Ivašovova kritika Kremlja predstavlja jedan od najoštrijih i najizravnijih javnih istupa koji su u Rusiji izrečeni o ratu protiv Ukrajine i o odgovornosti političkog vrha države. Umirovljeni general Leonid Ivašov dugogodišnji pripadnik vojnog i sigurnosnog establišmenta, nakon gotovo 1400 dana takozvane „specijalne vojne operacije“ otvoreno govori o strateškom porazu, urušavanju države i potpunom neuspjehu aktualnog modela vlasti.
Kritika Kremlja i rat protiv Ukrajine
Ivašov ne osporava samo pojedine vojne odluke, nego sam temelj rata. Njegova ocjena da Rusija „nije postigla nikakav uspjeh na taktičko-operativnoj razini, a da je na strateškoj razini podbacila na svim bojišnicama“ izravno dovodi u pitanje narativ Kremlja o kontroliranoj i uspješnoj vojnoj kampanji.
Posebno je značajno što on ove procjene ne iznosi retroaktivno. Ivašov podsjeća da je još prije početka invazije upozoravao na posljedice, tvrdeći da će rat dovesti do dugoročne destabilizacije Rusije, iscrpljivanja resursa i međunarodne izolacije. Razvoj događaja, prema njegovim riječima, samo je potvrdio te procjene.
Kritika sustava
Kritika Kremlja ide daleko izvan vojnog okvira. On govori o razorenoj industriji, znanosti u kritičnom stanju i obrazovanju koje opisuje kao „potpuno propalo“. U njegovoj analizi rat nije izolirani problem, nego katalizator koji je ogolio slabosti sustava nakupljane desetljećima.
Posebno teške optužbe odnose se na pravosuđe i korupciju. Ivašov otvoreno tvrdi da je sudski sustav duboko kompromitiran političkim imenovanjima te da je velika većina ozbiljnih korupcijskih slučajeva povezana s vladajućom strankom Jedinstvena Rusija. Takve izjave rijetko se čuju iz usta nekoga tko je godinama bio dio državnog aparata.
Socijalna dimenzija kritike jednako je oštra. Rast cijena, pad životnog standarda, urušavanje zdravstvenog sustava i pad kvalitete hrane, po njegovim riječima, pokazuju da teret rata snosi obični ruski građanin, dok politička elita ostaje izolirana od posljedica vlastitih odluka.
Izolacija Rusije i mit o saveznicima
Jedna od ključnih točaka Ivašovljeva istupa odnosi se na vanjsku politiku. On priznaje da je Rusija diplomatski izolirana u trenutku kada čak i stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a javno podupiru Ukrajinu. Takvu situaciju naziva „ogromnim neuspjehom“ ruske diplomacije.
Posebno je razotkrivanje mita o savezništvu s Kinom. Ivašov izričito tvrdi da Kina nije saveznik Rusije, nego pragmatičan akter koji vodi isključivo vlastite interese. Sjeverna Koreja i Bjelorusija, prema njegovoj procjeni, ne jačaju Rusiju, nego dodatno iscrpljuju njezine financijske i političke resurse.
Odgovornost Vladimira Putina
Ivašov otvoreno tvrdi da Putin snosi osobnu odgovornost za stanje u kojem se Rusija nalazi, optužujući ga da živi u vlastitom svijetu, okružen kultom ličnosti i filtriranim informacijama.
Njegova ocjena da su Putinovi javni nastupi „dobra slika za ekran, ali loša stvarnost na terenu“ predstavlja rijedak primjer izravne personalizirane kritike vrha vlasti iz krugova koji nisu liberalna oporba, nego tradicionalno lojalni državni aparat.
Upozorenje, a ne proročanstvo
Ivašovljeva tvrdnja da bi strateški poraz u ratu protiv Ukrajine mogao dovesti do raspada Rusije ne djeluje kao prijetnja, nego kao upozorenje iznutra. Ona ne dolazi od političkog protivnika režima, nego od čovjeka koji je desetljećima sudjelovao u njegovu oblikovanju.
U tom smislu, ovaj istup ima posebnu težinu. On potvrđuje da se unutar ruskog sustava pojavljuju pukotine koje više nije moguće u potpunosti prikriti propagandom. Za Ukrajinu i njezine saveznike to je dodatna potvrda da agresija nije znak snage, nego simptom duboke i dugotrajne krize ruskog političkog modela.