Ovaj ratni zločin dogodio se u noći s 8. na 9. rujan 1993. godine, kada su pripadnici Armije RBiH (postrojbe “Crni labudovi”) na okrutan način ubili 33 žrtve hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica koje se nalazi između Jablanice i Mostara.
Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete. Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro, četverogodišnja djevojčica, a najstarija 87-godišnji Marko Marić. Braća Goran i Zoran Zadro jedini su preživjeli masakr u selu. Spasili su se tako što su pobjegli u šumu iznad obiteljskih kuća u selu u kojem su živjeli isključivo Hrvati.
Zločini su počinjeni za vrijeme osvajačke operacije Armije BiH “Neretva ’93“. Cilj te operacije je bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara, a osuđena su dva vojnika Armije BiH. U rujnu 2007. su još su tri Bošnjaka, pripadnika Armije BiH nepravomoćno osuđena za ovaj ratni zločin. Nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao.
Ratni zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović također je optužen za ovaj ratni zločin (uključujući i onaj u Uzdolu) jer ga se sumnjičilo po zapovjednoj odgovornosti, obnašao je dužnost načelnika Glavnog stožera Armije BiH i što je bio koordinatorom operacije “Neretva ’93”, a optužnica je navodila da Halilović nije poduzeo mjere za spriječiti pokolj u Grabovici, odnosno da nije kaznio odgovorne za zločine u Grabovici i Uzdolu.
Par tjedana poslije se predao Haaškom sudu. Poslije ga je Haaški sud oslobodio odgovornosti za slučaj Grabovice, navevši u presudi: ”vojna operacija Neretva 93. uopće nije postojala“.
Sefer Halilović je početkom 1998. u emisiji radija “Glasa Amerike izrekao tvrdnje koje su optužile bošnjački vojni i politički vrh u BiH, a ponovio ih je u svojoj knjizi “Lukava strategija”., među ostalim i Aliju Izetbegovića i generala Rasima Delića.
Kasnije, 2006., optužen je i Zulfikar Ališpaga, zapovjednik zbornog područja Igman-Konjic, koji je bio zapovjednikom akcije u Grabovici.
Posljednji Hrvat Grabovice: Bez pravne odgovornosti za etničko čišćenje Hrvata nema pravog suživota