Hrabri Charlie
Svijet od uvijek mrzi one koji ga podsjećaju da postoji nešto važnije od svijeta. Mrzi svjetlo jer su mu zla djela nastala u tami. Mrzi istinu jer je laž utješna. Mrzi vječnost jer mu ne dopušta živjeti samo u sadašnjosti. Mrzi dobrotu, jer od nje nema koristi. Mrzi poniznost jer ona ne dolazi od čovjeka. Mrzi svetost jer je dokaz da se može živjeti drugačije. Mrzi ljubav jer se ona žrtvuje. Mrzi Boga jer čovjek više ne može kreirati svoja pravila.
Charlie Kirk je volio sve ono što je svijet mrzio. Ovaj je neustrašivi mladić hrabro i beskompromisno ulazio u borbu sa svijetom. Bezbroj videa u kojima odgovora na otrovne pitanja puna mržnje mogu se lako pronaći i i u njima se vidi nešto što današnja kultura ne može podnijeti. Mirnoću i sigurnost čovjeka koji zna da ne brani sebe, nego nešto više od sebe. U trenucima kada su se pitanja pretvorila u paklene predstave bijesa ostao je čvrst i po tko zna koji put objašnjavao zašto je obitelj važna, pobačaj zlo, Bog ideal, promiskuitet razoran, snažni muškarci cilj, a promjena spola nemoguća. U njegovim riječima nije bilo mržnje, samo snažna želja za istinom.
Mogao je imati miran život da je šutio. Kao što imaju miran život skoro svi kršćani na svijetu. Mogao je ostati kod svoje kuće i brinuti se za svoju ženi i dvoje djece. Mogao je privatno živjeti svoju vjeru koja nikoga ne bi izazivala. Ali je znao da je šutnja oblik pristanka i zato jer radije izabrao „nemir istine“ nego „mir laži“ i time pokazao da ljubav prema obitelji ne znači izbjegavanje borbe nego upravo razlog da se za nju bori. Borio se za svoju obitelj i za obitelji svih onih koji su izgubili glas ili ga žele držati za sebe. Borio se za prava djece da ne odrastaju u iluzijama nego u istini, ne u mržnji nego u ljubavi. Znao je da njima moramo ostaviti bolji svijet nego onaj u kojem smo mi odrastali. I zato nije mogao šutjeti.
Njegova veličina nije bila u tome što je mogao pobijediti u raspravi nego što se nije bojao izgubiti sve zbog Isusa Krista za kojeg je svjedočio. Bio je spreman dati sve, ugled, prijatelje, mir i ako bude trebalo, čak i život. Trebalo je.
A mi koji čitamo ove retke? Gdje smo? Hoćemo li se diviti hrabrom Charliju ili ćemo i mi biti hrabri znajući što nas čeka? Svijet će uvijek tražiti privatne kršćane koji šute, ali Krist nije došao osnovati neki privatan klub nego vojsku svjedoka. To je teško i cijena je za svjedočanstvo visoka, ali tješimo se da koliko god toga izgubili nećemo biti poraženi jer znamo da konačna pobjeda pripada Kristu.
Zato je žrtva Charlija Kirka nije poraz nego sjeme za tko zna koliko novih Charlija. Nema plodnije biljke nego one koja je zalivena krvlju. A svijet, koliko god mrzio svjetlo, istinu i ljubav, ne može ugasiti ono što dolazi od Boga. Naša je zadaća stajati čvrsto, znajući da posljednja riječ nije mržnja nego ljubav, nije tama nego svjetlo, nije smrt nego uskrsnuće.
Hrabri Charlie, počivaj u miru!
Danijel Maljur/facebook
Smrt Charlieja Kirka razotkrila opasnu mržnju na mrežama