Pratite nas

Život

15. svibnja Međunarodni dan obitelji

Objavljeno

na

U kršćanskoj se obitelji ljubi na kršćanski način, a to je u dimenziji križa. U kršćanskoj se obitelji obvezuje na doživotnu vezu i ljubav, ali to ne znači da govorimo o nekakvoj nerealnoj obitelji bez problema.

Upravo suprotno.

Međunarodni dan obitelji obilježava se 15. svibnja svake godine. Bez obitelji ne možemo govoriti o zdravom pojedincu i zdravom društvu. Premda su rasprave o definiciji obitelji  aktualne i izazovne, nemoguć je ignorirati činjenicu da, usprkos jednom općedruštvenom nerazumijevanju posebnosti kršćanske obitelji, obrazovne ustanove, civilne udruge i mediji pružaju potporu obitelji i problemima s kojima se današnja obitelj suočava, piše laudato.hr

Moramo priznati  da se pitanja koja muče današnje obitelji obrađuju iz različitih perspektiva i da se nude svakojaka, ali i prilično dobra i uspješna rješenja. Državne institucije obrazuju psihologe, savjetnike i ostale znanstvenike koje pružaju potporu obiteljima ulaganjem u znanje o socijalnim, psihološkim, ekonomskim i demografskim procesima. Nema odgojnog problema koji barem jednom rečenicom nije obrađen na Internetu. I laici u Crkvi svojim aktivnim i stručnim pristupom pridonose obiteljskoj politici koja štiti prava obitelji kao «neophodnog društvenog subjekta» i prihvaća obitelj «kao dio dobra naroda i cjelokupnog čovječanstva». S ponosom mogu stati iza mnogih katoličkih udruga koje zastupaju kršćanske stavove kada je u pitanju zaštita ljudske osobe od začeća i pravo djeteta na rast uz oba roditelja…

Ali baš na ovaj dan razmišljam kako se često naše aktivnosti svode na “dobro argumentiranje” o holističkom pristupu problematici obitelji i na uvjeravanje o kompetentnosti katolika da govore o obitelji.

(…)

Kršćanska obitelj živi kršćanski. Kršćanska je obitelj ucijepljena u Krista. Je li za današnje društvo elitizam ili tradicionalizam (od kojeg se nastoji pobjeći pod svaku cijenu), i riskiram li optužbu da sam netolerantna ako kažem da je kršćanski brak nešto posebno, drugačije i čovjeku darovano?

Odnos koji se razumije ispravno tek u dimenziji križa  

Sjećam se rasprave u jednoj župnoj zajednici s mladima. Pitali smo ih u čemu je posebnost kršćanske katoličke obitelji? Odgovori su bili u skladu s naukom Katoličke Crkve (veoma pohvalno) – vjernost, nerazrješivost, otvorenost plodnosti, , otvorenost životu, razumijevanje,  međusobno poštovanje, odgoj za istinu, slobodu, mir, pravednost, rad, pouzdanje u Božju providnost itd….ali i druge religije govore o obitelji i stalo im je do obitelji.

Svugdje ima prekrasnih primjera međusobnog razumijevanja i vjernosti do kraja života (pripremila sam se konkretnim primjerima osobitih ljudi iz bliske povijesti – od Paula Newmana i njegove supruge do Mahatme Gandhia i njegove supruge…) . U čemu je, dakle, razlika?

U čemu je posebnost kršćanskog života, a onda i braka i obitelji?

Odgovor na pitanje o posebnosti kršćanske obitelji je i odgovor na nastojanja današnjeg društva da se brak i obitelj svedu na razumijevanje “čistog odnosa, slobodnog od svakog vezanja i obveze» i promatranog u “okvirima ljudske osobnosti i osjećajnosti”, kako je to napisao urednik liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo”….Mladi su, svjedočim, bili zbunjeni i zainteresirani temom koju smo obrađivali jer nitko se nije sjetio da odgovor mora sadržavati i razumijevanje Kristove sakramentalne prisutnosti.

U kršćanskoj se obitelji ljubi na kršćanski način, a to je u dimenziji križa. U kršćanskoj se obitelji obvezuje na doživotnu vezu i ljubav, ali to ne znači da govorimo o nekakvoj nerealnoj obitelji bez problema. Upravo suprotno. Govorimo o obitelji koja je zahvaljujući Božjem blagoslovu kroz sakrament braka postala mjesto gdje se pomiruju različitosti i stvara zajedništvo. To je moguće samo ako ljubimo onako kako nas je Gospodin učio – ljubavlju koja ne preskače križ (muku i žrtvovanje.)

(…)

Provjeren recept za kvalitetan obiteljski život

Kažu da ne postoji recept u odgajanju. Naravno da ne postoji ako znamo činjenicu da se ničije ponašanje ne može programirati i da je svakome od nas darovana osobnost i individualnost sa svojim vrlinama, manama i jedinstvenim potencijalima koji se ne razvijaju pritiskom na tipku, nego tek ako postoje uvjeti u kojima se čovjek osjeća vrijedno, prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Ali, moram priznati da postoji jedan provjeren “recept” koji od srca preporučam svim roditeljima i ima veze s gore navedenom posebnosti kršćanske obitelji. U prošloj sam kolumni predložila obiteljske forume kao jedan od načina razgovora s adolescentom. Oni su dobar okvir u kojem će se osoba osjetiti prihvaćenom i shvaćenom jer pretpostavljaju da se za razgovor odvoji vrijeme i da svatko od članova kaže što misli o nekom problemu, iznese ideje i moguća rješenja, koja se onda zajedno preispitaju i pronađe odgovarajući odgovor.

Ali kada sam govorila o receptu, nisam mislila na obiteljske forume.

Naime, u njima se krije jedna opasnost. Razgovarati o nekom problemu je nemoguće ako postoje u obitelji skrivene misli čiji su izvori obiteljski mitovi poput “roditelja treba poštivati uvijek i bez pogovora jer zašto bi dijete činilo greške koje je njegov roditelj činio”, ili “djeca su nesposobna razmišljati svojom glavom i mi smo tu da ih o svemu naučimo”,  osjećaji srama, krivnje, nerazumijevanja, ljutnje itd…

Da bi razgovor bio kvalitetan i obiteljski forum uspješan nije dovoljno poznavati sve njegove elemente, biti svjestan svih neverbalnih znakova i jasno držati cilj koji smo si odredili. Potrebno je, i u ovoj je točki recept čija je učinkovitost provjerena, u molitvi najprije uspostaviti vezu sa svojim Stvoriteljem. Priznati svoje osjećaje ljutnje, bijesa, srama i nemoći da volimo dijete koje laže ili je jednostavno nesuradljivo, pozvati se na sakrament braka i obećanje da je prisutan s nama i tek onda krenuti u razgovor….

Martina Šimunić/laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Priča o skromnoj i vrijednoj djevojci kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Jednostavno neopisiva. Skromna i vrijedna djevojka kakva se u današnje vrijeme rijetko viđa.

Mirsada Hadžić učenica je prvog razredna srednje škole. Od svoje desete godine bila je primorana da nauči sve poljoprivredne poslove. Otac joj se razbolio, a ona je zajedno sa majkom i sestrom, još kao dijete, imala samo jedan cilj – olakšati ocu njegovu nimalo laku svakodnevicu

– Tada mi je bio period kad sam najviše radila. Uzorala sam cijelu zemlju, 100 duluma. Oni koji će znati za dulume, znaju koliko je to – priča Mirsada za dnevnick.com

Za ovu hrabru i izuzetno vrijednu djevojku mnogi u Bosanskoj Dubici imaju samo riječi hvale. Ona sama tanjira, ore, sije, vozi traktor, kreči kuće, brine za svu stoku.

Poslove radim preko dana a navečer prije spavanja uzmem i pročitam par lekcija da ne dobijem jedinicu. Omladina danas gleda kako bi išla u kafanu, pila, provodila se – navodi Mirsada.

Njezini vršnjaci, koji uglavnom slobodno vrijeme provode na drugačiji način, ne razumiju baš najbolje Mirsadine navike.

Najgore mi je i to mi je najžalije što se drugi ismijavaju na moj račun, malo mi smeta ono, ali onako, pustim ih neka rade šta hoće. Njima na dušu. Ja da sam na njihovom mjestu, mene bi bilo sramota. Neki mi kažu što ne izlaziš u grad, ja kažem ne mogu. Prije bih pomogla ocu nego trošila pare okolo – kroz suze će Mirsada.

Zbog mnogo posla kojeg ima svaki dan Mirsada ne stiže da se maksimalno posveti ni školi, ali ni svom privatnom životu.

– Na more nikad nisam otišla. Nisam osjetila taj miris mora, taj pijesak koji su svi u mom društvu osjetili i ušli u to more, a ja zavisi da li bih otišla na more, pošto imam sve više i više poslova u poljoprivredi – iskrena je Mirsada.

– Pomozite roditeljima dok ih imate, kad ih ne budete imali, žaliti će te – zaključuje ova srednjoškolka, koja svojim primjerom mnogima održala lekciju o tome kako bi trebalo da se djeca odnose prema svojim roditeljima i životu uopće.

Nakon objave videa dobri ljudi su pokrenuli akciju pomoći ovoj djevojci i njenoj obitelji i ona je otišla na more…

Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi nam je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.

– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.

(dnevnick.com/24sata.hr)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

E zato je ljudi vole!

Objavljeno

na

Objavio

Petnaestak godina nakon prve ideje o osnivanju Muzeja Domovinskog rata na području Turnja, danas se otvara Muzej Domovinskog rata Karlovac–Turanj, u sklopu Gradskog muzeja Karlovac.

Na otvaranju su se našli brojni visoki dužnosnici i državnici: Predsjednica RH Kolinda Grabar – Kitarović, ministar branitelja Tomo Medved, ministrica Nada Murganić, savjetnik za branitelje Ante Deur, ministrica Nina Obuljen Koržinek te ministar Tomislav Ćorić, piše Dnevno.hr

Prvi dio protokola odvija se na otvorenom, a posebno se u neformalnom dijelu istaknula predsjednica Grabar Kitarović, koja je oduševila sve prisutne. Naime, Kolinda je na otvaranju Muzeja izgrlila stranog dragovoljca, inače njemačkog državljanina. Nakon što joj je on ispričao svoj ratni put, dala mu je “peticu”, čestitala mu i bila oduševljena jer je on ovdje pronašao ljubav svog života.

Predsjednica je ovim činom, koji pokazuje njezinu ljudsku stranu koju, rijetko koji državni dužnosnik pokaže, pokazala kako bi doslovno zauvijek mogla biti šefica Hrvatske, piše Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari