Pratite nas

BiH

Crno-bijela priča o dobrim ljevičarima i zlim desničarima

Objavljeno

na

Nije se mogla sjetiti ni primjera hrvatskog ministra Jakovine koji je “zaboravio” prijaviti u imovinsku karticu čitavu ljekarnu. Sandra i Plenki neke stvari zaboravljaju. Važno im je da reagiraju u stilu “što će nam britanska šupčina docirati o 800 godina borbe za nezavisnost, o 22% izašlih na izbore i o 10 godina koje je popušio veliki EU(ro) ljubac Sanader, pa i o velikim plaćama naših zastupnika kad si je sam osnovao obiteljsku zakladu tamo na nekom otoku, a ne na Bohinju. Čitam “Britanci doveli stranog državljanina na čelo Bank of England”. Novinar Večernjaka hodak malaGojko Drljača postavlja zanimljivo pitanje: što bi bilo da netko relevantan predloži da se na mjesto guvernera HNB-a dovede stranac? Novinar ide čak i dalje pa se provokativno pita: kako bi bilo da nam stranci postanu ministri, recimo, gospodarstva ili financija? Kristalno je jasno da se novinar bavi apstraktnim, retoričkim pitanjima! Hrvati su ponosan, samosvjestan i tvrd narod koji uvijek žestoko brani svoje nacionalne interese. Sjetite se samo 1918.g., kad smo skoro fizičkom silom prisilili Begrad da nam pošalju u Hrvatsku vojsku i žandare te da nam kundacima izravnaju naša stoljećima pogrbljena leđa. Godine 1941.g., otisnuli smo se po šumama i gorama naše zemlje ponosne kako bi rušili državu, a ne lošu vlast. To je jedinstven slučaj u svjetskoj povijesti. Danas npr.: u Egiptu i Turskoj ni zadnjoj budali koja protestira ulicama ne pada na pamet da ruše državu. Oni su protiv loše vlasti i nju žele srušiti.
U Hrvatskoj pak, kad nekome nešto ne valja obično kaže: “J … takvu državu!” Kao da nikome ne pada na pamet da se za tu državu lila krv da bismo je očuvali, a ako nešto ne vrijedi, to je vlast. Nju treba j…!
Primitivni demonstranti u Egiptu i Turskoj žele srušiti vlast. Ako čak i uspiju, ostaje im država. Godine 1941.g., naše komunjare i premudri drug Tito duboko su zaorali po svojim moždanim vijugama i zaključili: što nam vrijedi ako srušimo s vlasti Pavelića i ustaše kad ostaje država hrvatska, čak i nezavisna!  Titin idolog Moša Pijade bio je uvjeren da će pobjedom saveznika prestati postojati Njemačka, Italija i Japan, da će Urugvaj i Paragvaj postati jedna država te da će ćitava Koreja postati Sjeverna Demokratska Republika Koreja. Tito i Moša, kao svi idealisti, čvrsto su vjerovali da će komunizam uskoro pobijediti u čitavom svijetu. Nisu se ni najmanje zamarali pitanjem od koga će, kad se to jednom desi, kupovati žito?

Ponosni Hrvati se ne daju porobljavati

[dropcap]D[/dropcap]a se ponosni Hrvati ne daju porobiti čak ni verbalno ovih mi je dana pokazao mladi i pespektivni HDZ-ovac Andrej Plenković. Britanski europarlamentarac Nigel Farage pokušao je oklevetati Hrvatsku. On bezobrazno napada svima nam svetu EU i između ostaloga kaže: “Postavili ste svoju zastavu na hrvatsko tlo, ali ne zato što ste imali veliku potporu javnosti. Samo je 22% Hrvata izašlo na izbore za EU parlament, ali je postojala velika potpora hrvatskih političara, zna se zašto. Rasprodali su svoju zemlju (političari) zbog vlastite koristi da bi bili na većoj pozornici. Zemlja koja se 800 godina borila za svoju nezavisnost, nakon 20 godina ju je predala EU.” To je opravdano razljutilo našeg mladog lavića Plenkija koji je odmah skužio zlobnog parlamentarca koji izmišlja gluposti. Prije svega, prijesna je laž da je na izbore za EU parlament izašlo samo 22% Hrvata kad svi znamo da je izašlo čak 22,5%. Primitivna je gevera i to da samo se 800 godina borili za nezavisnost kad svi znamo da je ta borba trajala tek od stoljeća sedmog. i da bi stjerao lažljivog Britanca u mišju rupu Plenki je smečirao čistim asom: “Poručujem gospodinu Farageu da smo imali debate uoči našeg referenduma.” Zatim mu je mudro priopćio kako on, Farage, nikada nije bio u Hrvatskoj, a pokušao nam je u EU patronizirati raspravu i osujetiti naš jedva dostignuti cilj koji smo dohvaćali kao dugu skoro 20 godina. i na kraju je Plenki izbacio razarajući argument: “Savjetujem mu da se drži svog Isle of Mana!” Time je naš lavić Plenki Farageu jasno dao do znanja kako on sve zna, a napose da Farage na tom otočiću ima obiteljsku zakladu. Plenkija je naročito povrijedila nakana zlobnog Britanca da nas pokuša patronizirati. Nas, ponosne Hrvate, nitko nije uspio patronizirati, a najmanje Britanci! Pa nismo mi pokazali srednji prst živčanoj Angeli pod utjecajem Britanaca! Osim toga svi mi znamo kako London i nema neki utjecaj na naše vlasti (samo oko 85%), što se naročito pokazalo u slučaju Lex Perković. Kako se sa tako jadnim utjecajem uopće može patronizirati samostalnu i konzekventnu Vladu RH.
Hrabrim i argumentiranim istupom, Plenki je izazvao oduševljenje drugarice Sandre Petrović Jakovina za koju neki jalni desničari tvrde da je udajom za briljantnog ministra Jakovinu postala EU parlamentarka. Ona je bila tronuta i ushićena što je naš Plenki, čim je sjeo u EU parlament, odmah raskrinkao prljavog britanskog EU parlamentarca koji skriva lovu po raznim poreznim oazama. Zamolila je HDZ-ovce da kolegijalno podrže inicijativu “no tax haven” i uputila mu bratske pozdrave socijalista iz EU parlamenta. Sandra se još jedino nije izjasnila odnosi li se inicijativa “no tax haven” samo na otoke ili i na hotele u Bohinju. Nije se mogla sjetiti ni primjera hrvatskog ministra Jakovine koji je “zaboravio” prijaviti u imovinsku karticu čitavu ljekarnu. Sandra i Plenki neke stvari zaboravljaju. Važno im je da reagiraju u stilu “što će nam britanska šupčina docirati o 800 godina borbe za nezavisnost, o 22% izašlih na izbore i o 10 godina koje je popušio veliki EU(ro)ljubac Sanader, pa i o velikim plaćama naših zastupnika kad si je sam osnovao obiteljsku zakladu tamo na nekom otoku, a ne na Bohinju.
Sve me to podsjeća na jedan zgodan vic iz idiličnih vremena hladnog rata. Nađu se tako Amer i Rus na peronu moskovske podzemne željeznice. Kaže Rus euforično: “Sjećaš li se kako je trebalo sat vremena da dođe vlak kad smo zadnji puta bili na ovom peronu. Od onda smo napravili veliki skok u općem progresu. Sada svake minute prođe jedan vlak!” “O.K.!” kaže Amer. “To je stvarno fantastičan napredak! Ali, nemoj se ljutiti ako primijetim da mi ovdje već čekamo dulje od sata, a nije prošao ni jedan vlak!” “Hmmm! Daaa!?” odbrusi Rus. “A što vi radite s crncima?”
Sad se očekuje neki novi hrabri, iskusni EU parlamentarac koji će stjerati u miđju rupicu USA Today koji provocira naših 12 gnjevnih ljudi u EU parlamentu. Kažu Ameri: “Stoljećima su se borili za samostalnost, a sada opet u zajednici!” Mislim da bi najbolji odgovor američkim provokatorima bio isti onaj koji je Rus dao svom američkom klasnom neprijatelju!  Ivo Andrić je jednom napisao: “Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati nego onaj koji misli da je sve što pročita istina.”

Progresivci

[dropcap]B[/dropcap]iti lijevo orijentirani Hrvat kod nas odmah podrazumijeva da si pametan, progresivan, pošten, tolerantan i anacionalan. Lijevo orijentirani Hrvati osobito su ponosni na ovu svoju zadnju osobinu – anacionalnost. Sjećate li se Petra Stambolića (zvanog Pera-konj), Svetozara Vukmanovića Tempa, Avde Huma i Mike Špiljka? Vjerojatno ne svi! Ja se sjećam njihovih briljantnih nastupa i govora. “Drugovi i drugarice, naš glavni problem je nacionalizam, a odmah iza njega opet nacionalizam!” Takve sintagme su izbacivali gotovo u svakom govoru. Mentalni nasljednici ovih boraca protiv svih vrsta nacionalizama (osim naravno srpskog) i danas su itekako nazočni ovdje među nama. Pratite li britkog ustavotvorca Milu Kekina koji je stalno pod utjecajem hladnog piva? Ili talentiranog stručnjaka za procesna pravila Haškog suda Olivera Frljića? Svi se divimo Vlatku Silobrčiću, lijevom krilu HAZU-a. ON je ne tako davno bio organizirao gostovanje našeg bivšeg predsjednika Stipe Mesića u HAZU kako bi akademicima objasnio gospodarske prilike u Lijepoj našoj. Akademici koji su se odazvali toj lijepoj i drugarskoj priredbi, otišli su tronuti do suza iako nisu shvatili poruke gospodarskog gurua. Vlatko je navodno pokušao organizirati Stipi i predavanje o ekonometriji u matematičkom razredu HAZU-a. Pobunio se navodno odmah akademik Josip Pečarić. Mada jedan od poznatih matematičara, član mnogih stranih akademija i matematičkih institucija, Pečarić uživa loš ugled među uvijek pametnim ljevičarima. On je naime desno orijentiran! Zamislite kako je to uopće moguće da matematičar, i k tome još i akademik, bude desno orijentiran? Tu tešku teoretsku zavrzlamu drugovi iz HAZU-a morati će jednog dana presjeći! Čitam kako je akademik Silobrčić ovih dana okupio 32 napredna znanstvenika koji su dali punu podršku ministru Jovanoviću i njegovom neprihvaćenom Pravilniku o napredovanjima u znanstvena zvanja. Hvala Bogu, Vlatko je uspio skupiti tako respektabilan broj znanstvenika kako bi ipak razbio sliku u javnosti da su svi u Hrvatskoj protiv Ministrovog Pravilnika-ZA Ministra su čak i BBB koji s njim žele riješiti akademski problem zvan Zdravko Mamić.
I u BiH egzistira ova klasična crno-bijela priča o dobrim ljevičarima i zlim desničarima. Desio se veliki raskol između bosanskih i hercegovačkih franjevaca. Iznenada smijenilo naprednog fra Dragu Bojića sa mjesta urednika mjesečnika “Svjetlo riječi”. Riječ je o sukobu dviju provincija Bosne Srebrene i hercegovačke provincije Blažene Djevice Marije. Fra Drago Bojić, napredan, kakvim ga je Bog stvorio, pastoralno je dao do znanja hercegovačkoj frakciji kako su podržavali zločinačku politiku u Herceg-Bosni, kako su izmislili Međugorje i nasanjkali 30 milijuna vjernika koji hodočaste u Međugorje. Ukazanje je valjda trebao prvo potvrditi partijski komitet Međugorja. Zbog delikta mišljenja, smijenilo fra Bojića ni krivog ni dužnog. Diglo se tada na zadnje noge sve što je napredno, liberalno i unitarno protiv tog inkvizicijskog postupka tvrde nacionalističke franjevačke desnice. Kad je već Silobrčić uspio skupiti 32 potpisa znanstvenika za Jovanovića, red bi bio da se taj broj nadmaši pa da se franjevačkim desničarima odlučno kaže: “Non passeran!” Protiv smjene fra Bojića skupilo se 36 potpisa poznatih fratara, časnih sestara, književnika, povjesničara i drugih intelektualaca. Jedino se ne zna koliko je bilo fratara. No, to i nije važno. Peticiju je potpisala unitarna krema BiH-a vjerojatno prezadovoljna položajem Hrvata u multietničkoj Bosni. Među potpisnicima se ističu, kao muha u čaši mlijeka, fra Marko Oršulić, fra Luka Markešić, fra Ivan Šarčević, fra Josip Jozić, književnici Josip Mlakić, Ivan Lovrenović, povijesničar Ivo Banac, filolozi Ivan Pranjković i Ivan Panđić i teologinja Ana Marija Gruenfelder. Nedostajali su još jedino Franjo Topić i Ivo Komšić pa da unitarna krema BiH bude cjelovita! Potpisnici prijete internalizacijom cijelog tog problema. Zgodno je u ovoj priči o dobrim i zlim franjevcima da progresivnog fra Bojića nisu smijenili hercegovački franjevci. Smijenili su ga franjevci iz Bosne Srebrene, ali 36 progresivaca vidi u svemu tome prste iz Hercegovine, pa sumnjaju da je u tu desničarsku zavjeru umješan čak i Vatikan. Đava bi ga zna! Arthur Schopenhauer je napisao: “Ako se teški grijesi okajavaju tek na onom svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome svijetu!”

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Na današnji dan prije 22 godine potpisan Daytonski sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini poznatiji kao Daytonski mirovni sporazum potpisan je na današnji dan 1995. godine u Parizu čime je okončan četverogodišnji rat u BiH.

Prethodno je Daytonski sporazum 21. studenog 1995. godine parafiran u Wright-Patterson bazi kod Daytona, u američkoj državi Ohio.

Ovaj sporazum rezultat je diplomatske inicijative američke vlade koju je otpočeo tadašnji glavni američki posrednik Richard Holbrooke u vrijeme kampanje tadašnjeg predsjednika Billa Clintona.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je medijima će nakon izbora 2018. godine u BiH morati doći do političkog dogovora u vezi Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je na današnji dan 1995. godine potpisan u Parizu.

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 22 godine pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 22 godina, često na štetu Hrvata.

– Od Daytona je ostao Dayton koliko god je skrnavljen kroz neke faze 2001., 2003. godine… Oko toga mislim da ćemo svi veoma brzo morati sjesti. To će biti jedan politički dogovor koji ćemo uraditi mislim ne do izbora 2018. godine, jer evidentno će to biti jedna drugačija utakmica, nego nakon izbora – kazao je Čović. Uvjeren je da će HDZ BiH biti na vlasti na svim razinama nakon izbora, kada će “oko navedenih stvari precizno zauzeti stav“.

– Naš cilj je osigurati konstitutivnost sva tri naroda i to je minimum da bi država mogla funkcionirati – rekao je Čović nakon sastanka stranačkih delegacija HDZ-a BiH i SNSD-a na Jahorini. Tom prilikom, i predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik komentirao je Daytonski sporazum, koji je za njega “srušen voljom međunarodnog faktora“, smatrajući da su uništene i bazične vrijednosti tog sporazuma.

– Eliminirani su entiteti i konstitutivni narodi u značajnim projektima i odlučivanju, a nametale su se i špekulativne prakse koje su recimo u vezi onoga što govorimo u vezi Izbornog zakona – da jedan narod bira svoje predstavnike i da drugi narod ne može izabrati. Srbima uporno u Federaciji drugi odnosno druge političke stranke biraju predstavnike. Zato ne vidimo da je to doprinos stabilizaciji BiH – smatra Dodik.

Kazao je da je sasvim logično što HDZ BiH, “koji predstavlja političku volju Hrvata u BiH i zagledan u matičnu zemlju Hrvatsku”, podržava ulazak BiH u NATO. SNSD razumije što HDZ promovira tu vrstu integracija isto kao što, navodi Dodik, HDZ vjerojatno razumije da su “Srbi i srpski narod zagledani u politike globalnih regionalnih integracija u vezi onoga što radi Srbija”.

– Dok god vodimo ove politike, NATO integracije nisu naš cilj i nećemo davati naše suglasnosti na razini BiH o tome – poručio je Dodik novinarima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari