Dokle će nam se rugati u ‘najpoznatijem selu na svijetu’?

Halo? Protiv koga smo se borili i pobijedili u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu?

Za što je poginulo oko 15.000 Hrvata?

Jesu li pale tolike nevine hrvatske žrtve da bi mi svake godine u Kumrovcu imali „bal vampira“?

Kad se u ovom „najpoznatijem selu u svijetu“, kako bivši i sadašnji Jugoslaveni, nazivaju ovo mjesto, gdje je rođen Tito, pojavi neka mala skupina Hrvata, možda najviše njih desetak, s hrvatskom zastavom, odmah, ali odmah dolazi patrola policije i u najmanju ruku popisuje ljude i tjera ih van iz sela.

A kad se tamo skupi, kao ove subote, 25. svibnja, najmanje desetak tisuća ljudi, s jugoslavenskim zastavama, kapama, majicama i kad na svim prodajnim mjestima uz grah i kobasice prodaju suvenire bivše, propale Jugoslavije, ni hrvatska policija ne reagira!

Tamo se do mile volje mogu pjevati partizanske i jugoslavenske pjesme, rugati se hrvatskim braniteljima i hrvatskoj državi i što – nikome ništa!

Na to ukazujemo svake godine, ali to se neprestano gura pod tepih.

Za masu tih ljudi koji su ove subote bili tamo, vrijeme je stalo. Bivša, propala Jugoslavija i njezin vođa već odavno ne postoje, ali poput ptice feniks svake godine, poglavito 25. svibnja, ožive u rodnom mjestu jednog od najvećih svjetskih zločinca. Tamo se i ove godine okupio ne mali broj pristaša one države i onog čovjeka protiv kojeg smo početkom devedesetih rekli odlučno „ne“, a relativno veliki broj komunista, Jugoslavena i bivših udbaša, ako je suditi po Kumrovcu, opet se ponaša kao da Jugoslavija još uvijek živi, a sa njom i oni koji mrze sve što hrvatski diše.

Dakle, u Kumrovcu se ponovno slavio Josip Broz Tito i njegova politika, slavio se čovjek koji je nakon završetka II. svjetskog rata na jednom mitingu u Varaždinu izjavio i ovo: „Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog hrvatskog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću, slobodnu, federativnu Jugoslaviju. Hrvatske bande više nema. Smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i dublje“- rekao je Tito, koji je poznat i po izjavi da će „prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu“.

Ne smijemo zaboraviti i jednu „depešu“ također komunističkog zločinca Aleksandra Rankovića zagrebačkoj OZNI u kojoj je napisao da premalo ubijaju i da trebaju pobiti što više i što brže narodnih neprijatelja!

Oni koji su „pobjedonosno“ došli i ove godine u Kumrovec na Dan mladosti-Dan radosti slavili su i Tita koji je u vrijeme komunizma utamničio oko 100 tisuća političkih zatvorenika, većinom Hrvata, čija je prosječna zatvorska kazna iznosila 4,2 godine po zatvoreniku ili ukupno  oko  pola milijuna godina robije, zatim čovjeka koji je naredio da se desetine tisuća nevinih ljudi, od Bleiburga do Makedonije ubije bez suda i suđenja, itd. i tako redom.

U vrijeme vladavine Josipa Broza  (pobjednici mogu sve!) samo u četiri godine, od 1981. do 1985. osuđene su 522 osobe po zloglasnom članku 133. KZ Jugoslavije  zbog „verbalnog delikta“. Osim toga, ne treba zaboraviti i to da je Udba još 1966. imala 1,3 milijuna dosjea o odraslim Hrvatima, a sve se to radilo po naredbi i uz pristanak Tita, koji je bio antifašist, ali zar to nisu bili i Staljin, Ceaucescu, Mao Ze Dong, Pol Poti drugi krvnici čovječanstva?

Prof. dr. Branimir Lukšić (1935.-2014.) jednom je izjavio da „od tri krvave totalitarne ideologije  koje su harale svijetom u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije istodobno i antikomunist“- kazao je Lukšić te dodao da je vrijeme da se odstrani ime ovog čovjeka koji je navodno na 10. mjestu najvećih svjetskih megaubojica 20. stoljeća, tim prije što je njegova komunistička Jugoslavija otišla na smetlište povijesti, pa je vrijeme da joj se i on tamo pridruži.

Ali, ne u Kumrovcu ne misle tako. Oni se i danas ponašaju kao da su Jugoslavija i Tito i dalje na životu, odnosno sve rade na tome da unište slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, koju, kad je trebalo početkom devedesetih godina nisu branili.

Tada, u tijeku velikosrpske agresije, bili su mali, poput miševa, a tek zadnjih godina u sve većem broju izlaze na svijetlost, bez srama, kojeg nikada i nisu imali.

Tim bijednim bivšim Jugoslavenima svake godine, pa tako i ove pridružio se i bivši žalosni predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata Stjepan Mesić, koji nikako da odgovori – gdje su pare koje je donio iz Australije, a koje su mu za prosperitet hrvatske države uručili tamošnji Hrvati?

Rekao je: „Ima onih koji na dan pobjede  idu na mjesta gdje je kvislinška vojska kapitulirala. Sasvim je jasno što se dogodilo. Kvislinzi su položili oružje, ali ne kad su trebali. Trebali su položiti oružje kada je oružje položio treći rajh. Međutim, nastavili su dalje rat. Preko 1,5 tisuća partizana je poginulo. Preko 3,5 tisuća je ranjeno. Ništa se od toga ne bi dogodilo da su na vrijeme kapitulirali. I došlo je i do osvete. Ja ne opravdavam nikakvu  osvetu. Ali ako netko četiri godine ubija, kako misli očekivati da će to sve skupa onda proći kao, je li, susret časnih sestara. Ali, moramo se staviti u tu situaciju, kakvo je bilo raspoloženje nakon tolikih ubijanja, nakon 40 logora, nakon Jadovnog, nakon Gradiške, nakon Jasenovca. Tamo su bili ubijani oni koji ništa nisu bili krivi. Ali mnogi na Bleiburgu su bili krivi za one u Jasenovcu i za one u Jadovnu i za one u Gradiški“ – izjavio je čovjek koji ne razumije baš ništa iz povijesti ili se pak samo pretvara kao klaun u cirkusu.

A što su, „čuveni“ Mesiću, bili krivi oni koji su u vrijeme Titove diktature završili na Golom otoku ili u Lepoglavi ili Gradiški, gdje si i ti malo robijao, navodno zbog kriminala? A što oni kojih su pune jame, odnosno masovne grobnice od Slovenije do Makedonije? Ti si Mesiću okrenuo leđa dr. Franji Tuđmanu, o njemu i njegovoj politici, kao i o hrvatskim braniteljima, pričao si najgnjusnije laži, a u Haagu gazio po časnim hrvatskim generalima, pa što ti se dogodilo? Zajedno s raznim josipovićima „čistio si cipele“ Srbima, umjesto da si osudio njihovu velikosrpsku agresiju. Osim toga, možeš li zamisliti da su se hrvatski branitelji nakon hrvatskog obrambenog Domovinskog rata ponašali kao Titovi „osloboditelji“, da su organizirali recimo „marševe smrti“ i osuđivali bez suda i suđenja? Ti i tvoji sateliti, usred Hrvatske, bez problema danas mašete s jugoslavenskim zastavama, a možeš li, jadni politikantu, uopće zamisliti da je nakon II. svjetskog rata netko samo javno mahnuo sa nekom zastavicom  poražene vojske?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)