Pratite nas

Naši u svijetu

BOKELJSKI HRVATI

Objavljeno

na

Bokeljski Hrvati pripadnici su najjužnije hrvatske etničke skupine. Nastanjeni su na području Boke u Crnoj Gori, a podrijetlo vuku od Dukljana, najjužnijeg plemena Crvenih Hrvata.

Iako su danas brojčano u manjini, važnost Bokeljskih Hrvata za Boku Kotorsku ne ogleda se u njihovoj brojnosti, već u doprinosu kulturnoj baštini Boke, koji je nesrazmjerno veći od današnjeg etničkog udjela Hrvata.

Kotor_and_Boka_kotorska

Pogled na Boku Kotorsku

Boka je smještena jugoistočno od Dubrovnika, duž obale od Herceg Novog, pa do blizu Bara, a svoje ime dobiva po gradu Kotoru i tal. riječi‚ ’boca, u značenju ušće’. Godine 1945. pripojena je Crnoj Gori, a u dubljoj povijesti pripadala je području Crvene Hrvatske. Etničko-religijska struktura napose se počela mijenjati nakon 1991. godine.

Bokeljski Hrvati su u 18. stoljeću imali više od 300 brodova i bijahu rival Dubrovniku i Veneciji. Jedan od poznatijih Bokelja bio je Matej Zmajević ili Matija Zmajević (1680. – 1735.), admiral baltičke mornarice i brodograditelj koji je ruskom caru Petru I. Velikom izgradio flotu u Voronježu. Ovaj čovjek imao je velikih uspjeha u pomorskim bitkama protiv Šveđana, pa je iz toga razloga uz velike vojne počasti (odlikovan redom Aleksandar Nevski), sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi. Petar I. Veliki čini još jednu čast, i šalje svoje mlađe časnike u Perast u Boku na studiranje pomorskih znanosti.

Od ostalih poznatih Bokelja, tu su još Tripun Kotoranin, kotorski zlatar, koji je radio 1476. na dvoru Ivana Groznog u Moskvi; Krsto Čorko, koji je u drugoj polovici 17. stoljeća postao španjolski markiz i guverner Baleara, inače je bio pomorski kapetan; kapetan Petar Želalić (Zhelalich), koji je postao član reda Malteških vitezova, a sa svojim malenim šambekom (tipom broda berberskih gusara), kojim je 19. 9. 1760. potukao turski brod naoružan sa 82 topa; Antun Luković, glavni inženjer na projektu gradnje Sueskog kanala (1859. – 1869.); Ivan Visin (1806. – 1868.), pomorski kapetan i istraživač koji je iz Antwerpena 1852. krenuo na put oko svijeta na brodu “Splendido”.

Ime se izvodi od riječi Boka Kotorska (u starijih hrv. autora zabilježena i kao: Buka od Kotora, gen. Buci), u doslovnom prijevodu, “Kotorsko ždrilo”.

U Boki kotorskoj ukupno živi 5.401 Hrvat, i oni čine 6,31% ukupnog stanovništva[5] bokokotorskoga zaljeva. Većina bokeljskih Hrvata je gradsko stanovništvo, 3.951 (73,15% bokeljskih Hrvata), i čine 6,74% urbanog stanovništva u Boki kotorskoj. Ostalih 1.450 (26,85%) je seosko stanovništvo, i čine 5,39% cjelokupnog bokeškog seoskog stanovništva. Boka kotorska predstavlja koncentrat hrvatskoga naroda u Crnoj Gori, jer u njoj živi 79,3% od svih crnogorskih Hrvata.

bokeljski

Pripadnici Bokeljske Mornarice

Najveći udio u stanovništvu čine u općini Tivat, gdje ih ima 2.663, odnosno 19,54% od ukupnog stanovništva cijele općine, te 49,31% od svih bokeljskih Hrvata. Velika većina tivatskih Hrvata (2.270 ili 85,24%) žive u urbanim naseobinama u tivatskoj općini, te čine 22,25% cjelokupnog urbanog stanovništva u općini. Većina tih Hrvata žive u samom gradu Tivtu, 1.908, tj. 20,15% od ukupnog stanovništva ovoga grada. Tivat je grad sa najvećim postotkom Hrvata u Boki kotorskoj i cijeloj Crnoj Gori. Ostalo hrvatsko stanovništvo u ovoj općini (393 ili 14,76%) je seosko, te čini 11,46% od ukupnog seoskog stanovništva u tivatskoj općini. U tivatskoj općini se nalazi jedini kotar sa apsolutnim većinskim hrvatskim stanovništvom u bokokotorskome zaljevu, tj. u cijeloj državi Crnoj Gori. U pitanju su Bogdašići. U Bogdašićima ima ukupno 28 Hrvata, i čine većinu u iznosu od 58,33% od ukupnog stanovništva u naselju. Hrvati čine relativnu većinu stanovništva u gradiću Donja Lastva, gdje ih ima 362 ili 49,39% stanovništva ovog naseljenog mjesta. Najveću manjinu Hrvati čine u kotaru Lepetani, gdje ih ima 63 i čine 32,74% stanovništva.

U kotorskoj općini ima 1.762 Hrvata, odnosno 32,62% svih bokeljskih Hrvata, i čine 7,68% stanovništva te općine. 914 (51,87%) žive u urbanim naseobinama, te čine 6,94% gradskog stanovništva u općini, dok 848 (48,13%) kotorskih Hrvata sačinjavaju 8,68% seoskoga življa. Većina kotorskih Hrvata živi u gradiću Dobrota, gdje ih ima 535 i čine 6,55% stanovništva. Drugo mjesto sa dosta hrvatskog stanovništva su kotar Škaljari, gdje ih ima 489 i čine 12,22% stanovništva.

Prema popisu iz 1991. godine, u Boki kotorskoj je živjelo 5.044 Hrvata, te činjeli su 6,9% stanovništva Boke kotorske. Prema starijem popisu stanovništva iz 1981. godine, bilo ih je 5.343, odnosno 8,66% stanovništva Boke kotorske.

Bokeljski Hrvati (podaci se odnose na općine Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budva) su jezično podijeljeni, hrvatski jezik je materinski jezik za 1.930[6] ili 35,74% bokeljskih Hrvata. 1.918 bokokotorskih Hrvata, odnosno 35,51%, se izjasnilo da govore srpski jezik, a 1.117 ili 20,68%, pak, smatra crnogorski jezik materinskim. Dijalektički, njihov govor je ijekavski, i pripada srednjejužnoslavenskome dijasustavu, te novom istočno-hercegovačkim narječju[nedostaje izvor], istima kao i ostali Bokelji.

Sveukupno 2.126 (2,49%) Bokelja se izjasnilo da im je materinski jezik hrvatski.

O Bokeljima iz Boke Kotorske piše pop Dukljanin u 12. stoljeću koji bilježi osnutke biskupija u Budvi i Kotoru i kako je Crvena Hrvatska u zajednici sa Bijelom Hrvatskom. Dolaskom Turaka dio Boke pripast će Turcima, pa se ona stavlja pod zaštitu Mlečana i ostaje pod istom do 1797.. Kroz to vrijeme Bokelji postaju vješti pomorci brodograditelji, a razvija se i književnost. Mornarica Bokelja postaje među najjačima na Mediteranu.

tur-Boka

Danas Hrvati Boke imaju u Crnoj Gori stranku pod nazivom Hrvatska građanska inicijativa, a postoji i udruga Hrvatska Bratovština Bokeljska Mornarica 809, koja ima ispostave u Zagrebu i Dubrovniku, a zaštitnik joj je sveti Tripun, koji se od 12. stoljeća slavi 3. veljače.

“Područje Boke kotorske, ali i cjelokupnoga obalnog dijela današnje Crne Gore, svojim je povijesnim i kulturnim naslijeđem ujedno i sastavni dio hrvatske prošlosti. Već sama činjenica kako hrvatski narod na području Crne Gore baštini oko 60 posto ukupnoga kulturnog i umjetničkog naslijeđa dovoljno je snažno svjedočanstvo o upečatljivosti – iskazanoj trajnim i do danas očuvanim biljezima – hrvatskih prinosa ovome dijelu istočnojadranske obale. Hrvatska prisutnost na crnogorskoj obali poglavito se odnosi na prostor Zaljeva hrvatskih svetaca (Boku kotorsku) i tamošnje gradove i naselja Kotor, Tivat, Perast, Prčanj, Dobrotu, Herceg-Novi, Stoliv, Lastvu, Muo i druge, ali i – držimo ne u manjoj mjeri i ne manje vrijedno istraživačke pozornosti – na prostor Budve, Bara i Ulcinja, kao i njihove neposredne okolice.”

U Kotoru djeluje Hrvatsko građansko društvo Crne Gore. 21.prosinca 2007. godine u Tivtu je formirano Hrvatsko nacionalno vijeće u Crnoj Gori (Hrvatski savjet u Crnoj Gori) na elektorskoj skupštini u domu Kulture »Gracija Petković«.

Bokelji su prvenstveno Hrvati, no bilo zbog slavne pomorske povijesti Bokelja, bilo zbog želje za zatiranjem opstojnosti drugih naroda na teritoriju Bokokotorskog zaljeva, pripadnici drugih naroda počeli su se izjašnjavati kao Bokelji i prisvajaju to ime.

Tako danas postoji razlika između Hrvata Bokelja, te ostalih stanovnika koji su se počeli izjašnjavati Bokeljima kao stanovnicima zemljopisnog područja Boke Kotorske: to jest Srbi, Crnogorci naseljeni na području gradova: Kotor, Tivat, Risan i Herceg Novi) koji se nalaze u jugozapadnom dijelu Crne Gore, odnosno uz Bokokotorski zaljev.

Većina stanovnika Boke danas jesu pravoslavne vjeroispovijesti, jer su mnogi Bokelji morali iseliti za vrijeme : Prve Jugoslavije i Druge Jugoslavije. Akademik Josip Pečarić tvrdi da se za vrijeme Domovinskog rata kada se najveći broj Bokelja iselilo, iako se uvidom u nekoliko posljednjih popisa stanovništva Crne Gore ne nameće takav zaključak. Ako se izuzme regionalna pripadnost, nacionalno ne-etnički Bokelji izjašnjavaju se Crnogorcima ili Srbima, ono što etnički i jesu.

Srpska velikosrpska politika veoma jasno precizira svoje prohtjeve i težnje prema tuđem teritoriju. Međutim Bokelji nisu Srbi, i zaboravljaju da je bokeljsko porijeklo dukljansko. I u Ljetopisu popa Dukljanina ni na jednom mjestu se ne spominje da su u Duklji živjeli ‘Srblji’, pa ni srpski povjesničar Relja Novaković. Kao prvi arhont Dukljana spominje se Petar u IX stoljeću. Godine 1189. Duklja pada pod vlast Raške.

Hrvatska povijest ovdje je stara i moramo zaći u vrijeme postojanja Crvene Hrvatske, ona se onda prostirala prostirala od Neretve do Bojane, a možda i južnije. Porfirogenet spominje oko 950. da u carstvu žive narodi Hrvati i Srbi. Crnogorci se tada još ne spominju. Crveni Hrvati naseljavali su područja Ljubinja, Stolca, Nevesinja, Gacke, Trebinja, i što nam je osobito zanimljivo Dubrovačku okolinu, Boku, Cetinje, Crnojevića Rijeku, Nikšić, Virpazar i drugo. Prema popu Dukljaninu (1200) u području Crvene Hrvatske žive Dukljani ili Slavonci. Dio se Dukljana svakako odvojio od hrvatske matice, možda još i u 10. stoljeću i postao samostalan, njih danas znamo kao Crnogorce. Crnogorci su se podijelili na mnoga plemena, a glavno zanimanje postade im polu-nomadsko ovčarstvo, a planinski katuni još se mogu naći po crnogorskim brdima.

Kotor

Kotor

Crna Gora nazivana Zetom od 12. do 15. st. je pod ondašnjom Raškom, ali imaju odvojene uprave. Govor što ga Crnogorci imaju ostao je sličan govoru Boke i području Dubrovnika, čime se i iskazuje njihovo porijeklo od Crvenih Hrvata i nesrodnost sa Srbima.

Područje Boke i cijele Crvene Hrvatske ujedinjeno je sa Bijelom (Zapadnom) Hrvatskom do sredine 10. stoljeća u jednu državu. To je moglo biti vrijeme cijepanja Dukljana na kasnije Crnogorce koji su se osamostalili, i narod Boke koji su ostali u području Boke, odnosno Bokelja. Tijekom 12. stoljeća niču uz obalu mnogi novi gradovi. Kotor postaje pomorsko trgovačko središte, a crkva Svetog Tripuna podignuta je 1166. uz pomoć pomorskih trgovaca. Kotor postaje poznat po brodograđevnoj industriji.

Godine 1371. Kotor dolazi pod zaštitu Ljudevita Velikog koji tjera Veneciju sa istočne obale Jadrana. Nakon smrti Ljudevita Velikog, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I. Kotromanić ovlada dijelom Boke i utemeljuje se Herceg Novi, na zapadnoj strani zaljeva. Godine 1391. kralj umire, a Kotor postaje nezavisni grad-država, i tako bude sve do 1420. godine.

Nad Bokeljskim Hrvatima od 1918. počelo se provoditi etničko čišćenje. Prema popisu iz 1910. tamo ih ima 13.500, da bi im broj 1991. spao na svega 4.910. Istovremeno naglo raste broj nehrvatskog pučanstva, od 33.400 (1910.) na 61.400 (1991.). Hrvati iseljavaju, pod pritiskom uz prijeteća pisma sa sadržajem “Ne odete li sami na vrijeme, noć će gutati vašu djecu i vaše obitelji. Pohrlite po pozivu gospodina Tudjmana u Hrvatsku, jer srpskih vjekovnih ognjišta tamo ima više nego što ima vas.”. Bokeljsko ime od etnonima postaje naziv za stanovništvo a Hrvati se proglašavaju Srborvatima (karta “Velike Srbije”), ili se moraju izjašnjavati kao Jugoslaveni.

[ad id=”40551″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Ramić: Mnogo je pitanja i problema, ali nisu nerješivi

Objavljeno

na

Objavio

Ministar za prognane i raseljene osobe Federacije BiH Edin Ramić došao u Zagreb i razgovarao s udrugama Hrvata iz Bosne i Hercegovine

Prošlo je više od 26 punih godina od kako su mještani brojnih sela i općina u bosanskoj Posavini i drugih dijelova Bosne i Hercegovine morali napustiti svoj rodni kraj i potražiti sigurno mjesto za život negdje drugdje. Nakon rata  su se ponadali kako će se steći uvjeti za povratak na ognjišta. Godinama su dolazile različite informacije o mogućnostima toga povratka, ali su rijetki uspjeli obnoviti svoje stambene objekte i vratiti se na svoja ognjišta. Iako su raspisivani različiti pozivi i programi rijetki su se uspjeli vratiti, a ljubav prema rodnoj grudi i nada u povratak još uvijek nisu nestali.

Zato je KUD “Bosanska Posavina” preko Hrvatskoga bloka u restoranu “Derventa” u zagrebačkom naselju Resnik organiziralo susret s ministrom za izbjedgle i raseljene osobe Federacije Bosne i hercegovine. Ministar Edin Ramić  odazvao se pozivu i u gotovo trosatnom razgovoru pokušao doznati potrebe ali i pojasniti statusna pitanja, koja, ipak, mnogima okupljenim na ovom susretu nisu bila jasna. Prognane i raseljene osobe upoznale su ministra Ramića o problemima s kojim  se susreću, ali i o dosadašnjim lošim iskustvima, a potom se prišlo konkretnim pitanjima s konkretnim ministrovim odgovorima.

Iako je resorno ministrastvo koje vodi ministar Ramić u Federaciji BIH prema zakonima u BiH njegoov ministarstvo može  utrošiti sredstva na području Republike Srpske, pa to čini u iznosu od 10 do 12 milijuna konvertibilnih maraka na razini jedne kalendarske godine. Utrošak ovih sredstava moguć je za više namjena te pored obnove stambenih jedinica Ministarstvo financira i studente, infrastrukturu, kulturne potrebe, itd…

Nakon sastanka ministar Ramić nije krio svoje zadovoljstvo održanim sastankom ističući kako je već duži period postojala potreba  da se razgovara s predstavnicima udruga koje okupljaju bh. Hrvate u Hrvatskoj a koji su zainteresirani za svoju imovinu u BiH, mogućnost obnove, ali i generalno da se uspostavi neka vrsta suradnje.

– Rekao sam im što su naša ograničenja, prvenstveno ona zakonska. Složili smo se da mnogo stvari nije zakonski regulirano onako kako bi trebalo biti. Tu prvenstveno mislimo na kategoriju raseljenih osoba i povratnika. No, ovo je bila jako dobra prilika da se malo bolje upoznamo. Nama iz institucija da vidimo što muči naše ljude, a njima da upoznaju procedure i zakonska ograničenja. Za mene je ovo bio jedan izuzetno koristan sastanak, kazao je ministar i potvrdio činjenicu kako su ljudi rezignirani događajima iz prošlosti a koji su vezani za povratak i različite pojave iz tog vremena:

– Bilo je nekih stvari koje su se dešavale u procesu povratka a mimo institucija, mimo procedura. Bili su neki mešetari koji su unijeli nepovjerenje u institucije. No, vidno je poboljšanje transparentnosti, kazao je ministar iskazao svoju spremnost za pružanje konkretne pomoći pri realizaciji projekata.

Prema riječima Nike Brnjića, predsjednika KUD “Bosanska Posavina” važno je započeti razgovore i iznalaziti rješenja te je dolazak minsitra među prognane i raseljenje Hrvate iz BiH hvale vrijedan potez.

Piše: Anto PRANJKIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Zavičajna zajednica ‘Široki Brijeg’ u Zagrebu obilježila 25. obljetnicu održavanja tradicionalne ‘Širokobriješke večeri’.

Objavljeno

na

Objavio

U petak, 7. prosinca 2018. u prepunoj dvorani restorana Gastro Globus održana je, u organizaciji Zavičajne zajednice Široki Brijeg u Zagrebu,  još jedna tradicionalna Širokobriješka večer u Zagrebu  koja je okupila  preko 700 gostiju.

Jubilarno – 25. – druženje Širokobriježanki i Širokobriježana te prijatelja Širokog Brijega okupilo je i brojne uglednike iz društvenog, političkog, gospodarskog, sportskog i kulturnog života dviju domovina hrvatskog naroda – Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Večer su uveličali: Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske, Zdravka Bušić, izaslanica Andreja Plenkovića, predsjednika hrvatske vlade, Žana Ćorić, izaslanica Zvonka Milasa, državnog tajnika  Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Mato Kraljević, izaslanik Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba, Zdenko Ćosić, izaslanik Dragana Čovića, predsjednika HNS a i HDZ a BiH, Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega. Na večeri su bili i Zlatko Dalić, izbornik osvajača svjetskog srebra u nogometu, Anđelo Kvesić, osvajač bronce na Svjetskoj karate ligi i brat osvajača svjetskog zlata u karateu – Ivana Kvesića te prof.dr.sc. Eduard Galić, sveučilišni profesor i poznati hrvatski kardiolog.

Pozdravljajući okupljene dr.Zdenko Kraljević,  predsjednik Zavičajne zajednice Široki Brijeg u Zagrebu naglasio je važnost njegovanja i čuvanja svoje baštine, svog identiteta. „Uz zadržavanje trajne veze sa zavičajem, upravo to je i cilj održavanja ovih naših druženja“ – rekao je.

Marko Ćavar, jedan od prvih predsjednika Širokobriješke zajednice u Zagrebu podsjetio je nazočne na početke rada zajednice te projekte koje je zajednica završila: obnovu zgrade gimnazije na Širokom Brijegu, izgradnja spomenika dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku i Gojku Šušku, ratnom ministru obrane  u Širokom Brijegu, koji su bili redoviti gosti na svim Širokobriješkim večerima. „ Nastavljamo graditi mostove između Širokog Brijega i Zagreba, naša dva zavičaja“ – poručio je.

„Uvijek mi je posebno zadovljstvo biti s vama“- poručila je predsjednica Kolinda te naglasila važnost zajedništva u ostvarivanju bitnih ciljeva za hrvatkih narod kako u RH tako i u BiH.  „To što Širkobriješka zajednice pomaže Hrvate u entitetu Republika Srpska i obnovu katličke crkve u Bijeljeni  pravi je pokazatelj zajedništva hrvatskog naroda “ rekla je predsjednica koja je Mati Buliću, pomogla i zapjevala s njim njegovu poznatu pjesmu uz koju su snažno vezani svi Širokobriježani „Domu mom“.

I ova svečana 25. Širokobriješka večer je, kao i godinama prije, imala humanitarni karakter. Po prvi put,  dio humanitarnog prihoda će ići izvan Širokog Brijega – u obnovu župne crkve Prečistog Srca Marijina u Bijeljini, koja je, poput brojnih Hrvata tog kraja, u proteklom ratu teško stradala.  Crkva je zbog povijesne i arhitektonske vrijednosti,  2015.godine proglašena i nacionalnim kulturnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na ovaj način,  Zavičajna zajednica  Široki Brijeg, uz konkretnu  potporu šalje i poruku Hrvatima u ovom dijelu BiH da nisu sami a ponajmanje da su zaboravljeni.

Vlč. Andrej Lukanović zahvalio je Zavičajnoj zajednici Široki Brijeg na potpori te izrazio uvjerenje kako će crkva Prečistog srca Marijina u Bijeljini, čija je obnova u tijeku,  ubrzo zasjati u svojoj punoj ljepoti na radost i ponos preostalih 100 katolika koliko ih je ostalo u Bijeljini nakon proteklog rata.

Jubilarnu svečanost – 25. Širokobriješku večer, izvedbama gange i bećarca ulješali su  kulturno umjetničko društvo „Brda“iz Izbična, te širokobriješki studenti u Zagrebu koji su otplesali hrvatske tradiconalne plesove linđo i trusu.

Za zabavu do jutra pobrinuo se Mate Bulić, dugogodišnji prijatelj zajednice i Širokog Brijega uz pratnju benda Delta.

Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu i ove je godine osigurala brojne vrijedne nagrade za tradicionalnu tombolu.

Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari