Aktualne izjave predsjednika otvorile pitanja sigurnosti i vanjske politike
Dok je bio premijer razoružao je HV, onesposobio hrvatske MIG-ove u kriminalnom remontu (https://www.index.hr/vijesti/clanak/Hrvatski-MIG-ovi-su-neispravni-natjecaj-za-remont-bio-je-namjesten-a-dobavljaci-su-umijesani-u-korupciju/782920.aspx), praznio vojna skladišta municije i osobnog naoružanja da bi naoružavao islamske teroriste.
Strašno je i pomisliti da bi nas u slučaju izvanrednog stanja ili rata, po Ustavu vodio Zoran Milanović. Od te se misli sve teže odvajam, naročito kad čujem gluposti da predsjednik “nema ovlasti”, i da je nebitan faktor u državi.
Ovih dana nastavlja širiti paniku i laže da smo ispraznili vojna skladišta pomažući Ukrajini. Naoružavanje terorista ISIL-a i ISIS-a mu je bilo ok, a Ukrajinci su druga priča, zašto? Valjda jer pretjeruju u samoobrani.
Dok je Milanović bio premijer, članke o trgovini oružjem mogao sam objavljivati samo na našim desničarskim portalima i u The Guardianu i New York Timesu. Jedan od naslova bio je “Ministar Kotromanović je naoružao ISIL, a razoružao HV”. Evo, da ne preskočimo i to razdoblje naše sramote:
“Može se reći i da je novi bliskoistočni sukob išao na ruku statističkim pokazateljima Milanovićeve vlade za koju je naoružavanje vjerskih fanatika bila prihvatljiva vanjskotrgovinska akvizicija, o kojoj, u duhu većine svojih odluka, uopće nisu promišljali.
Treba reći da u tom trenutku Hrvatsku nitko nije prisiljavao na aranžmane sa sirijskom oporbom, a da je 21 članica NATO-saveza odbacila mogućnost miješanja u sirijski građanski rat.
Već tada je bilo jasno da na čelu države imamo vladu čije su namjere problematične, a postupci nepromišljeni i dugoročno opasni.
Nakon što je američki New York Times 2013. otkrio da Hrvatska naoružava Sirijske pobunjenike, iz vlade je uslijedio kratak formalan demantij, a potom šutnja.
UN-ova izvješća i trgovina oružjem
Cijela operacija razotkrivena je, ipak, u godišnjim izvješćima UN-ovog ureda za nadzor međunarodne trgovine oružjem iz 2013. i 2014. godine. iz kojih je vidljivo da je Hrvatska preko Jordana naoružavala sirijske pobunjenike iu vrijeme nastajanja islamskog kalifata, mjesecima nakon što je, odlukom američkog predsjednika Barracka Obame, Pentagon prestao naoružavati sirijsku oporbu!
U rujnu 2014. g. sasvim druga situacija. Američka politika mijenja smjer i Hrvatska se ovaj put nalazi na strani onih članica NATO saveza koje naoružavaju vojsku iračkih Kurda u ratu protiv islamske države. Vlada Zorana Milanovića nastavila je naoružavati bliskoistočne vojske, bez ikakvog unutarnjeg nadzora i bilo kakve parlamentarne kontrole, a od države koja pomaže teroristima ovaj put se prometnula u članicu antiterorističke koalicije te samim tim – u legitimnu metu terorističkih skupina!
Je li domaća javnost imala pravo, za neku od ovih odluka, čuti objašnjenja svoje vlade?
Jesu li saborski zastupnici, članovi odbora za vanjsku politiku, obranu i nacionalnu sigurnost, makar i na zatvorenim sjednicama, trebali raspraviti u kojim sve ratovima, na čijoj strani, i uz koje rizike sudjeluje Hrvatska država?
Je li hrvatsko sudjelovanje u najopasnijim globalnim sukobima, bez zadrške trebalo prepustiti šestoj najnesposobnijoj vladi na svijetu?
Koliko su za sve krivi vodeći mediji koji ovu temu nisu stavljali na dnevni red, ali danas ispisuju naslovnice pune empatije prema obitelji Tomislava Salopeka? Džihadisti su, dakako, okrvavili ruke, ali mnogima u Hrvatskoj savjest ne bi trebala biti mirna.
„Ubili smo Hrvate zbog sudjelovanja njegove zemlje u ratu protiv ISIS-a!“ – izjavili su egipatski teroristi. Za razliku od Salopekovih krvnika hrvatski premijer o toj temi nije imao što reći, a onda je svejedno sazvao pressicu…“ – zaključio je u svom komentaru Gordan Malić.