Na današnji dan 94’
poginuo je
DAMIR
TOMLJANOVIĆ
GAVRAN
Mogao bi svakog dana
napisati tužan stih,
koliko je samo rana
krvarilo nakon njih!?
Koliko je samo puta
zaplakala majka stara?
A svaka joj rana ljuta
oštrim nožem srce para!
Kolike su samo suze
isplakane onog dana,
kad dušmanska ruka uze
mladi život od Gavrana?!
Poletio je s Velebita,
podigla ga meka krila,
gledala ga ponosita
velebitska vita vila!
Oj hrvatski vrli sine:
Progovara tiho vila:
sada iznad Domovine
raširi svoja meka krila!
Pa pogledaj sa visine
za koga si život dao,
svaki kamen Domovine
od tuge bi proplakao!
Mnogi tebi nikad neće
pa ni u snu reći: Hvala!
Nema ova zemlja sreće,
to oduvijek ja sam znala!
Hrvatska je zemlja čuda,
koja rađa i heroje,
al’ je uvijek više Juda
što sudbinu njenu kroje!
Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com