Stipe MilanoviÄ pisao je karakteristike i Äovjek je odmah primjen na rad u Udbi, rekao je Bože VukuÅ”iÄ
Josip PerkoviÄ i Zdravko MustaÄ sigurno s nestrpljenjem iÅ”Äekuju ishod svoje molbe za pomilovanje, ali morat Äe joÅ” priÄekati.
Predsjednik Zoran MilanoviÄ neÄe o njoj odluÄiti vjerojatno joÅ” tjednima. Sam je najavio da Äe prvo razgovarati s umirovljenim generalima koji su svojim potpisom podržali pomilovanje dvojice bivÅ”ih dužnosnika Službe državne sigurnosti, da se ovim neÄe baviti prije zavrÅ”etka procesa rekonstrukcije Vlade, piÅ”e Novi List.
To znaÄi da Äe joÅ” dosta vremena u fokusu javnosti biti teme vezane za djelovanje SDS-a i hrvatskih emigranata. Jednu takvu posljednjih je dana otvorio sam MilanoviÄ, opÅ”irno u svojim izjavama govoreÄi o Boži VukuÅ”iÄu.
DanaÅ”nji tajnik PoÄasnog bleiburÅ”kog voda u NjemaÄkoj je kao nalogodavac i organizator ubojstva Jusufa Tatara osuÄen na doživotnu robiju, a 1991. je, poslije sedam i pol godina odsluženih godina, protjeran u Hrvatsku.
Osveta za ubojstvo
MilanoviÄ ga je neki dan nazvao Ā»jednim od zlotvora hrvatskog druÅ”tvaĀ« i Ā»kloÅ”arom iz Å estanovcaĀ«. NetoÄno je rekao da je VukuÅ”iÄ 1983. bio prisutan kod ubojstva Tatara, inaÄe sitnog douÅ”nika njemaÄke kriminalistiÄke policije.
VukuÅ”iÄ je osuÄen jer je u Karlsruheu naložio Damiru Å iÅ”njaku da, kao osvetu za ubojstvo Stjepana ÄurekoviÄa, likvidira dotiÄnog, za kojeg je vjerovao da je potkazivaÄ Udbe.
Å iÅ”njaku je, navodi se u presudi, VukuÅ”iÄ predao piÅ”tolj i u jednoj gostionici mu pokazao Tatara, nakon Äega je otiÅ”ao.
Kada se Tatar zaputio u WC, Å iÅ”njak je krenuo za njim i tamo ga umorio. Policajcima je kasnije ispriÄao o VukuÅ”iÄevoj ulozi i na temelju tog iskaza on je zaradio doživotni zatvor, premda se branio da je nedužan.
ā Taj lik zaslužuje pozornost. Ona dvojica su na robiji, a on, pisoarski killer, danas slobodno Å”eta. I govori o Udbi, dijeli moralne lekcije.
A ÄarÅ”ija priÄa da je iÅ”ao ubiti nesretnog anonimca samo zato da bi to prikazao kao egzekuciju osobe koja je ubila ÄurekoviÄa i za to uzeo novac.
Nijemci su ga protjerali iz zemlje, oni to rade, pa je moje pitanje Å”to su se PerkoviÄ i MustaÄ Å¾urili u Hrvatsku.
Da su joÅ” nekoliko godina ostali u NjemaÄkoj, sva je prilika da bi ih njemaÄki sud protjerao kao VukuÅ”iÄa, povukao je MilanoviÄ paralelu izmeÄu sluÄajeva VukuÅ”iÄa te PerkoviÄa i MustaÄa.
Razgovarali smo juÄer s VukuÅ”iÄem, on misli da je u pozadini predsjednikovog intenzivnog bavljenja njima zapravo neÅ”to drugo.
ā MilanoviÄa oÄito svrbi, a ja znam i Å”to. On generalno laže o sebi i o svojoj obitelji. VeÄ godinu, dvije znam da je njegov otac pisao partijske karakteristike za udbaÅ”e, ali s obzirom da je rijeÄ o Äovjeku koji je preminuo, nisam smatrao primjerenim s tim izlaziti u javnost.
No, kako MilanoviÄ sada poteže neke stvari, ja viÅ”e neÄu Å”utjeti. Dakle, Stipe MilanoviÄ je bio sekretar Partije u Centru za ekonomski razvoj grada Zagreba, tamo je tada zaposlen bio i Äovjek koji se kandidirao za rad u Udbi, pa mu je MilanoviÄ pisao karakteristike i ovaj je odmah primljen, rekao nam je VukuÅ”iÄ.
On priznaje da se u dokumentima s kojima raspolaže ne vidi u koju svrhu su napisane te karakteristike. Ali, uvjeren je da je »tu sve jasno«.
ā Posebno stoga Å”to je njegov otac bio u prijateljskim odnosima s ljudima koji su radili u Udbi, pa je vjerojatno s njima u dogovoru pisao te karakteristike, kazao nam je VukuÅ”iÄ.
Za njega je 1991., veli, u NjemaÄkoj jamÄio Franjo TuÄman, Å”to je bio preduvjet da bude protjeran u Hrvatsku. VukuÅ”iÄ tvrdi da PerkoviÄ ne bi niti bio izruÄen da je jednako postupio.
ā PerkoviÄ je 2013. odluÄio biti krunski svjedok protiv ljudi koji su njemu davali naloge za ubojstva hrvatskih emigranata. U dogovoru s njim trebao sam ga voziti u München, gdje bi ispriÄao sva svoja saznanja.
Äekao sam da mi kaže kada toÄno kreÄemo, ali je onda PerkoviÄ preko noÄi odustao od toga i zato je izruÄen NjemaÄkoj, prisjeÄa se Bože VukuÅ”iÄ, piÅ”e Novi List.
Kada bi MilanoviÄ pomilovao PerkoviÄa i MustaÄa, morao bi svoju odluku o tome dostaviti Ministarstvu pravosuÄa i uprave, koje bi je zatim uruÄilo njima dvojici, kao i sudu koji ih je u Hrvatskoj osudio i zatvoru u kojem oni služe kaznu.
To je procedura koju propisuje Zakon o pomilovanju iz 2003., ako ona ne bi bila provedena, PerkoviÄ i MustaÄ ne bi mogli biti puÅ”teni na slobodu Äak i u sluÄaju da predsjednik Republike prihvati njihovu molbu.
MilanoviÄ je, meÄutim, u petak izjavio da ne priznaje ovaj zakon i da Ā»ubuduÄe molbe neÄe iÄi Ministarstvu pravosuÄaĀ«.
Njegova je to reakcija na priopÄenje kojim su iz resora Ivana Malenice izvijestili javnost da su u dosadaÅ”njem MilanoviÄevom predsjedniÄkom mandatu molbu za pomilovanje podnijele 274 osobe, od kojih je njih 46 sa statusom branitelja.
Poruka je jasna, predsjednik nije ni razmatrao molbe tih branitelja i uÄinio bi pravi presedan da sada pomiluje bivÅ”e udbaÅ”e.
MilanoviÄa je postupak Ministarstva pravosuÄa i uprave ozlojedio i sada imamo situaciju koja jako podsjeÄa na onu u vezi izbora predsjednika Vrhovnog suda.
Ā»Ovo je joÅ” jedna protuustavna uzurpacija jer pomilovanje je izravna nadležnost predsjednika. Å to Äe mi HDZ-ovo korumpirano ministarstvoĀ«, ustvrdio je MilanoviÄ u Jasenovcu.
On je proÅ”le godine isprva odbijao pristati na zakonsko rjeÅ”enje prema kojem za predsjednika Vrhovnog suda može predložiti iskljuÄivo nekoga tko je prethodno sudjelovao u javnom pozivu.
Argument mu je bio da ne može zakon ograniÄavati njegovu ustavnu ovlast, ali Ustavni sud nije bio na njegovoj strani, pa je MilanoviÄ na kraju Zlatu ÄurÄeviÄ i potom Radovana DobroniÄa ipak predložio Saboru nakon Å”to su se prijavili na javni poziv.
Ukoliko Äe htjeti da PerkoviÄ i MustaÄ izaÄu iz zatvora, predsjednik neÄe moÄi zaobiÄi Ministarstvo pravosuÄa i uprave, od kojeg Äe i dobiti njihovu molbu.
