Pratite nas

Analiza

Analiza presude ‘Šestorki’

Objavljeno

na

Akademija pravnih znanosti RH ukazuje na različit pristup Suda u Haagu u presudi za Prlića i ostale i u presudama za Šešelja, Karadžića i Mladić – Večernji list je objavio analizu pod naslovom: Haaški “žurnalizam”: Katastrofalno suđenje, aljkavost ili… (Pogledati ovdje)

Popratni komentar piše Predrag Nebihi:

Ovo poentiranje je jako dobro, i dobro je da je ovakav elaborat sačinjen bez obzira na to što neće proći.

Oni naravno ne mogu napisati, ali mogu postaviti ovakvo pitanje: “Je li riječ samo o katastrofalnom načinu utvrđivanja činjenica, aljkavosti ili nečem trećem”?

Riječ je o nečem trećem. Jer, za kvalifikaciju međunarodnog sukoba potrebno je dokazati ili direktnu intervenciju ili test sveobuhvatne kontrole, a Srbija bi trebala pasti već na prvom testu, jer, čitav svijet je vidio kako u egzekucijama u okolici Srbenice sudjeluj “Škorpioni”, to je postrojba srbijanskog MUP-a i tu je sve jasno. Da postoji snimka kako pripadnici ATJ Lučko ili Alfe ili Poskoci ili neka druga postrojba hrvatske policije ubija muslimanske ratne zarobljenike, pa nas bi bombardiralo, poubijalo, izvršilo nad nama genocid.
Jučer sam čitao ponovo taj dio presude o krajnjem cilju UZP-a i kao da su mi pročitane misli, u ovom novom tekstu ističe se ono što je i meni posebno zapelo za oko, a to je tvrdnja one lažljive neljudske gnjide Herberta Okuna da su Hrvati potpisali Vance-Owen s figom u džepu, ne nastojeći ga primjeniti, već da su znali da ga srpska strana neće potpisati odnosno da će tražiti njegove izmjene koje će onda taj plan učiniti potpuno prihvatljivim za Hrvate. To je samo još jedna u nizu bolesnih konstrukcija koje nikad ne bi prošle nijedan kazneno-pravni sud, jer može proći samo na ovakvom političkom sudu.

Kao prvo, Hrvati nisu mogli znati da će Srbi odbiti taj mirovni plan, a pogotovo kad se post hoc pogleda kako se to dogodilo. Naime, Srbija je bila pod sankcijama, i Milošević je svim silama pritisako Srbe s Pala da to potpišu. Karadžić je pootpisao plan, i samo se čekalo da skupština RS-a potvrdi potpis. Na tu skupštinu Milošević dolazi osobno, a sa sobom dovodi Dobricu Ćosića i tadašnjeg grčkog premijera Konstantina Mitsotakisa koji vrše pritisak na Karadžića i uspjevaju ga slomiti. Jedini koji je Miloševiću mogao omesti planove bio je Mladić. Zato su Miloševićevi ljudi minirali cestu kojom je Mladić trebao stići na pale i izvalili neko ogromno kamenje i na taj način zapriječili Mladiću prolaz. I tad na scenu stupa ona žgadija sa CNN-a koja je došla s nekim snažnim terencem koji je imao i sajlu, i s tom sajlom su uspjeli ukloniti to kamenje dok kamera hvata Mladića kako se smije i govori “Ovo je prvi put da mi CNN pomaže”. Sve ovo možete vidjeti u jednoj od epizoda BBC-eve serije “smrt jugoslavije”.

Kad je Mladić došao gore, stavio je kartu na kojoj je bila trenutna situacija na bojišnici, a preko nje prozirni paus-papir na kojem je bila iscrtana mapa Vance-Owen plana. Tad je počeo govoriti nešto u stilu “Ovo je rezultat rada vojske i naroda a ovo drugo ono šta nam daju političari”. Nakon toga skupština RS-a odbila je plan, a Milošević, Ćosić i Mitsotakis otišli su s Pala pokisli kao kokoši o ljuti kao risovi.
Dakle, ako su Tuđman i Boban bili toliko vidoviti da su znali da će CNN sajlom potegnuti stjene i očistiti Mladiću put na Pale kako bi ovaj mogao spriječiti ratifikaciju Vance-Owen plana, onda Tuđman i Boban nisu zločinci, nego genijalni proroci prema kojima se Ilija. Jeremija i Izaija čine kao amateri a Muhamed kao rezerva šestoligaškog sastava kakovog proročkog tima.

A osim ovoga, vi ste jedno vrijeme imali u Feralu na tjednoj bazi izmenjivanje neobrijanog Ivančića, bezmudog Dežulovića i rahmetlog Lucića koji su gurali sliku iz Ženeve gdje pregovarači stoje nad mapom, jer je to kao, krimen, (kud češ većeg krimena od sudjelovanja na mirovnoj konferenciji) pa su pisali tekstove kako je “tog dana Mate Boban pobjednosno izašao iz velike dvorane u Ženevi šireći ruke od veselja i govoreći Tuđmanu kako su tim sporazumom dobili sve što su htjeli”. Takva rupetina od deskrapancije promjera Grand Canyona uopće nije neuobičajena za detuđmanizatorske montirače montiranog političkog procesa protiv Prlića i ostalih.

Osim ovoga, vi imate Okunovu tezu da su Hrvati krivo shvatili Vance-Owen plan kao plan etničke podjele, a da provincije nisu bile skrojene po etničkom ključu. Međutim, tu se onda postavlja pitanje kako je tužitelj Bos u uvodnoj riječi u predmetu Blaškić mogao tvrditi isto što i hrvatska strana, da je Vance-Owen planom BiH podjeljena na srpski, hrvatski i muslimanski dio odnosno da su 3. 8. i 10. provincija pripale Hrvatima? Evo video isječka sa službenog you tube kanala haškog suda, namjestio sam video pa pogledajte samo prvih 30-ak sekundi u kojima tužitelj Bos izričito kaže kako su svaku od provincija trebali kontrolirati bilo Srbi, Muslimani ili Hrvati.

I onda, više od 10 godina kasnije, pojavi se kao svjedok tužiteljstva Herbert Okun i kaže kako to nije tako, i onda mu to prođe u presudi.
Inače, ja sam davno napisao 4 velika teksta upravo o Okunovom svjedočenju, odnosno o dijelu svjedočenja tijekom protuispitivanja koje je vršio general Praljak pa koga zanima nudim mu linkove da to pročita:

1. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
2. http://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-ok…/
3. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/
4. https://hrvatskonebo.com/…/uzp-kroz-svjedocenje-herberta-o…/

Šteta što je haški sud naložio da se s web-stranica generala Praljka moraju ukloniti svi video-materijali iz sudnice, pa ne možete vidjeti Okunov izraz lica dok bezočno laže čak i o nebitnim detaljima, kao na primjer kad ga je general Praljak pitao zna li da je general Klein posvjedočio da je Izetbegović nudio Tuđmanu odcjepljenje zapadne Hercegovine i pripojenje Hrvatskoj, da bi Okun mrtav-hladan ispalio prijesnu i sasvim nepotrebnu laž o tome da Jacques Paul Klein nije general!!??

Ali unatoč tim činjenicama većina u raspravnom vijeću, naravno, uz suprotno mišljenje suca Antonettia, u presudu stavlja da je Tuđman htio Hrvatskoj pripojiti samo zapadnu Hercegovinu, a pozivajući se na svjedočenje Manolića koji upravo tijekom tog svjedočenja nije mogao sakriti svoju ostrašćeno bolesnu mržnju prema Hercegovini i Hercegovcima.

Naravno, sad bih mogao danima pisati o ovome, ali imam svog posla pa ću kratko navesti još samo par crtica.

latinski termin “nullum crimen sine lege” znači “Nijedan zločin, nijedna kazna bez prethodnog kaznenog zakona”. Činjenica je da je ovdje suđeno po zakonima i pravnim oblicima koje je uvodio sveprisutni Šabahudin, a kasnije tvrdio kako to uopće ne postoji u međunarodnom kaznenom pravu. Dakle, to je takva religija, prvo nešto uvede, kasnije kaže da to ne postoji, ali to što takvo što ne postoji, a pogotovo nije postojalo u vrijeme počinjena navodnih kaznenih djela koje se pripisuju optuženicima, nije haški sud spriječilo da postupa po tim nepostojećim normama.

Što se tiče usporedbe s predmetom Šešelj, to je nešto što ja govorim od prvog dana, dakle sam projekt velike srbije nije u startu označen kao zločinački nego kao politički cilj, kao što je u istoj presudi Šešelju navedeno kako “širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja kriminalan čin “.

Ti navodi nisu pobijeni u pravomoćnoj presudi pa su sami postali pravomoćni. I to je ispravan stav, jer ICTY nema mandat suditi politikama već isključivo kaznenim djelima.

Shodno tome, ako plan stvaranja velika srbije sam po sebi nije zločinački nego politčki, zašto bi plan stvaranja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne bio zločinački, pogotovo kad se uzme u obzir notorna činjenica, koju ne negiraju čak ni Ribičić, Manolić, Galbraith itd, da je Herceg-Bosna utemeljena radi obrane od te iste velikosrpske agresije? Druga je stvar što navedeni trojac nije ostao na tome, nego je tvrdio da to nije bio jedini cilj osnivanja HZ HB, nego da je bio još jedan cilj, secesija pa aneksija, ali takva teza ponovo spada u gatanje onog tipa da su Hrvati znali da Srbi neće potpisati Vance-Owen plan.

I zato je general Praljak bio apsolutno u pravu kad je rekao sucu Antonettiu, da je ovakva optužnica podignuta protiv nekih francuskih časnika i političara, da bi se 60 milijuna Francuza grohotom smijalo na takvu optužnicu. Ja bih dodao, a da vide ovakvu presudu, 60 milijuna Francuza bi afanalo, palo u komu, grunulo od smijeha. A kako smo mi mali, onda smjeh možemo zamjeniti samo gorčinom, tugom i nemoći nad ovim čudovištem od suda i presuda, gdje je zgažena svaka logika, gdje je umrlo međunarodno pravo, i gdje je isto međunarodno prava svedeno na tešku grotesknu karikaturu…

Predrag Nebihi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Milanoviću u biznisu ‘ne cvjetaju ruže’ – Više bi zaradio kao predsjednik nego kao poduzetnik

Objavljeno

na

Objavio

Iako se u anketama i medijima gotovo svakodnevno pojavljuju spekulacije ili najave o novim kandidatima, zasad nitko od spomenutih (Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić, Anto Nobilo….) nema previše izgleda ugroziti sadašnju hrvatsku predsjednicu. U SDP-u zasad očito ne postoji suglasje o jednom kandidatu. Neki bi radije u utrku gurnuli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića ili europarlamentarca Tonina Piculu. No čini se da Zoran Milanović ipak ima više izgleda.

Portal Direktno.hr analizirao je poslovanje njegove konzultantske tvrtke, o čijim se aktivnostima u javnosti uistinu vrlo malo zna, i otkrio da Milanović ne ostvaruje senzacionalne prihode o kojima je maštao dok je boravio u Banskim dvorima.

Tvrtka EuroAlba Advisory d.o.o., čiji je Milanović osnivač i jedini direktor, u 2018. ostvarila je prihod od 745.292 kune. Rashodi tvrtke iznosili su 115.407 kuna, a nakon plaćenog poreza na dobit (76.933 kune) tvrtka je iskazala neto dobit od 552.953 kune. Milanovićeva tvrtka zadržava dobit, odnosno neće ju isplatiti vlasniku, odnosno osnivaču.  U odnosu na prethodnu godinu tvrtka bilježi rast prihoda od 19,2 posto, neto dobiti od 20,3 posto, ali i rashoda od 13,2 posto.

U strukturi prihoda Milanovićeva tvrtka u inozemstvu je ostvarila tek nešto više od 28 posto, odnosno 209.970 kuna, što znači da glavninu poslovanja čine poslovi u Hrvatskoj. Za plaće, poreze i doprinose na plaće tvrtka je isplatila u 2018. godini 56.698 kuna, što znači da je trošak neto plaća iznosio 40.010 kuna.

Prema podacima dostavljenima Financijskoj agenciji Milanović nije isplatio sebi ni dobit ostvarenu u 2017. već ju je usmjerio u zadržanu dobit. To znači da je tvrtka u dvije godine poslovanja akumulirala više od milijun kuna dobiti iz poslovanja. Ako bi se bivši premijer odlučio na povlačenje ostvarene dobiti, tj. isplatu dobiti vlasniku morao bi je umanjiti za porez. No to, prema dostupnim podacima, nije učinio već očito, kao i mnogi drugi poduzetnici, povremeno sam sebi odobrava pozajmice ili isplaćuje predujmove dobiti.

Prema poslovnom izvješću tvrtka nema značajnih potraživanja niti neplaćenih obveza, a glavninu imovine čini novac na računu.

Usporedimo li to s plaćom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja prema podacima iz svoje imovinske kartice mjesečno zarađuje 40.156,47 kuna bruto ili 24.376,20 kuna neto, vidljivo je kako Milanović kao poduzetnik ima sedam puta nižu neto plaću, odnosno 8,5 puta nižu bruto prijavljenu plaću. Povuče li i svu dosad zadržanu dobit, ako to već dijelom i nije učinio kroz pozajmice, još uvijek bi više zaradio kao predsjednik države nego kao poduzetnik, a pritom ne bi morao biti prijavljen na plaći malo iznad minimalne. Boljeg razloga za ulazak u predsjedničku utrku nema, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Nema iznenađenja, naše analize pokazale su da pad HDZ-a nije crni labud

Objavljeno

na

Objavio

Nisam siguran da sam ja jedini kojeg izborni rezultat HDZ asocira na jednu sjajnu knjigu Josepha Hellera Kvaka 22 / Catch 22 / i sjajni kataklizmički film Rolanda Emmericha Dan poslije sutra / The Day After Tomorrow.

Čini mi se da je većina članova HDZ-a upala u klopku kao i psihički bolesnici iz romana Kvaka 22, odnosno da se članovi HDZ-a osjećaju kao preživjeli iz kataklizme u filmu Dan poslije sutra.

Za mene rezultat HDZ-a nije iznenađenje, on je još dobar kakve sam imao projekcije zahvaljujući anketama jedne agencije s kojom sam svakodnevno surađivao i koja je kroz 30 dana napravila tri kruga ispitivanja stranačkih preferencija na uzorku većem od 3000 ispitanika.

Po tom ispitivanju napravio sam 4 analize u kojima sam razrađivao uzorak, te ga komparirao s rezultatima iz 2014 godine, kako u postocima tako i broju birača po županijama. Agencija je u prvom krugu prihvatila moju sugestiju da se radi ispitivanje u utvrdama HDZ, a nakon toga u nasumičnim krugovima. Te analize bile su svojevrsno upozorenje na mogući rezultat i onaj tko se bavi političkom analitikom, psihologijom i političkim marketingom trebao je prihvatiti to kao svojevrsno upozorenje.

Tri dana prije izbora napravio sam rukom na komadu papira projekciju izbornih rezultata gdje sam na osnovu rezultata ispitivanja u velikim gradovima predvidio poraz HDZ-a i osvajanje po 3 mandata, ali i disperziju ostalih mandata. Kad se pogledaju rezultati onih koji su ostali ispod crte, Plenković i HDZ mogu platiti misu jer su ostali na 4 mandata samo zahvaljujući 10 000 glasova koliko je nedostajalo da MOST i Marijana Petir osvoje mandate.

Pad podrške HDZ-u nije slučajan jer u politici nema slučajnosti i on traje od izglasavanja Istanbulske konvencije i skretanja HDZ-a iz desnog centra u centar. Više od godinu dana traje taj negativni trend pada i jasno pokazuje da u 21 stoljeću, u vrijeme interneta, društvenih mreža i portala birači više ne pamte kao zlatna ribica. U jednoj dubljoj analizi, svaki analitičar lako bi utvrdio da su HDZ spasili birači iz ruralnih sredina, mahom oni starije dobi koji se ne služe internetom i glasaju po načelu – Za Franju.

U cijeloj priči oko izbornih rezultata, najmanje su važni mandati za sudbinu Plenkovića i HDZ-a, oni od sinoć postaju irelevantni, a ključan problem postaje Kvaka 22,71. 22,71 % u osnovi je najlošiji izborni rezultat u povijesti stranke i on je ključ svih izbora koji će se ciklično događati svakih 6 mjeseci u iduću godinu, odnosno 2 godine.

Pogotovo to postaje problem nakon rezultata 4 – 4 gdje SDP i Bernardić dobivaju vjetar u leđa i vrlo brzo će okrenuti vodu na svoj mlin, odnosno SDP će početi rast, a HDZ će tonuti. Takva situacija direktno će utjecati na rezultat parlamentarnih izbora jer SDP više neće biti idealan junior partner već će HDZ postati neželjen junior partner koji Bernardiću neće trebati da bi formirao vlast.

Netko spomenu „ Crnog labuda” , eto u priču se pokušalo ugurati ekonomski uradak jednog ekonomskog filozofa, iako sam ja pristalica teorije da takvi filozofi ne postoje i da je knjiga jedan obični komercijalni bestseller.

Ako ćemo i tražiti takvog Crnog labuda onda ga moramo tražiti u Istanbulskoj konvenciji, grupi Borg, nepotizmu, klijentelizmu i korupciji. Treba ga tražiti u onih 800 000 nepismenih jer se ispostavilo da se ne znaju potpisati ali znaju zaokruživati.

Možda ga trebamo tražiti u strukturi članstva HDZ-a u kojoj vlada zakonitost Pater familias ili glasa se onako kako kaže glava obitelji, ili u kampanji bez kampanje s ciljem – manja izlaznost veći rezultat, pa kad su vidjeli da to ne prolazi pribjegavanje već viđenoj kampanji bodrenja samih sebe s izraženom panikom.

Očekivao sam umjesto gubitničkog govora u izbornoj noći krizno komuniciranje, a krizno komuniciranje je priznavanje krivnje, poraza, posipanje pepelom, stavljanje mandata na raspolaganje ili bar stavljanje na provjeru svoje podrške putem unutarstranačkih izbora. Možda očekujem previše jer zov predsjedavanja EU ipak je jači i nema cijenu, jer cijenu će platiti stranka, ali koga to briga.

Ante Rašić

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-izbora-za-ep-4-dio/

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-za-eu-izbore-3-dio/

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari