Hrvati su vjerojatno jedini narod europskog civilizacijskog kruga koji ne posjeduje svoju povjesnicu 20. stoljeća

HNES – Mimara Radna sjednica 25. svibnja 2016.

Naslov pozivnice:

NA DAN 25. SVIBNJA, KADA TZV. ANTIFAŠISTI PJEVAJUĆI PO ŠUMAMA I GORAMA POLAZE NA POKLON SVOJOJ LJUBIČICI BIJELOJ U KUMROVEC, MI POZIVAMO U MIMARU DA BISMO ETIČKI OSUDILI JBTITA I JUGOKOMUNISTE.

[ad id=”111317″]

Nikola H. Debelić

Izlaganje na 9. Radnoj sjednici HNES-a u muzeju Mimara dana 25. svibnja 2016.

Hrvati su vjerojatno jedini narod europskog civilizacijskog kruga koji ne posjeduje svoju povjesnicu 20. stoljeća. Umjesto da se znanstvenim činjenicama osvijetli višestruko krivotvorena službena verzija II. svj. rata i poraća, dakle razdoblja koje i dan danas izaziva najveće kontroverze, desetljećima je javnost, domaća i strana, obasipana tisućama tona jugokomunističkih krivotvorina koje je akad. Dušan Bilandžić  nazvao jednostavno „smećem“, a akademik Dubravko Jelčić zabilježio da je jugokomunistička pseudohistoriografija imala samo jedan jedini sveti cilj, a to je diskreditirati Hrvatsku i svako hrvatstvo. U ovom izlaganju podsjetit ćemo na ulogu Broza u genocidu počinjenom nad Hrvatima, genocidu koji je Milovan Đilas u knjizi ‘Vrijeme rata’ iz 1977. nazvao ‘pokoljem kakvog europska civilizacija nije poznavala’, a ukazat ćemo i na  neka obilježja  fizičkog  i duhovnog terora nad Hrvatima koji je  vladao od 1945. do 1990. Nažalost, taj je razorni titoizam snažno prisutan i danas jer su na vlasti većinom izravna ili ideološka ‘djeca komunizma’ koja se na vodećim položajima u politici i gospodarstvu izmjenjuju slično kao u doba nasljednog feudalizma.

1. U ulozi šefa KPJ i Vrhovnog komandanta partizanske vojske JBT je bio inicijator, organizator i naredbodavac pokolja civila i zarobljenika na Bleiburgu i Kriižnom putu. To je učinio osobnom naredbom obavještajnom generalu Jefti Šašiću: Pobiti zarobljenike i tu naredbu proslijediti komandantima u Sloveniji i Hrvatskoj. Tito potvrđuje pokolje i vlastitim izjavama. U svom govoru u Varaždinu 20. svibnja kaže: jedinice JA vrše konačan obračun s hrvatskim smradom i najavljuje da će svi protivnici njegovog režima gledati svjetlost dana samo do najbliže jame. Tito kaže u Ljubljani: Likvidirali smo 200.000 bandita i još toliko zarobili. Slovenski povjesničar dr. Jože Dežman bilježi: “Ubijanje 100 do 200 tisuća ljudi u dva mjeseca golem je logistički podhvat, najveći podhvat Titovih partizana , to je Titovo remek djelo. On je po zločinima uz bok Staljinu, Mao ce tungu, Pol Potu…“ završen citat.
2. Masovna ubijanja civila i zarobljenika naređena od Tita i vršena od redovitih jedinica JA otkrivaju namjeru organiziranog zločina u najširim razmjerima, genocida, o čemu izvješćuju generali pa se tako general Kosta Nađ hvali: “Stopedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke… sve smo likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o tom uspehu’. Janez Stanovnik kaže: Pokolji su vršeni po zapovjedi Tita. Simo Dubajić izjavljuje da je odluku o pokolju 30-40 hiljada zarobljenika na Kočevskom Rogu  mogao donijeti samo Tito. Umjesto zaslužene kazne i javnog prezira ti ratni zločinci na čelu s Titom redom su nagrađivani najvišim položajima i privilegijama.
3. Model terora koji je Tito uveo u Jugoslaviju bio je vjerna slika osvajanja vlasti od strane boljševika u Rusiji nakon oktobarske revolucije, s time da su pojedini postupci JBT-a bili još okrutniji, kao na pr. upotreba redovne vojske u ubijanju zarobljenika, dok je Staljin više volio logore, masovna izgladnjivanja i smrzavanja. Kao instrument izravnog terora na terenu Lenjin je 1918. u SSSR-u osnovao Čeku, neki oblik kasnije Titove Ozne. Grigorij Zinovjev piše: ‘Treba uvesti red, naš socijalistički teror’, a Pravda u kolovozu 1918. piše: …” svi protivnici će biti istrijebljeni. Himna radničke klase biti će pjesma mržnje i osvete.” Nakon neuspjelog atentata na Lenjina u rujnu 1918. donesen je Dekret o crvenom teroru. Kao posljedica te odluke u 60 dana je ubijeno 10.000 ljudi što je bio samo početak a uskoro zatim je ubijeno ili deportirano 300 do 500 tisuća Kozaka. Usporedo s fizičkim terorom vođena je bjesomučna propaganda kako protiv ideoloških protivnika tako i u hvalospjevima Lenjinu i Staljinu, kao kasnije Titu. I neki hrvatski lijevi intelektualci kao August Cesarec, Miroslav Krleža, Filip Filipović i mnogi drugi nasjeli su na te laži. To je gotovo identična slika kao u Titovoj Jugoslaviji, gdje je mega zločinac Tito uza sva ostala priznanja proglašen i trostrukim narodnim herojem.
4. Sve boljševičke blagodati Tito je revno uveo posebno u Hrvatsku čiji narod je zbog svoje slobodoljubivosti i državotvorstva osuđen na genocid, na trajnu sotonizaciju i progone. Utoliko više treba cijeniti naše junake iz 1991. i njihove majke i bake što su ih uprkos nasilju i gladi odgojili u hrvatskom duhu. Zašto prvenstveno one? Zato što su nažalost, mnogi njihovi očevi i djedovi završili u Titovim jamama, pa nisu rijetki razredi u školama gdje nijedno dijete nije imalo oca. Sve to je dodatno obogaćeno patološkom mržnjom na Hrvate od strane velikosrpskih elemenata u Hrvatskoj kao i izdajničke pete kolone prodane ekstremnoj ljevici za koju je Tito “najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi” kako nesuvislo govori Zoran Milanović.
5. Koga kriviti što ime jednog od najtežih zločinaca 20. stoljeća još uvijek nagrđuje Kazališni trg? Sigurno ne vas koji ste i danas došli ovamo u Mimaru da čujete i dignete svoj glas za ISTINU a protiv LAŽI i ZLA, vi koji svake godine stojite satima na suncu ili kiši na Krugu za trg i podnosite razne druge neugodnosti,  jer vi ste došli ovamo zato što vam to nalaže vaša čast, čast vaših predaka koji su stotinama godina stajali na braniku domovine i čast kao temeljna hrvatska vrjednota. Ima i dobrih naznaka. Konačno se ove godine od jednog visokog čelnika čula prava riječ, maknut ćemo Tita s naših trgova i ulica, i to od strane potpredsjednika Vlade g. Karamarka na Bleiburgu. Čekamo ne samo ispunjenje tog obećanja nego tražimo da svaka vlast stoji na braniku interesa i časti RH.
6. Svi znamo da je u presudi FIFE hrvatskom junaku Joe šimuniću izrečena sramotna laž da su na “današnjem teritoriju RH u vrijeme NDH živjeli milijuni Srba i drugih naroda koje su Hrvati sve poubijali.” Teška laž, naravno. Ali još je strašnija šutnja od strane tadašnje hrvatske vlasti koja je bila dužna tu laž demantirati, što nije učinila i stoga je izdajnička jer ne štiti nacionalne interese. Očekujemo da taj demanti učini ova vlast, jasno i glasno. Ne samo nacionalni interesi nego i goli opstanak hrvatskog naroda ovisi o ponašanju hrvatske vlasti. Desetljeća titoističkog fizičkog i duhovnog zatiranja hrvatskog duha i imena, krajnje bijede i ispiranje mozga jugopropagandom i demonizacijom svakog hrvatstva, osim ostaloga, otrovao je i okrenuo dio hrvatskog puka  protiv vlastitog imena i identiteta, približio je jugoslavenstvu i petoj koloni i suodgovoran je za kukavičku ‘hrvatsku šutnju’, posebno prisutnu u dijelu inteligencije.

Zaključak

Svaki narod se trudi u javnosti razviti pozitivnu predstavu o sebi u što su uključene sve kreativne snage društva. Stoga je nejasno kakvu korist Hrvatskoj donosi sustavna blokada znanstvenog istraživanja hrvatske povijesti, posebno II. svj rata i poraća, o čemu kaže dr. Andrija Hebrang: “Istina je zamračena i jame zatamnjene kako se ne bi kazala istina o onima koji su to počinili i onima koji su danas njihovi ideološki sljedbenici. Upravo zbog te laži Hrvatska je danas duboko podijeljena zemlja” kraj navoda. Jednako je tako na nedavnom okupljanju u Jasenovcu došlo od strane državne vrhuške do višestrukog osuđivanja, faktički sotonizacije, NDH i navodnih ustaških zločina bez navođenja ikakvih argumenata. Ministar kulture se založio da se u školi više obrađuje židovski holocaust, ali nije ni spomenuo “pokolj počinjen nad Hrvatima kakav europska civilizacije ne poznaje’, ni preko 1700 grobišta u koje su partizani pobacali 89% žrtava II. svjetskog rata i poraća. Iako u Jasenovcu, na komemoraciji nije bio spomenut ni vrijedan i hrabar pothvat grupe stručnjaka i pregalaca okupljenih u Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac na čelu s dr. Stjepanom Razumom koji su došli do važnih  nalaza vezanih uz djelatnost logora. Sotonizacija bilo koga nije niti može biti konstruktivna, pa tako ni sotonizacija NDH i ustaškog pokreta. Njima treba vjerodostojna i istinita povijesna evaluacija utemeljena na činjenicama i znanstvenim nalazima. Hrvatskoj treba istina pa će se brzo oporavit i ostvarit napredna, jedinstvena i moćna hrvatska stare slave djedovina.

Nikola H. Debelić