Pratite nas

BiH

Uvijek ista hrvatska priča

Objavljeno

na

Nisam dijelio veliko navijačko oduševljenje pa tako ne dijelim ni navijačku tugu zbog hrvatske nogometne reprezentacije. Pisao sam o tomu na portalu s određenom distancom i porukom da će i ta iluzija proći, a na kraju ćemo ostati sami sa sobom, s hrvatskom turobnom stvarnošću koju pokušavamo amortizirati sportskim i drugim nacionalnim mitovima.

Niko_KovacNeuspjeh hrvatskih nogometnih zvijezda na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, samo je još jedan pokazatelj stare hrvatske priče o precjenjivanju vlastitih sposobnosti, samoobmanjivanju i nedostatku žara i entuzijazma, odvažnosti i sustava u jednoj državi i narodu koja godinama trpi vlastito obezvrjeđivanje, koji živi u tlapnjama da se može nešto napraviti od samog talenta, ali ne i s radom i poštenim, nekorumpiranim sustavom.

Zašto je Nijemac uvijek Nijemac i kad mu ide loše i kad mu ide dobro? Zato jer je produkt kulture rada, samosvijesti, ustrajnosti, neodustajanja, jer vjeruje u sebe, jer nema kompleks manje vrijednosti, jer nije balkanski improvizator, jer je plod sustava koji ne ovisi o korumpiranim pojedincima i njihovom voluntarizmu, jer je plod sustava koji vrši kvalitativnu selekciju. Zašto je jedan Talijan, vrhunski stručnjak poput Cezare Prandellija dao ostavku na mjestu izbornika talijanske nogometne reprezentacije nakon neuspjeha u Brazilu, a hrvatskom izborniku to i ne pada na pamet?

Zato jer i u jednoj Italiji, poznatoj po mafiji, postoji i nešto drugo, što ne postoji kod nas: osobna odgovornost, stav zrelog pojedinca. Kod nas je moguće završiti trenersku školu i odmah postati izbornik reprezentacije. U svijetu gdje postoje neka pravila struke u svim aspektima, svaki, pa i najtalentiraniji pojedinac mora proći određene stepenice sazrijevanja, učenja, stvaranja iskustva i rezultata, da bi bio pogodan za najveće izazove. Ne sumnjam da je Niko Kovač čestit čovjek i daroviti trener, ali mi ga je ujedno i žao jer je bez samokritičnosti odlučio nastaviti obavljati jedan posao koji ga nadilazi – ne zato što bi bio nesposoban nego iz najjednostavnijeg razloga: ne može se preskočiti vrijeme, ne može se nigdje kupiti iskustvo. Sve ima svoje vrijeme. Plod se može ranije ubrati, ali ako je zelen, onda je zelen, ostavlja trpak okus.

poraz

Nogomet nije tema ovog mog teksta. Ni analiza igre ni izbornikovih poteza. Nisam ni kompetentan za ta pitanja kao ostalih nekoliko milijuna hrvatskih izbornika. Tema je ovdje ono što nogomet kao sociološki fenomen prije svega, odražava i govori o nama. A odražava duh neuspjeha ove zemlje i države, mentalitet onih koji vode ovu državu i koji će je voditi – mentalitet nesamostalnih, nekritičnih pojedinaca, mentalitet podložnika, ljudi koji na određenim funkcijama imaju svoje moćne mentore i koji su pristali igrati nečije igre za neke skrivene interese. Pritom pojedinac poput Nike Kovača ne mora toga ni biti svjestan. On može vjerovati da čini sve najbolje što može.

Ali ako to nije dovoljno ni za što više od jednoga debakla i sramote pred očima svijeta, onda mora imati zrno samokritičnosti poradi vlastita dobra. Ovako ga čekaju samo novi porazi i neuspjesi, a nogometaše koje smo precijenili kao nacionalne heroje, čekaju ionako samo još bolje premije. Dobit će svaki po glavi više od stotinu tisuću eura za jednu sramotnu ekspediciju u Brazil, gdje su doživjeli poraz i poniženje od porugljivih Meksikanaca koji su ih k tomu još i nazvali „ženskom reprezentacijom”.

Naše nogometne razmažene primadone trebao bi neki stariji trener od iskustva i autoriteta dobro izvuči za uši ili pošteno pedagoški ispljuskati da se trgnu od svojih narcisoidnih predodžbi. Ali tako bi trebalo i cijelu ovu naciju – da je netko trgne iz njezina balkanskog drijemeža, nerada, lokanja piva, navijačkih delirija, kladioničkih „meditacija” i koruptivnog spletkarenja. Nismo mi dobar narod. Dapače, mi smo jedan vrlo, vrlo loš narod. S dozom ironije govorio sam pred početak Svjetskog prvenstva da od Hrvatske nije ostalo ništa nego kockasti dresovi. Pa eto, od nacije „kockastih”, odnosno „kockara” ne može se ništa očekivati nego da zapiju i prokockaju vlastitu državu. Nisu nam za to krivi ni neprijatelji ni sve moguće teorije zavjere. Krivi smo sami jer smo zlobni, glupi, jadni i činimo zlo najviše jedni drugima.

Umjesto da su naše nogometaše na Plesu dočekali s trulim pomidorama i jajima, navijači su im radosno skandirali – to nije samo fanatizam, to je maloumnost. Tako se ne voli svoja zemlja. Ona se voli i razumom, ne samo srcem, voli se umom i radom, ne afektima. Navijačka strast nije dokaz ljubavi.

Dokaz ljubavi i domoljublja je nešto sasvim drugo – prije svega poštenje i rad, a onda sve ostalo. Ovoj zemlji kronično nedostaje jedan pametan, izgrađen društveni sustav, red i poredak koji bi imao smisla, koji bi štitio one koji nešto stvaraju i koji žive pošteno. Previše je nečasnih ljudi. Previše je susjeda koji vam žele i snuju zlo, koji vam ne daju živjeti. Previše je sitnih prevaranata među tzv. običnim ljudima koji uživaju nezaslužene mirovine, koji varaju državu na svakom koraku. Previše je onih koji daju i primaju mito. Previše je izdaje. Naša bespomoćna reprezentacija samo je pokazala zorno iz kakve zemlje dolazi: iz zemlje šarenih kulisa iza kojih se krije gubitnički mentalitet, strah, nepovjerenje u sebe, kao posljedica petnaestogodišnje demontaže suverene Hrvatske. Ova danas Hrvatska je samo sjenka, nesamostalni bijedni pijun na šahovskoj ploči velikih, Hrvatska koji si ne može priznati jedno: da je talac balkanoidnih mafijaško-političkih klanova i veleizdaje ugrađene u njezinu podsvijest. Zato je i prate noćne more. Zbog nečiste savjesti.

Zoran Vukman/velecasnisudac/foto:pixsell

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati