PETI DAN: Joker ili što je pošlo krivo ?

Tema emisije Peti dan bila je zlo i kriminalistički film Joker koji puni svjetske kino dvorane. Gosti komentatori bili su Marijana Bijelić, Petar Tomev Mitrikeski, Nino Raspudić.

Film Joker

Bijelić navodi da je “film zanimljiv. Joker predstavlja čovjeka sa društvenog dna. Zanimljiv je moment prijelaza iz jednog lika koji podnosi patnju prelazi u sadističko iživljavanje nad onima koju su mu nanijeli zlo.”

Raspudić: Anarhističko stanje društva

Raspudić smatra da “film neće potaknuti nasilje. Vizualno je dobro napravljen, radi se o mješavini žanrova.”

Navodi da su Jokera potaknule “traume iz djetinjstva, on živi na margini promatra svijet u moralnom raspadanju i u stanju psihičke bolesti počinje se osvećivati i uzimati pravdu u svoje ruke. Dobro je prikazan element nasilja i spirale zla te se pretvara u anarhističko stanje društva. Glavni junak ima poremećaj napada smijeha i pokazuje koliko je nemotiviran smijeh jeziv.”

Nadalje navodi da mršavost lika, jer je glavni glumac zbog potreba filma smršavio 20 kilograma, “postaje njegova snaga”.

“Film otvara temu – otkud zlo?”, naglašava Raspudić.

Mitrikekski također preporučuje film. Međutim preporuča film odraslim osobama.

“Film ne opravdava zlo, već se osvrće na zlo ako fenomen. On je produkt samog zla.”, kaže Mitrikeski.

Zašto se čovjek udaljio od dobrog?

Mitrikeski temu o zlu otvara s pitanjem: “Što je uopće zlo?”

Kao definiciju zla Mitrikeski navodi citat Tome Akvinskog: “Zlo je nedostatak dobra”.

Mitrikeski nadalje navodi primjer Miloševića. “Bio je zločinac, no je li bio zao? Navukao se na zlo potaknut idejom o Velikoj Srbiji. Falila mu je mudrost. Da smo dovoljni mudri, okrenuli bi se od osvete. Tada smo izloženi mogućnosti da nas zlo napadne.”

Raspudić: Čovjek je krhak, sklon kušnjama i opasnostima

Raspudić govori o opravdavanju nacističkih zločinaca.

“Najlakše opravdanje bilo bi da su to monstrumi, a ne korisni članovi zajednice. Možda je bio konformistička kukavica koja se nije suprotstavljala ideologiji. Tako bi možda i Milošević bio bankar, no to ne možemo znati.”

“Netko tko nema empatiju, najvažniji je osobni interes. Primjer je silovanje. U sebičnoj hijerarhiji vrijednosti, zadovoljenje spolnog nagona je ispred posljedica što će oskvrnuti nečije dostojanstvo i izvršiti nasilje.”

Zbog toga postoje zajednice i zakoni. “Zlo dolazi iz slobode”, naglašava Raspudić.

“Velika nevolja počinje sa prosvjetiteljstvom. To je u temelju lijevo liberalne misli, da je u temelju čovjek dobar, a da je kriva okolina, zajednica i dr. No to baš nije tako. Čovjek je slab, krhak, sklon kušnjama i opasnostima. Upravo zato postoje države, zakoni, propisi, pravila, kulturu, tradiciju i sve ono što nas usmjerava i educira.”, pojašnjava Raspudić.

Bijelić: Strana mi je ideja straha od Boga

Bijelić je nasuprot pojmu zla stavila ljubav.

“Strana mi je ideja straha od Boga. Empatija, ljubav i solidarnost su bitni pojmovi. Osim psihopata, svi imamo potencijal za empatiju.”

Za Bijelić kultura nije nužno neophodna za razvoj empatije.

“Slažem se s marksističkom idejom da su dominante ideje u kulturi uvijek bile ideje vladajuće klase.”

“Iz slijepe poslušnosti vjere u dominantnu ideologiju i autoritetu događaju se sistemska nasilja. Tako je i nacizam funkcionirao.”, navodi Bijelić.

Raspudić je replicirao na izlaganje Marijane Bijelić:

“Po čemu je Shakespeare rezultat vladajuće klase? Bilo je režimskih umjetnika, no dio je ostao i izvan tog vremena. Vrijeme destilira klasike. Klasik je nešto što nadrasta svoje vrijeme”.

Izvor: narod.hr