BiH 30 godina od Daytona: Bez pompe ali uz spoznaju o vrijednosti mira
BiH 30 godina od Daytona obilježava bez pompe, ali uz jasnu spoznaju o vrijednosti mira. Tridesetu obljetnicu parafiranja Daytonskog sporazuma, kojim je 21. studenoga 1995. okončan rat u BiH, zemlja je u petak dočekala uglavnom ravnodušno. U Federaciji BiH bio je to običan radni dan, dok je u Republici Srpskoj proglašen neradni.
Obljetnici je prethodilo nekoliko konferencija na kojima su stručnjaci iz akademskog kruga govorili o prednostima i nedostacima Daytonskog sporazuma. Ponovili su dobro poznate teze o njegovoj nesavršenosti, ali i potrebi da se sačuva kao temelj mira te eventualno prilagodi potrebama demokratskog razvoja.
Politička kriza i sigurnosne napetosti
Koliko je podsjećanje na 21. studenoga 1995. danas bitno u BiH, pokazale su i naslovnice dnevnih listova. „Dnevni avaz“ Dayton nije ni spomenuo, dok su „Nezavisne novine“ iz Banje Luke istaknule naslov: „U miru ima nade da se stvari poprave“.
Država je 30. obljetnicu dočekala u najgoroj političkoj krizi od rata. Bivši čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik pojačao je secesionističke prijetnje i zaoštrio sukob s međunarodnom zajednicom. Zbog toga je osuđen na godinu zatvora i ostao bez mandata predsjednika Republike Srpske.
Napetosti traju i u hrvatsko-bošnjačkim odnosima zbog neriješenih pitanja izbornog zakona, dok je napredak prema Europskoj uniji praktički zaustavljen.
Veterani podsjećaju na važnost mira
Za one koji su rat proveli u rovovima, sve političke krize ipak su manje važne od činjenice da više ne moraju držati pušku u ruci. Mnogi od njih ističu da je mir najveća vrijednost koju zemlja ima.
„Tog dana smo slavili kao da smo svi pobijedili“, prisjeća se Mirko Zečević Tadić, bivši pripadnik 108. brigade HVO-a iz Brčkog, teško ranjen 1995. godine. On danas, zajedno s bivšim pripadnicima drugih vojski, aktivno promiče pomirenje i oprost te sudjeluje u projektima izgradnje mira.
Zečević Tadić kaže da ga boli stanje u BiH, ali ističe da se mir ne smije uzimati zdravo za gotovo. „Svi smo izgubili u ratu i moramo malim koracima ići prema pravom miru“, poručuje.
Nekadašnji protivnici za istim stolom
U ratu se mogao suočiti s Đokom Pupčevićem iz okolice Bosanskog Šamca, pripadnikom vojske bosanskih Srba teško ranjenim 1992. godine. Danas zajedno sjede za istim stolom i promiču pomirenje.
Pupčević se prisjetio kako je 21. studenoga 1995., kada je čuo vijest o Daytonu, s prijateljima nazdravio miru. „Slavili smo jer je rat konačno prestao, ali nismo očekivali da ćemo mi borci završiti na margini društva“, kaže. Dodaje da je položaj bivših pripadnika HVO-a ipak bolji jer o njima skrbi Hrvatska, dok su ostali „spali na socijalu“.
Rat je stao, ali je ostao u ljudima
Adnan Hasanbegović iz Sarajeva u Armiju BiH prijavio se sa samo 18 godina. Ratovao je na obroncima Trebevića. Ne sjeća se gdje je bio kada je potpisan Dayton, ali pamti nadu da će rat konačno stati. Bio je presretan kada je objavljena vijest, iako je ostao oprezan jer su raniji sporazumi propali.
„To je bila velika stvar. Kako god danas izgledao kompromis, bilo je iznimno važno da je rat zaustavljen“, kaže Hasanbegović. Kao najveći problem vidi to što je rat naglo prekinut, ali nije nestao iz glava mnogih ljudi.
„Ostali smo zavađeni“, upozorava, naglašavajući da je to opasno u državama s izmiješanim stanovništvom, poput BiH. Zbog toga se trudi razgovarati s nekadašnjim protivnicima i razumjeti njihove perspektive.
Veterani kao pokretači pomirenja
Proces dijaloga pokrenut je nakon 2001. godine, kada su se ratni veterani – nekadašnji neprijatelji – počeli sastajati i zajedno posjećivati spomen-obilježja svim stradalima u ratovima devedesetih. Prvi sastanak morali su održati u Mađarskoj jer ih u regiji nitko nije želio vidjeti zajedno.
(Hina/Kamenjar)