Ako ti nešto može biti dobar znak da radiš izvrsnu kampanju i otvaraš bitne teme – onda je to činjenica da su se novinari Novosti jako uznervozili i kreću s frontalnim napadima.
Prvo, ipak će ostati bez 40 posto sredstava, što im nikako nije dobro leglo, a sada je problem što je Branka Lozo ustala protiv izmjene statuta Bjelovarsko-bilogorske županije.
Tamo bi, naime, iako i sami priznaju kako je broj pripadnika srpske i češke nacionalne manjine „nešto sitno ispod pet posto“, što je prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama donja granica za posebna prava, i dalje htjeli imati manjinskog zamjenika župana. Sa svim privilegijama, utjecajem i plaćom.
Izvor: Screenshot
Iako normalni građani bilo koje manjine u Hrvatskoj godinama pričaju kako od svojih političkih zastupnika i nemaju neke koristi, osim ako s njima nisu u bliskim odnosima, pojedinci, oni koji uspiju ući u manjinsko-političku elitu na svim razinama političke moći, jako dobro znaju zašto to rade.
Jedan od posebnih apsurda je da oni, na čijim stranicama jugoslavenizam živi punim plućima, kadidatkinju za predsjednicu Branku Lozo prozivaju da je napada duh jugoslavenizma.
‘Vjeruješ li meni ili svojim očima’
Lako bi bilo da je napada samo duh. Činjenice su u pitanju.
Branka Lozo navodi konkretne podatke, poput broja pripadnika nacionalnih manjina koji nije u skladu s Ustavnim zakonom – koji nije pisala ona nego se žena samo voli pridržavati slova postojećeg zakona.
Branka Lozo ukazuje na privilegiju prisvajanja Nacionalnog parka Brijuni, koji već godinama za svoje obiteljsko-kreativne egzibicije koristi Rade Šerbeđija.
Izvor: Screenshot
Ukazuje na otvorena pitanja o državnoj granici između Hrvatske i Srbije u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Točno je da Branka Lozo upozorava na duh jugoslavenizma koji se, kako kaže, rasprostro i kroz političke elite, kroz institucije, kroz obrazovni sustav, kroz medije, dakle, u svim porama našega života.
„Mi to osjećamo i ja se protiv toga želim aktivno boriti. Tu se nadodaje politika srpskog svijeta koja uzima dramatične razmjere i tomu treba stati na kraj. To su moje najvažnije poruke“, ponavlja Branka Lozo na svakom svom predizbornm skupu.
Možemo li joj zamjeriti? Pogledajte medije, pogledajte koncerte koji privlače hrvatsku mladež, pogledajte kako se pjeva „Jugoslavenka“ na dan kada se sjećamo najžešćih napada na Dubrovnik, a samo dan poslije obilježavanja najkrvavije bitke za Osijek, kada je Vukovar već bio žestoko uništen i pregažen.
A publika se odgaja, to je proces u koji se ulažu znatna sredstva i vrijeme. Što onda možemo očekivati od publike koju danas odgajaju Brena, Prija i duga kolona narodnjačkih “zvijezda” istočne prvenijencije. Trebamo li svi početi pjevati Olivera na srpskom jeziku?
Kad smo već kod jezika, kao još jednu činjenicu jugoslavenskog duha vidimo i u rječniku navedenog teksta u Novostima. Novinar bi zaista trebao ostati dosljedan hrvatskom jeziku u kojemu ne postoji jul nego – srpanj.