Pratite nas

Bliži se otkrivanje međugorskih tajni

Objavljeno

na

Bliži se vrijeme ispunjenja tajni međugorskih brda, kada će se samo nebo bljeskom punine milosti spustiti nad dolinu suza i rasuti sjeme vjere i nade nad pustopoljinom umorenih života.

[dropcap]I[/dropcap]z daljine nebeskih prostranstva bliži se svjetlosni znak koji će obasjati carstvo tame i iz Gospinog glasa odaslati u svijet bez mira najsnažniju poruku ljubavi. Gospa nam već sada kaže da ne pričamo o tajnama nego da molimo, jer zna da su Njene tajne obavijene molitvama koje moramo izmoliti da bi ih uopće mogli razotkriti i vidjeti ih u svjetlu istine i Božje pravde koja će zavladati nad svime što je ikada stvoreno. Dok smo još u milosti što je Gospa i dalje prisutna u našoj stvarnosti, u tom vremenu i prostoru što teče međugorskom rijekom mira, dok čekamo ispunjenje molimo neka nas ispune darovi Duha Svetoga i preplavi milost da smognemo ispuniti vlastita obećanja koja smo dali kao zavjet našoj Majci da bi i sami zasjali kao znak onima što žive u tami. Molimo neka nam Gospino obećanje ispuni nutrinu radosnom spoznajom da je Bog uvijek uz nas, i u ovim najpogubnijim vremenima kad su ralje zvijeri širom otvorene prema vratima pakla, spremne da progutaju svaku nadu i uguše svako svjetlo crnilom ništavnosti.

virgin-mary-medjugorje

Dok bdijemo s užganim svjetiljkama molimo da nam vjetrovi

Tajna je u nama i svuda oko nas, otkriva se svakim danom u poniznom srcu koje prepoznaje uznemirujuće znakove vremena u duhu istine i prinosi ih Bezgrešnom Srcu Marijinom kao molitvu za spas ublažavajući kaznu Božju koju smo sami priredili iskrivljenim načinom života i izokrenutih vrijednosti. Nismo stvoreni da bi bili robovi dobro opremljene “radionice Pakla”i kao sluge služili velikoj svjetovnoj izmišljotini koja zatvara vrata spoznaje i zatomljuje vjeru, svoreni smo čudesnom silom koja oslobađa i nijednom živom biću nije dano razumjeti taj stvarateljski čin Božji.podzemlja ne uzdrmaju tlo pod nogama gaseći sveti plam u srcu da na vrijeme krenemo k brdu našeg spasenja vođeni svjetlom istine i mudrošću prepoznavanja Gospinog znaka koji će zasjati na kamenom i trnovitom putu hodočašća života. Znak je važan i biti će ucrtan na čvrstoj stijeni, ali označimo najprije svoj život pečatom znaka da pripadamo Isusu, da smo ovce Njegovog stada, da na svom srcu i tijelu nosimo žigove i rane Boga živoga svjedočeći pred svima snagu križa Gospodinova kao jedini znak po kojem ulazimo kroz vrata vječnosti, Uskrsa. Neka sve drugo ostane pred vratima svijeta jer Zli ne miruje i uvijek će se dobro pobrinuti da zasjeni nebesku stvarnost i ograniči je našim skutrenim razmišljanjima. Jer nije razum ono čime ćemo dokučiti Gospine tajne, nego srce oslobođeno pritiska svjetovnog i prolaznog, lišeno ubojitog adrenalina primamljivog nauka i želje da oživotvori tijelo ubijajući duh u zamjenu za vječnu mladost. Srce koje kuca i prihvaća svetu Krv Gospodina našega Isusa Krista da kola venama života i otkriva svakoj stanici propadljivoga tijela tko je Bog, tko je ljubav i naš mir, naša snaga i život, naše sve !!!.

Tajne se otkrivaju snagom molitve koja progovara iz duše te onda otkriva onaj svijet pun beskrajno vječnih istina koje plivaju morima Božjeg milosrđa. Ako smo okupani takvom molitvom onda su tajne, pa i one Gospine jedan veliki val svjetlosti koji će ugušiti taj krik nemoći u svijetu koji vapi za slobodom i mirom a koji se ne postiže vlastitim snagama, već zajedničkim. Čovjeka kojega Križ odgaja zna da bez njegove osobne Kalvarije nemože postići svrhu koja je po volji Oca Nebeskoga jer tu na tom trnovitom putu leži tajna koja pročišćava i utire put prema vrhu Golgote, tajna koja se ukorijenjuje u dubinu žrtve i ljubavi, tajna koja dobiva svoj smisao kada se prihvati patnja i bol kao dar Raspetome.

Poziva nas Gospa da se okrenemo prema Onome od kojeg nam dolaze sve milosti, koji snagom svoje ljubavi razgoni strahove, koji svojom dobrotom i blagošću poziva na put pomirenja, koji nam šalje Majku da bismo se osvjedočili kako nas Bog nije napustio niti zaboravio, koji Nju zasiplje milostima da bi ih mi preko Njenih ruku stostruko primili. Milost da svima pokaže kako je Nebo među nama. Gospa kaže da ne razgovaramo o tajnama, nego da molimo – ističe nam Mirjana i napominje da se ne treba bojati. – Tko osjeća nju kao svoju majku i Boga kao svoga oca, ne boji se ničega. Ona kaže da se tajni plaše samo oni koji još nisu upoznali ljubav Božju. Uči nas da budemo spremni ovaj čas doći pred Boga, a ne u budućnosti. Uvijek će biti Božja volja, a naše je da je spremni čekamo.

A znak, vidioci kažu, “na poseban način ostavlja za one koji su još daleko od Boga “Presveta Djevica Marija govori o njezinu planu za Međugorje u svoj njegovoj širini i dubini I kaže nam “ukazanja u Međugorju su moja posljednja ukazanja na Zemlji, neće biti drugih”. Pohranjujte Njene poruke u srce, pođite u dubinu molitve i hoda stavljajući Božji interes nad vašim i otkriti će vam se u duhu dragocjeno blago tajni sa izvora vječnosti, tajna ljubavi i mira. U Božjim smo rukama.

medjugorje-info.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari