50 dana nakon Isusovog uskrsunuća, na apostole i Mariju sišao je Duh Sveti u obliku ognjenih razdjeljenih jezika. Apostoli su bili okupljeni u Jeruzalemu, bojali su se. Kad je Duh Sveti sišao na njih oni su se prestali bojati. Izašli su među ljude i počeli naviještati Radosnu vijest.
Na propovijedanje apostola obratilo se i krstilo 3000 duša. Taj događaj slavi se kao rođendan Crkve. Svake godine 50 dana nakon Uskrsa slavi se blagdan DUHOVA ILI PEDESETNICE – rođendan Crkve.
Što su apostoli dobili blagdanom Duhova?
Strašljivi i plašljivi apostoli silaskom Duha svetoga počeše neustrašivo, nevidljivom snagom propovijedati, naviještati i svjedočiti za Isusa Krista.
Što nam znači blagdan Duhova?
Duh Božji i Sedam njegovih darova (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) pomažu nam živjeti kršćanski život u našem životnom prostoru i životnom vremenu. Kao što su darovi Duha Svetoga bitni nama, bitni su svakom članu Crkve, svakom čovjeku u svakom vremenu i prostoru.
“Kako razlikovati govor Duha Svetoga od govora našega duha ili naše podsvijesti kao i od govora drugih, posebno zlih, duhova?
Jednostavno: Duh Sveti jedan je u Crkvi, u Svetom pismu i u nama. Prema tome, čim su riječi koje u sebi čujem suprotne nauku Crkve ili riječima Svetog pisma, jasno je da to nije govor Božji. Također, ako taj govor tjera u strah, očaj, ako osuđuje umjesto da smiruje onda to sigurno nije govor Duha Svetoga. Duh Sveti tješi, poziva na obraćenje i ohrabruje i nosi nadu, oživljuje, spašava i vodi Isusu, jer je njegov Duh. Duh Božji tjera strah, čisti od grijeha, oslobađa od robovanja grijehu i tijelu. On je Duh slobode.” (Tomislav Ivančić)
Biblijski tekst o silasku Duha Svetoga nad apostole:
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti (Dj 2, 1-4). A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“ (Dj 2, 1-11).