Pratite nas

Razno

Brašančevo (Tjelovo)

Objavljeno

na

Tjelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18.stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

 Hostijarsz Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  u cijeloj Crkvi.

  Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

  Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

  Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

  Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

VIDEO – Šerbedžija i Nobilo pjevaju: ‘Po šumama i gorama’ – lete euri

Objavljeno

na

Objavio

Na društvenim mrežama pojavila se snimka na kojoj glumac Rade Šerbedžija, odvjetnik Anto Nobilo, Danko Končar i Nemanja Gospavić, pjevaju partizanske pjesmice. Ante Nobilo kiti pjevača eurima, Rade Šerbedžija pije i lupa šakom o stol, Končar je zbunjen …

Euri padaju. Ne mogu kune uz ovakve pjesme, komentirao je Ante Gugo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari