Danas slavimo Presveto Srce Isusovo, jedan od najljepših katoličkih blagdana. To je stoga je Pobožnost prema Presvetome Srcu predstavlja veliki povijesni izražaj pobožnosti Crkve prema Isusu Kristu, svome Zaručniku i Gospodinu. Ona zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasenjskome djelu.
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi, uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi.
Povijest štovanja Presvetog Srca Isusova
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sveti Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj.
Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, svetoj Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek je 1765. g. papa Klement XIII. dopustio slaviti blagdan Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova.
Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sveta Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.
Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe.
Viđenja sveta Marije Margarete Alacoque
Sveta Margareta Marija Alacoque imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove “veliko ukazanje”, a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus joj daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: ” Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima.“
Na svršetku poruke Isus obećava nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: ” Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju.”
Pape o Srcu Isusovu
„Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost.“ ( Leon XIII.)
„To je sinteza cijeloga kršćanstva.“ (Pio XI.)
„Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere.“ (Pio XII)
„Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme.“ (Pavao VI)
„U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere.“ (Ivan Pavao II)