Pratite nas

Reagiranja

Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić: Nekad djeca rata, danas ljudi društvenog apsurda

Objavljeno

na

Vlatka Vukelić - Početak kraja djetinjstva - kolovoz 1991

Dijete sam rata. Kada su mi prvi MIG-ovi JNA preletjeli iznad glave i kad sam prvi puta začula onaj iritantni zvuk civilne obrane koji označava zračni napad imala sam 12 godina. Vrlo brzo sam naučila razliku između obilježavanja zračne i opće opasnosti. Naučila sam i što je VBR.

Naučila sam i kako se moram baciti na zemlju ako granata koja dolazi prema meni (civilu, djetetu!!)  fijuće dok prolazi blizu, a ako fijuće pa se taj zvuk najednom izgubi, pada u moju neposrednu blizinu.

Naučila sam i kako se živi u zamračenju uz svijeće… na kraju 20. stoljeća i uz dobar životni standard koji smo kao obitelj imali. Naučila sam i kako se ide po kruh i mlijeko po stalnoj općoj opasnosti. Nisu “rokali” ujutro. Čekali su kraj radnog vremena i onda počeli s granatiranjem grada.

Cilj su im bili ljudi koji idu s posla! Roditelji su nakon jeseni provedene u podrumu odlučili kako je vrijeme za prebacivanje djece u Zagorje. Pa sam naučila i kako se opraštaš od kuće i roditelja u apsolutnom uvjerenju da ih više nikada nećeš vidjeti. Kidali su me s kućnog praga, jer sam bila odlučna u ideji da zajedno ginemo. Tako je bilo kad sam imala 12 godina.
Tako su MIG-ovi JNA prekinuli jedno od mnogih djetinjstva. Na dan 5.8.1995. imala sam 16 godina.

Dane koje su uslijedili proživjela sam sa strepnjom i ponosom. S tolikom euforijom…slavili smo sa svakim vraćenim pedljem naše vojske i naših operativnih jedinica. Plakali smo kada smo slušali kako naši vraćaju jedno po jedno selo i grad, ali plakali smo i za svakim poginulim braniteljem, kako su nam stizale vijesti o tome. Mahala sam tenkovima na kojima sjede naši dečki kad je “Oluja” bila gotova, bacala cvijeće…

A onda sam otišla na sahranu mladog heroja poginulog pri osvajanju Petrinje. Uz lijes je stajala njegova udovica pred porodom. Sretnem ju i danas često, žena je to nevjerojatna duha i optimizma.

Tuheljske topice, ekipa iz izbjeglištva – Sisak, Starigrad, Prekopa, Borovo selo, proljeće 1992

Danas, 2018. godine… kako smo se mi to kao društvo odužili djeci rata, udovicama poginulih heroja, svim onim malim ljudima koji su radili dok su im granate padale po glavi? Tako što dajemo medijski prostor Pupovcu, Pilselu i Teršelički? S nametnutim nam tezama o nekakvim oprostima? Za što bih se ja to trebala ispričavati? Za sav onaj strah koji sam trpila noćima dok je “tuklo” po gradu u kojem sam rođena, za slike koje sam vidjela kad smo prošli našim razorenim krajem nakon “Oluje”, za oteto djetinjstvo? Nemam ništa protiv ako je to bio moj zalog za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, no onda tražim i naše institucije da takvu žrtvu poštuju i da se ponašaju prema nama “običnim ljudima” s poštovanjem i ne dozvole pljuvanje po našim emocijama. Jer tada smo mogli dati samo to, a danas nam.je zadatak da izgradimo zdravo društvo. Upravo to i činimo.

Predsjednica Udruge Hrvatska Slobodna Desnica,  povjesničarka Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Plenković poručio Zvizdiću: Slučaj Komšić za Hrvatsku je prevažno pitanje, podignut ćemo ga na internacionalnu razinu

Objavljeno

na

Objavio

“To je za Hrvatsku prevažno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, rekao je predsjednik Vlade RH u odgovoru na današnje obraćanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića.

Premijer Andrej Plenković je nakon sastanka Azija-Europa u Bruxellesu komentirao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića koji je kritizirao njegove izjave tijekom protekla dva dana u europskim institucijama te kazao da je “primjetan pokušaj uspostave patronističkog ponašanja spram Bosne i Hercegovine”, prenosi N1.

“Te teze i teorije o nemiješanju u unutarnje poslove, to je ostalo u međunarodnim odnosima 19. stoljeću. Mi smo sada u 21. stoljeću gdje sva krupna i politička pitanja, a posebno ona za koja ja kao predsjednik Vlade imam posebnu odgovornost i prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, ali i s obzirom na činjenicu da je Hrvatska i potpisnik i jamac Daytonskog i Pariškog mirovnog sporazuma i da smo zainteresirani da se on i 23 godina nakon potpisivanja provodi onako kako je i zamišljen”, kazao je Plenković.

“Zvizdić zna koliko je Hrvatska, osobito od kada sam ja predsjednik Vlade, pomagala jačanju bilateralnih odnosa i bržem putu BiH prema EU i to činimo i dalje. No, neovisno tome stavit ću u prvi plan ono što i on zna da se dogodilo, a da nije dobro, a to je da jedan narod u Federaciji glasovima svojih pripadnika bira drugom narodu njegova člana u Predsjedništvu. Ne možemo se praviti nevješti na nešto što je sasvim očito i prema strukturi glasova i prema onome što se dogodilo”, kazao je Plenković.

“To je za Hrvatsku ozbiljno pitanje i imamo sva legitimna prava da ga dižemo na međunarodnim forumima i da senzibiliziramo druge”, kazao je Plenković i ponovio jučerašnje riječi da mnogi akteri to ne razumiju. “Zato je važno da naša poruka bude poruka pojašnjenja i apela da se riješi izborni zakon koji bi omogućio legitimnu zastupljenost svih, a osobito u Predsjedništvu”, kazao je Plenković te dodao kako on nije rekao da je izbor Komšića nezakonit.

“Moja intervencija nije bila u smislu nezakonitosti, nego ozbiljnog i krupnog političkog problema gdje se može izizgrati politička volja jednog konstitutivnog naroda. Jednakost se mora reflektirati u institucijama”, rekao je Plenković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pismo Pernaroidu iz srca Hercegovine

Objavljeno

na

Objavio

Postoji nekakav čovjek u HR Saboru koji voli davati populističke izjave. Populizam je svugdje isplativa roba.

Pa je tako nasilje koje nad Hrvatima u BIH provodi nacionalizam koji stoji iza Željka Komšića pozdravio riječima Neka, sada Hrvati iz BIH vide kako je nama u RH kada nam oni određuju vlast“.

Radi se o bijednoj populističkoj izjavi koja pliva na valovima predizbornih propagandi NGO sektora iz Hrvatske.  Sto put ponovljena laž tako postaje istinom. No istina je nešto drugačija.

Pernaroid bi morao znati sljedeće:

1.Hrvati iz BIH a niti ukupna RH dijaspora nikada nisu odredili vlast u RH. Niti vladu države niti Predsjednika. Dakle nikada.

Ni u doba Tuđmana, ni Mesića , Josipovića. I izbor Kolinde Grabar Kitarović presuđen je u samoj Hrvatskoj. Da niti jedan glas iz dijaspore nije dobila opet bi bila Predsjednica RH. Kako što dijaspora nije mogla pomoći Jadranki Kosor da pobijedi Josipovića, niti Mesića. Nije “dijaspora” odredila ni Vladu Zorana Milanovića.

2. Hrvati iz BIH samo su jedan put u povijesti presudno utjecali na sudbinu Hrvatske. Bilo je to 1991-e i 1992-e godine. U ratu.

1991-e godine Hrvati iz BIH, poput nekakvog vagabunda Blage Zadre, Hrvata iz BIH  krivi su što je obrana Vukovara trajala dulje “nego što je trebala”. Nisu plaćali poreze u Hrvatskoj. A usudili su se otići u Vukovar, u Dubrovnike, u Škabrnje, u Knin,  lažno si izvaditi prebivalište samo kako bi branili Hrvatsku i glumatali da su građani Hrvatske. Što je nedopustivo.

Drugi presudan utjecaj na Hrvatsku hrvatski narod iz BIH izvršio je 1992-e godine. Umjesto da dopuste da mirnodopska JNA uđe u Šibenik, Makarsku, Dubrovnik, Zadar, i tako prisli Hrvate iz RH na potpisivanje novog “Londonskog pakta” , državši prostor u BIH poznatom pod imenom HercegBosna, zaustavio je pad juga Dalmacije u ruke Beograda. E sad za Pernara je HercegBosna vjerojatno samo zločin i ništa drugo. No nije. Daleko je širi i kompleksniji pojam.

Može se kazati da je to doista bilo neodgovorno ponašanje Hrvata iz BIH, koji su tada, iz nama nepoznatih razloga zaginuli za Hrvatsku, No to ponašanje tih agresora i delikvenata, dakle Hrvata iz BIH, temeljito je promijenilo kasniju povijest Hrvatske. I tu je Pernaroid u pravu. Hrvati iz HB doista, ni tada nisu plaćali poreze u RH a ginuli su za RH. Što je nedopustivo. Otkud im samo pravo? I tu bi se mogli donekle složiti s Pernarom.

Kako je dosta Hrvata iz BIH ginulo za dobrobit Hrvatske, Ustav RH prepoznao je državu Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda.

Prema tom Ustavu, svaki RH državljanin doista ima pravo odlučiti o RH predsjedniku i o RH Vladi. To je ta ključna začkoljica koju Pernar nije pročitao. No na sreću, ili na nesreću, nikada do sada nisu. A bolje bi bilo da jesu. Kamo sreće da nikada nisu dopustili da Mesić bude Predsjednik. Da su izišli na izbore i zaustavili njegova dva mandata.

Mislimo da Pernaroid tog konteksta i vremena uopće nije svjestan. I da su njemu ljudi brojebi. Da on uopće ne percipira činjenicu da su Hrvati iz BIH i oni u RH jedan narod i da sva trvenja koja se događaju na liniji Hrvati BIH-RH jesu nesuglasja ili suglasja jednog te istog, naroda koji je davao živote jedan za drugog, dok ovdje u slučaju Komšić, predsjednika Hrvatima u BIH nameću oni koji su te Hrvate u BIH ubijali. Pernaroid vjerojatno ne zna, no prema postojećem, od strane OHR-a nametnutom zakonu – hrvatski član predsjedništva može biti osuđeni bošnjački ratni zločinac ako se izjasni kao Hrvat i ako ga Bošnjaci nametnu.

3. Upravo je volja građana RH, biranjem Mesića značajno utjecala na život Hrvata u BIH.

I to u negativnom smjeru. Smjer utjecaja je dakle suprotan. Dodajmo tome Dayton, grobnicu za Hrvate u BIH koji također supotpisuje Hrvatska, pa se zapitajmo kome Pernar prodaje populizam?  I transfer utjecaja.

Jesu li dakle Hrvati iz BIH odredili ustav po kojem živi Pernar, ili je Pernarova  Hrvatska odredila Ustav po kojem svaki dan  žive Hrvati u BIH?  Odgovor je prilično jasan.

I završimo na kraju s Pernarom, vraćajući se na loko razinu s koje on očito nikada nije ni otišao, premda je bizarna poredba onog što se događa u BIH na nacionalnoj razini sa lokalnim izborima u Zagvozdu, Špičkovini ili Čučerju.

4. Sama RH, sve njene vlade,  prisiljavale   su godinama Hrvate iz BIH na fiktivna prebivališta u RH kako bi mogli ostvariti svoja ustavna prava u RH (Pravo na rad primjerice).  RH Ustav ti jamči pravo a RH zakoni te tjeraju da za konzumaciju tog prava načiniš prekšraj lažne prijave. Pri tome su ti ljudi morali donositi odjave iz BIH premda se nikada stvarno nisu  iselili. Radi se o sezonskim radnicima ili radnicima koji svaki dan putuju. Tako je RH pojačala virtualno odjavljivanje Hrvata iz BIH. Čime je došlo i do smanjenja glasača.

5. Nisu Hrvati iz BIH trčali na birališta u Metković i Vrgorac zato što su željeli nametnuti Metkovcima ili Vrgorčanima vlast i vrgoračke i metkovske Komšiće. Nego su i u Metković i u Vrgorac bili pozvani od tamošnjih političkih elita, počesto i ucijenjeni, da dođu glasati za tu ili tu opciju. Ponovno imamo dakle manipulaciju, i upravljanje masama iz BIH od strane elita u Hrvatskoj.

6.Ta manipulacija prebivalištima, završava od onog dana kada se pravo na rad odvaja od prebivališta. Pa primjerice porezne platiše i radnici u RH koji su iz BIH danas mogu otvoriti osobnu iskaznicu sa adresom u BIH. Za što je isključivo zaslužan Poskok, i naše debate o tome. I u Vrgorcu i u Metkoviću. O čemu, pernaroid, lovac na lajkove, naravno. Ne zna ništa.

7. Za kraj još jedna logo tema: Ne teče voda iz Triljskog jezera uzbrdo u elektranu u Livnu, u kojoj se prave deseci milijuna eura u BIH. Nego je smjer obrnut. Utjecaj na prirodu je kod nas. Pare su kod vas.…

Poskok.info & Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari