KAKAV TREBA BITI HRVATSKI INTELEKTUALAC?

Marijan  Majstorović, koji me je svojevremeno kao glavni urednik „Fokusa“ pozvao na suradnju, a kasnije na zahtjev iz Sanaderovog HDZ-a najurio iz „Fokusa“, a pri tome i krivotvorio razgovor s akademikom Jelčićem, ponovno me uči kakav treba biti hrvatski intelektualac. Kako je to izgledalo prvi put vidjeti knjigu:

Jelčić i J. Pečarić, Povijesni prijepori, Zagreb, 2006.

Jelčić u svom djelu daje tekst razgovora Nenada Piskača s njim (str. 101-104), a ja u svom dijelu tekst Krivotvorenje Jelčića, (str. 305-313.) ukazujem na intelektualnu obradu Jelčićeva teksta u Majstorovićevom „Fokusu”.

[ad id=”68099″]

Tada je nepoćudni akademik Josip Pečarić u Jelčićevom intervjuu postao nepovjesničar bez imena i prezimena, a autor krivotvorenog intervjua Nenad Piskač postao je Branko Banić. (Zapravo poznati hrvatski književnik i kolumnist je i danas u Majtorovićevoj poduci o hrvatskim intelektualcima. Naime, on spada u moje trabante. Pogledajte Piskačev tekst: Tko i zašto ustašizira akademika Josipa Pečarića? Portal HKV-a, 01. 09. 2015.) Akademik Jelčić je tada dao i izjavu o toj krivotvorini (ili cenzuri ako hoćete) HINI!

Dakle, još tada poučen od tako velikog autoriteta g. Majstorovića kakav treba biti hrvatski intelektualac veoma ozbiljno sam prihvatio njegovu tvrdnju da sam tzv. hrvatski intelektualac jer sam sa svojim trabantima branio Thompsona i „Bojnu Čavoglave”:

Nastavlja se podrivanje hrvatske samostalnosti od strane tzv. hrvatskih intelektualnih kadrova. Akademik Josip Pečarić sa svojim trabantima još žešće i nemilosrdnije ustrajava na povijesnom hrvatskom pozdravu ZA DOM SPREMNI! U prošlom sam broju napisao kako je taj pozdrav hrvatski, kako je u redu, samo nije u redu sada ga aktualizirati kada se približavaju izbori za Sabor i kada je vladajuća crvena koalicija pred izglednim porazom zbog lijenosti, neznanja i nerada. Stoga, jedino tko od poraza može spasiti Kukuriku koaliciju su oni koji na ovaj način, protiv svake logike, nastoje doći u središte medijske pozornosti. Kako je ovo politička tema od velike važnosti za sadašnji hrvatski politički trenutak, u Hrvatskome fokusu postavili smo anketu s pitanjem: Tko stoji iza peticije da se pozdrav ZA DOM SPREMNI! uvede u vojnu uporabu? Najviše glasova dobili su „provokatori“, „netko drugi“, pa „neznalice“. Neovisno o tomu kojih je više, provokatora ili neznalice, jednako nam se piše.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/uvodnik/14611-provokatori-i-neznalice-ne-posustaju

A da. Prvo, da malo provjetrimo stvari. Nikome razumnome nije dovoljno to što se netko proglasio domoljubom, desničarem, konzervativcem ili antikomunistom. To treba dokazati na djelu. Nije rijetkost da se upravo najglasniji zagovornici antikomunizma služe komunističkim metodama diskvalifikacije i samoproglašenim  neupitnim pozicijama monopolista u svemu. Pitaju li se ti ljudi, kao  Majstorović, u čemu je razlika između onih koje oni navodno kritiziraju, neokomunističkih apologeta i navodnih ljevičara, i njega. I jedni i drugi monopoliziraju pravo na sve u društvu. Ničim pozvani. Evo, na primjer, na temelju čega bi hrvatskoj javnosti ili društvu općenito bila relevantna anketa koju je proveo Majstorović? Koje stručne, znanstvene i ostale reprezentativne elemente zadovoljava takva anketa, kako bi njeni rezultati, koje on uzima kao Bogom dane, trebali biti neupitni. Odgovor je, na istim elementima počiva njegova anketa i uporište, na kojima već desetljećima djeluje recimo Slavko Goldstein i njegov agitpropovski stroj sa odsjeka za povjest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Koliko god ti elementi i polazišta imali različiti predznak, njihova bit je ista. Nevaljala. Moje i stajalište mojih kolega i prijatelja je da se sve, pa i ono, ili prvenstveno ono što mi zastupamo, mora smjeti i moći evaluirati. Jedino tako možemo biti različiti od onih koje kritiziramo i osporavamo. Pa Majstorović ponovno nešto ne kaže tj. krivotvori. On uopće ne spominje glavni dio našeg Pisma. Valjda su njemu Thompson i Bojna Čavoglave posve nebitni. Posve mu je nebitan Domovinski rat u cijeloj priči! Doista, takove visoke kriterije za hrvatskog intelektualca ja doista ne mogu ispuniti, zar ne? Npr. ako bi “Rankoviceva krajiška milicija“ dosla po Majstorovića, pa ga odvela u bajbok, mi bismo pisali peticiju i za njega. Provokatori i neznalice kakvi jesmo.

Zapravo Majtorovića komentiram samo zato što je pisao o mojim trabantima. Stvarno me nitko nije nahvalio kao on. Da bu se u to uvjerili predlažem vam da obavezno pročitate tekstove „mojih trabanata“ koji još žešće i nemilosrdnije ustrajavaju na obranui Domovinskog rata. U najnovijem Hrvatskom tjedniku Mirela Pavić, Zvonimir Hodak i don Anđelko Kaćunko, a u 7Dnevno Marko Ljubić, Zdravko Tomac, Nikola Štedul. Zapravo, prof. dr. sc. Zdravko Tomac i nije potpisnik Pisma ZDS, ali je dao sjajno pojašnjenje onoga što ja pokušavan uraditi u svojim tekstovima (sigurno mnogo manje uspješnije od njega):

Drugo mišljenje je da je slogan „Za dom spremni“u Domovinskom ratu potpuno odvojen od NDH, Pavelića i ustaške politike, da je on spontano nastao u borbi protiv četničko fašističke agresije kao odgovor branitelja da su spremni obraniti svoj dom i svoju domovinu. Dakle, to mišljenje, koje i osobno zastupam, jer sam kao potpredsjednik Ratne vlade se svakodnevno suočavao s tim problemom, potpuno je odvojeno od ustaškog pozdrava „Za Pavelića i dom spremni“ i nema nikakve veze s ustaštvom.

Politički ciljevi Tuđmana i Ratne vlade jasno su definirani stvaranjem demokratske antifašističke Hrvatske nasuprot NDH. Umjesto totalitarne NDH Tuđman i Vlada u novom Ustavu utvrdili su Hrvatsku kao demokratsku višestranačku državu sa najvišim ljudskim pravima. Donijeli smo i ustavni Zakon o pravima manjina, koji je na najvišoj razini jamčio manjinska prava, a posebno srpske manjine.

Pozdrav „Za dom spremni“ je nastao u borbi protiv novog srpskog fašizma, koji je osporavao i dom i domovinu. I zato je bio tako masovno prihvaćen. Dakle, nisu u pravu oni koji tvrde da u Domovinskom ratu nije dan novi sadržaj pozdravu „Za dom spremni“. Zato ima osnove i prijedlog da se taj pozdrav u Domovinskom ratu rehabilitira kao izvoran i potpuno različit od ustaškog pozdrava jer su se branitelji borili za potpuno drukčiju Hrvatsku od ustaške Hrvatske.

Zato svi oni koji nas napadaju „zaboravljaju“ spomenuti da mi u Pismu jasno kažemo da je ono nastalo u cilju obrane Marka Perkovića Thompsona i njegove kultne pjesme iz Domovinskog rata „Bojne Čavoglave“! Da se odmah razumijemo, Marka Perkovića mi ne bi branili da to istodobno nije duboko simboličko i političko pitanje, samo srce svih problema koje današnja Hrvatska ima. Marko se sam sjajno brani, zar ne? Braneći Marka i njegovu pjesmu, njegovo djelo, zapravo mi branimo i promičemo, što je daleko važnije, poruku naraštajima hrvatskoga naroda da pritisak na nas, na naše vrednote nije ni poželjan, ni civiliziran ni opravdan, da ga ne smijemo trpjeti i da je vrijeme da svoju sudbinu uzmemo kao i svaki uljudan i slobodan  narod u svoje ruke. Bez turora i mentora koji nikada nisu bili dio nas. Mene osobno i jako puno ljudi koje poznajem to je prvenstveno motiviralo, a Thompsonu bih pomogao osobno na tisuće načina, s tim što treba razlikovati osoban odnos od simbolike koju njegovo ime nosi. Ovo je važnije i od Thompsona i od mene.

Naravno, da je sve to u cilju izbora. Predsjedničke izbore smo dobili jer su hrvatski državotvorni komentatori shvatili kako treba inzistirali na tome kako Josipović ne voli hrvatsku državu ni hrvatski narod. Od posebnog značaja je što je izuzetnu ulogu u tome odigrala Crkva u Hrvata. Zato je i naslov moje knjige tiskane uoči tih izbora bio „  Ako voliš Hrvatsku svoju“.

Najnovija poruka je dana u naslovu moje najnovije knjige „Živjela nam antifašistička tj. braniteljska Hrvatska“. Pročitajte Tomčev tekst. Uvjerite se sami da Vam profesor Tomac poručuje isto to! Parlamentarni izbori odvijat će se u uvjeravanju državotvornih Hrvata kako je partizanski pokret važniji od branitelja. Bježeći od ovakvih inicijativa s kojima se pokazuje da su hrvatsku državu stvorili branitelji, a ne „antitifašisti“, bježi se od istine. Bježi se od branitelja. Bježi se od Hrvatske!

Akademik Josip Pečarić