Pratite nas

Religija i Vjera

Bijela nedjelja – Mali Uskrs – Blagdan Božanskog Milosrđa

Objavljeno

na

Danas, osmi dan po Uskrsu, svetkujemo Mali Uskrs ili Bijelu nedjelju. U mnogim župama organizira se prva sveta pričest.

Zove se Bijela nedjelja po bijelim haljinama u koje su se odrasli novokrštenici oblačili kod uskrsnog bdjenja na dan svog krštenja i nosili ih tijekom cijelog tjedna, da bi ih u nedjelju nakon Uskrsa, odlagali. Tako i danas djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu.

Bijela nedjelja ima još i pučko ime: Mladi Uskrs ili Mali Uskrs. Bijela nedjelja ujedno je i blagdan Božanskog Milosrđa.

Na svetim se misama svake godine na Mali Uskrs čita jedno od najljepših evanđelja koje govori o Uskrsu. To je odlomak iz Ivanova evanđelja u kojem se govori o ukazanju uskrsloga Krista apostolima prvi i osmi dan. Prvi dan s njima nije bio apostol Toma, a osmi dan bijaše. Isusovi učenici su ostali razočarani, tužni i u strahu nakon Isusova mučenja, muke, razapinjanja na križ i ukopa. Izgubili su nadu, smisao i životne orijentire. Nakon svih tih događaja okupili su se u jednu prostoriju i zatvorili se kako ih ne bi pronašli oni koji su pogubili Isusa. Dok su tako u zatvorenoj prostoriji sjedili i čekali, a ne znajući što čekaju, dođe Isus i stane među njih. Možemo pretpostaviti koliki je nastao strah u već strahom ispunjenoj prostoriji s preplašenim apostolima. Isus ih pozdravlja pozdravom koji im je u tom trenutku možda najpotrebniji: “Mir vama”. I odmah pokazuje svojim učenicima probodeni bok te ruke kao znak i potvrdu kako je uistinu On onaj koji je mučen, razapet i pokopan.

Učenici se, vidjevši njegove probodene ruke i bok, obradovaše. To su im bili sigurni znakovi kako se ne varaju. Uskrsli Isus želi ih još više učvrstiti u miru, zato ih ponovno pozdravi:

“Mir vama”. Ali sada doda još jednu novu misao, važnu poruku i zadatak, misiju, za njih: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas!”. Isus je znao da oni u sebi nemaju snage za tako veliku zadaću, znao je da su obični i slabi ljudi. Zato im reče: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Evanđelist Ivan ne navodi zašto Toma Blizanac nije bio s njima u toj prostoriji, nego nas samo izvješćuje kako nije bio među učenicima taj prvi dan. Kad im se pridružio, oni su mu puni radosti brzo priopćili: “Vidjeli smo Gospodina!” Međutim, Toma ne prihvaća njihove tvrdnje. Učinilo mu se nemogućim, jer zna da je Isus razapet, proboden kopljem, umro na križu, skinut mrtav s križa i pokopan, zato reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati”. Izvješćuje evanđelist Ivan kako je osmi dan s učenicima u toj istoj prostoriji bio i Toma. Navodi kako su bili zatvoreni, ali ništa ne kaže o strahu. Isus dođe i taj osmi dan. Ponovno stade među učenike i pozdravi ih njima već znanim pozdravom: “Mir vama!” Posebnim riječima obrati se učeniku Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Toma nije ostao ravnodušan. Ispovijedi snažno: “Gospodin moj i Bog moj!” Isus mu reče nama danas svima dobro znanu rečenicu: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”

Nažalost, među nama je ostala izrekao kako je “Toma sumnjivac”, ali treba ostati i misao kako je postao “čvrsti vjernik”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo

Objavljeno

na

Objavio

Fb stranica - Tomislav Ivančić

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo. Na djeci se vidi jesmo li dobri i jesmo li dostojni biti ljudi. Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo život. Djeca su krik za slobodom, mirom i zaštićenošću. Djeca su nenaoružana, ona se ne znaju boriti, djeca nikome ne čine zlo, ona samo čeznu da ih se voli.

Djeca mole za komadić života, za jedan poljubac, topli pogled i riječ utjehe i hrabrosti. Djeca traže od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetić, lijepu riječ i priču. Djeca nas trebaju. Kako odgovaramo djeci, takvi smo. Kako volimo djecu, takvi smo mi. Kako se divimo djeci, takvi smo.

Kad smo prestali voljeti i željeti djecu, kad nam nije bilo drago da se ona rađaju, kad nismo imali vremena za djecu i kad su nam stvari postale važnije, tad je sam Bog postao čovjekom i javlja se kao dijete među nama. Ne znaš u kojem djetetu ćeš ga prepoznati, i u kojem će te djetetu on spasiti.

Tko voli djecu, taj ima nepokvareno srce. Djeca su među nama da bi nas odvela u nebo.

(Oaze života)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari