Danas je blagdan Prikazanja Gospodinova, SvijeÄnica ili Kalandora, a slavi se 40 dana nakon BožiÄa. U povodu danaÅ”njega blagdana u svim se crkvama Duvanjskoga dekanata slave svete mise i blagoslivljaju svijeÄe.
SvijeÄnica je spomendan na dogaÄj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvoroÄenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanÄelist, zatekao starac Å imun, koji je uzeo Dijete u naruÄje i u nadahnuÄu, prepoznao u njemu buduÄega Mesiju. Pri tome je Å imun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno āSvjetlost za rasvjetljenje narodaā. Otuda blagdanu puÄko ime SvijeÄnica ili Kalandora. Å imun je Mariji ujedno prorekao da Äe joj āmaÄ boli probosti duÅ”uā.
SpominjuÄi se toga dogaÄaja, vjernici danas u crkvu donose svijeÄe na blagoslov. U obitelji se ta svijeÄa pali u razliÄitim prilikama:na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umiruÄemu kao ohrabrenje i znak nade u vjeÄni život, ali se pali i u drugim situacijama.
U narodu su brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan.
NaÅ”i stari bi obiÄavali reÄi: āKalandore ora, proÄe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!ā Uz ovu izreku u narodu, mogli bismo protumaÄiti i danaÅ”nje vrijeme u naÅ”emu zaviÄaju kojega je snijeg obiÅ”ao, ali ne i kiÅ”a. No, veÄ sutra sveti Blaž nam najavljuje snježne oborine.
I ne zaboravimo, stariji su smatrali da Äe godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraÄena kiÅ”om. Otuda i stara poslovica: āKalandora vodna, godina rodnaā. Druga, pak poslovica kaže: āKalandora vedra, u dice se vide rebraā. Ako je suditi po prvoj poslovici, ali i danaÅ”njemu vremenu, pred nama je dobra godina.
Neka je svima blagoslovljen ovaj dan!
Ova svetkovina je u naÅ”em hrvatskom narodu i crkvi najpoznatija kao āSvijeÄnica-Kalandora ili Kandeloraā po blagoslovu svijeÄa koje danas blagoslivljamo u naÅ”im crkvama i nosimo ih u naÅ”e domove i Äuvamo za umiruÄe i joÅ” uoÄi nedjelje ili blagdana kada blagoslivljamo kuÄe, stanove, imanja i sve Å”to jesmo ili imamo. MeÄutim, ova svetkovina se joÅ” zove i svetkovina Marijina oÄiÅ”Äenja i joÅ” k tome Prikazanje Gospodinovo.
Svi ovi nazivi kao i za Bogojavljenje imaju svoje lijepo opravdanje u samom iimenu. Marijino oÄiÅ”Äenje je po tradiciji Äetrdeseti dan iza poroda se ide u hram na oÄiÅ”Äenje. Marija opslužuje Zakon i u tome i u Mojsijevu propisu da se svako muÅ”ko prvoroÄensÄe prikaže Gospodinu i prinese žrtvaā¦a oni siromaÅ”niji dva golubiÄa ili grlice. Sam Äe Gospodin kasnije reÄi da nije doÅ”ao dokinuti nego dopuniti Zako, samim tim znaÄi on izvrÅ”ava Zakon i ovim Äinom Prikazanja u hramu, je on nije doÅ”ao da bude služen, nego da služi i da dadne svoj život za otkup mnogih(usp Mk 10,45).
Samo prikazanje u sebi je zanimljivo promatrajuÄi ga u Starome Zavjetu. Ana je maloga Samuela isprosila u hramu molitvom sveÄenika Elija. Kada ga je zadobila prikazala ga je u hramu i posvetila Bogu kod istoga sveÄenika Elija kojega Äe upravo Samuel zamijeniti, jer Äe on sa svojom dvojicom sinova postati razvratan. Njegovo Äe ime postati slavno u Izraelu i on Äe pomazati Å aula, oca Davidova, za kralja.
Isusu danas starac Å imun propokuje buduÄnost kao i njegovoj majci kojoj Äe maÄ boli duÅ”u probosti. No, Sveta Obitelj ide naprijed do križa i maÄa boli, jer i naÅ”em KranjÄeviÄu bijaÅ”e jasno pa propjeva: āI osjeÄam Å”to ti zbori / Iz oÄiju suza vruÄa / Da ne može nikad biti / Bez Golgote UskrsnuÄa.ā
Danas ostaje pitanje za nas u naÅ”em vremenu i naÅ”im okolnostima odgovoriti na ova razmiÅ”ljanja, od koriÅ”tenja svijeÄe do naÅ”ega prikazanja Gospodinu. SvijeÄa je znak Svijetla, a mi koji nosimo ovo svijetlo da li svijetlimo svojim krÅ”Äanskim životom da bi kao takav mogao osvjetljivati drugima put života ili ih barem pozvati na razmiÅ”ljanje. Da li se prikazujemo dovoljno Gospodinu sa svim onim Å”to jesmo ili Å”to želimo. Nedavno smo svetkovinom KrÅ”tenja Gospodinova postavili jednaka pitanja ispunjenja naÅ”ih krsnih obeÄanja, ili bolje reÄeno, krsnih zavjeta. Koliko ih ostvarujemo ili koliko smo ih ostvarili
āU svom životopisu Mahatma Gandh(1869. ā 1948.) i pripovijeda kako se kao student u Južnoj Africi puno zanimao za Bibliju, a posebno ga je zanimao Govor na Gori.
Uvjerio je sebe da je krÅ”Äanstvo rjeÅ”enje za veliku ranu u povijesti Indije, a to su njihove kaste po kojima je posijeljeno druÅ”tvo u Indiji. Tako je u viÅ”e navrata najozbiljnije razmiÅ”ljao postati krÅ”Äaninom.
Jedne lijepe nedjelje je odluÄio poÄi u crkvu na svetu misu i poslije se susresti sa sveÄenikom da bi dobio potrebne upute kako postati krÅ”Äaninom. Koliki put treba joÅ” prijeÄiā¦?
Zaustavili su ga na ulazu u crkvu i uljdno mu objasnili da ako želi sudjelovati na svetoj misi da to može u drugoj crkvi Å”to je iskljuÄivo odreÄena za crnce.
Gandhi je otiŔao i nikada viŔe nije ni pokuŔao se vratiti.
Onaj lijepi san iz Govora na Gori se rasprÅ”io na vratima crkve i u zakonima onih Å”to glume krÅ”Äanstvoā (Wolff:M.Gandhi, MabiÄ/JukiÄ.V.337).
U ovakvim i sliÄnim prilikama bi trebalo ispitivati sebe pojedinaÄno, ali i kao zajednice, koje i kakve primjere dajemo naÅ”oj braÄi koja su oko nas. Da li smo svijetlo koje svijetli ili tamni stub koji zamraÄuje egipÄane. Da li smo oni koji ih svojim svagdanjim prikazivanjem Gospodinu privlaÄimo ili ih joÅ” viÅ”e udaljujemo od puta na kojemu nas oÄekuje sam Gospodin.
Isus je opsluživao Zakon nadopunivŔi ga ljubavlju, to je razlika od njegova življenja Zakona i izvanjskoga suhoga opsluživanja farizeja i pismoznanaca.
Zato je Isusov zakon-ljubav podijelio ljude i danas ih nastavlja dijeliti na vjernike i nevjernike. No, On sam kaže tko uzvjeruje da Äe se taj spasiti. Zato i mi budimo oni koji Äe ostvarivati zakon- ljubav ljubavlju, i to potvrdimo dobrim djelim Bogu preko brata Äovjeka. To Äe biti naÅ”e neprestano prikazivanje Gospodinu koje neÄe druge odvraÄati niti od nas niti vraÄati sa crkvenih vrata.
F.M./Kamenjar.com
