Ako su se tako odnosili prema Bobetku,  onda nije čudo da branitelji ne mogu na ‘zelenu granu’

Hrvatska radiotelevizija (HRT) prikazala je (srijeda, 10. lipnja 2020.) odličan dokumentarni film redatelja  Kristijana Milića – „General Janko Bobetko“ (10. siječnja 1919.-29. travnja 2003.). Riječ je o prvom  cjelovitom filmskom životopisu jednog od najznačajnijih hrvatskih vojnika 20. stoljeća, koji je bio aktivni sudionik  svih političkih previranja između Drugog svjetskog rata i pobjedničkog Domovinskog rata. Milić je vješto koristio arhivski materijal, među kojim su prvi put prikazane slike iz privatnog albuma obitelji Bobetko, kao i intervjui s pretežno njegovim suborcima.

Međutim, vjerujemo da kraj ovog filma nikog nije mogao ostaviti ravnodušnim. Naime, svi su isticali da je riječ o Junaku Domovinskog rata, što Bobetko uistinu i jeste,  ali onda smo čuli ili bolje rečeno ponovno smo se podsjetili kako je na kraju života  „ostao sam“, uz obitelj i suborce! Čak je  obitelj morala snositi i troškove njegova pogreba!

Tadašnji aktualni političari koji su bili na vlasti bježali su i skrivali se od njega, tim prije jer ga je tražio i Haaški sud. A on je iako teško bolestan svima poručio da u Haag može ići samo mrtav, da im živ u ruke ne će doći. I nije.

Nu, bez obzira na sve, hrvatska se politika sramno ponijela prema hrvatskoj ratnoj legendi. Mnogi su „zaboravili“ da su ga i u njegovoj ulici čuvali hrvatski branitelji, dok su razni pupovci, pusičke i drugi tražili da ga se  uhiti i teško bolesnog prebaci na robiju, marginalizirajući, prešućivajući i falsificirajući  njegov inače briljantni  ratni put.

Među prvim se priključio u borbi protiv srpskih i inih četnika. Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman 10.travnja 1992. dodijelio mu je čin generala zbora HV-a. Imenovao ga je i zapovjednikom Južnog bojišta. Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom  stožera HV-a. Na toj dužnosti ostao je do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a  u Saboru.

Objavio je i zapažene knjige o Domovinskom ratu, za što smo mu dodijelili i tradicionalnu nagradu „Bili smo prvi kad je trebalo“ u prepunoj dvorani Društva hrvatskih novinara. Organizirali smo i tribine na kojima smo se podsjećali na velikog generala (na slici).

Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio – napisao je u knjizi „Sve moje bitke“.

Sada se ponovno postavlja  pitanje: Zašto još do danas Hrvatska nije službeno (!) proglasila nikoga Junakom hrvatskog Domovinskoga rata?

I ovaj film govori i dokazuje da je takvih ljudi bilo, baš kao i u svakom ratu.

Ratni veteran Janko Bobetko, dobitnik svih najvećih državnih  odličja, itekako  je zaslužio jedno takvo priznanje, ali i svoju ulicu ili trg, pa i spomenik usred Zagreba.

Sjajan film Kristijana Milića najbolje nam je pokazao da u nas (da se malo našalimo) „veći ugled“  imaju ratni dezerteri, izdajice i profiteri nego takvi kakav je bio legendarni – Janko Bobetko.

Mladen Pavković