Nakon što su hrvatske snage u silovitom udaru oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije, bosanski Srbi su 5. svibnja 1995. pokrenuli operaciju „Plamen“.
Ciljem im je bila oraška enklava koju nisu uspjeli osvojiti 1992. u borbi za Bosansku Posavinu, želeći dignuti moral nakon niza poraza pretrpljenih u operacijama: „Cincar“, „Zima 94“, „Skok 1“ i „Bljesak“. Hrvati zbog toga ovu operaciju nazivaju „Osveta“.
Zapovjednik 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske general Momir Talić, u dogovoru s nadređenim Ratkom Mladićem, ustrojio je moćnu Taktičku grupu od oko 8000 vojnika raspoređenih u četiri pješačke brigade.
Premoć nad snagama Zbornog područja Orašje trebale su osigurati elitne jedinice, oklop i topništvo, ali i čimbenik iznenađenja jer su se pripadnici Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju dugog primirja počeli baviti poslovima u civilnom sektoru zbog čega crta obrane nije bila naročito stabilna.
Ipak, prvi topničko-pješački napad na središnji dio bojišnice, Oštru Luku, odbijen je nakon čega je Srbima trebalo pet dana da pokrenu novi napad, što su pak Hrvati iskoristili da konsolidiraju obranu.
Od 10. svibnja započinju svakodnevni žestoki tenkovsko-pješački napadi ojačani silovitim udarima teškim topništvom. Kodni naziv „Plamen“ tako je dobio pun smisao. Naime, Srbi su orašku bojišnicu tukli tisućama projektila, uključujući rakete zemlja-zemlja Luna M i Volkov.
Posebno razorno bilo je djelovanje takozvanih raketa „Štuka“, inače namijenjenih uništavanju minskih polja. Unatoč silnom razaranju, pomaka nije bilo, a nakon 15. svibnja i najtežeg poraza u boju za istočni dio oraške bojišnice, srpske snage smanjile su intenzitet napada koji su obustavljeni 10. lipnja.
Operacija pokrenuta da pokaže srpsku moć pokazala je sasvim suprotno. Srpska strana uz sve naoružanje bila je nemoćna preokrenuti stanje na bojišnici, dočim su hrvatske snage bile spremne za aktivnu obranu i napadne operacije, što su uskoro efikasno demonstrirale u operacijama „Skok 2“, „Ljeto 95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“.