava i položaj manjina, a tu svakako treba navesti i međudržavne sporazume o zaštiti manjina, daju nam mogućnost da osiguramo zaštitu i promicanje prava pripadnika naših manjina. Intenziviran je rad međuvladinih mješovitih odbora za zaštitu manjina s  Republikom Srbijom, Mađarskom, Republikom Makedonijom a najesen nam predstoji održavanje sjednice s Crnom Gorom. Ove godine s radom je započelo je i međuresorno Povjerenstvo za status Hrvata u Republici Sloveniji u čiji rad su uključeni i predstavnici naše manjine. Ured je već u 2017. godini osigurano potporu za 295 programa i projekata manjinskih zajednica u Austriji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Italiji, Kosovu, Mađarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Srbiji i tu ćemo suradnju i nadalje poticati i intenzivirati.

U prethodnom periodu učinili ste mnogo posla i vjerujemo da ste se odmorili, no što Vas čeka po povratku u svakodnevni radni ritam?

– Prvi put potpisivanje ugovora za programe i projekte Hrvata u BiH, biti će u BiH u Vitezu 31.kolovoza 2018. Time se želi poslati poruka važnosti zajedništva našeg naroda u dvije domovine ali je to i jasan signal Vlade RH za još čvršćim i snažnijim povezivanjem s našim narodom u BiH. Nastavljamo i s projektom Korijeni gdje ćemo raditi na proširenju broja osnovnih škola iz BiH (uz Široki Brijeg, bit će tu škole iz Žepča, Tolise, Viteza, osnovne škole Buna u Mostaru) sa osnovnim školama u RH i iseljeništvu. Dakako, nastavljamo s našim radionicama za prekograničnu suradnju i programe Erasmus + , za predstavnike odgojno obrazovnih ustanova iz BiH. Tu je i skorašnje lansiranje pilot projekta Registra hrvatskih subjekata izvan Republike Hrvatske čiji je ključni cilj umrežavanja i povezivanje svih Hrvata diljem svijeta na posebno osmišljenoj e-platformi. Također, tijekom jeseni očekujemo i prvi Nacrt nove Strategije o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, a početkom studenog o.g. nas očekuje i sjednica Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH na kojoj će članovi Savjeta imati prigode raspraviti određena pitanja, i dakako, u skladu njihove savjetodavne uloge, davati konstruktivne prijedloge Vladi RH u kreiranju ili olakšavanju daljnjih mjera namijenjenih Hrvatima izvan RH.

Razgovarao: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Tomasović: Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveni

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Hrvoje Tomasović je, nakon godina koje je proveo u strankama s desnog političkog spektra, najavio konačni ulazak u HDZ, nezadovoljan činjenicom da se na desnici nikako ne mogu dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa. Iako još uvijek nije dobio člansku iskaznicu HDZ-a, potvrđuje nam da je jednoglasno primljen u najveću hrvatsku stranku, piše SlobodnaDalmacija.hr

– Nazvao sam Vladimira Skendrovića, šefa samoborskog HDZ-a, i pitao ga jesam li primljen. Nisam htio ući u stranku preko “crvenog tepiha”, nego sam išao normalnim putem, kao svaki građanin.

Dakle, na sastanku koji je organizirala samoborska podružnica HDZ-a primljen sam u stranku, i to, kako mi je rečeno, jednoglasnom odlukom. Sada sam član, i ako u HDZ-u misle da im mogu pomoći, ja sam spreman – kazao nam je naš sugovornik.

Svaka čast politici, ali ipak smo s dr. Tomasovićem najviše razgovarali o zdravstvu. Kakvo je ono danas u usporedbi s 1994. godinom, kad je naš sugovornik specijalizirao kirurgiju?

– Danas u zdravstvu, pa tako i u kirurgiji, vlada demokracija, a ja sam veliki protivnik demokracije u zdravstvu. Ma kakva demokracija, u zdravstvu mora postojati vojna stega. Kad sam ja 1994. počeo specijalizirati kirurgiju, nije bilo demokracije. Bio sam manji od makova zrna, nisam imao pravo glasa i mogao sam samo raditi, raditi i raditi.

Moji tadašnji mentori i šefovi slali su mene i moje kolege sa specijalizacije u operacijske dvorane, gdje smo pod strogim nadzorom radili, operirali i zapravo najbolje učili svoj “zanat”. To je bilo kao vojna obuka – govori dr. Tomasović.

Da bi nam približio kako se radilo tada, prije 25 godina, ispričao nam je jednu anegdotu.

– Jednom prilikom je profesoru koji je bio operater tijekom šivanja rane u operacijskoj dvorani puknuo konac. Mladi kolega, koji je bio specijalizant, nasmijao se. U tom trenutku profesor ga je… ma ne smijem reći što, ali sigurno specijalizantu nije bilo lako. Sutradan se na sastanku nije govorilo o tome što mu je napravio profesor, nego o tome kako se specijalizant uopće okuražio tako poniziti profesora i nasmijati mu se pred punom operacijskom dvoranom.

Mi smo tada strepjeli od svojih pretpostavljenih, poštovali smo ih. A danas u bolnicama vlada demokracija i mladi liječnici, koji još nisu ni “primirisali” u operacijsku dvoranu, znaju sve – kaže dr. Tomasović.

U medicini, po mišljenju našeg sugovornika, mora postojati disciplina.

– U doba moje specijalizacije moji šefovi nisu znali ni moje ime ni prezime. Ja sam za njih bio broj, i kad bi mi rekli da učinim nešto, morao sam to učiniti bez ikakve rasprave, jer bi u protivnom “oprali’ pod” sa mnom.

Mislim da je to ispravno, jer sam upravo tako izučio svoj “zanat”. U to su doba na kirurgiji postojale dvije vrste specijalizanata: oni koji žele, hoće i mogu završiti specijalizaciju i postati kirurzi, i oni na kojima se odmah vidjelo da to ne mogu jer nisu kapacitirani i da kirurgija nije za njih.

Njima bi naši mentori rekli da izaberu novu specijalizaciju koja će im odgovarati jer za njih u kirurgiji nema budućnosti. A danas? Danas jednom takvom specijalizantu, a ima ih, ne smiješ reći da kirurgija nije za njega, jer ćeš povrijediti njegova “ustavna” prava. A ti koji su antitalenti za kirurgiju znaju da će jednog dana specijalizirati kirurgiju, znali oni operirati ili ne – objašnjava dr. Tomasović.

Današnji mladi liječnici još se po nečemu razlikuju od onih koji su specijalizirali kirurgiju 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Ja nisam mogao kazati da iz dežurstva idem kući malo odspavati, pa da ću se onda vratiti u bolnicu i dovršiti ono što mi je mentor zadao. A danas mladi specijalizanti iz kirurgije odu kući a da nikoga ne pitaju, odmore se, vrate se i rade kad ih je volja.

Svima mora biti jasno da u kirurgiji nema radnog vremena, radi se 24 sata. Mi smo se u moje doba “tukli” tko će od nas, kao asistent, ići u operacijsku dvoranu, jer nam je bila stvar ponosa ili časti biti asistent nekom iskusnom kirurgu. A danas se mladi kolege “tuku” tko neće ići u operacijsku dvoranu, jer su umorni. Taj silni liberalizam i radno pravo u medicini samo su na štetu pacijenata i samih liječnika, jer se liječnici ne osposobljavaju dovoljno za ono što će raditi u životu – kaže dr. Tomasović.

Da bi usporedio hrvatske kirurge specijalizante, koji će ovaj narod liječiti za nekoliko godina, i njihove kolege u SAD-u, dr. Tomasović nam je usporedio njihov rad.

– Nedavno su u SAD-u specijalizanti kirurgije zatražili da im se odobri radni tjedan od 80 sati, ne od 40 sati, kao do sada, jer su željni učenja, stjecanja iskustva. Kirurgija je kao tenis ili neki drugi pojedinačni sport. Federer je zasigurno, da bi postigao takve uspjehe, čitav život dnevno trenirao po tko zna koliko sati. Tako i kirurzi moraju biti svjesni da će što više treniraju biti bolji kirurzi, ali to mladi danas teško prihvaćaju. Dobar kirurg se ne postaje lošim treningom. Da bi se osposobio da budeš dobar kirurg, moraš se “satrati” od posla – mišljenja je dr. Tomasović.

Zaslužujemo li bolje zdravstvo?

– Meni iz osobnog dohotka svakog mjeseca za zdravstveno i mirovinsko osiguranje oduzimaju između 5000 i 7000 kuna. S obzirom na tako veliki iznos, zanimalo me je kako su ljudi zdravstveno osigurani u Australiji, zasigurno najuređenijoj državi na svijetu. U Australiji živi i radi dr. Bosnić, čovjek naših korijena. On i supruga plaćaju najbolje zdravstveno osiguranje, koje godišnje za njih oboje iznosi oko 3400 australskih dolara. To je oko 15.600 kuna godišnje! Ponavljam, za dvije osobe.

I za taj iznos imaju najbolju moguću zdravstvenu uslugu u Australiji. S obzirom na to koliko ja plaćam za zdravstveno osiguranje, mene bi za taj novac u Australiji u bolnicu prevozili helikopterom i vrlo vjerojatno bih u bolnici bio “optočen zlatom”.

Da budemo jasni, nama u Hrvatskoj ne nedostaje ništa od aparature. Imamo, kao i Australci, puno MR-ova, CT-ova i svih drugih čuda moderne medicine. Ali razlika je u motivaciji liječnika. Njihovi su liječnici motivirani plaćom. Primaju koliko rade, a kod nas su liječnici plaćeni paušalno. Nije bitno koliko liječnik u Hrvatskoj mjesečno operira. Nije bitno je li obavio jednu ili 50 operacija. Plaća je uvijek ista!

I dok se to ne promijeni, nema sreće s hrvatskim zdravstvenim sustavom – zaključuje dr. Tomasović, piše SlobodnaDalmacija.hr

Anu Sasso ne zanima politikaDugi niz godina dr. Tomasović u sretnoj je vezi s Anom Sasso, po mišljenju mnogih najzgodnijom miss bivše Jugoslavije. Što mu Ana kaže na bavljenje politikom?

– Ana je apsolutno apolitična i ne zamara se politikom No, njezin mi je otac podrška u mojem političkom radu. Ana o politici ima stav kao i većina Hrvata i Hrvatica. Po njoj, tko god dođe na vlast, neće ništa promijeniti, što su političari do sada u mnogo slučajeva i dokazali – zaključuje dr. Hrvoje Tomasović.

‘Od politike nisam ništa dobio’Naš sugovornik bio je istaknuti član HSP-a, pa su ga, kako kaže, “đapićevci” izbacili jer su se pobojali da želi biti vodeći čovjek HSP-a u Hrvatskoj, a potom je bio čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza (HDSSB). Tako je nakupio 15-ak godina političkog staža, pa nas je zanimalo kakvo ima mišljenje o hrvatskim političarima.

– Ima političara za koje sa sigurnošću znam da su pošteni i čestiti ljudi, pa se i politikom bave iz altruističnih pobuda, kako bi pokušali pomoći drugima. U takve ubrajam i sebe, jer od politike ništa nisam dobio i sve što imam u životu zaradio sam sa svojih 10 prstiju.

No, u Hrvatskoj ima mnogo karijernih političara koji mogu biti u bilo kojoj stranci. Mijenjaju ih kao ja čarape, jer njima nije bitno u kojoj su stranci i kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je samo važno da im je dobro, politiku shvaćaju kao biznis, a takvi najčešće nemaju nikakvu struku i ne znaju ništa raditi. Oni “znaju” samo biti političari – zaključuje dr. Tomasović.

‘Još uvijek strahujem da ću kad kopam u vrtu u Samoboru naići na kosti nekog domobrana ili ustaše’Bruna Esih, “ikona hrvatske desnice”, nedavno je izjavila da je 8. svibnja 1945. godine Zagreb bio okupiran, a ne oslobođen. Dr. Tomasović objašnjava da su osobne prilike bitne u stavu koji će pojedinac imati prema tom događaju.
– Pa interesantno je kako tog dana na glavnom trgu u Zagrebu nije bilo ljudi koji su slavodobitno klicali i radovali se partizanima. Postoje fotografije koje to dokazuju.

Istovremeno, recimo u Parizu, stotine tisuća Francuza razdragano su dočekali osloboditelje, mašući francuskim zastavama. Moja baka, koja je rođena Zagrepčanka s Trešnjevke, nije imala osjećaj da su je partizani oslobodili i nije ih voljela, jer su joj ti isti partizani, kako je pričala, poklali i pokrali sve koke iz dvora njezine kuće i “opelješili” joj stan.

Naš sugovornik naglašava da se partizanima sigurno nisu radovale ni obitelji nad čijim su članovima partizani nakon rata počinili zločine.

– U pitanju je bilo 200 tisuća poraženih vojnika, a time i toliko njihovih obitelji. Ako je svaki taj vojnik imao barem tri člana obitelji, imamo najmanje 600 tisuća ljudi koji se nisu radovali.

Ja još uvijek danas kad želim posaditi neku voćku u svome vrtu u Samoboru strahujem da ću, kopam li malo dublje, naći ostatke nekog mrtvog domobrana ili ustaše koje su partizani u samoborskom kraju bacali u razne jame.

Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveniZanimalo nas je zašto se hrvatska desnica ne može ujediniti, kako bi bila konkurentnija na predstojećim izborima za EU parlament, nego na izbore izlazi pojedinačno i s velikim upitnikom hoće li netko od njih prijeći izborni prag.

– U pitanju su mozgovi onih koji vode hrvatsku desnicu. To su egoistični ljudi, svi su pametni, svi su vođe i desnica je u Hrvatskoj postala svrha sama sebi. I zato se nisu dogovorili.

Svi oni pucaju na isto izborno tijelo, svi su oni za Hrvatsku i svatko od njih mora biti prvi na listi, jer upravo će on izvući Hrvatsku iz problema.

Zaljubljeni su u sebe, a ako još uz to imaju i likove koji im se dive i koji ih veličaju, njihovoj sreći i egoizmu nema kraja. Da su složni, bez problema bi prošli izborni prag od sedam posto, a ovako svi zajedno neće dobiti sedam posto – rekao nam je dr. Tomasović za SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Dr. sc. Tomislav Sunić: ‘Lagano je sa neprijateljem, ali čuvajte se prijatelja!’

Objavljeno

na

Objavio

Dr. sc. Tomislav Sunić

Dr. sc. Tomislav Sunić publicist, književnik, prevoditelj, diplomat i analitičar politoloških i socioloških fenomena, u razgovoru za Kamenjar.com odgovorio je na neka aktualna pitanja:

G. Sunić, kao poznati hrvatski bivši politički emigrant profesor i pisac, kako to da ste izabrali biti na listi Hrvatskih suverenista, a ne na listi Nezavisnih za Hrvatsku? Koje su suštinske ideološke razlike?

Zvali su me početkom godine Suverenisti, konkretno  njihov čelnik, g. Hrvoje Zekanović kojeg sam također upoznao ove godine,  i pitali mi da li se želim priključiti Suverenistima. Kao nestranački kandidat prihvatio sam ponudu —ne samo kao odgovor na njihovu gestu povjerenja prema meni, nego kao i moju građansku dužnost. Od čelnika Nezavisnih za Hrvatsku, usprkos mojih povremenih dvogodišnjih upita glede moje mogućeg angažmana, i pogotovo  ranije, kada sam u stranim medijima nešto branio bivšeg ministra  Dr. Zlatka Hasanbegovića od inozemnih uvreda i kleveta —  nitko  mi se nije dosad javljao sa povratnim  informacijama. Dakle razlog što sam se priključio Suverenistima je jednostavan: Suverenisti su me prvi zvali. Nadalje, Suverenisti predstavljaju danas u Hrvatskoj najozbiljniju političku platforma za okupljanje svih  Hrvata, svih profila, a kojima je u interesu očuvanje hrvatskog identiteta.  Prednost sadašnje liste Suverenista, za razliku od ostalih lista, je ta što Suverenisti nisu stranka dogmatske stege i jednoumlja, već predstavljaju širi narodni pokret koji odbacuje istrošene floskule desnice i ljevice. Nakon ovih predstojećih izbora za EU, Suverenisti mogu zajedno sa Nezavisnima, te ako se budu dobro organizirali sa ostalim strankama, lagano preuzeti vlast na kasnijim izborima u Hrvatskoj.

Zašto postoje toliki prijepori između Nezavisnih za Hrvatsku i Suverenista umjesto da zajednički vodite kampanju zajedno sa desnim strankama  protiv stvarnih protivnika?

Nije to misterij. To je negativna strana liberalne  parlamentarne demokracije koja tobože kroz neku slobodu političkog višestranačja u biti elegantno mrvi narode i uništava svaki osjećaj zajedništva. Političari bezbroj stranaka u Hrvatskoj vode isključivo dnevnu politiku sa slabim poznavanjem kulturnih i političkih trendova u Europi i SAD-u. Tu je cijela hrvatska desnica zakazala, i to već od 1991.g.  Nepisano je pravilo u stranačkom životu Hrvatske da je nemoguće učiniti bilo kakvu profesionalnu karijeru bez pripadnosti nekoj političkoj sekti ili nekom klanu. Nema danas niti jednog jedinog političara u Hrvatskoj koji  nešto ne duguje osobi na većoj društvenoj i političkoj razini, odnosno koja ga je dovela bilo u saborsku ili ministarsku stolicu. Svi odrede imaju ili jednu ili više tamnih  mrlja u svom životopisu. Jedini čisti izuzetak možda je general i saborski zastupnik Željko Glasnovića, čiji asketski pedigree najbolje i najdulje poznam, političar koji ne ulazi u tračeve i međusobna oblajavanja.  Provincijska nadmetanja među hrvatskim desničarima, svađe je li neko bio jugoslaven ili član Udbe ili nekog klana, odnosno purgersko- hercegovačke – zagorsko-prigorske -vjersko-regionalne svađe, nažalost uvijek su bile odlike desnice ili tzv. desnice u Hrvatskoj.

Vama se i Suverenistima spočitava da ste “HDZ”-ovi igrači i da radite protiv ujedinjenja hrvatskih domoljuba ?

Ovo je najveći  poslijeratni štos kojeg sam čuo!  Izuzevši g. Franju Tuđmana, prvog čelnika HDZ-a, uvijek sam HDZ smatrao strankom opasnih namjera: prvo što su većina njihovih prvih lidera bili većinom bivši stasiti komunisti i skojevci, a kasnije tj. danas,  što je HDZ postala isključivo Stranka Hrvatskog Uhljebništva. Što se tiče gđe Esih i g. Hasanbegovića i njihovih  bivših partijskih gravitacija oko HDZ, nemojmo zaboraviti da su oni političari koji imaju  kvalitete, ali također i dobre argumente. Bez njihovih imena HDZ nikada ne bio dobio velik broj hrvatskih glasača. Ruka ruku mije. Ili kako kažu Amerikanci u jednoj dvosmislenoj mudroj poslovici koja najbolje označuje liberalno-parlamentarnu lakrdiju i političare koji su njene žrtve: „ Every asshole must take a shit.“  Što,  zavisno  od konteksta, može imati dva suprotna značenja koja se mogu primijeniti u zagrebačkom prijevodu kada je riječ o partijanju brojnih hrvatskih domoljuba:  „ Svaka guzica mora doći na šekret“—što je bez dvojbe konstatacija o  prirodnim biološkim potrebama svakog od nas, ali ujedno, zavisno od konteksta i najbolje obilježje za političke prevrtljivce.  Odnosno „svakog seronju mora se poslati na zahod.“

Kako gledate na pitanja bošnjačke unitarističke i politike ‘islamizacije BiH’, kako vi gledate na teški položaj Hrvata u BiH i na ‘islamizaciju’ Europe?

Dobro pitanje, pogotovo imajući u vidu nazočnost utjecajnih krugova iz Zaljeva i Turske  u BiH, uz nadolazeće rijeke afro-azijskih migranata.  Ali budimo oprezni. Treba razlikovati između vjere i nacije. Nisu to uvijek sinonimi.  Jedan musliman Bošnjak ili Hrvat nema ništa zajedničko sa muslimanskim migrantom iz Pakistana ili Bangladeša.  Tu griješe i masa mojih nacionalističkih kolega iz SAD-a i Europe  koji vole prozivke  „islamisti“ i „muslimani“,  jer su u medijskom i pravnom strahu kazati pravu stvar: svi današnji migranti su ne-europskog podrijetla, drugačijega etničkog koda i drugačijeg genetskog fonda.  Riječ je danas o velikoj zamjeni europskog stanovništva u Europi, čije europsko bure baruta leži ponovno u BiH. Ispada danas da je Ante Pavelić u NDH-u bio veći zagovornik multikulturalizma nego povjerenici, tj. komesari EU-a! Imao je u svojoj vladi, pored većine katolika,  brojne muslimane, pravoslavce, Židove, i agnostike.

Mnogi smatraju da je Ivo Banac poznat po sintagmi “detuđmanizacije”, „intelektualni lider i politički mentor nove desnice”? Što mislite o tome?

G. Banac, a donekle i g. Goldstein, kao i masa drugih povodljivih hrvatskih intelektualca, su simptom imitacije, tj. mimikrije današnjeg duha vremena, a nipošto dvije hrvatske iznimke. S obzirom na broj stranaka i na velik broj oprečnih ideja koje je g. Banac, a i desetine drugih hrvatskih intelektualaca zastupao u posljednjih dvadesetak godina, ljudi koji g. Banca poznaju moraju se upitati: Vjeruje li g. Banac stvarno sada u program „ U ime naroda“ kojeg on sada podržava? Analogno, postavlja se i pitanje vjeruje li on u ispravnost svoje vlastite bivše historiografske proze?

Nije za isključiti da bi g. H. Klasić, g. T. Jakovina, D. Pilsel, i desetine ostalih  medijsko eksponiranih hrvatskih intelektualaca, u drugačijim povijesno- pomodarskim i kultur-političkim vremenima, zajedno sa predsjednicom na čelu pjevali Giovenizzu i marširali od Grobnika do Rijeke u pratnji G. D’Annuzija ili M. Salvinija. A. Sunić bi tada, poznajući svoju narav, vjerojatno  bio ispitivan od njihovih „velehrvatskih“ batinaša  UNS-a u Savskoj.  Lagano je sa neprijateljem—ali čuvajte  se prijatelja!

Dr. Tomislav Sunić je kandidat Hrvatskih suverenista na EU izborima. Drugo izdanje njegove knjige  La Croatie ; un pays pardéfaut ?uskoroizlazi u nakladi  Editiondu Lore, Paris).

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari