Refresh

This website kamenjar.com/hrvoje-mandic-znacaj-zaustavljanja-tenkova-u-pologu-7-9-svibnja-1991-2/ is currently offline. Cloudflare's Always Online™ shows a snapshot of this web page from the Internet Archive's Wayback Machine. To check for the live version, click Refresh.

Connect with us

Analiza

Hrvoje Mandić: Značaj zaustavljanja tenkova u Pologu 7.-9. svibnja 1991.

Objavljeno

-

Zaustavljanje tenkova u Pologu ključni je trenutak koji je donio psihološku, a dijelom i operativnu prevagu, za događanja koja su uslijedila godinu dana kasnije. Naravno riječ je o bitkama u Livanjskom polju i dolini Neretve u kojima su Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) zaustavili napade JNA čime je definitivno obranjena Bosna i Hercegovina ali i jug Hrvatske.

Pobjedom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na prvim slobodnim višestranačkim izborima u travnju 1990. aktivirao je miješanje oružanih snaga Socijalističke federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u sprečavanje procesa osamostaljivanja Republike Hrvatske.

JNA je 23. svibnja 1990. oduzela oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske i pohranila ga u svoja skladišta. Oduzimanje oružja TO pratile su organizacijsko-ustrojbene promjene u 1. i 5. vojnoj oblasti i Vojnopomorskoj oblasti. U 1. vojnoj oblasti 10. motorizirana brigada u Mostaru prevedena je iz “B” u “A” klasifikaciju, u kojem je najznačajniji čin bila ugradnja oklopne i mehanizirane bojne u njezin sastav po “A” klasifikaciji. Početkom travnja 1991. na kolegiju Sekretarijata za narodnu obranu dogovoren je razmještaj dijela postrojbi prema zapadu.

Srpski stratezi su bili svjesni činjenice da onaj koji nadzire Dubravsku visoravan i dolinu Neretve, Kupreško, Livanjsko i Glamočko polje te Krbavsko polje u Lici kontrolira kompletan srednji i južni Jadran te njegovu istočnu obalu. U dokumentu „Elaborat o mogućim varijantama upotrebe u zoni odgovornosti“ Zapovjedništvo 10. mtbr iz Mostara planiralo je nekoliko inačica premještanja oklopno-mehanizirane brigade.

Tako je isti dan kada su postrojbe 10. mtbr JNA pod vodstvom pukovnika Milojka Pantelića iz Mostara pokušale dosegnuti Livanjsko, odnosno sinjsko polje, dijelovi 9. korpusa JNA, odnosno kninskog korpusa nastojale su ovladati Kijevom i Vrlikom. Iz borbenog rasporeda koji je pokušao dosegnuti pukovnik Pantelić vidljivo je kako je te snage pokušao pridodati snagama, odnosno dijelovima 5. i 9. korpusa JNA, odnosno banjalučkog i kninskog korpusa.

Eventualni ulazak tenkovske brigade pukovnika Pantelića u Livanjsko i Sinjsko polje olakšao bi prodor dijelova dijela postrojbi kninskog postrojba ka Sinju. Nakon spajanja dijelova postrojbi kninskog korpusa i 10. mtbr JNA u Sinju stvorene bi bile sve pretpostavke za njihov prodor na Klis, što bi u kombinaciji s brodovima Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) dovelo Split u potpuno okruženje. Važno je podsjetiti da su početkom svibnja 1991. radnici „škvera“ pokrenuli velike prosvjede u Splitu, što je dokaz kako su aktivnosti JNA prepoznate s hrvatske strane.

U slučaju nesmetanog prolaska tenkovske kolone, zasigurno bi uslijedila i taktička pomjeranja JNA oko Mostara i zauzimanje dominantnih visova (Planinica, Bile, Mikuljača, Kozica, Orlovac i Hum). Međutim, zbog događanja u Pologu to se nije dogodilo do druge polovice rujna 1991. godine. Ta četiri mjeseca novo-uspostavljena vlast u Mostaru i Širokom Brijegu je dobro iskoristila za obrambene pripreme, te ustrojavanjem dragovoljačkih postrojbi i pričuvnog sastava policije uspjela ovladati Mikuljačom, Bilama, Planinicom i Kozicom te ključnim cestovnim čvorištima te tako osujetiti dovođenje Mostara u potpuno okruženje, zahvaljujući čemu je grad na Neretvi uspio izbjeći ratnu sudbinu Sarajeva.

Napad JNA na Dubrovnik u jesen 1991. pokazao je da je Mostar (zbog infrastrukture koju je JNA imala u tom gradu, Sokol industrija, zračna baza kao i zbog svog prirodnog položaja) bio operativna i logistička osnovica JNA za napad na Dubrovnik. Ovladavanje Mikuljačom, Bilama, Planinicom i Kozicom od strane dragovoljačkih postrojbi u dobroj je mjeri omelo te planove, tako da je JNA čak i svoj izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM) izvukla u Kifino selo a zračne napade na Dubrovnik izvodila iz Podgorice.

Bez događaja koji su se zbili u Pologu početkom svibnja 1991. Bosna i Hercegovina i jug Hrvatske bi šaptom pali. Stoga zaustavljanje tenkova u Pologu ključni je trenutak koji je donio psihološku, a dijelom i operativnu prevagu, za događanja koja su uslijedila godinu dana kasnije. Naravno riječ je o bitkama u Livanjskom polju i dolini Neretve u kojima su Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) zaustavili napade JNA čime je definitivno obranjena Bosna i Hercegovina ali i jug Hrvatske. Smatram da obilježavanja zaustavljanja tenkova u Pologu nije događaj lokalnog značaja, nego strateški događaj iznimno bitan za cijeli prostor od Maslenice, do Konavala na jugu, te Sarajeva i Travnika, kao i za dvije države Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

dr. sc. Hrvoje Mandić/Hrsvijet

Na današnji dan 1991. – Kako je goloruki narod zaustavio tenkove ‘JNA’ (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari