Pratite nas

Religija i Vjera

Biskup Košić i Marijini legionari svjedočili na Mladifestu u Međugorju

Objavljeno

na

U petak, 2. kolovoza na 30 .Mladifestu u Međugorju tijekom popodnevnog programa svjedočanstvo je dala zajednica Marijine legije iz Petrinje zajedno sa Sisačkim biskupom Vladom Košićem.

Tema svjedočanstva bio je 1. Mladifest Hrvatska koji je održan u Sisačkoj biskupiji od 21.- 23. lipnja 2019. godine.

Međugorski župnik fra Marinko Šakota je najavio svjedočanstvo. Prvo je pozvao b. Vladu Sučeca predsjednika Komicija Gospa Snježna Petrinja koji je govorio o tome kako mu je došla ideja za organizacijom Mladifesta u Hrvatskoj po uzoru na onaj u Međugorju.

Brat Vlado je ukratko predstavio Marijinu legiju, njezin postanak, djelovanje u Hrvatskoj te nastavio:„Kad vas gledam ne mogu ne reći kakva me radost obuzima i kakva se meni radost dogodila kada sam čitao jednog velikog pisca Pascala kad je rekao: ‘Radost, radost, izvjesnost, osjećanje, mir.’ Radost je velika u mome srcu. Kaže jedan pisac, kad su Adam i Eva prestali razmatrati da se dogodio grijeh. Kako ne razmatrati ovaj događaj koji traje već skoro četrdeset godina? I trideset je godina Mladifesta, a prva godina Mladifesta u Hrvatskoj. Jednog dana kada sam bio na sv. misi, bio sam mlad kao i vi, bilo mi je neizdrživo teško. I onda sam na toj misi čuo uvodnu pjesmu. ‘Dajmo hvalu Gospodu.’ I to me umirilo. Kako danas ne dati hvalu Majci Božjoj koja je s nama 38 godina, kako ne dati hvalu Bogu što je to dopustio? Kako ne dati hvalu Bogu što je nas izabrao da održimo taj Mladifest?“

U nastavku je b. Vlado ispričao kako je došlo do realizacije početne ideje o Mladifestu u Hrvatskoj. Kada se krenulo u realizaciju početne ideje, prvi razgovor je bio s međugorskim župnikom fra Marinkom Šakotom, kaže b. Vlado te dodaje:

„Usred razgovora je fra Šakota počeo razmatrati. ‘Što to Gospa hoće preko tog Mladifesta? Sigurno je da hoće obnovu svijeta.’ I to nas je nekako učvrstilo u tome da u to idemo. Usudili smo se u to upustiti, blagoslov je bio od biskupa, i to je to. Vidite, možda ovdje, a sigurno je da da, Gospa želi preko nekog od vas iz Italije, Rumunjske, Njemačke, možda s drugih kontinenata, možda ima netko, a ima sigurno, od koga Gospa želi da pokrene taj Mladifest.

Nama se to dogodilo na prošlom Mladifestu, prekrasno je bilo kao i sada. Ovdje dolazim već 24 godine i svaki put mi je sve bolje. Najljepših tjedan dana u životu mi je ovdje.

Nakon tog prvog jutarnjeg programa prošle godine sjeo sam u jedan u kafić i pomislio, kako bi to bilo lijepo, kako bi bilo dobro da to ima u našoj Domovini. I kasnije otvorim novine i pročitam da se Mladifest već održava u drugim zemljama. Nisam mogao doći sebi. Obratio sam se župniku Marijanu.

„Marijane, mogli bi napraviti Mladifest.“

„Ma daj, kako to?“, kaže on. I tu je stalo.

Sljedeći dan su na Mladifestu bila svjedočanstva mladih iz Francuske, o njihovom Mladifestu. I to je to. Samo smo se pogledali Marijan i ja, znali smo, to je to.

„Bogu hvala što smo uspjeli, a ovim putem zahvaljujem svima koji su nam pomogli da se Mladifest održi.“ , poručio je b. Vlado.

Potom je govorio župnik župe sv.Franjo Ksaverski iz Viduševca velečasni Marijan Štingl, domaćin prvog Mladifesta u Hrvatskoj. Prvo je progovorio o tome kako je njegov svećenički poziv plod Međugorja te pozvao druge mlade da ostvare Mladifest u zemljama iz kojih dolaze.

Ponovio je svoje početne sumnje u pokretanje Mladifesta u Hrvatskoj kada je čuo prijedlog b. Vlade. No, kada je međugorski župnik dao svoju potporu riječima:

„Ne brinite se za to je potrebno samo malo ljubavi.“, osjećao se ohrabrenim za taj pothvat.

“Dragi mladi, Gospa želi da budemo njezini apostoli, upravo možda preko Mladifesta kojeg će te možda i vi na naš poticaj već iduće godine započeti. Mi smo kroz tri dana tog susreta imali brojna svjedočanstva. Drago nam je da je s nama bio naš biskup i da je festival otvorio upravo fra Marinko koji je u našu župu došao s grupom mladih. Imali smo snažna svjedočanstva, kateheze i scenski prikaz Isusove muke, smrti i uskrsnuća koju ovi naši mladi u korizmi izvode u našim župama. Kao što je fra Marinko rekao, dragi mladi, potrebno je samo malo ljubavi. Otvorite se toj ljubavi koju nam Gospa ovdje daruje i da čujemo već iduće godine da je netko od vas u vašim zemljama pokrenuo još jedan festival mladih u svojoj zemlji.“

Na kraju je govorio Sisački biskup Vlado Košić. Inače, u Sisačkoj biskupiji je upravo ovogodišnjim hodočašćem 300-injak mladih na Mladifest u Međugorje okončana Godina mladih Sisačke biskupije proglašenja u kolovozu 2018.godine tijekom biskupijskog hodočašća u Mariju Bistricu.

Na početku se biskup zahvalio zajednici Marijine legije na organizaciji 1.Mladifesta Hrvatska te predsjedniku Komicija Gospa Snježna Petrinja b. Vladi Sučecu. Rekao je da je u Međugorju danas ponosan na Marijine legionare, na mlade i na svećenike Sisačke biskupije. Mlade je iz biskupije u Mladifest vodio vlč. Ivan Grbešić.

„Želim reći da sam ponosan kao biskup katoličke crkve na vas mlade koji ovdje dolazite po ovoj vrućini, koji ste sabrani, spremni na meditaciju, molitvu, pjesmu, ples i time izražavate svoju vjeru i svoje traženje. Potresna su svjedočanstva koja se ovdje čuju, kako mladi ljudi traže Boga. Nemojte odustati od tog traženja, budite vedri, budite uvijek sposobni gledati preko problema. Kada se dogode neke teškoće, one nisu za to da nas zadrže, da nas unište. One nam mogu pomoći. Moramo se u molitvi pouzdati u Boga i on će nam dati snage da ih nadvladamo. Evo čuli smo kako je nadbiskup Karvaljo rekao kako je papa izjavio kako mnogi kršćani izgledaju kao da su na sprovodu. Ja sam mons. Hoseru rekao da ovi ovdje ne izgledaju tako. Ovi naši pjevačice i pjevači u međunarodnom zboru iz 25 zemalja s mojim siščanima, to su veseli ljudi. Mi smo na Mladifestu u Hrvatskoj imali temu „Pustite dječicu k meni.“

Drago mi je da tu ima puno male djece. Vidite, ovi mali tu šeću, neke nose njihove mame, čuvaju. To je naša budućnost. Vjerujmo u budućnost, vjerujmo dragi mladi da je pred nama nešto lijepo i veliko, da nam je Bog stvarno darovao svoju ljubav i milosrđe i da nas vodi putem koji nam pokazuje Blažena Djevica Marija, naš Blaženi Alojzije Stepinac i toliki sveci. Vjerujmo u to i ostanimo uvijek optimisti. Naš blaženi Alojzije je rekao da kršćanstvo i pesimizam ne mogu ići zajedno. Ako smo kršćani, onda uvijek moramo biti optimisti. Evo, ja u vas vjerujem, vama se radujem, zahvaljujem vam na vašem sudjelovanju. Ponosan sam na sve vas dragi mladi kršćani iz koje god zemlje došli, iz osamdeset zemalja, koji ste prisutni na ovom festivalu mladih. Ponosan sam dakako i na svoje siščane, na svoje Hrvate, na naš prvi festival mladih koji je bio u Viduševcu i na ovaj trideseti festival. Neka vas Bog dalje vodi i Blažena Djevica Marija i svi sveci štite. Živjeli!“

Tijekom svjedočanstva Zbor mladih Marijine legije i band Kraljica od Sabe izveo je pjesmu „Vodi nas Majko na prave izvore“ koja je bila himna 1.Mladifesta Hrvatska.

Tekst: Marin Fran/Sisačka Biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Ljubljena Crkvo, tko mi te pljuje i ruši?

Objavljeno

na

Objavio

Neki ne dovoljno trezveni vjernici, a vjerojatno iz dobrih namjera, upali su u medijski žrvanj populizma, slatkih govora, plitkih promišljanja, nekompetentnih zaključaka i nameću se kao ne prokušani proroci!

Neki čak idu toliko daleko da i Dogme – temeljni nauk Učiteljstva Katoličke crkve stavljaju pod upitnik. Svoja subjektivna promišljanja, koja kao temelje na Božjoj riječi, pri tome i sami zaboravljaju da su i kanonske knjige od Crkve proglašene i prihvaćene Bogom nadahnutima, žele drugima podvaliti kao istine.

Koja oholost u ime blagoslovljenoga Boga Izraelova! Dok su mnogi sveci, a među njima i Ivan Zlatousti, svoje nastupe pripremali u pustinji i osami, čovjek današnjice ne želi pustinju nego odmah želi na scenu, pred kameru u javnost.

Valjalo bi promisliti koji je smisao napadati Crkvu i zaboraviti da se ona ne popravlja klevetom, nego, da se popravlja po modelu Svetoga Franje – ljubeći je, poštujući je, trpeći za nju.

Poslušajte o tome izgovorenu propovijed fra Marija Knezovića u Međugorju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Mons Palić: Ljubav prema domovini nisu parole i nečasna djela

Objavljeno

na

Objavio

U povodu Dana hrvatskih mučenika, hvarski biskup Petar Palić rekao je u subotu na Udbini kako ljubav prema domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem nego dobrohotnost prema svakome te da se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda.

“U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema crkvi, svojoj domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493., želimo zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu”, rekao je biskup Palić u homiliji.

Poručio je i kako se ljubav prema domovini ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju vlastite domovine ruglu radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Istaknuo je kako treba učiti od svih mučenika kojih se danas spominjemo – da je mjera ljubavi prema domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

“Vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni, vjerom u Krista pobjednika nad grijehom i smrću možemo pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio. Slaveći danas blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ, dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada”, rekao je Palić u propovjedi.

Biskup u miru Mile Bogović uputio je apel državnim i crkvenim vlastima za realizacijom ideje Svehrvatskog groba i podsjetio da je još početkom izgradnje Crkve hrvatskih mučenika bilo najavljeno da će se ondje nalaziti Svehrvatski grob ili groblje.

“Naš narod treba mjesto gdje će za svoje poginule zapaliti svijeću i pomoliti se, a Krbavsko polje zajedno s Crkvom hrvatskih mučenika može biti središnje mjesto nacionalnog štovanja žrtava”, istaknuo je mons. Bogović. (Hina)

Homilija hvarskog biskupa Petra Palića prigodom Dana hrvatskih mučenika u Udbini u subotu 14. rujna.

1. Slavimo Dan hrvatskih mučenika. U svoje misli i molitve u ovom euharistijskom slavlju unosimo sve one koji su svoj život darovali iz ljubavi prema Bogu, prema Crkvi, svojoj Domovini, svome narodu. Ovdje u blizini Krbavskoga polja, spominjući se velikoga stradanja 9. rujna 1493. godine, želimo ovom euharistijom zahvaliti za sve one, iz davne i nedavne prošlosti, koji su žrtvom svoga života platili danak za slobodu, za taj dar, kako pjesnik reče, „u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô“ (Ivan Gundulić). S pravom su stari Dubrovčani trajno podsjećali sebe i druge da se „sloboda ne prodaje ni za svo blago svijeta“, a brani se, ako treba, i vlastitom krvlju. A ono „što se krvlju brani, ne pušta se lako“.

Ovo mjesto na kojemu stojimo i ovu nekrvnu žrtvu Kristovu slavimo, mjesto je i svojevrsnoga ispita naše narodne savjesti. Događaji iz prošlosti ne smiju nas voditi u robovanje sjećanjima ili življenju na krilima stare slave. Sjećanje mora postati novi poticaj za hrabro suočavanje s izazovima današnjice, a tolike žrtve našega Hrvatskoga naroda iz prošlosti, one daleke i ove bliske, izvor snage za nove odgovornosti i za hod u budućnost.

Spremnost mnogih kroz našu povijest dati život za svoju Domovinu svjedoči nam o ispravnom i jedinom mjerilu ljubavi prema domovini.

Ljubav prema Domovini se ne mjeri ispraznim parolama i nečasnim djelima, koja ostavljaju negativnu sjenu na tkivu naroda. Ljubav prema Domovini se, također, ne odražava u optužbama i konstantnom izvrgavanju ruglu vlastitu Domovinu i ljude u njoj radi stjecanja političkih poena, nego u odgovornim riječima i preispitivanju vlastitoga doprinosa njezinom svekolikom napretku.

Ljubav prema Domovini ne znači mržnju i netrpeljivost prema drugom i drukčijem, nego dobrohotnost prema svakom čovjeku. Od svih onih koji su dali svoj život, a danas ih se spominjemo, učimo da je mjera ljubavi prema Domovini proporcionalna odgovornosti u poštivanju zakona, u čuvanju njezinih prirodnih ljepota, odgovornosti za njezin napredak i odgovornosti za dostojanstven život svakog stanovnika naše Domovine.

2. Povijest spasenja nam svjedoči da Bog govori čovjeku i radi čovjeka. U današnjoj smo Božjoj Riječi čuli odlomak iz knjige Brojeva i o iskustvu kušnje nade Izabranoga naroda. Na ovome Krbavskom polju, po kojemu je kroz povijest smrt hrabro koračala, i danas, nažalost, još uvijek čujemo odjeke tih koraka. Nisu to koraci vojnika i konjskih kopita, fijuci granata i zvukovi tenkova.

Tužno se osjećamo nad napuštenošću ovoga područja, koje nalikuje suhoći pustinje, zbog blijedih tragova života uzrokovanih „bijelom kugom“, iseljavanjem, zatvorenošću životu.

Dopustimo da nam svjetlo Božje Riječi i iskustvo Izabranoga naroda obasja um i srce i daruje nam potrebnu otvorenost u prihvaćanju vlastitoga obraćenja. Izabrani narod na putu kroz pustinju prema Obećanoj zemlji postaje nestrpljiv i biva izložen i kušnji govora protiv Boga, koji ga vodi u slobodu. Nestrpljivost je kadra toliko zamračiti pogled, da se kuća ropstva i smrti, poput fatamorgane, pretvori u zemlju kojom teče med i mlijeko.

Kad izvor vjere presuši, kad vjera više nije čvrsta kao kuća, onda postajemo nalik nesigurnom šatoru u pustinji. A u pustinji, gdje se na svakom koraku osjeća praznina, manje smo zaštićeni, a više izloženi vjetru i vremenskim neprilikama. Ponekad i mi kršćani današnjice nalikujemo nomadima, koji lutaju naokolo, poput stranaca u vlastitoj vjeri. Odustati, predati se jest jedno rješenje.

Međutim, odustati od hoda naprijed, prema cilju isto je kao i otrov zmije ljutice koji prodire u tijelo i paralizira sve. U povijesti hoda kroz pustinju, kroz iskustvo osamljenosti mnogi podliježu ovom otrovu zmija. Za one koji su to sposobni uočiti, ugriz postaje opomenom da se i nama to može dogoditi i da njihova sudbina može postati i našom sudbinom.

Zmije otrovnice, s kojima su se morali suočiti Izraelci, pripadaju pustinji, a pustinju oko sebe stvaramo sami. Zmije otrovnice danas oko nas nisu izmišljene, nego imaju drugo ime i drukčiji ugriz, a našle su svoje prirodno stanište u svijetu koji smo sami stvorili. Svijet u kojemu živimo ima vlastite zakonitosti; samodostatan je i Boga stavlja negdje u sjenu.

Potrebni smo obraćenja od egocentričnosti, odnosno kako kaže papa Franjo potrebno nam je ozdravljenje od bolesti autoreferencijalnosti. Draga braćo i sestre, bez obraćenja zmije će i dalje ostati. Zapravo, i unatoč obraćenju zmije ostaju. Primamljiva ponuda zmijina daha, izbačene iz raja, nama ljudima da budemo kao bogovi ostaje i danas. Ali, oni koji su osjetili ugriz, po obraćenju imaju mogućnost ozdravljenja.

Rješenje i spasenje koje Bog po Mojsiju daje Izraelcima nije nestanak zmija. Mojsije mora napraviti zmiju i staviti je na stup, u koji svaki onaj koji strada mora pogledati, ako želi ozdraviti. Ne spašava zmija na stupu, nego Onaj koji ju je učinio znakom pomoći. U trenutcima krize i izazova postoje uvijek dvije mogućnosti: možemo pobjeći i zatvoriti oči pred stvarnošću ili možemo stati, pogledati u oči onome što nas pritišće i onome što nas muči i tražiti rješenje. Ugriz zmije i otrov utučenosti mogu se prevladati jedino suočavanjem s onim što nas truje.

Ljute zmije prošlosti i danas, odnosno ugrizi bolesti i ugrizi kulture koja postaje nalik na pustinju, trebaju ozdravljenje. Ozdraviti možemo jedino ako svoj pogled usmjerimo na križ i Uskrsloga Krista. Mi bismo htjeli biti kao Bog vlastitom snagom, međutim sličnost Bogu biva nam nezasluženo darovana samo po križu i uskrsnuću Isusa Krista. Tako izgleda Božji lijek.

3. Starozavjetni događaj je slika i uvod u ono što će se dogoditi po Isusu Kristu. U svakom euharistijskom slavlju koje kao zajednica slavimo s vjerom u Uskrsloga Krista mi uranjamo u patnju i smrt Isusovu, da bismo živjeli. Isus je pobijedio smrt prihvaćajući ju. Pobijedio je smrt smrću, oduzeo joj je moć i po smrti prešao u život.

Danas slavimo blagdan Uzvišenja Svetoga Križa. Za nas kršćane se u simbolu Kristova križa sažimlju sve teškoće ljudskoga života. Unatoč promijenjenim okolnostima, medicinskoga i socijalnoga napretka, ljudski život još uvijek nalikuje na „dolinu suza“. Međutim, tko pogleda Krista raspetog na križu, u Kristovoj pobjedi nad patnjom i smrću nalazi utjehu. Ako životni križ nosimo s Isusom i imamo udjela u njegovoj muci, tada nam ono što uništava i sužava život, otrov utučenosti i beznađa, ne može naštetiti.

Čudesan je to način ozdravljenja. Gledajući ono što me muči, čega se bojim, ozdravljam. Slaveći današnji blagdan i spominjući se svih onih koji su dali svoje živote „za krst časni i slobodu zlatnu“, razumijemo da je u znaku križa život. Križ je, matematički govoreći, znak plusa nad našim životom. Križ je znak života. I svaki onaj koji svoj pogled usmjeri na Gospodina Isusa uzdignuta na križu, gleda zapravo u život.

U evanđelju koje smo čuli, Isus kaže u noćnom razgovoru s Nikodemom: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.“ Ponovnim gledanjem, vjerom u Raspetoga imat ćemo život vječni.

Međutim, mi ne ostajemo samo na pogledu. Mi blagujemo. Blagujemo tijelo Kristovo, Pobjednika nad grijehom i smrću da bismo i sami mogli pobjeđivati grijeh, svoje zle sklonosti i tako postati novi ljudi, na sliku Onoga koji nas je spasio i otkupio.

Slaveći danas blagdan Uzvišenja svetoga križa i Dan hrvatskih mučenika pozvani smo stvarnost promatrati kroz križ i sami stati pod križ. Bolje rečeno: dopustiti da nas zakloni sjena Kristova križa i ispovjediti: U križu je spasenje, u križu je život, u križu je nada. Amen.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari