Pratite nas

Analiza

Analiza presude ‘Šestorki’

Objavljeno

na

Akademija pravnih znanosti RH ukazuje na različit pristup Suda u Haagu u presudi za Prlića i ostale i u presudama za Šešelja, Karadžića i Mladić – Večernji list je objavio analizu pod naslovom: Haaški “žurnalizam”: Katastrofalno suđenje, aljkavost ili… (Pogledati ovdje)

Popratni komentar piše Predrag Nebihi:

Ovo poentiranje je jako dobro, i dobro je da je ovakav elaborat sačinjen bez obzira na to što neće proći.

Oni naravno ne mogu napisati, ali mogu postaviti ovakvo pitanje: “Je li riječ samo o katastrofalnom načinu utvrđivanja činjenica, aljkavosti ili nečem trećem”?

Riječ je o nečem trećem. Jer, za kvalifikaciju međunarodnog sukoba potrebno je dokazati ili direktnu intervenciju ili test sveobuhvatne kontrole, a Srbija bi trebala pasti već na prvom testu, jer, čitav svijet je vidio kako u egzekucijama u okolici Srbenice sudjeluj “Škorpioni”, to je postrojba srbijanskog MUP-a i tu je sve jasno. Da postoji snimka kako pripadnici ATJ Lučko ili Alfe ili Poskoci ili neka druga postrojba hrvatske policije ubija muslimanske ratne zarobljenike, pa nas bi bombardiralo, poubijalo, izvršilo nad nama genocid.
Jučer sam čitao ponovo taj dio presude o krajnjem cilju UZP-a i kao da su mi pročitane misli, u ovom novom tekstu ističe se ono što je i meni posebno zapelo za oko, a to je tvrdnja one lažljive neljudske gnjide Herberta Okuna da su Hrvati potpisali Vance-Owen s figom u džepu, ne nastojeći ga primjeniti, već da su znali da ga srpska strana neće potpisati odnosno da će tražiti njegove izmjene koje će onda taj plan učiniti potpuno prihvatljivim za Hrvate. To je samo još jedna u nizu bolesnih konstrukcija koje nikad ne bi prošle nijedan kazneno-pravni sud, jer može proći samo na ovakvom političkom sudu.

Kao prvo, Hrvati nisu mogli znati da će Srbi odbiti taj mirovni plan, a pogotovo kad se post hoc pogleda kako se to dogodilo. Naime, Srbija je bila pod sankcijama, i Milošević je svim silama pritisako Srbe s Pala da to potpišu. Karadžić je pootpisao plan, i samo se čekalo da skupština RS-a potvrdi potpis. Na tu skupštinu Milošević dolazi osobno, a sa sobom dovodi Dobricu Ćosića i tadašnjeg grčkog premijera Konstantina Mitsotakisa koji vrše pritisak na Karadžića i uspjevaju ga slomiti. Jedini koji je Miloševiću mogao omesti planove bio je Mladić. Zato su Miloševićevi ljudi minirali cestu kojom je Mladić trebao stići na pale i izvalili neko ogromno kamenje i na taj način zapriječili Mladiću prolaz. I tad na scenu stupa ona žgadija sa CNN-a koja je došla s nekim snažnim terencem koji je imao i sajlu, i s tom sajlom su uspjeli ukloniti to kamenje dok kamera hvata Mladića kako se smije i govori “Ovo je prvi put da mi CNN pomaže”. Sve ovo možete vidjeti u jednoj od epizoda BBC-eve serije “smrt jugoslavije”.

Kad je Mladić došao gore, stavio je kartu na kojoj je bila trenutna situacija na bojišnici, a preko nje prozirni paus-papir na kojem je bila iscrtana mapa Vance-Owen plana. Tad je počeo govoriti nešto u stilu “Ovo je rezultat rada vojske i naroda a ovo drugo ono šta nam daju političari”. Nakon toga skupština RS-a odbila je plan, a Milošević, Ćosić i Mitsotakis otišli su s Pala pokisli kao kokoši o ljuti kao risovi.
Dakle, ako su Tuđman i Boban bili toliko vidoviti da su znali da će CNN sajlom potegnuti stjene i očistiti Mladiću put na Pale kako bi ovaj mogao spriječiti ratifikaciju Vance-Owen plana, onda Tuđman i Boban nisu zločinci, nego genijalni proroci prema kojima se Ilija. Jeremija i Izaija čine kao amateri a Muhamed kao rezerva šestoligaškog sastava kakovog proročkog tima.

A osim ovoga, vi ste jedno vrijeme imali u Feralu na tjednoj bazi izmenjivanje neobrijanog Ivančića, bezmudog Dežulovića i rahmetlog Lucića koji su gurali sliku iz Ženeve gdje pregovarači stoje nad mapom, jer je to kao, krimen, (kud češ većeg krimena od sudjelovanja na mirovnoj konferenciji) pa su pisali tekstove kako je “tog dana Mate Boban pobjednosno izašao iz velike dvorane u Ženevi šireći ruke od veselja i govoreći Tuđmanu kako su tim sporazumom dobili sve što su htjeli”. Takva rupetina od deskrapancije promjera Grand Canyona uopće nije neuobičajena za detuđmanizatorske montirače montiranog političkog procesa protiv Prlića i ostalih.

Osim ovoga, vi imate Okunovu tezu da su Hrvati krivo shvatili Vance-Owen plan kao plan etničke podjele, a da provincije nisu bile skrojene po etničkom ključu. Međutim, tu se onda postavlja pitanje kako je tužitelj Bos u uvodnoj riječi u predmetu Blaškić mogao tvrditi isto što i hrvatska strana, da je Vance-Owen planom BiH podjeljena na srpski, hrvatski i muslimanski dio odnosno da su 3. 8. i 10. provincija pripale Hrvatima? Evo video isječka sa službenog you tube kanala haškog suda, namjestio sam video pa pogledajte samo prvih 30-ak sekundi u kojima tužitelj Bos izričito kaže kako su svaku od provincija trebali kontrolirati bilo Srbi, Muslimani ili Hrvati.

I onda, više od 10 godina kasnije, pojavi se kao svjedok tužiteljstva Herbert Okun i kaže kako to nije tako, i onda mu to prođe u presudi.
Inače, ja sam davno napisao 4 velika teksta upravo o Okunovom svjedočenju, odnosno o dijelu svjedočenja tijekom protuispitivanja koje je vršio general Praljak pa koga zanima nudim mu linkove da to pročita:

1. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
2. http://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-ok…/
3. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
4. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/

Šteta što je haški sud naložio da se s web-stranica generala Praljka moraju ukloniti svi video-materijali iz sudnice, pa ne možete vidjeti Okunov izraz lica dok bezočno laže čak i o nebitnim detaljima, kao na primjer kad ga je general Praljak pitao zna li da je general Klein posvjedočio da je Izetbegović nudio Tuđmanu odcjepljenje zapadne Hercegovine i pripojenje Hrvatskoj, da bi Okun mrtav-hladan ispalio prijesnu i sasvim nepotrebnu laž o tome da Jacques Paul Klein nije general!!??

Ali unatoč tim činjenicama većina u raspravnom vijeću, naravno, uz suprotno mišljenje suca Antonettia, u presudu stavlja da je Tuđman htio Hrvatskoj pripojiti samo zapadnu Hercegovinu, a pozivajući se na svjedočenje Manolića koji upravo tijekom tog svjedočenja nije mogao sakriti svoju ostrašćeno bolesnu mržnju prema Hercegovini i Hercegovcima.

Naravno, sad bih mogao danima pisati o ovome, ali imam svog posla pa ću kratko navesti još samo par crtica.

latinski termin “nullum crimen sine lege” znači “Nijedan zločin, nijedna kazna bez prethodnog kaznenog zakona”. Činjenica je da je ovdje suđeno po zakonima i pravnim oblicima koje je uvodio sveprisutni Šabahudin, a kasnije tvrdio kako to uopće ne postoji u međunarodnom kaznenom pravu. Dakle, to je takva religija, prvo nešto uvede, kasnije kaže da to ne postoji, ali to što takvo što ne postoji, a pogotovo nije postojalo u vrijeme počinjena navodnih kaznenih djela koje se pripisuju optuženicima, nije haški sud spriječilo da postupa po tim nepostojećim normama.

Što se tiče usporedbe s predmetom Šešelj, to je nešto što ja govorim od prvog dana, dakle sam projekt velike srbije nije u startu označen kao zločinački nego kao politički cilj, kao što je u istoj presudi Šešelju navedeno kako “širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja kriminalan čin “.

Ti navodi nisu pobijeni u pravomoćnoj presudi pa su sami postali pravomoćni. I to je ispravan stav, jer ICTY nema mandat suditi politikama već isključivo kaznenim djelima.

Shodno tome, ako plan stvaranja velika srbije sam po sebi nije zločinački nego politčki, zašto bi plan stvaranja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne bio zločinački, pogotovo kad se uzme u obzir notorna činjenica, koju ne negiraju čak ni Ribičić, Manolić, Galbraith itd, da je Herceg-Bosna utemeljena radi obrane od te iste velikosrpske agresije? Druga je stvar što navedeni trojac nije ostao na tome, nego je tvrdio da to nije bio jedini cilj osnivanja HZ HB, nego da je bio još jedan cilj, secesija pa aneksija, ali takva teza ponovo spada u gatanje onog tipa da su Hrvati znali da Srbi neće potpisati Vance-Owen plan.

I zato je general Praljak bio apsolutno u pravu kad je rekao sucu Antonettiu, da je ovakva optužnica podignuta protiv nekih francuskih časnika i političara, da bi se 60 milijuna Francuza grohotom smijalo na takvu optužnicu. Ja bih dodao, a da vide ovakvu presudu, 60 milijuna Francuza bi afanalo, palo u komu, grunulo od smijeha. A kako smo mi mali, onda smjeh možemo zamjeniti samo gorčinom, tugom i nemoći nad ovim čudovištem od suda i presuda, gdje je zgažena svaka logika, gdje je umrlo međunarodno pravo, i gdje je isto međunarodno prava svedeno na tešku grotesknu karikaturu…

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Hassan Haidar Diab: Nemoguće je da je al-Bagdadi tamo boravio, a da Turska to nije znala

Objavljeno

na

Objavio

Nemoguće je da se vođa Islamske države nalazio nekoliko kilometara od Turske i normalno komunicirao sa svijetom, a da turska vlast za to nije znala, rekao je Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab u današnjoj emisiji Večernjeg TV-a o smrti vođe Islamske države Abua Bakra al-Bagdadija.

Al-Bagdadi se raznio tijekom američke vojne operacije u nedjelju u sirijskoj sjeverozapadnoj pokrajini Idlib, blizu granice s Turskom. Diab je između ostalog podsjetio da je oko 40-50 tisuća džihadista ušlo u Siriju kroz Tursku.

Smatra da se u ovom slučaju postavlja pitanje je li doista turska obavještajna služba odnosno vojska toliko nemoćna – ili je postojao nekakav dogovor. Da je dogovor postojao, smatra, dokazuje činjenica da su iz ureda turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana rekli da pokreću istragu da vide kako je al-Bagdadi boravio ondje i cijelo vrijeme komunicirao pomoću turske SIM-kartice.

– Nemoguće je da je on tamo boravio, a da Turska nije znala – rekao je Diab, dodajući da jedna stvar baca sumnju na cijelu situaciju. – Zašto se Turska od početka borila rukama i nogama i pokušavala na različite načine spriječiti vojnu ofenzivu na zadnje uporište džihadističke skupine u Idlibu? – upitao se Diab. – Ako ne Erdogan, onda je turska obavještajna služba sigurno znala gdje se nalazi al-Bagdadi – poručio je.

Ističe i kako je američki predsjednik Donald Trump zahvalio Turskoj, ali istovremeno nije rekao da su pomogli. Diab smatra da su u lociranju al-Bagdadija SAD-u pomogli Kurdi.

– Bez obzira na moć i snagu zapadne obavještajne službe, mislim da Trump i Amerika ne bi saznali gdje se nalazi bez suradnje s Kurdima – kaže. Je li Islamska država sada obezglavljena ili će doći netko drugi tko će ih povesti?

Kad je ubijen talibanski lider Mula Omar, mnogi su mislili da su talibani gotovi, a danas kontroliraju dvije trećine teritorija u Afganistanu, a slična je situacija i s al-Qaedom, istaknuo je Diab. Diab je komentirao i situaciju u drugim zemljama u regiji pa je tako rekao da je Irak od jedne od najbogatijih zemalja završio u kaosu, dok je Libanon talac regionalnog rata.

 

Hassan Haidar Diab: Povlačenjem iz Sirije Trump otvara put turskoj vojsci

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari