Pratite nas

BiH

Dobar je Sorensen, mi ne valjamo

Objavljeno

na

Netko pametan je davno rekao kako ljude treba pustiti da što više govore, jer će kad-tad izreći istinu. Možete ne znam koliko paziti na pojavnost, vagati svaku riječ, diplomatski oprezno sipati napamet naučene fraze, izdresirati samoga sebe u politički korektnom govoru, ali ono što doista mislite vas iznutra neprestano pritišće i iskoristit će i najmanji trenutak neopreza da izađe na vidjelo.

[dropcap]F[/dropcap]ena je prošli tjedan izvjestila da je “šef Delegacije EU i posebni izaslanik EU u BiH Peter Sorensen izjavio u Stocu kako je najveći krivac za sporo napredovanje BiH ka članstvu u EU sama BiH, odnosno njezini građani koji biraju “političare koji s nama rade kako rade”. Kad je bruka pukla, Sorensenov ured je požurio spasiti stvar tezom kako on nije baš tako mislio već je rekao da je krivac BiH u cjelini, sugerirajući kako je Fena gore navedenim riječima zlonamjerno interpretirala njegovu izjavu.

Sorensen je svoj dubokoumni uvid u to kako su najveći problem građana BiH građani BiH doslovno izrazio ovako: “Jednostavno, građani ove zemlje glasaju za političare, a političari rade s nama onako kako rade pa vi onda izvedite zaključke i izračunajte kakva je situacija.” Problem je, dakle, što građani biraju krive političare. A tko je arbitar te “krivosti”? I koje je rješenje? Stvar neodoljivo podsjeća na kolonijalističko nasilno uvođenje zapadnih vrijednosti u islamskom svijetu. Demokratski izbori su tamo ok, dok narod bira onako kako nam odgovara. A ako izabere nama nepodobne, tu je uvijek mogućnost podupiranja kakve vojne hunte koja će spašavati “uzvišenije vrijednosti” poput sekularne države i sl. U BiH smo nakon gotovo pola stoljeća jednopartijskog totalitarnog režima imali korektno provedene prve slobodne, demokratske i višestranačke izbore 1990. Golemu većinu glasova dobile su tri nacionalne stranke, tako da su izbori sličili popisu stanovništva. Svi sljedeći izbori slijedili su istu matricu. Neriješeno nacionalno pitanje, koje je tinjalo ispod komunističke glazure bratstva i jedinstva, a kojeg je bivši režim u biti stalno potencirao, eksplodiralo je s prvom mogućnosti demokratskog izjašnjavanja. Sljedbenici komunističke partije često su pojednostavljeno krivili nacionalne stranke za rat i kasnije probleme, premda bi bilo poštenije da su kao Sorensen išli do kraja i okrivili građane, pripadnike triju naroda, koji su na, valjda, dvadesetak narednih izbora, što državnih, što lokalnih, opet glasali za “svoje”. Totalitarni obrazac po kojem funkcioniraju umovi tih tobožnjih kozmopolita, a u biti komformista, uvijek bliskih većinskom nacionalizmu, očituje se u dehumaniziranju političkih neistomišljenika koje se, ne samo retorički, tretira kao životinje. Tako nostalgičari za starim režimom, jednom partijom i jednim narodom, kao omiljenu poštapalicu koriste onu o svrstavanju u “nacionalne torove”. Za razliku od tih jučerašnjih političkih Jugoslavena, a danas Bosanaca, oni koji osjećaju nacionalnu pripadnost nisu ljudi već ovce. Problem je samo u tome što je ovčija onda i čitava Europa, goveđi ustroj je na djelu i u Švicarskoj, flamanski i valonski magarci se više od godinu dana nisu mogli dogovoriti oko sklapanja vlade u Belgiji, neki volovi u Škotskoj i Kataloniji traže kolektivna prava, a kljusine u sjevernoj Irskoj, zamislite, u 21. stoljeću gledaju tko je koje vjere. Kad ih Bog nije obdario NGO sektorom kakav imamo mi da ih prosvijetli i izvede na pravi građanski put. Jer je svakome tko je prava raja jasno kako su se na prostoru BiH početkom devedesetih sukobljavale i trijebile tri ad hoc formirane skupine građana, a ne tri nacije, jer je to izmišljotina u koju su ovce povjerovale.

Teza kako su građani BiH krivci jer glasuju za krive ljude nije oduvijek ostajala na razini rezignirane konstatacije kao kod Sorensena, već je bila polazište za agresivnu preinaku političke panorame BiH. Pokušaj negiranja, promjene ili preusmjeravanja izborne volje građana od strane međunarodne zajednice išao je snažnom financijskom, političkom, diplomatskom, medijskom potporom igračima za koje su “stranci” smatrali da će igrati njihovu igru. Milorad Dodik je tako uživao punu potporu međunarodne zajednice, štoviše, bio joj je pravo mezimče, dok se mislilo kao će srušiti SDS, a potom poslušno provoditi njihovu politiku. No ispalo im je prema onoj – tjerali lisicu, istjerali vuka, jer su dobili jednako nepokornu srpsku opciju, i to s ljudima koje, za razliku od esdeesovaca iz devedesetih, ne mogu ucjenjivati ratnim zločinima. Potraga za novim srpskim mezimcima traje i dalje, ali s mnogo manje entuzijazma nego prije petnaest godina. U bošnjačkom korpusu se mezimče međunarodne zajednice dugo vidjelo isključivo u SDP-u. Bošnjačko biračko tijelo ga je u dva navrata prepoznalo kao relativno snažnijeg zaštitnika nacionalnih interesa od SDA, upravo zbog građanske glazure (prema onoj – nema bošnjaštva bez bosanstva), ali upravo je ta perfidna igra na kartu pseudograđanske opcije kao zajedničkog interesa nacionalizma brojnijeg naroda u Federaciji i mastodonta međunarodne birokracije koja dvadeset godina obilato živi na račun poreznih obveznika svojih zemalja radeći pokuse u laboratoriju sklopljenom u Dejtonu bez ikakvih razultata, dovela do današnjeg stanja potpune institucionalne blokade države. Kod Hrvata su mezimci, unatoč silnom trudu njihovih mentora i sponzora, dobivali tako zanemariv broj glasova, da se na koncu nije više pribjegavalo usmjeravanju već doslovnom gaženju političke volje čitavog jedog naroda od strane međunarodne zajednice, koja je instalirala kao “hrvatske predstavnike” likove od Zubaka 2000. do Budimira i Lijanovića danas.

Sorensenov se poučak, dakle, ne odnosi na Hrvate, jer ionako nije važno što su oni izabrali, već što im je izabrala međunarodna zajednica. Ako građani ne biraju onako kako bi Sorensenovi poslodavci željeli, tu je Inzko da kaže kako je pet trećina od sedamnaest i da nametne one koji mu više pašu, u zadnjem slučaju su to halal pravaši i Lijanovići. Takav kratkovidni, primitivni kolonijalni voluntarizam doveo je Federaciju BiH u stanje institucionalne razvaline. A očito je da se od njega ne odustaje pa nije pretjerano reći kako je međunarodna zajednica zadnjih godina važan faktor destabiliziranja BiH. Umjesto da pomogne legitimnim predstavnicima triju konstitutivnih naroda naći konsenzus i održiv institucionalni okvir koji bi omogućio pristupni put k EU, za što se svi deklarativno zalažu, glavni predstavnici međunarodne zajednice u BiH, od američkog veleposlanika preko Sorensena do nesretnog Inzka, neprestano drže Srbe u stanju političke psihoze, kroz stalne prijetnje dokidanjem ovlasti RS, a što im, očito, ne pada na pamet, Bošnjake pale nerealnim obećanjima koja im ne ostvaruju, osim što ih potiču u preglasavanju Hrvata, koje su time gurnuli u političko naručje Milorada Dodika.

Polukolonijalno upravljanje zemljom “strancima” je problematično, jer moraju držati privid suverenosti i demokratskih izbora, koji im opetovano daju neželjene rezultate, pa je zemlja blokirana u raskoraku između izborne volje njenih građana i želja njenih kolonijalnih upravitelja. Ako građani ne valjaju, jer loše biraju, postoje dva moguća rješenja. Prvo je da se ukinu demokratski izbori i da međunarodna zajednica uvede izravnu kolonijalnu upravu, kakve smo već imali u daljoj prošlosti. Druga varijanta je da promijene građane BiH. Možda da nas sve kolektivno isele i nasele dva milijuna Šveđana, milijun i pol Norvežana i pola milijuna Danaca pa tako sklope skandinavsku BiH, vrijednih i sretnih ljudi?

Sorensen na kraju biserne izjave kaže: “Jedno je sigurno, mi smo još ovdje, a naša ponuda za pomoć i asistenciju i dalje stoji.” Hvala mu ko bratu. Pomogli ste nam sračunati da je pet trećina od 17, asistirajte nam i dalje u tlapnjama o nečemu što se još u vrijeme Benjamina Kalaja, prije sto dvadeset godina, pokazalo kao iluzija pa će nam svima jako brzo biti bolje.

piše: Nino Raspudić

nezavisne.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bošnjački logoraši najavili tužbe protiv Čovića i Ljubića zbog nijekanja haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Udruženje bošnjačkih logoraša iz Mostara najavilo je u petak podnošenje kaznene prijave protiv predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića te zastupnika u Hrvatskom saboru i predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH Bože Ljubića zbog navodnog nijekanja presude Haaškog suda.

”Čović i Ljubić su u više navrata prigodom javnih istupanja u medijima nijekali presudu Haaškog suda od 29. studenog koja je izrečena Prliću i ostalima”, navodi se u priopćenju Udruženja logoraša Mostar.

Nakon sjednice vodstva udruge naveli su kako će u najkraćem roku uputiti kaznenu prijavu nadležnom tužiteljstvu protiv dvojice hrvatskih dužnosnika.

„Udruženje logoraša Mostar poduzet će sve mjere, radnje i postupke za pokretanje kaznene prijave protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića u skladu s kaznenim zakonom Federacije BiH“, navode iz udruženja.

Udruženje će se u prijavi pozvati na odredbe zakona u kojim se govori o izazivanju rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za što je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Čović je ocijenio zločinom prema Hrvatima presudu Haaškog suda, dok je Ljubić ocijenio kako presuda nema utemeljenja, napose tvrdnje o postojanju udruženog zločinačkog pothvata. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari