Čudo prirode – jezero Sevan (ili Gegamsko more) je jedan od najljepših kutaka svijeta. Voda je u njem čista i prozirna i prema predaji iz ovoga jezera vodu su pili i sami bogovi. Gledajući dugo u jezero katkada se gubi osjećaj orijentacije, gdje je nebo, a gdje jezero. Književnik je Maksim Gorki smatrao je Sevan komadićem plavoga neba koji je pao na zemlju.
Jezero Sevan je najveće slatkovodno jezero Armenije s nadmorskom visinom 1900 metara i jedno od najviših jezera na svijetu nakon Titikake u Južnoj Americi. Površina mu je 1200 četvornih kilometara, najveća je dubina 90 metra. Prosječna je temperatura vode ljeti 18 – 23 0C, a zimi jezero je djelomice pokriveno ledom. U ovom jezeru ima nekoliko vrsta riba: išhan i geharkuni (vrste sevanske pastrve), babuška, sig i dr.
Prema jednoj inačici, naziv Sevan potječe iz urartske riječi suinija ili copnija što znači ‘jezero’ ili ‘ spremnik vode’.
Samostan Sevanavank
U sjeverozapadnom dijelu jezera, na poluotoku Sevan, nalazi se samostan Sevanavank.Ovdje je prema predaji bio poganski hram koji je srušio 305. god. sv. Grgur Prosvjetitelj i umjesto njega podigao je drveni križ kao simbol pobjede kršćanstva. Koncem 7. st. na ondanji tada još otok dolazi nekoliko redovnika koji tu grade isprva ćelije i kapelicu, a zatim i tri crkve. Samostan je utemeljila 874. god. kći kralja Ašota Bagratunija, žena sjunikskoga kneza Vsaka – kneginja Mariam.U samostanu su tri crkve: crkva svetih Apostola, crkava sv. Bogorodice i sv. Uzašašća. Godine 924. tu se je odigrala Sevanska bitka s Arapima pod zapovjedništvom kralja Ašota. U toj bitci osim armenskih postrojba sudjelovali su i samostanski redovnici. Za svoju ustrajnost i nepokolebljivost Ašot je dobio nadimak Željezni. Arapski kalif prisiljen je bio priznati Ašota Željeznoga gospodarom Armenije.
U samostanu postoji sjemenište koje nije uvijek otvoreno za javnost. U dvorištu sjemeništa podignut je spomenik njegovu osnivaču katolikosu Vazgenu I. U južnom dijelu sjemeništa sačuvani su ostatci utvrde iz 10. – 11. st.
Artur Bagdasarov/HKV