[dropcap]T[/dropcap]o je prva pobjeda nad srpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije BiH i Republike Srpske.
[ad id=”68099″]
Većina vojnih stručnjaka smatra kako je ova akcija bila prekretnica u ratu u BiH, ali i kako je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija. U operaciji ‘Lipanjske zore’ sudjelovalo je ukupno 4670 hrvatskih vojnika. Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je deset hrvatskih vojnika. Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. Napad HVO-a krenuo je iz šest pravaca. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u vojarnu “Stanislav Baja Kraljević” i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a pet dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu. U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. [pullquote_left]Operacija ‘Lipanjske zore’ je je prva velika akcija HVO-a. Akcija je trajala od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine.[/pullquote_left]Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice maršala Tita.
Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobađa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO “Tihomir Mišić” potpomognuta s nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Zaposjednuto je i zloglasno brdo Fortica iznad Mostara. Osobito uspješna je akcija oslobođenja Bijelog Polja, naselja na lijevoj obali Neretve, koja je izvedena 19. lipnja 1992. Tijekom 26. lipnja, dan koji se smatra danom oslobođenja mostarske općine, hrvatske snage odguruju srpskog neprijatelja i sa snažnog uporišta Merdžan glave. Oslobođeno je područje od 1800 četvornih kilometara teritorija i ovo je bio prvi veliki poraz JNA u BiH. Ove godine navršava se točno 21. godina od ove veličanstvene akcije HVO-a.
Da nije bilo HVO-a u to vrijeme danas ne bi postojala Bosna i Hercegovina. U vrijeme Lipanjskih zora na području Hercegovine nije postojala Armija BiH.
Akcija iz svih pravaca
HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom kreće iz šest pravaca, a u akciji još sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, potpomognuta dvjema postrojbama iz Čitluka i Ljubuškog, Pete ilićke bojne, Četvrte bojne, te satnija 2. bojne civilne policije. U gradu su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio Druge bojne i Mostarski bataljun. Ovom akcijom za samo jedan dan oslobođena je desna obala rijeke Neretve.
U akciji oslobađanja desne obale osobite zasluge pripadaju Kažnjeničkoj bojni, ali i ostalim postrojbama iz Mostara, Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog i Čapljine, koje su sudjelovale u ovoj akciji – tvrdi brigadir Ivan Primorac, jedan od zapovjednika postrojbi u ovoj akciji.
– Raspoloženje vojnika u ovoj akciji bilo je na izuzetno visokoj razini. Željeli su ići i dalje. Mogli smo tada probiti gdje je god trebalo, i ići toliko dugo koliko je bilo potrebno, prenosi nam raspoloženje branitelja Mostara tadašnji zapovjednik Pete ilićke bojne Marinko Bošnjak.
Naše organiziranje u Hercegovini spasilo je Hrvatsku još većeg krvoprol ića . Da su agresori zauzeli Mostar, kako je to zamislio general Momčilo Perišić, sva ostala zbivanja nakon toga odigrala bi se puno drukčije – smatra brigadir Petar Zelenika, nekadašnji zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane Općinskog s tožera Mostar.
Osvojena prva vojarna
U noći s 13. na 14. lipnja, oko pola noći, u stožer je došao general Slobodan Praljak, koji je sazvao sve zapovjednike i ujutro se krenulo u oslobađanje lijeve obale.
– Po procjeni generala Praljka, to je trebao biti faktor iznenađena, i bio je. U zoru 14. lipnja se krenulo u oslobađanje lijeve obale. Sa zapovjednicima se napravio plan oslobađanja, a prijelaz Neretve sa čamcima bio je u mjestu Buna – prepričava nam brigadir Zelenika prisjećajući se do u detalje oslobodilačkih akcija. Uz topničku i tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade iz Splita, združene snage od Bovana i Drežnice do Salakovca, prelaze na lijevu obalu. U Cernici rijeku prelazi jedna satni ja pod zapovjedništvom Karla Džebe, a druga bojna dolazi iz Raštana.
– Stalno je bila prisutna i Vojna policija, a akcijom smo neprijatelja uistinu iznenadili, još jednom naglašava brigadir Petar Zelenika i napominje kako su hrvatske postrojbe uhitile nekoliko časnika JNA na Merdžan Glavi, i osvojili vojarnu u Fortici s velikom količinama naoružanja. Tjeranje agresora nastavlja se prema Podveležju, Zaliku, Vrapčićima i Bijlom Polju, a 26. lipnja se smatra danom oslobađanja Mostara. Naime, tada je neprijatelj odbačen na Velež.
kamenjar.com