Draga Bruna,
samo sam jedan od onih, koji su te upoznali u zelenilu lijepog proljeća, u toplini sunčanog ljeta, na jesen sa pogledom na zlatno lišće, u vedrini zimske bjeline. Samo sam jedan od onih koji te vole kao nježnog anđela, koji te osjećaju u srcu, traže te i nadaju se.
Sa tvojim veselim pogledom se žele razveseliti, čuti tvoju riječ, progovoriti tvojim srcem i vratiti sakrivenu, proganjanu istinu o sebi, istinu o svom narodu, istinu o svojoj velikoj ljubavi do Boga.
Postali smo znanci usred požutjelih arhivskih papira, u tuzi i nemoći, u potrazi za istinom. Srećom, našao sam tebe. Uz drhtanje istine tražila si pogledom prave riječi, način i put, da bogatstvo povijesti, njena toplina progovori, procvijeta i zauvijek vrati osmijeh hrvatske davnine.
Draga Bruna, samo sam jedan od onih, koji stoji uz more, i u svakom valu vidi tvoju snagu, tvoju žrtvu i nadu. Kao mnogi, zahvalan svakoj kapi kiše koja, obogaćena tvojim htjenjem, želi i daje novi zalet stupu istine i pravde.
Neka bude jaka tvoja istina, neka takne svako srce. Neka se čuje.
U nedjelju je moje srce uz tebe. Zagrebe – probudi se!
Roman Leljak, 16. svibnja 2017.