U sjeni velikih događanja na političkoj pozornici RH, rasprave o Proračunu, imenovanju (napokon) Ministra hrvatskih branitelja, Amandmanima, terorističkom napadu u Belgiji, sasvim nezapaženo prolazi tužna šutnja o „smanjenju“ broja HRVI, kao i ukupnog broja (još) živih hrvatskih branitelja.
[ad id=”93788″]
Po izlasku Statističkih podataka na stranicama HZMO, koje najvjerojatnije nitko nije ni pročitao osim nas nekolicine, napokon možemo usporediti neke brojke i pokazatelje koji „zvone na UZBUNU“, a zvono nitko ne čuje.
Sve što do sad znamo jest to da je prosječna životna dob hrvatskog branitelja, pri napuštanju ovozemaljskog svijeta i odlaska na nebeske poljane, iznosi nešto manje od 51 godinu, ili preciznije 50,9 godina.
Statistički podatci kažu slijedeće:
Na kraju 2013. godine broj HRVI bio je 58 278.
Na kraju 2014. godine broj HRVI bio je 57 988.
Na kraju 2015. godine broj HRVI bio je 57 566.
U „samo“ 2 godine broj HRVI, koji su ostvarili mirovinu po ZOPHBDR, „smanjen“ je za 712 hrvatskih branitelja.
2013/2014- broj HRVI smanjen je za 290 branitelja.
2014/2015- broj HRVI smanjen je za 422 branitelja.
Kako je pokazala 2014./2015., „brzina rasta stope smrtnosti“ kretala se s povećanjem od 45,5 % , a ove 2016. godine, ta ista crta će rasti još malo većom brzinom nego protekle dvije godine.
Kad bi ta tužna brzina rasta „stope smrtnosti“ hrvatskih branitelja ostala ista, tada bi se broj HRVI „smanjio“ za „samo“ 614 u 2016.
Kad tu istu stopu prenesemo na ukupan broj hrvatskih branitelja, dolazimo do najtežeg suočavanja s istinom, tj. smrtnost hrvatskih branitelja će u idućih nekoliko godina rasti eksponencijalnom brzinom.
Pitanje koje se postavlja samo od sebe, a na koje nema odgovora, glasi:
Koliko nas još ima živih?
Milivoj Lokas/Kamenjar.com