Pratite nas

Pregled

Blago Zadro uvijek je bio sa svojim ljudima, na prvoj crti, u vatri i u paklu

Objavljeno

na

Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata – govorio je Blago Zadro o svome snu. Zlokobnom igrom sudbine, taj dan nije dočekao živ, ali Hrvatska jest i nezavisna i priznata država upravo zahvaljujući žrtvi poginulih hrvatskih branitelja, tako i Blage Zadre. U godinama nakon tragične pogibije, postat će jednim od najsjajnijih simbola bitke za Vukovar i Domovinskog rata.

Blago Zadro u Vukovar je stigao kao desetogodišnji dječak kad su se njegovi roditelji odlučili odseliti iz Hercegovine u potrazi za poslom i boljim životom. Njih sedmero nekoliko su godina kao podstanari stanovali u jednoj sobi, sve dok nisu kupili kuću u Borovu naselju.

Blago je završio zanatsku školu, zaposlio se u Kombinatu Borovo, no oduvijek ga je zanimala hrvatska povijest, posebno bleiburška tragedija.

Komunističkim vlastima nisu se sviđali njegovi stavovi i temperament. Kad bi Tito dolazio u Vukovar, dobivao je dva slobodna dana, samo da ne dolazi na posao.

Kad je upoznao Katicu Soldo, podrijetlom Hercegovku, Blago se oženio te posvetio obitelji i poslu. Dobio je tri sina: Roberta, Tomislava i Josipa. Kako su 1980-ih i početkom 1990-ih radnici bili nezadovoljni poslovanjem kombinata, Blago je sudjelovao u organiziranju štrajkova i tražio smjenu direktora. Nametnuo se kao vođa, a podržavali su ga i Srbi iz kombinata.

– Još kao dečko imao je prijatelje Srbe s kojima se družio u Borovu Selu. Nije bio isključiv, poštovao je i cijenio druge, ali nije dao na Hrvatsku. Govorio je: “Njima njihovo, nama naše, neka nas ne diraju, nećemo ih dirati” – prisjeća se Blagin mlađi brat Stanko.

Govorio je da se Hrvatska mora odvojiti od Jugoslavije jer Srbi žele stvoriti veliku Srbiju, da će Hrvati biti svoji na svome, ali da se moraju naoružati. Sa zaoštravanjem situacije, uključuje se u aktivni sastav policije u Vinkovcima i počinje organizirati obranu Vukovara.

Branitelji se organiziraju prema mjesnim zajednicama, piše Večernji list

Foto: Mišo Lišanin

Bila je to improvizacija jer nitko nije imao vojne škole, no sve konce u rukama držao je Blago Zadro.

Zbog iznimnih sposobnosti vođe, zbog odlučnosti kojom je zračio ali i silne hrabrosti kojom je predvodio svoje suborce, Blago Zadro se u samo nekoliko mjeseci od radnika kombinata Borovo odmetnuo u ratnika, zapovjednika obrane Borova naselja, time i Vukovara i hrvatskog istoka. Bez posebnoga vojnog znanja ustrojio je obranu Trpinjske ceste koja je prozvana “grobljem tenkova“.

Preživjeli suborci, govoreći o Zadri, kažu kako se radilo o velikom čovjeku koji je po mnogo čemu bio jedinstven. Bio je poznat i po tome što se ni po čemu nije izdvajao od svojih suboraca kojima je zapovijedao. Kažu kako je uvijek išao među prvima, a nije htio nositi niti pancir jer ga nisu imali niti njegovi vojnici.

Nije to bio “podrumski zapovjednik”, kako kažu Vukovarci, to je bio Blago Zadro, jednostavan i skroman, uvijek sa svojim ljudima, na prvoj crti, u vatri i u paklu. Priča o Zadrinoj pogibiji kobnoga 16. listopada 1991. manje je poznata, stoga su je u svojoj knjizi “Prvi hrvatski general Blago Zadro” pokušali rasvijetliti autori Ivica Radoš i Zoran Šangut.

Navode kako su toga dana Srbi napali hrvatske položaje s bokova. Prvi put promijenili su taktiku jer su bitke na Trpinjskoj cesti redovito gubili. Srbi su prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip pruge. Prodrli su tenkovima i fizički odvojili Borovo naselje od Vukovara te istovremeno preko Vuke ušli u Lužac.

U tijeku je, ispostavit će se, bila velika operacija agresorske vojske: agresorske su postrojbe zapravo prodrle u Vinogradsku ulicu i obrani došle s leđa. Blago je onamo krenuo sa šestoricom suboraca. Hitno je pozvao i Turbo vod, kojim je zapovijedao njegov sin Robert.

– Oni koji su držali položaje u Vinogradskoj ulici Blagi nisu rekli cijelu informaciju: da su oni već pobjegli i da su Srbi ušli s tenkovima i pješadijom – kaže Stipo Mlinarić, pripadnik Turbo voda.

– Zadro je, s kalašnjikovom u rukama, krenuo Kupskom ulicom koja izlazi na pola Vinogradske. Mi, Turbo vod, od njega smo bili udaljeni 200-tinjak metara. Kako su granate sipale, morali smo trčati od kuće do kuće, zastati, pa opet trčati. Kad smo došli u Kupsku, Blago je već ležao mrtav. Tog tragičnog događaja još uvijek se živo sjeća i Josip Šego, koji je tada bio s Blagom:

– Najprije smo pošla nas šestorica. I Blagin drugi sin, Tomo, htio je krenuti s nama, ali mu otac nije dao. Tomo je ocu davao pancirku, ali je on rekao: “Nemaju zaštitni prsluk ni oni, neću ga ni ja.” Mali kao da je predosjećao.

Blago je bio uvjeren da branitelji drže položaj u Vinogradskoj ulici, ni slutio nije da su četnici postavili mitraljez na prugu i na nišanu držali cijelu Kupsku ulicu. Svi koji su prolazili Kupskom bili su zapravo na brisanom prostoru. Blagu Zadru pokosili su iz mitraljeza. Tijelo Blage Zadre izvukli su tek nakon žestoke paljbe po srpskim položajima. Potom su ga stavili na nosila i odnijeli u štab.

Detalja se sjeća Goran Popić

– Obukli su ga u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: “Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe.” Nakon toga Zadrino je tijelo prebačeno u vukovarsku bolnicu, gdje je dr. Juraj Njavro utvrdio smrt i da nije patio. Pokopan je na starom groblju blizu bolnice, pod šifrom. Šifru smo znali nas petorica. Šifra je bila broj sanduka… – Imala sam gadan osjećaj. Čim sam čula riječi Siniše Glavaševića kako Vukovar krvari, nešto me štrecnulo oko srca – rekla je Katica Zadro o jutru kad se u Kupskoj ulici pokošen rafalom srušio njezin suprug.

Počiva pokraj sina

– Blago je nama bio ne samo zapovjednik nego i kao drugi otac. Nikada nije dopuštao da dva brata idu zajedno u akciju. On i Tomislav Merčep organizirali su obranu Vukovara i zbog njih dvojice ona je bila tako čvrsta.

Mile Dedaković i Branko Borković su je poslije još malo učvrstili i poboljšali. Smrt Blage Zadre bila je lagani početak kraja i s njegovom smrti kola su krenula nizbrdo – kaže Tomislav Josić, Zadrin suborac, danas predsjednik Savjeta za branitelje gradonačelnika Vukovara.

Ako ima imalo utjehe u Blaginoj smrti, ona leži u tome što nije dočekao doznati za pogibiju svog najstarijeg sina Roberta, nekoliko mjeseci kasnije na Kupresu. Otac i sin danas počivaju jedan pokraj drugog na vukovarskom Memorijalnom groblju.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman posmrtno je odlikovao junaka Trpinjske ceste činom general-bojnika. Danas njegovo ime, koje je simbol hrabrosti i obrane Vukovara, nosi Zapovjedno-stožerna škola u Zagrebu te osnovna škola u Borovu naselju.

Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Zagrebu i Vukovaru. Blago Zadro nije dočekao ni čin general-bojnika ni ostale počasti svojemu junaštvu, kao ni slobodnu i samostalnu Hrvatsku o kojoj je sanjao. Na preživjelima je da njegovu žrtvu nikada ne zaborave, piše Večernji list

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Vlasnik vjetroparka Bašić: Ucjenjivali su me Hrvatske šume i Most

Objavljeno

na

Objavio

Iako Milenko Bašić iz Posušja slovi za jednog od najmoćnijih poslovnih ljudi u BiH, njegovo se ime u javnosti gotovo pa nije spominjalo sve do prošlog petka, kada su krenula uhićenja u aferi Vjetroelektrana u kojoj je taj poduzetnik stekao status drugoosumnjičenika.

Njegova tvrtka C.E.M.P., koju je 2012. godine kupio od Austrijanaca, u izgradnju vjetroelektrane Krš – Pađene kraj Knina uložila je 1,8 milijardi kuna. Iako je Bašić, s obzirom na to da se trenutačno nalazi u BiH nedostupan hrvatskim istražiteljima, u intervjuu za Večernji list progovorio je o svom odnosu s Josipom Rimac, projektu Krš – Pađene i načinu na koji su ga čelni ljudi Hrvatskih šuma reketarili, o tome zašto je Most želio srušiti njegov projekt, kao i zašto ga je HDZ-ov ministar Tomislav Ćorić potom ponovno odobrio.

Njegova tvrtka Lager jedna je od najvećih u Europi u svojoj branši, a počeo je od prodaje rezervnih dijelova i viličara, prisjetio se Bašić za Večernji list

Istina je da su mene osobno kontaktirali iz policije te obavijestili da imaju nalog za pretragu prostorija u kojima boravim u Zagrebu. To sam odmah i bez problema prihvatio jer nijedan postupak od početka projekta gradnje vjetroelektrane nije bio nezakonit. Sve daljnje informacije o tome što im je bilo sporno saznao sam kasnije iz medija, izjavio je Milenko Bašić, vlasnik tvrtke C.E.M.P., koju je 2012. godine kupio od Austrijanaca, u izgradnju vjetroelektrane Krš – Pađene kraj Knina uložila je 1,8 milijardi kuna.

Bašić se trenutno nalazi u Bosni i Hercegovini, no s obzirom na cijelu aferu s Josipom Rimac, priznao je da ne razumije kako se pogodovalo spomenutom projektu.

– Podsjećam da počeci projekta sežu još u 2003., a mi smo ga preuzeli 2012. s namjerom da što prije krenemo u realizaciju. Nažalost, na početak gradnje čekali smo čak šest godina jer je toliko trajala naša borba s birokracijom i državnom administracijom. Kako se nakon tolikih godina čekanja, ali i znatnih ulaganja i financijskih izdataka može reći da nam se pogodovalo? U razvijenim europskim zemljama razvoj projekta traje maksimalno dvije godine prije početka gradnje i jedino tako on može biti isplativ – rekao je Bašić koji se bavi privatnim biznisom posljednjih 30 godina.

Njegova tvrtka Lager jedna je od najvećih u Europi u svojoj branši, a počeo je od prodaje rezervnih dijelova i viličara, prisjetio se Bašić za Večernji list.

Unatoč USKOK-ovoj istrazi, vjetroelektrana je završena i puštena u cijelosti u rad sa svim potrebnim i zakonitim dozvolama.

– Nijedna dozvola nije dobivena mimo zakona i procedura, štoviše, neke nakon raznih opstrukcija i ucjena koje će se, nadam se, sada razjasniti u ovoj istrazi. Poznajem Josipu Rimac još od kada je bila gradonačelnica Knina u kojem se naša investicija razvijala. S njom smo surađivali, kao i s načelnicima ostalih općina u kojima se nalazi naš vjetropark, jer su te općine bile vrlo zainteresirane da se investicija uspješno realizira zbog toga što se od svakog proizvedenog kilovatsata lokalnoj zajednici uplaćuje 1 lipa. To znači da će Grad Knin i Općina Ervenik od C.E.M.P.-a godišnje imati oko 4,6 milijuna kuna prihoda – rekao je Bašić na pitanje u kakvim si je odnosima s osumnjičenom Rimac.

Bašić poznaje i Krunoslava Jakupčića s kojim je imao nekoliko sastanaka u Hrvatskim šumama.

– S Hrvatskim šumama imamo potpisan ugovor od 4. travnja 2017. (koji je potpisao g. Jakupčić), vezano uz projekt izgradnje vjetroelektrane Krš – Pađene. Po tom ugovoru trebali smo izgraditi šumske putove poštujući sve propisane uvjete Hrvatskih šuma u roku od 12 mjeseci, što smo i ispunili i u izgradnju uložili 29 milijuna kuna. Nakon 18 mjeseci tijekom kojih su Hrvatske šume vršile razne pritiske i ucjenjivale investitora vezano uz iznos za koji će priznati izgrađene ceste, Šume šalju ponudu i procjenu izgradnje cesta na 9 milijuna kuna, iako je vrijednost radova 29 milijuna kuna. Da, bilo je pritisaka na nas da platimo nešto dva puta. Tako su nas natjerali da im izgradimo ceste, predamo ih bez nadoknade i godišnje plaćamo oko milijun kuna Hrvatskim šumama. Sve po tom međusobno potpisanom ugovoru koji je izradio i potpisao g. Jakupčić. Kasnije nas je tražio i vršio pritisak da na te iste ceste još platimo i služnost na 30 godina ili nam neće dati suglasnost za uporabnu dozvolu – rekao je Bašić.

Krš-Pađene – Hercegovci kod Knina ulažu 1,8 milijardi kuna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Optužnica zbog spaljivanja lutke gay-para na maškarama

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA/ Boško Ćosić

Zbog spaljivanja lutke istospolnog para na maškarama, općinsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo je neposrednu optužnicu protiv predsjednika Kulturnog društva Bakove svečanosti Milivoja Đuke (50) kojega terete da je javno poticao na nasilje i mržnju, doznaje se na odvjetništvu.

Na teret mu se stavlja da je 23. veljače 2020. u Imotskom kao predsjednik društva koje je organiziralo karneval, s ciljem da kod drugih razvije ili pojača netrpeljivost prema osobama istospolne orijentacije, dozvolio da u okviru karnevalskog programa na glavnom gradskom trgu kao krnjo bude spaljena lutka istospolnog para s djetetom te da prije spaljivanja budu pročitane poruke prijezira, stoji u optužnici.

Na taj je način promicao zlostavljanje, netoleranciju i nesnošljivost prema osobama istospolne orijentacije, prema osobama istospolne orijentacije koje žele udomiti dijete, kao i prema djeci koja žive u istospolnim obiteljima, smatra odvjetništvo. (Hina)

Tradicija mačkara u Imotskom duga je 150 godina, a ni u komunizmu se nisu pisale prijave protiv njih

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari