[dropcap]M[/dropcap]a napisano je more članaka, u posljednje vrijeme, o antifašizmu u Hrvatskoj i s ove i s one strane(lijevo-desno). Umorio sam se bježeći od samog sebe, tj. onoga u meni koji mi kaže: ajde, ajde i ti napiši što umiješ o antifašizmu! Ajde dobro, ali gdje početi ili o kojem antifašizmu? Evo javiše se mi se, ali navališe, sjećanja na one antifašiste koji se hvale o svom antifašizmu, tj. kako da nije bilo njih ne bi bilo ni današnje Hrvatske.
Evo prvi put stojim uz njih i kažem punim ustima: Tako je vi antifašisti; ne bi bilo ovakove Hrvatske, s umanjenenim stanovništvom, jer je poubijano pod vašom antifašističkom zvijezdom brojkom od nekoliko stotina tisuća samo u 15 dana nakon II svj. rata, ukupno više nego u 14 stoljeća od raznih zavojevača i okupatora, spaljena i opljačkana, a ponovilo se i početkom devedesetih prošlog stoljeća pod istom zvijezdom. Ali pravi antifašisti su u Hrvatskoj izgubili rat, pa i mnogi partizani kao pravi antifašisti i to od onih antifašista kojima treba dodati naziv boljševici ili staljinisti.
[dropcap]P[/dropcap]a prvi partizanski odred, možda, u Sisku i jest onaj koji je ušao u borbu ne za oslobađanje Hrvatske od fašizma nego u pomoć spašavanju Staljina, tj. dragih im Sovjeta, a u daljnim okrupljivanjem partizanskih odreda i jedinica išlo se u osvajanje nove komunističke vlasti, i sve je bilo anti tko je iti pomislio da se suprostavi novim osvajačima krvave boljsševičke vlasti, a ni za kakvu slobodnu ili samostalnu Hrvatsku, ali svakako za novu tamnicu hrvatskoga naroda, novu i komunističku Jugoslaviju. Da, nebi bilo ovakove ili današnje Hrvatske da nije bilo vas, tj. nebi bilo one FNRJ-a, a poslije SFRJ-a, nego već one 1945. bila bi slobodna i samostalna Hrvatska, u kojoj bi bilo mjesta upravo i onim antifašistima koje ste vi u tijeku rata i neposredno iza rata poubijali ili neutralizirali na svoj način a među njima ili s njihova vrha i Andriju Hebranga, koje mu se nije sviđala nametnuta komunistička tvorevina s centrom u Beogradu.
Boljševički komunisti su najveći anti-antifašistima. Pa oni što se danas hvale da nije bilo njih upravo su oni najveći anti-antifašistima; dodajem da je fašizam tek sjena crvenog antifašizma (boljševički antifašizam), tih nekažnjenih, među njima s nikim usporedivim zločincima, a sada u „proslavi njihovog dana antifašizma“ odlikovanih od samog državnog vrha. Kakvog li svjetskog čuda pred ulaz jedne države u zajednicu europskih naroda, koja veliča crveni antifašizam.
Zapravo, čudne li nam EU, koja preko svojih rezolucija želi zbrisati sve totaltarizme, a posebno one crvene!?
Nikola Bašić, Vis/hrsvijet