Pratite nas

Život

15. svibnja Međunarodni dan obitelji

Objavljeno

na

U kršćanskoj se obitelji ljubi na kršćanski način, a to je u dimenziji križa. U kršćanskoj se obitelji obvezuje na doživotnu vezu i ljubav, ali to ne znači da govorimo o nekakvoj nerealnoj obitelji bez problema.

Upravo suprotno.

Međunarodni dan obitelji obilježava se 15. svibnja svake godine. Bez obitelji ne možemo govoriti o zdravom pojedincu i zdravom društvu. Premda su rasprave o definiciji obitelji  aktualne i izazovne, nemoguć je ignorirati činjenicu da, usprkos jednom općedruštvenom nerazumijevanju posebnosti kršćanske obitelji, obrazovne ustanove, civilne udruge i mediji pružaju potporu obitelji i problemima s kojima se današnja obitelj suočava, piše laudato.hr

Moramo priznati  da se pitanja koja muče današnje obitelji obrađuju iz različitih perspektiva i da se nude svakojaka, ali i prilično dobra i uspješna rješenja. Državne institucije obrazuju psihologe, savjetnike i ostale znanstvenike koje pružaju potporu obiteljima ulaganjem u znanje o socijalnim, psihološkim, ekonomskim i demografskim procesima. Nema odgojnog problema koji barem jednom rečenicom nije obrađen na Internetu. I laici u Crkvi svojim aktivnim i stručnim pristupom pridonose obiteljskoj politici koja štiti prava obitelji kao «neophodnog društvenog subjekta» i prihvaća obitelj «kao dio dobra naroda i cjelokupnog čovječanstva». S ponosom mogu stati iza mnogih katoličkih udruga koje zastupaju kršćanske stavove kada je u pitanju zaštita ljudske osobe od začeća i pravo djeteta na rast uz oba roditelja…

Ali baš na ovaj dan razmišljam kako se često naše aktivnosti svode na “dobro argumentiranje” o holističkom pristupu problematici obitelji i na uvjeravanje o kompetentnosti katolika da govore o obitelji.

(…)

Kršćanska obitelj živi kršćanski. Kršćanska je obitelj ucijepljena u Krista. Je li za današnje društvo elitizam ili tradicionalizam (od kojeg se nastoji pobjeći pod svaku cijenu), i riskiram li optužbu da sam netolerantna ako kažem da je kršćanski brak nešto posebno, drugačije i čovjeku darovano?

Odnos koji se razumije ispravno tek u dimenziji križa  

Sjećam se rasprave u jednoj župnoj zajednici s mladima. Pitali smo ih u čemu je posebnost kršćanske katoličke obitelji? Odgovori su bili u skladu s naukom Katoličke Crkve (veoma pohvalno) – vjernost, nerazrješivost, otvorenost plodnosti, , otvorenost životu, razumijevanje,  međusobno poštovanje, odgoj za istinu, slobodu, mir, pravednost, rad, pouzdanje u Božju providnost itd….ali i druge religije govore o obitelji i stalo im je do obitelji.

Svugdje ima prekrasnih primjera međusobnog razumijevanja i vjernosti do kraja života (pripremila sam se konkretnim primjerima osobitih ljudi iz bliske povijesti – od Paula Newmana i njegove supruge do Mahatme Gandhia i njegove supruge…) . U čemu je, dakle, razlika?

U čemu je posebnost kršćanskog života, a onda i braka i obitelji?

Odgovor na pitanje o posebnosti kršćanske obitelji je i odgovor na nastojanja današnjeg društva da se brak i obitelj svedu na razumijevanje “čistog odnosa, slobodnog od svakog vezanja i obveze» i promatranog u “okvirima ljudske osobnosti i osjećajnosti”, kako je to napisao urednik liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo”….Mladi su, svjedočim, bili zbunjeni i zainteresirani temom koju smo obrađivali jer nitko se nije sjetio da odgovor mora sadržavati i razumijevanje Kristove sakramentalne prisutnosti.

U kršćanskoj se obitelji ljubi na kršćanski način, a to je u dimenziji križa. U kršćanskoj se obitelji obvezuje na doživotnu vezu i ljubav, ali to ne znači da govorimo o nekakvoj nerealnoj obitelji bez problema. Upravo suprotno. Govorimo o obitelji koja je zahvaljujući Božjem blagoslovu kroz sakrament braka postala mjesto gdje se pomiruju različitosti i stvara zajedništvo. To je moguće samo ako ljubimo onako kako nas je Gospodin učio – ljubavlju koja ne preskače križ (muku i žrtvovanje.)

(…)

Provjeren recept za kvalitetan obiteljski život

Kažu da ne postoji recept u odgajanju. Naravno da ne postoji ako znamo činjenicu da se ničije ponašanje ne može programirati i da je svakome od nas darovana osobnost i individualnost sa svojim vrlinama, manama i jedinstvenim potencijalima koji se ne razvijaju pritiskom na tipku, nego tek ako postoje uvjeti u kojima se čovjek osjeća vrijedno, prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Ali, moram priznati da postoji jedan provjeren “recept” koji od srca preporučam svim roditeljima i ima veze s gore navedenom posebnosti kršćanske obitelji. U prošloj sam kolumni predložila obiteljske forume kao jedan od načina razgovora s adolescentom. Oni su dobar okvir u kojem će se osoba osjetiti prihvaćenom i shvaćenom jer pretpostavljaju da se za razgovor odvoji vrijeme i da svatko od članova kaže što misli o nekom problemu, iznese ideje i moguća rješenja, koja se onda zajedno preispitaju i pronađe odgovarajući odgovor.

Ali kada sam govorila o receptu, nisam mislila na obiteljske forume.

Naime, u njima se krije jedna opasnost. Razgovarati o nekom problemu je nemoguće ako postoje u obitelji skrivene misli čiji su izvori obiteljski mitovi poput “roditelja treba poštivati uvijek i bez pogovora jer zašto bi dijete činilo greške koje je njegov roditelj činio”, ili “djeca su nesposobna razmišljati svojom glavom i mi smo tu da ih o svemu naučimo”,  osjećaji srama, krivnje, nerazumijevanja, ljutnje itd…

Da bi razgovor bio kvalitetan i obiteljski forum uspješan nije dovoljno poznavati sve njegove elemente, biti svjestan svih neverbalnih znakova i jasno držati cilj koji smo si odredili. Potrebno je, i u ovoj je točki recept čija je učinkovitost provjerena, u molitvi najprije uspostaviti vezu sa svojim Stvoriteljem. Priznati svoje osjećaje ljutnje, bijesa, srama i nemoći da volimo dijete koje laže ili je jednostavno nesuradljivo, pozvati se na sakrament braka i obećanje da je prisutan s nama i tek onda krenuti u razgovor….

Martina Šimunić/laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Dođi u Križnicu i osjeti ljubav

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivana PRANJKIĆ

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže Fabčić u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude, ali gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka

Opće je poznata stvar da Republiku Hrvatsku krasi neopisivo bogatstvo flore i faune. Stoga su oči cijeloga svijeta uperene u naše parkove prirode i zaštićena područja. Dolaze ljudi iz različitih krajeva svijeta. Obilaze Hrvatsku. I uistinu, toliko je toga lijepoga da se jednostavno ponekada ne sjetimo, pa i mi, novinari, okom kamere i olovkom, ne zabilježimo male rajeve na zemlji, a ima ih na svakom koraku.

Ako se putnik namjernik možda odluči posjetiti Pitomaču, ako mu nitko ne kaže, onda sigurno sam neće zamijetiti, živopisnu ljepotu jednog malog mjestašca interesantnog imena, do kojega se ne može doći cestom. Da, to je Križnica, a do nje možete pješice preko mosta za pješake ili skelom, neobičnim prijevoznim sredstvom, koja je za vrijeme rata povezivala mnogobrojne hrvatske i bosanske krajeve. Danas povezuje Križnicu sa ostatkom svijeta. Naime, povezuje ostatak svijeta s živopisnom prirodom koju ne možete vidjeti baš na svakom mjestu.

U Križnici živi tek 20-tak stalnih stanovnika, ali unatoč tomu, sva su polja zasijana i rezultati ljudskog rada su na svakom koraku. Polja su zasijana kukuruzom, sojom, pšenicom, a pozornost posebno plijene bezbrojni makovi i njihovi crveni cvjetovi.

Tamo gdje je lijepa priroda lijepo se i jelo.  O rezultatima kuharskih ruku gospođe Ruže u Dravskoj iži mogli smo se i sami uvjeriti. Osobno sam uvjeren  da ću se uštipaka, piletine s mlincima i veličanstvenog kralja riječne ribe, smuđa iz Dravske iži,  sjećati cijeli život. Tu nadomak restorana i konobe je malo stado jelena lopatara koji su tu da ih se vidi, ali stidljivo vire iz svojih nastambi. Naučili su oni na ljude. Gledano iz životinjske perspektive, ipak neka ljudi daleko. Zlu ne trebalo, jer gdje je čovjek tu su i gril i peka.

Prema riječima naše domaćice Ivane Kutleše Dravska iža je otvorena za brojne goste, koji ovdje dolaze iz obližnje Pitomače, ali neki „zapale“ i iz drugih krajeva bijeloga svijeta:

-Križnica a niti naša Iža nikada nisu prazni. Ljudi su tu svakim danom. Najviše ih je subotom i nedjeljom . Dođu na fiš, svježu ribu, janjetinu, piletinu, šarana na rašljama itd… Dođu se proveseliti, odmoriti, kaže Ivana i napominje da je Iža poznata i po podrumu s vinima još iz 18 stoljeća, koja je ovdje proizvodio izvjesni grof…

Dragi prijatelji namjernici, ovdje ćemo stati, jer se Križnicu ne dade opisati. Nju treba doći i vidjeti. Treba ju doživjeti i osjetiti te kušati kulinarske specijalitete. Tako ćete ju najlakše zavoljeti, jer stara narodna mudrost zna reći da ljubav dolazi preko punog želuca. Na kraju, ipak mislimo da je najbolje otići u Križnicu provozati se skelom, napuniti želudac i osjetiti ljubav.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Od danas dopuštena veća slavlja

Objavljeno

na

Objavio

Od danas bi se trebala dopustiti veća slavlja – 100 uzvanika u zatvorenom, do 300 na otvorenom.

Popuštanjem mjera u Crkvi su ponovno dopuštena krštenja, održavanje sakramenata Prve Svete pričesti i Svete potvrde.

O terminima se župnici dogovaraju s roditeljima, a svi se i dalje pridržavaju strogih mjera zaštite od koronavirusa.

Kada će se održati prve pričesti i krizme, odlučuju župnici, no moraju se poštovati propisane mjere. Razmak od dva metra, primanje hostije na ruke, a ako je moguće slavlje održati na otvorenom. U nekim župama prvopričesnici neće imati iste bijele haljinice, a roditelji moraju dati pisani pristanak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari