Äasna sestra Biserka JaguniÄ, voditeljica duhovnih obnova diljem Hrvatske, otkriva kako najdublje duhovne rane nastaju od zaÄeÄa do treÄe godine života. U velikom intervjuu govori o uzrocima psihiÄkih i duhovnih kriza danaÅ”njice te o važnosti iscjeljenja srca kroz vjeru.
S. Biserka JaguniÄ: āNajÄeÅ”Äe i najteže duhovne rane nastaju od zaÄeÄa do treÄe godineā
Svi smo nekako nauÄili da nam duhovnu obnovu drži sveÄenik. Pa je nekako neobiÄno joÅ” uvijek za mnoge da to drži Äasna sestra ili neki laik. No, u zadnje vrijeme ima nekoliko laika koji uspjeÅ”no drže solidne duhovne obnove diljem naÅ”e domovine. Imao sam priliku biti povremeni sudionik duhovne obnove koju je u zagrebaÄkoj župi u Resniku držala Äasna sestra Biserka JaguniÄ. Ono Å”to je mene impresioniralo na toj duhovnoj obnovi je Äinjenica kako sestra Biserka govori o ljudskim ranama iz djetinjstva koje bitno utjeÄu na život pojedinca. Gotovo da nema Äovjeka koji ne nosi neku ranu iz djetinjstva. OdluÄio sam tada porazgovarati o temi ranjenosti ljudske duÅ”e i tijela i dakako o drugim temama vezanim uz duhovnost svakoga od nas.
Sestro Biserka, recite nam neÅ”to o sebi, o svom porijeklu, odrastanju, mladosti. Kakvo je bilo vaÅ”e djetinjstvo, imate li neki zanimljiv dogaÄaj iz svoga djetinjstva koji vas je usmjerio na put redovniÅ”tva?
RoÄena sam u katoliÄkoj obitelji od majke Vjekoslave i oca Franje s joÅ” starijom sestrom Boženom i mlaÄim bratom Franjom. Moja majka je bila veoma praktiÄna, vrijedna, sposobna od malenog naÄiniti neÅ”to novo. Veoma brižna brinula se da uvijek imamo potrebno premda je bilo teÅ”ko u poratnim gladnim godinama živjeti u brojnoj obitelji gdje je tata imao Å”estero braÄe i Äetiri sestre. Otac je bio marljiv i svojim je radom na poÅ”ten naÄin gradio kuÄu i gospodarske zgrade te nabavljao potrebne strojeve i aparate u kuÄu. Nije nam manjkalo igre igraÄkama koje smo sami izraÄivali i nalazili u prirodi. Tata je znao sve popraviti sebi i drugima te u kuÄi nije bilo niÄeg pokvarenog. Taj dar je brat naslijedio od njega. Sestra je od majke koja je bila svestrana nauÄila kuhati, plesti, heklati, a ja Å”ivati i raditi razne ruÄne radove. Sestra je veÄ s osamĀ godina znala neÅ”to skuhati Å”to bi majka pripremila a ja sam neÅ”to mlaÄa bila pastirica. Najprije sam Äuvala pure, a ubrzo i kravu na seoskom paÅ”njaku. Stariji bratiÄ je u poÄetku bio sa mnom kako bi bila sigurna jer sam bila u predÅ”kolskoj dobi. On bi me zabavljao priÄajuÄi mi razne priÄe koje sam voljela. Tako se u meni razvijao dar priÄanja i pisanja sastava koji sam veÄ u osnovnoj Å”koli bio prepoznat. Kasnije sam se ÄuvajuÄi kravu družila sa starijim prijateljicama od njih sam nauÄila mnogo toga korisnog za život. Mi smo pjevale, uÄile plesati Å”to sam silno voljela,Ā Kada bi se naÅ”la sama nizala sam tratinÄice na travku i tako pravila krunicu na koju sam molila i pjevala Gospine pjesme koje sam nauÄila na svibanjskim i listopadskim pobožnostima u crkvi. Ponekad sam ÄuvajuÄi kravu brala kupine koje bi baka prodala i neÅ”to nam kupila, ili u jesen Å”ipak od kojeg je mama pravila jako dobru marmeladu. Kada sam bila starija radila sam ruÄne radove ÄuvajuÄi kravu i Äitala osobito Biblijsku povijest jedinu Bibliju koja je tada bila tiskana. To mi se jako svidjelo te sam Äesto molila ako bi bila sama ili sa sestriÄnom. U obitelji se molilo uz obroke i na veÄer, sv. Misa je bila obvezna za Blagdane i nedjeljom, ali sakramentalni život u naÅ”oj obitelji kao i u cijeloj Župi bio je na niskom stupnju. Ispovijedali bi se samo za Uskrs i eventualno BožiÄ. Samo dvije osobe u Župi iÅ”le su nedjeljom na sv. PriÄest i njih su zvali Ā« pobožni i pobožnaĀ». Mi djeca smo prakticirali odlazak na pobožnost poslije podne u svibnju i u listopadu tamo bi pjevali, molili krunicu i litanije ali u to vrijeme nije se slavila sv. Misa u popodnevnim ili veÄernjim satima te je Äak bila i poslovica na kajkavskom Ā« Kesno je popoldan k MeÅ”iĀ». NaÅ” stariji Župnik Franjo LjubetiÄ bio je muÄen i nad njim je vrÅ”en pokuÅ”aj ubojstva od strane komunista Äinio je Å”to je mogao i smio. Nije se smio niÄim isticati.Ā Dolaskom novog Župnika Dragutina Å paniÄa puno se promijenilo. On je okupljao nas djecu i govorio nam o pobožnosti prvih petaka i prvih subota. Donio je na kartonu napisana Isusova obeÄanja sv. Margareti onima koji Äe prakticirati pobožnost prvih petaka. Nama je ponudio da poslije Å”kole prvim petkom navratimo u crkvu tu bi nas ispovjedio i priÄestio jer mnogima je bilo daleko dolaziti od kuÄe. Mislim da je to za mene bio poÄetak sakramentalnog života gdje sam otkrila ljubav Božju i njegovo milosrÄe. Upravo to je Gospodin upotrijebio da mi uĀ srcu progovori i pozove me da ga izbliza slijedim. Imala sam tad 14 godina i nisam niÅ”ta znala o redovniÄkom životu, ali sam znala tko mi govori i Å”to to znaÄi. Ni danas mi nije jasno kako sam to znala. Kod nas su bile u župi sestre Milosrdnice i orguljaÅ”ica s. Celiflora se zanimala o mojim ocjenama u Å”koli i kuda Äu nakon zavrÅ”etka osmogodiÅ”nje Å”kole. Kada sam ju upitala zbog Äega me to pita, rekla je da razmiÅ”lja kako bi bilo da doÄem kod njih i uÄim svirati i dodala, moli se ti Gospi za zvanje. Molila sam krunicu premda nisam znala Å”to je zvanje. Kada bi mi djeca iÅ”li poslije Å”kole u crkvu uÄiteljica bi nas na cesti brojila i sutradan smo svi dobili jedinice u Å”koli bez da bi nas iÅ”ta pitala. Samo bi nam rekla idete u crkvu bolje bi bilo da uÄite. Imala sam milost iÄi na vjeronauk 14 godina sve dok i sama nisam poÄela drugima predavati vjeronauk. Dolaskom u samostan primijetila sam veliko neznanje o vjeri kod mojih kolegica koje nisu imale tu milost. Imala sam milost imati dobre roditelje koji su mi od malena nauÄili moliti i vjerovati, raditi sve poslove, živjeti u istini i poÅ”tenju Å”tedjeti u siromaÅ”tvu, sve svojim primjerom i rijeÄima . Ono Å”to su oni darovali nama nije mogao nitko sruÅ”iti. Bogu hvala za moje roditelje i sve bližnje koji su bili ukljuÄeni kod mojeg odrastanja odigrali su važnu ulogu za moj buduÄi život. Na mojim prvim zavjetima bio je pun autobus mojih župljana i oba Župnika. VeleÄasni Franjo je plakao rekao mi je veleÄasni Dragutin, mogu samo misliti Å”to se sve skrivalo u njegovoj duÅ”i u tom trenutku. Obrede je predvodio kardinal Franjo KuhariÄ. Jaskanski dekanat je bio bogat duhovnim zvanjima premda su mnoge Äasne sestre zavrÅ”ile muÄeniÄkom smrÄu. Zbog toga su moji roditelji imali strah za mene kada sam se odluÄila poÄi tim putem Å”to ja tada nisam mogla razumjeti. Nisam bila spremna odmah se odazvati na Božji poziv Äekala sam punoljetnost i zato sam otiÅ”la u Zagreb u srednju Å”kolu ne govoreÄi nikome niÅ”ta. Jedna susjeda mi je rekla da Äu u velikom gradu Zagrebu izgubiti vjeru. Mislila sam u sebi ne moram nikada biti Äasna sestra ali vjeru ne želim izgubiti . Zato sam odmah po dolasku potražila obližnju crkvu sv. Antuna Padovanskog i nastavila moliti iÄi na vjeronauk i svaki dan prije i poslije Å”kole navratila bi u crkvu moliti koja je bila uvijek otvorena. Tamo sam mogla razgovarati s jednom Å kolskomĀ sestrom Franjevkom od koje sam saznala puno toga o redovniÄkom životu. Kasnije smo se dopisivale i Äula sam da je napustila te sam joj posvetila jednu svoju pjesmu.
Ā
Obavljali ste kao Äasna sestra razliÄite poslove u župama gdje ste djelovali. Kada pogledate unazad na te službe koje ste obavljali Å”to vas je najviÅ”e duhovno obogaÄivalo?Ā
Kada se osvrnem natrag sretna sam Å”to sam uvijek srcem obavljala sve Å”to sam trebala Äiniti. Željela sam iznad svega kako sam znala i mogla da sve bude najbolje. U kandidaturi sam Å”ivala i pomagala u pletenju vesta. U postulaturi i novicijatu uz obvezan duhovni program uÄila sam slijepo pisanje na maÅ”inu i sviranje na klavijature, te služila u Å”ivaonici, pomagala na vrtu i kuhinji. Nakon zavjeta najprije sam radila kod Å”ivanja uniformi za sestre, a porom sam preuzela brigu za djecu siroÄad u dobi od 7 mjeseci doĀ 4 godine na Caritasu u Vugrovcu. Potom sam godinama služila u Bosni na raznim župama. Najprije u sakristiji, crkvi i ureÄenju rublja, a ubrzo joÅ” u sviranju voÄenju zborova, i župnog vjeronauka. Tada je na župi bilo jako puno posla, a ja sam bila mlada te sam sve uspijevala. Pekla bi i rezala po 14 tisuÄa hostija za veÄe svetkovine, Äesto na svakoj župi mjesecima pripremala od Äega Äu složiti božiÄne jaslice ili Ā«božji grobĀ»Ā za veliki tjedan. NajÄeÅ”Äe sam imala samo kipiÄe a sve ostalo je trebalo napraviti i saÅ”iti.Ā Uz to samĀ joÅ” prigodno pomagala u ÄiÅ”Äenju samostana. Za mene je rad bio ne samo obveza nego i radost kada bi od neÄeg beskorisnog naÄinila neÅ”to novo i lijepo. To sam primila od majke koja je znala u siromaÅ”tvu s nama otiÄi u Å”umu nakupiti drva i nabrati gljiva, zatim naložiti vatru i ispeÄi gljive s domaÄim jajima te smo svi imali dobar doruÄak. Na župama sam zbog obilja posla znala zamoliti djecu za pomoÄ. Oni bi trÄali donijeli mi i uÄinili ono Å”to su mogli te sam brzo ukrasila i oÄistila crkvu. Za nagradu u nedjelju poslije podne njima sam posvetila svoje vrijeme. u igri. VeÄ na prvoj župi poÄela sam ukraÅ”avati i ugraÄivati novo platno uĀ unutraÅ”njost svetohraniÅ”ta. Kasnije sam to radila u mnogim župama do sada sam tako ukrasila zlatovezom oko 40Ā svetohraniÅ”ta. Koristila sam svoj dar za Å”ivanje potrebno za crkve Äak sam jednom Å”ivala djevojÄici,Ā koja nema majke,Ā haljinicu za prvu PriÄest. Snagu sam crpila u sakramentima i svojim veÄernjim Äesto dugim razgovorima s Isusom u crkvi. Od poÄetka sam na dvije župe imala sreÄu imati za ispovjednika svetog sveÄenika, a onda je neko vrijeme bilo teže naÄi redovitog ispovjednika, sve dok nisam susrela i upoznala patra Zvjezdana LiniÄa koji je za mene vrÅ”io tu službu 17 godina. Kada sam 1977 položila doživotne zavjete na neko vrijeme je prekinuto moje služenje po župama. Tada sam bila u Zajednici zadužena za odgoj najprije postulantica a potom i kandidatica kojih je tada bilo puno.Ā To je bila za mene jedna prilika za duhovni rast uz djevojke. Uz to sam radila u blagovaonici pripremajuÄi za obroke, za preko dvjesto ljudi, a poslije obroka prala suÄe. Nakon isteka službe odgajateljice opet sam se vratila na župu kao sakristanka orguljaÅ”ica držeÄi župni vjeronauk i sve male poslove u kuÄi i crkvi gdje je veÄ trebalo. BuduÄi sam veÄ imala iskustvo novog roÄenja, Isus je uÅ”ao u moj život na nov naÄin, ubrzo sam osnovala molitvenu zajednicu mladih koji su željeli isto iskustvo. Znala sam doÄi na župu gdje nije bilo cvijeÄa za ukraÅ”avanje crkve, a sveÄenici nisu nikada za blagdane Äak ni mlade Mise kupovali cvijeÄe.Ā Tada sam tražila korjenÄiÄe na jesen i sjemena na proljeÄe te sadila puno cvijeÄa da imam cijelu godinu. Za veÄe blagdane molila bi mlade da i oni neÅ”to donesu Å”to imaju kod kuÄe. Na svakoj župi imam lijepih uspomena moj život je bio ispunjen svaki dan od jutra do mraka molitvom,Ā radom i sve me to izgraÄivalo. Uvijek sam zahvalna za sve divne svete ljude koje je stavio na moj životni put koji su mi u tome pomagali. Mislim da mi je u duhovnom životu od najveÄe pomoÄi bilo Å”to sam mogle imati redovitog ispovjednika i osobne molitvene spontane veÄernje susrete s Isusom u crkvi. Znala sam nedjeljom ostati satima, sluÅ”ati, moliti i pjevati Gospodinu.
Ā
U Hrvatskoj hvala Bogu ima niz karizmatskih zajednica. Papa Benedikt XVI. je kazao da su buduÄnost KatoliÄke crkve male zajednice i da u buduÄnosti neÄemo imati āvelike mase vjernikaā. Koje, ili koju karizmatsku zajednicu u Hrvatskoj bi vi preporuÄili mladom Äovjeku koji traži sebe i želi postati praktiÄni vjernik?Ā
UkljuÄena sam u karizmatsku zajednicu veÄ od 1987 godine kada je ona kod nas bila tek u nastajanju. Äesto sam sluÅ”ala prf Tomislava IvanÄiÄa i pratila od poÄetka hod p. Zvjezdana LiniÄa. Odmah sam znala da je sve Å”to se dogaÄa u Obnovi u Duhu ispravno. Sudjelovala sam na mnogim velikim seminarima koje su vodili strani karizmaticiĀ kao o. Emilijan Tardif, s. BriÄ Mekena, o Robert De Grandis, o. Dario Betancur, i p. Äems Manjkal. VeÄ sam bila Älan Zajednice MIR ali sam željela s vremenom upoznati i druge zajednice kao Neukatekumensku zajednicu, Kursiljo, Fokolarine i Marijinu legiju.Ā Ipak sebe sam najviÅ”e naÅ”la u karizmatskim zajednicama koje sam mijenjala veÄ prema mjestu stanovanja. U vrijeme kada su se profesor IvanÄiÄ i pater Zvjezdan trebali prilagoditi napustili su neke karizmatske elemente u evangelizaciji, Ā kako bi dalje mogli djelovati u Crkvi. ja sam veÄ stjecajem okolnosti samostalno djelovala. Nisam viÅ”e djelovala u okviru zajednice MIR, nego samostalnoĀ pružajuÄi ljudima duhovnu pomoÄ kroz Terapijsko molitvene seminare.Ā odluÄila sam to Äiniti u okviruĀ karizmatske Zajednice iĀ na kraju trajno ostala u Zajednici Dobri Pastir. Podržavam rad drugih zajednica i svaka ima neÅ”to posebno zato ni jedna ne odgovara svim ljudima. Iz tog razloga obiÄno preporuÄim ljudima da odu u viÅ”e zajednica i ugrade se u onu koja njima najbolje odgovara. U velikim osobito u gradovima Župama jedan Äovjek se gubi u masi u kojojĀ se ljudi ni ne poznaju. Male zajednice su mjesta gdje pojedina osoba može razgovarati izmijeniti miÅ”ljenja i iskustva, gdje ju drugi poznaju, pomažu i moleĀ jedni za druge. Zaista buduÄnost KatoliÄke crkve je u malim aktivnim zajednicama. U njima vjernik može naÄi sve Å”to želi i treba. Ta zajednica mu pomaže u duhovnom rastu, ona korigira njegove mane, ispravlja pogreÅ”ne stavove, lijeÄi rane, ublažava patnje, pomaže mu da otkrije i ostvari svoje poslanje.
Ā
Svojevremeno sam proÄitao da je 20 stoljeÄe bilo stoljeÄe karcinoma, a da Äe 21. stoljeÄe biti stoljeÄe psihiÄkih trauma i bolesti. Koji su uzroci po vaÅ”em osobnom uvjerenju i vaÅ”im spoznajama da Äovjek naÅ”eg doba sam sebi postaje problem, te u Äemu vidite razlog snažnih psihiÄkih oboljenja i ranjivosti Äovjeka?Ā
Tko god otvori oÄi može jasno vidjeti da se danas psihiÄka oboljenja množe kao gljive poslije kiÅ”e. ZaÅ”to je to tako? DanaÅ”nje vrijeme u kojem živimo viÅ”e od prijaÅ”njih vremena pogoduje svim vrstama duhovnih i psihiÄkihĀ bolesti. premda su sva vremena teÅ”ka na svoj naÄin. ZaÅ”to?
Ā
a. Moderni civilizirani svijet danaÅ”njice viÅ”e od prijaÅ”njih vremena pogoduje duhovnim, psihiÄkim bolestima, i problemima premda je svako vrijeme na svoj naÄin teÅ”ko.To su na prvom mjestu duhovni problemi o kojima su prethodni naraÅ”taji jedva neÅ”to znali. Prebrzi tempo danaÅ”njeg života pun je neizvjesnosti, stresova, napetosti i strahova, stalno nekud žurimo osobito je to vidljivo u gradovima. Ljudi sa sela to primijete kada doÄu u naÅ” Zagreb, pitaju se zaÅ”to ljudi trÄe po ulicama, kako bi stigli na prijevozno sredstvo. Sa svih strana zapljuskuju nas razne ponude, preko medija i reklama, poplava negativnih vijesti da se Äovjek ne snalazi u toj Ā«Å”umiĀ» potrebnih i nepotrebnih informacija. Äesto se dijete ranjeno veÄ rodi, zaÄeto prije braka, nije prihvaÄeno, uz to je možda bio težak porod, ili majka ima stresne situacije u trudnoÄi, puno poslova, briga, i sl. Dijete u prvim godinama kao Å”to treba hranu i njegu isto tako treba blizinu, ljubav, mir i nježnost roditelja. Sve to nedostaje i pogoduje nastanak teÅ”kih rana, dok su u prijaÅ”njimĀ vremenima roditelji viÅ”e bili s djecom i majka je bila odgajateljica zato su sve rane bile blaže.
Ā
b. S druge strane poljuljane su trajne i istinske vrednote obitelji i druÅ”tva, vjera, moralni zakoni, istina, pravda, poÅ”tovanje, poÅ”tenje, radinost, urednost, odgovornost i sl. To rezultira da imamo sve viÅ”e rastavljenih brakova, svaÄa u obitelji, idolopoklonstva, sebiÄnosti, raznih ovisnosti i u takvom ozraÄju odrastaju djeca, a ne u ozraÄju sigurnosti, ljubavi, povjerenja i prihvaÄanja. Takve osobe veÄ od samog poÄetka su duhovno ranjene i bolesne. U obitelji se pojavljuju ozbiljni obiteljski problemi zbog meÄugeneracijskih razlika, mladi ne žele živjeti s roditeljima i Äesto ih Å”alju u staraÄke domove. Stariji prije shvate da to nije dobro za nikoga. Mladi to shvate tek kada se pojavi bolest djeteta uzrokovana svaÄom, neprimjerenom umjetnom ishranom, no kada nastanu psihiÄki i duhovni problemi, tada shvate da se valja vratiti Bogu i provjerenim istinskim vrijednostima prijaÅ”njih generacija..
Ā
c. Žena i majka mora raditi nije viÅ”e kod kuÄe, a poznato je da najteže duhovneĀ rane najÄeÅ”Äe nastaju od zaÄeÄa do 3 godine. Maleno dijete prepuÅ”teno je na Äuvanje jaslicama, susjedi,Ā roÄakinji, vrtiÄu, rjeÄe baki, jer bake su uglavnom u staraÄkim domovima. Djed i baka su najbolja zamjena za Äuvanje djece umjesto roditelja, osobito ako dijete pritom ne mijenja ambijent. Tako se djeca u najosjetljivijem razdoblju povjeravaju na Äuvanje uglavnom stranim osobama gdje se osjeÄaju odbaÄeni od roditelja. Poznato je da naÅ” odgoj poÄinje zaÄeÄem i najosjetljivije razdoblje je do treÄe godine, dok je sa sedmom gotovo posve zavrÅ”en. Sve Å”to se u okolini dogaÄa i Å”to osoba proživljava duh registrira od najranijeg vremena svoga postojanja, ali zbog nerazvijenosti razuma i psihe ne razumije. MeÄutim svi ti dogaÄaji trajno se upisuju u naÅ”e biÄe i Äesto odreÄuju naÅ”e ponaÅ”anje, a mi pritom ne znamo zaÅ”to reagiramo na odreÄeni naÄin. To su sve uzroci teÅ”kih rana za dijete koje pogoduju nastanku mnogobrojnih posljedica, dok su u prijaÅ”njimĀ vremenima roditelji viÅ”e bili s djecom i majka je bila odgajateljica.
d. Majka jeĀ danas Äesto previÅ”e zaposlena, radi u obitelji i na radnom mjestu. Ako je u obitelji viÅ”e djece to je naporno, ako je jedno dijete, onda gaĀ zatrpavaju igraÄkama, igricama na mobitelu, crtiÄima na televiziji dok roditelji nemaju vremena baviti se djetetom. Zbog stranog ambijenta, nedostatka roditelja, usporeÄivanja i ruganja vrÅ”njakaĀ dijete, u vrtiÄu sureÄe stresne situacije, a kasnije u Å”koli samo se pojaÄavaju stresovi ranog djetinjstva. Odrastanje u spomenutom ozraÄju pogoduje nastanaku teÅ”kih rana, dok su se u prijaÅ”njimĀ vremenima roditelji viÅ”e baviliĀ djecom, program Ā«majka odgajateljicaā bio najbolji potez Vlade, nažalost trajao je kratko..
e. Osim toga veÄ dijete, a odrasli joÅ” viÅ”e susreÄu se sa raznim traumama strahovima, nepravdama, nasiljem, razoÄaranjima, strahotama rata i izbjegliÅ”tva te raznim grijesima, krivicama, mnogobrojnim oblicima nasilja i mržnje. Danas je raÅ”ireno vrÅ”njaÄko nasilje preko mobitela. Vlastiti grijeh i grijesi drugih ljudi razaraju i pogaÄaju.sve. U takvom ozraÄju osoba biva ranjena i povrijeÄena na mnogo naÄina od samog poÄetka života. Zato danaÅ”nji Äovjek veoma pati zbog pomanjkanja ljubavi, odbaÄenosti, suviÅ”nosti, strahova, ostavljenosti, osamljenosti, krivica, nesigurnosti, nepovjerenja, raznih kompleksa, ljubomore, bez smisla, nezadovoljstva, praznine, tuge, depresije, agresije, ovisnosti svih oblika. Tko od nas nije iskusio Äak i Äesto neke od spomenutih osjeÄaja? To su sve pokazatelji duhovnih bolesti ili su im sigurno uzroci u duhovnom podruÄju. Ako ovim duhovnim bolestima dodamo tjelesne i psihiÄke bolesti koje imaju uzroke u duhovnom podruÄju,vidjet Äemo da imamo bolesne generacije ljudi. MeÄutim ako lijeÄimo bolesnike etioloÅ”ki otklanjajuÄi uzroke, bolest se neÄe vratiti. Mi se stalno bavimo lijeÄenjem posljedica, a manje spreÄavanjem nastanaka problema. Na radionici u Poljskoj Slovaci su nam rekli: Ā« Mi se ne bavimo time da lijeÄimo duhovne rane, mi se trudimo da ih sprijeÄimoĀ» zato odgajamo djecu u vjeri od 0-15 godine.Ā».Ā Mi smo vidjeli da su u tome uspjeli njihova su djeca zaista drugaÄija.
f. NerijeÅ”eni negativni osjeÄaji, konflikti i doživljaji potisnuti su u podsvijest.
Mi ponekad želimo potisnuti u podsvijest i zaboraviti negativna iskustva, ili kako narod kaže stavimo ih Ā« pod tepih Ā».Ā Takva negativna iskustva djeluju te Äe potaknuti nekim možda bezazlenim dogaÄajem, poput erupcije izaÄi na povrÅ”inu. Oni Äe izazivati mnoÅ”tvo negativnih posljedica i obilježiti cijeli život pojedinca i druÅ”tva. Tu su joÅ” temeljne potrebe koje nisu zadovoljene koje mi pokuÅ”avamo potisnuti i zaboraviti. Nezadovoljene potrebe Äovjek popunjava raznim surogatima kao Å”to su droga, puÅ”enje, alkohol, zabave, užici, putovanja, zato imamo procvat okultizma, praktiÄnog materijalizma, hedonizma, kocke, moralnih devijacija, pornografije, a poslije svega nastaje joÅ” veÄa praznina koju ne može ispuniti nitko osim Isusa. Znamo da su vjera, nada, ljubav, mir, radost, prihvaÄenost, vrijednost, sloboda bitne stvarnosti za sretan i ispunjen život.
g. Kada se zbog svih ovih problema množe duhovni problemi i mnoÅ”tvo duhovnih i psihiÄkih bolesti, tada cvjeta alternativna medicina, razne sekte i okultne prakse, koje se viÅ”e niti ne skrivaju, nego reklamiraju javno nudeÄi primamljive stvari āosloboÄenjeā āsmirenjeā ozdravljenjeā i to odmah. Zato je naÅ”e vrijeme prepuno ponuda alternativnih lijeÄenja, poplave sekti i okultnog. Svi oni nude jeftina rjeÅ”enje optereÄujuÄi osobu joÅ” veÄim problemima. U takvom ozraÄju, ranjena osoba biva privuÄena brzim i primamljivim rjeÅ”enjima i tako ulazi joÅ” u teže probleme. Ljudi pate, osjeÄaju krivicu, lutaju na kriva mjesta, vezani su raznim ovisnostima. Zbog ograniÄenosti medicine i psihijatrije samo na svoja podruÄja nužno nam trebaju mjesta u Crkvi gdje Äe osoba biti pouÄena, kako Bog lijeÄi srca slomljena. Koliko god je bitno lijeÄiti tjelesno i psihiÄki bolesnog Äovjeka, jednako tako je važno pomoÄi i duhovno bolesnom Äovjeku. To ne može rijeÅ”iti lijeÄnik niti psihijatar to Bog Äini u Crkvi i po Crkvi.
Ā
Znam da veliku pažnju na vaÅ”im duhovnim obnovama posveÄujete osobnim razgovorima sa vjernicima. Koje su najÄeÅ”Äe ranjivosti kod žena ā Hrvatica i muÅ”karaca naÅ”eg vremena?Ā
Osobni iskreni razgovor je veoma važan. Danas ljudiĀ malo razgovaraju u živoĀ o sebi, osobito ima sve manje onih koji znaju sluÅ”ati probleme drugih. Poznato je kada osoba uspije rijeÄima izreÄi Å”to ju boli i muÄi, veÄ time osjeÄa malo olakÅ”anje. Oni koji pomažu drugima znaju da razgovorom problem nije rijeÅ”en, nego oni pokuÅ”avaju usmjeriti razgovor u smjeru otkrivanja uzroka. Nakon toga osobi savjetuju put rjeÅ”enja. U osobnom razgovoru je osoba motivirana,Ā sve pažljivo sluÅ”a, jer ne govorimo grupi gdje ona sebe ne vidi, nego njoj osobno. Zato je veoma važan susret Ā«jedan na jedan.Ā» Kod žena i muÅ”karaca najÄeÅ”Äa ranjivost je osjeÄaj odbaÄenosti, nepovjerenja, straha,Ā nesigurnosti. Žene neÅ”to viÅ”e pate zbog nedostatka ljubavi, pravednosti, a muÅ”karci od manjka samopouzdanja, priznanja vrijednosti i poÅ”tovanja.
Ā
Za neke je možda malo neobiÄno da žena ā Äasna sestra vodi duhovnu obnovu. A za druge je to sasvim normalno. Žene su emotivnije, a možda i po svojoj naravi temeljitije od muÅ”karaca. Kako ste do sada bili prihvaÄeni u Hrvatskoj kao voditeljica duhovnih obnova?Ā
Znam da je u nekim sredinama neobiÄno da žena i redovnica vodi duhovnu obnovu. Redovito laici aktivni u župama, koji su prije toga sluÅ”ali moje seminare ili duhovne obnove, traže od Župnika da me pozove za duhovnu obnovu. Ukoliko Župnik sudjeluje drugi puta i sam me pozove. Svakako da nam je potrebna suradnja, mnogih laika kako bi sve bilo dobro i plodno, a da poslove ne radi ni jedna osoba sama. Župnici se trebaju pobrinuti da sudionici na duhovnoj obnoviĀ imaju priliku za sv. Misu, sakramente i molitvu pred Presvetim. Isto takoĀ zborovoÄe crkve brinu o slavljenju, jer to je sastavni dio svake duhovne obnove. Ima mnogo toga Å”to mogu raditi drugi župljani kao Å”to su rukovanje tehnikom za prezentacije, briga oko prijevoza, smjeÅ”taja,Ā hrane, za voditelja duhovne obnove. U vrijeme stanke oni se brinu zaĀ okrepu svih sudionika, ponuda knjiga i broÅ”ura osobito oko organizacija molitve za pojedine osobe. Na mnogim mjestima to su laici spremni uraditi i Äine veoma dobro tako da se obnova može održati i tri dana, a da nitko ne osjeÄa teret oko organizacije. Kod vjernika u naÅ”oj Slavoniji toĀ sam mnogo puta iskusila. Uglavnom sam se osjeÄalaĀ prihvaÄena samo dva puta se nisam dobro osjeÄala kada bi Župnik sve prepustio laicima, kada bi me iskuÅ”avao, iliĀ bi izbjegavao doÄi. sluÅ”ati. Mislim da je dobro u Crkvi povjeriti mnogo toga laicima koji imaju odreÄeno znanje, iskustvo ili su profesionalno za neÅ”to osposobljeni. SveÄenika je malo dragocjeni su nam i trebaju moliti, slaviti Euharistiju, dijelili sakramente, te trajno uÄiti, kako bi dobro navijeÅ”tali RijeÄ Božju,Ā savjetovali ljude, radeÄi samo ono u Äemu su nezamjenjivi. Pustimo graditeljima da grade i ženama da ukraÅ”uju i ureÄuju crkvene prostore, drugima da služe kao prijevoznici, kuhari, tehniÄari i sliÄno. Nanovo roÄeni i oduÅ”evljeni za Gospodina vjernici laici su namĀ svjedoci i divni suradnici u evangelizaciji.
Ā
Vi dijelite koliko mi se Äini duhovne obnove na: klasiÄnu duhovnu obnovu i na duhovnu obnovu iscjeljenja. Koja je razlika? Kojoj od te dvije obnove dajete prednost?
Zapravo imam tri tipa duhovnih obnova.
a) Jedno su duhovne obnove koje obuhvaÄaju pomoÄ ljudima u raznim problemima i potrebama. To su obiÄno tri duhovne obnove, a održavaju se u razmacima od nekoliko mjeseci ili godine dana, kako bi se moglo iskusiti u praksi reÄeno u proÅ”loj duhovnoj obnovi.
To su terapijske duhovne obnove iscjeljenja duhovnih rana, pomoÄ kod krivnje, ovisnosti, negativnih sklonosti i posljedica okultnog ili pomoÄ sebi i drugima koji imaju problema a ne vide ih, s kojima nemamo zdrave i normalne meÄuljudske odnose.
b) Drugo su tematske duhovne obnove za pojedine skupine, ili sluÅ”atelje kojima je najpotrebnije jaÄe osvijetliti odreÄene vjerske teme, jer tu pokazuju nesnalaženje. Na primjer za braÄne parove, mlade u zrelim godinama, razne zajednice u župi ili župljane kojima treba pomoÄi oko opraÅ”tanja, plodnog primanja sakramenata, molitve, poznavanju Biblije, Euharistije i sl. Nekada se takve duhovne obnove traže za odreÄene skupine kao krizmanike, žene i majke, mladiÄe i djevojke iznad 30 g. koji nisu ostvarili vezu za brak braÄne parove, roditelje. ViÅ”e puta sami Župnici kažu da je najÄeÅ”Äi problem u njihovoj župi vezan uz odreÄenu temu i žele da se ona dublje obradi. To su duhovne obnove za duhovni rast.
c) TreÄe su klasiÄne duhovne obnove prije patrona ili u jakim liturgijske vremenima crkvene godine u korizmi ili doÅ”aÅ”Äu. U jednoj takvoj duhovnoj obnovi obuhvaÄeno jeĀ viÅ”e razliÄitih tema kao obraÄenje, molitva, sakramenti, RijeÄ Božja, Crkva, kreposti i drugo. Namijenjene su za župljane razliÄitih dobi, naobrazbe, profila, potreba i vode prema obraÄenju, nadi i ljubavi prema Gospodinu i bližnjima Ne dajem prednost ni jednoj od njih, nego prepuÅ”tam onima koji me pozivaju da sami odaberu veÄ prema potrebi svojih vjernika.
Bili ste preko dvjesto puta duhovni pratitelj na hodoÄaÅ”Äima u MeÄugorje. Koja su vaÅ”a iskustva tih hodoÄaÅ”Äa i MeÄugorja opÄenito? Da li je doista MeÄugorje postalo āvelika svjetska ispovjedaonicaā i mjesto duhovne preobrazbe?
Ā MeÄugorje je za mene opÅ”irna tema o kojoj bi mogla dugo govoriti s raznih polaziÅ”ta. Ovaj tjedan Äu poÄi na svoje 294Ā hodoÄaÅ”Äe u MeÄugorje. Da bi to radila kvalitetnije prije viÅ”e godina zavrÅ”ila sam teÄaj za turistiÄkog pratitelja. Zapravo sam dobila potvrdu da sam i prije radila dobro. Takvo jedno hodoÄaÅ”Äe može biti jedna mala duhovna obnova, ako se dobro osmisli i isplanira. Jedan je sveÄenik rekao: Ā« Ja ne propovijedan dugo i nikada mi ljudi ne izlaze iz crkve. Propovijedam dugo u autobusu na hodoÄaÅ”Äu tamo mi nikada nitko ne može izaÄiĀ». Na hodoÄaÅ”Äu je važno da svi ljudi budu zadovoljni, niÅ”ta ne smije u vrijeme putovanja trajati predugo nego treba mijenjati teme i naÄine kako pripremiti ljude za ono Å”to nakon toga slijedi, vodeÄi raÄuna da za svakog bude neÅ”to Å”to ga zanima. Dugo putovanje može se lijepo osmisliti za pripremu kao i povratak za osvrt na ono Å”to smo doživjeli svakako uz molitvu i pjesmu. Dobra organizacija se ne smije zanemariti, jer o njoj može ovisiti raspoloženje u grupi hodoÄasnika. Svakako je važno sudjelovanje na svemu Å”to se dolje u Župi nudi. MeÄugorje nam je veliki dar mjesto milosti i duhovne preobrazbe ljudi. To je zaista velika ispovjedaonica svijeta gdje se ispovijeda na mnogobrojnim jezicima i gdje nam je Majka izmolila milost da se iskreno ispovijedamo i kajemo za grijehe. Zato je to mjesto mnogobrojnih obraÄenja, pomirenja i Äudesnih iscjeljenja, duha duÅ”e i tijela. Velika veÄina hodoÄasnika nakon hodoÄaÅ”Äa u MeÄugorje nastavlja intenzivnije živjeti svoju vjeru.
Mladi su buduÄnost Crkve. A na te mlade vrebaju razni moguÄi problemi, ovisnosti o kocki, o druÅ”tvenim mrežama, o okultnim opasnostima, o pornografiji, itd.. Å to ste zakljuÄili u razgovorima sa mladima? Kako vi gledate na te opasnosti sa raznih strana? Možete li nam predoÄiti u kakve sve konfuzne situacije na osobnom planu upada mladi naraÅ”taj Hrvata?Ā
U ÄetvrtomĀ pitanju sam veÄ djelomiÄno odgovorila gdje je korijen ovih problema. Svi smo odgovorni za to druÅ”tvo, roditelji, odgajatelji u raznim institucijama, Å”kolama Crkvi.
Potrebe za ljubavlju, vrijednoÅ”Äu, slobodo ostaju uvijek i ako nisu zadovoljene osoba poseže za neÄim drugim. Ako u srcu osobe nema osobnog odnosa s Bogom koji nas ljubi i povjerenje u Njega nužno Äemo svoje potrebe ispuniti raznim drugim ovisnostima.
Problem druÅ”tva je Å”to pokuÅ”avamo malo Ā« gasiti vatru Ā» i tako maknuti posljedice, dok ne ulazimo u rjeÅ”avanju korijena problema. Mladi su izloženi veÄ od ranog djetinjstva svakakvim negativnim ponudama i nemaju iskustva kako bi odabrali samo ono Å”to je dobro, a ostalo odbacili. Ono Å”to mladi Äovjek ne vidi ne gleda na posljedice koje odreÄeno ponaÅ”anje donosi u buduÄnosti. Starije osobe to vide i trebaju mlade upozoriti na vrijeme, kako bi razmisli žele li imati to u buduÄnosti?
Ā
Svatko od nas je tijekom života bio duhovno, emotivno i na druge naÄine ranjavan a time mu je odreÄen i njegov psihofiziÄki rast ili stvorena neka životna problematika. Koje su najÄeÅ”Äe ranjivosti kod žena, a koje kod muÅ”karaca? Å to bi mi kao hrvatsko druÅ”tvo i KatoliÄka crkva u Hrvata trebali poduzimati da ima manje āduhovno ranjivih osobaā?
NemoguÄe je izbjeÄi da ne budemo viÅ”e ili manje ranjeni tijekom života. Živimo u greÅ”nom svijetu gdje patimo zbog vlastitih i tuÄih grijeha. Neke stvari ipak možemo izbjeÄi ili kasnije popraviti. Molimo Boga i trudimo se ispraviti krivu sliku Boga koju imamo. Život po vjeri iskreni odnos s Bogom, sa zahvalnoÅ”Äu primimo sve Å”to nam Crkva nudi kao lijek to je važno. Vratimo ženu i majku u obitelj da bude odgajateljica svoje djece do 3 godine. Osposobimo oÄeve da preuzmu svoju ulogu u odgoju naraÅ”taja. OgraniÄimo boravak ispred ekrana i vratimo molitvu, iskreni razgovor u obitelji, i budimo zaposleni korisnim poslom. Budimo ponizni, educirajmo se na svim podruÄjima, kako razgovarati, raditi, opraÅ”tati i tražimo pomoÄ u kriznim situacijama. Izbjegavajmo stresne situacije, odrecimo se pohlepe da sve moramo znati i vidjeti, svaÄa,Ā usporeÄivanja, rastave braka. Ljubimo Boga i ljude, opraÅ”tajmo sebi i drugima, budimo spremni nositi križ prihvaÄajuÄi ono Å”to ne možemo promijeniti u svemu saÄuvajmo mir.
I za kraj! Koja bi bila vaÅ”a poticajna poruka mladim obiteljima sa malodobnom djecom, sa djecom vrtiÄke dobi, djecom koja su osmoÅ”kolci, studenti?
Moj savjet mladim obiteljima sa malobrojnom djecom je nemojte prepustiti djecu da ih svatko odgaja. Nemojte imati važnijeg posla kad vas dijete treba, kada neÅ”to pita. Uvijek razgovarajte s njima, pitajte ihĀ kako se osjeÄaju Å”to su danas doživjeli i molite s njima, Äitajte Bibliju i razgovarajte o tome. Djeci priÄajte pouÄne priÄe i upoznajte ih sa starijim Älanovima obitelji. Trudite se zajedno biti u vrijeme obroka oko stola kada je to ikako moguÄe. UÄite ih raditi sve poslove u kuÄanstvu, obitelji koji svatko treba znati neka vam pomažu u onom Å”to vi radite. Uvijek im objasnite zaÅ”to neÅ”to nije dopuÅ”teno i ukažite na posljedice. Pružite im ljubav i sigurnost svojim primjerom ne tražite od njih ono Å”to sami ne Äinite.
Razgovarao: Vladimir TrkmiÄ
Kamenjar.com