Prvo je bilo ono mrcvarenje s “Happy” ili “Harlem shake”, gdje je svaka selendra morala plesati ili divljati na onu iritantnu pjesmu, pa sad ovaj “ALS ice-bucket” izazov. Ima li kraja ovakvim ispiranjima mozga?
Gledam danas video jednog nogometaša iliti fudbalera Veleža. Lik nije znao ni izgovoriti ime bolesti, protiv koje se zapravo ovdje i bori, ali eto.. Važno je snimiti klipić i zabaviti raju. I mirne je duše, vapijući za lajkovima i pogledima, zalio svoju besramnu “altruističnost”. Tužno je vidjeti ove naše provincijske “zvjezdice” koje misle da će oponašajući velike face i sami postati veliki.
Druga je krajnost objavljivanje fotografija malih crnaca koji nemaju vode. Kao… Ovi se zalijevaju vodom, a oni tamo žedni. Pa šta sad? Hoće li njihov život biti bolji / gori to što ću ja otvoriti / zatvoriti česmu da mi ne curi voda? Jaštaće! Šta bi sad trebalo? Poslati bocu vode u Afriku? De bola… Okanite se lažnog moraliziranja. I pomozite čovjeku pored sebe.
Podržavam podizanje svijesti o nekim bolestima i sl., ali poplava klipova u kojima se ljudi polijevaju vodom ne kako bi podigli svijest o toj rijetkoj bolesti ili svojim donacijama pomogli ljudima oboljelim od te bolesti, nego da si malo pomaze svoju taštinu i nabildaju popularnost – maloumna je.
“Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!” (židovski tesar iz prvog stoljeća).
Fra Dado Milas
Hercegovina.info/Kamenjar.com