Duet Teršelić-Pusić vs Thompson

Danas u modernoj hrvatskoj državi nikome nije potrebno uporno buditi ustaštvo, osim onima kojima je to potrebno iz profitersko političkih razloga u nedostatku pravih korisnih i afirmativnih tema. Ne trebaju nam ni iskustva propalog režima NDH, jer sve što trebamo naučiti piše u našem pravednom, osloboditeljskom Domovinskom ratu, a integralni dio tog rata zauvijek će biti Thompson i njegova glazbena djela.

Piše: Politički analitičar
Kazimir Mikašek-Kazo

Itekako je poznato da su jugonostalgičar Zoran Pusić i JugoSlovenka Vesna Teršelić, vrlo dobro ugođen duet s repertoarom pjesama od Vardara pa do Triglava, pa s toga ne čudi njihovo okultno orgijanje nad Thompsonom, nad njegovom pjesmama i domoljubnom zajedništvu i svemu hrvatskom što se događalo u kontekstu njegovih spektakularnih koncerata. Proglasiti 700 000 mladih Hrvatica i Hrvata s dva njegova koncerta ustašama, a Hrvatsku fašističkom tvorevinom nije ništa drugo nego okultno orgijanje nad državom koja te hrani. Samo zato što braniteljska pjesma „Čavoglave“ u originalu počinje s pozdravom Za dom spremni! „………..Stala braća da obrane svoje domove“! Zar je to zločin i ustaštvo? Da, sve se može oprostiti, ali mnogi nam nikada neće oprostiti uspješno stvaranje hrvatske države.

Zoran kao predsjednik „Antifašističke lige“ i Vesna kao predsjednica udruge za suočavanje s prošlošću „Documenta“, nevjerojatno se slažu i nadopunjuju kada treba pljunuti na Hrvatsku, obezvrijediti Domovinski rat, izjednačiti krivnju po onom modelu „’ko nas bre zavadi“ i činiti sve suprotno nacionalnim i narodnim interesima Hrvatica, Hrvata i Hrvatske. Dok Zoran jednostavno ne prepoznaje tko je bio fašist, a tko antifašist, (npr. u Vukovaru), Vesna prekapa po jamama i grobovima za koje su navodno odgovorni ustaše ili branitelji Domovinskog rata. Za nju jedno te isto! Ne pada joj napamet otići u Hudu jamu, zazidati se nekoliko dana i biti u tami tog suočavanja s prošlošću, gdje bi joj možda iz krika umirućih zazidanih mučenika sjevnula iskra istine o kojoj bi mogla ozbiljno porazgovarati sa Zoranom i njegovim antifašistima? Možda bi u kreatorima Hudih jama, prepoznala iste one petokrake koje su razvaljivale Vukovar tražeći od Miloševića salate, jer bit će mesa kad pokolju Hrvate.

Vesna i Zoran su duet koji je s nestrpljenjem čekao presudu Gotovini i Markaču na dugogodišnju robiju, kojom bi zauvijek bio osuđen Tuđman, kao vođa Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), kojom bi bio osuđen HDZ kao vodeća snaga u organizaciji Hrvatske vojske i Domovinskog rata, kojom bi bio osuđen Domovinski obrambeni rat, a posljedično tome, na nestanak ,bila bi osuđena i Hrvatska, ovakva lijepa kakvu danas imamo. Glavne mete tada su bile Tuđman i HDZ! Duet Vesna i Zoran, zajedno s orkestrom krivokletnika na suđenju u Hagu, strasno su čekali presudu Hrvatskoj, a prije toga radili su baš sve osuđujući hrvatske branitelje za izmišljene zločine, kako bi pomogli da do osuđujuće presude Gotovini i Markaču dođe. Glavne mete danas su Plenković i HDZ! To je nepogrješivi kontinuitet istih politika!

Nevjerojatna mi je ta rušilačka energija i upornost kojom Vesna i Zoran sa svojim udrugama, kao istaknuti simboli i udarne igle ljevice, kontinuirano ruše Hrvatsku na domaćem i međunarodnom planu. Ruše i ne odustaju! I uvijek se pojavi još netko društveno politički ugledan, kao prof. Dejan Jović, koji opetovano tvrdi da je Oluja genocid! Nitko me ne može uvjeriti da se ovdje ne radi o pomno isplaniranom rušilačkom pohodu vučjih čopora na legitimno izabran vrh države u trenutku kada imamo stabilnost, sigurnost, gotovo neograničenu slobodu govora i javnog djelovanja i kada imamo relevantne pokazatelje da se u Hrvatskoj danas najbolje živi u našoj povijesti, iz čega proizlazi potpuno legitiman i istinit zaključak, kako je Andrej Plenković najbolji i najsposobniji predsjednik Vlade Republike Hrvatske od kad postojimo. Bliži se desetljeće njegovog uspješnog vođenja Hrvatske!

Za oporbu takvu kakva je, apsolutno je bolno nezamisliva objektivno velika mogućnost da će i četvrti puta zaredom biti brutalno poraženi na svim sljedećim izborima. U svom luzerskom očaju, nakon što je Plenković preživio teške i uvredljive optužbe desnice da je udbaš, kosovac, drugi Bakarić i neojugoslaven, danas mu se s lijevih pozicija želi prikačiti etiketa ustaštva, fašizma i desničarenja, samo zato što poštuje svačiju slobodu na umjetnički izričaj, uključujući i onu Thompsonovu. Pa dogovorite se konačno tko je Plenković?

Ali ne radi se o tome?

Ne mogu mu oprostiti uspjehe i umijeće vođenja države kroz sve turbulencije koje su nam prijetile i koje nam u budućnosti zasigurno kucaju na vrata. Kada nam objektivno prijeti opasnost od globalnog rata, koji ne može zaobići ni Hrvatsku, tada je jedini razborito i pametno jačati sigurnost i obrambenu sposobnost zemlje, a to se može postići jedino i samo jačanjem domoljubnog zajedništva iz kojega će niknuti jedna nova generacija hrvatskog vojnika, spremnog, ponosnog i dobro opremljenog za najkompliciranije zadaće obrane domovine. Tu vojsku vidjeli smo na Hipodromu i u Sinju. Kada svi ekonomski, monetarni i gospodarski parametri pokazuju čvrstinu i stabilnost države, trebalo je probuditi domoljubno zajedništvo, kako bi spremni dočekali eventualne prijetnje i ratove koje nitko ne želi. Namjerno ili slučajno, Thompson i hrvatski športaši na tom planu su učinili neviđene stvari.

Zoran Pusić i lijevo liberalni intelektualci koji djeluju iz sjene svoje duboke države , prepoznali su opasnost od buđenja domoljublja i promptno reagiraju. Zoran Pusić daleko prije Thompsonovih planetarnih koncerata piše premijeru Plenkoviću i moli ga da Vlada ne poziva Marka Perkovića Thompsona pjevati na dočeku rukometne reprezentacije jer je, kako navodi u pismu, „Thompson u današnjoj Hrvatskoj, posebno među mladima, simbol ustaštva“. Ni manje ni više, nego simbol ustaštva???

Premijer Plenković mu je pristojno odgovorio

“Poštovani gospodine Pusiću, zahvaljujem Vam na pismu koje ste mi jučer uputili te ga i javno objavili. Dočeci naših sportaša nakon ostvarivanja velikih uspjeha na međunarodnim natjecanjima već godinama se održavaju na radost hrvatskih navijača. Izvanredni rezultati koje postižu hrvatski sportaši ne samo da promoviraju Hrvatsku diljem svijeta, već i ujedinjuju naciju te jačaju nacionalni ponos. Stoga mi je iznimno drago da će Vlada i Grad Zagreb zajednički organizirati doček hrvatske rukometne reprezentacije u ponedjeljak, 3. veljače 2025., na Trgu bana Josipa Jelačića, povodom njihova povratka iz Osla.

Hrvatski rukometni savez i hrvatski reprezentativci jasno su izrazili želju da na dočeku, uz druge izvođače, nastupi i Marko Perković Thompson, čija je pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo‘ postala svojevrsna himna ove generacije rukometaša, a igrači i navijači pjevali su je prigodom svih utakmica u zagrebačkoj Areni“. (napisao je Plenković)

Na tom veličanstvenom dočeku ne bilježimo niti jedan incident, a pogotovo ne onaj kojega bi Zoran Pusić mogao proglasiti ustaškim. Samo veselje radost i pobjedničko domoljubno zajedništv0, samo ono što pogađa u srce sve one koji to zajedništvo izjednačavaju s ustašlukom. Pogađa im srce, kao ono kada je Rada Borić izjavila da joj srce puca kada nedjeljom vidi kako mladi hrle u crkvu Sveta mati slobode na Jarunu. Na Thompsonovim mega koncertima ni traga od bilo kakvog incidenta, osim originalnog izvođenja pjesme „Čavoglave“. Za ljevicu je te tri minute jedne braniteljske pjesme unutar četverosatnog koncerta dovoljan razlog Hrvatsku i njeno vodstvo histerično prozivati za ustašluk i onda na scenu stupaju njihove produžene ruke Zoran Pusić, Vesna Teršelić i neka samozvana udruga VEDRA, pa u sprezi podnose prekršajnu prijavu protiv „ustaše“ Marka Perkovića Thompsona zbog pozdrava Za dom spremni iz njegove pjesme. VEDRA je ona udruga koja se stidi nazvati braniteljima Domovinskog rata pa su se prozvali veteranima Domovinskog rata. Oni nisu ništa branili, oni su valjda veterinarili?

Danas u modernoj hrvatskoj državi nikome nije potrebno uporno buditi ustaštvo, osim onima kojima je to potrebno iz profitersko političkih razloga u nedostatku pravih korisnih i afirmativnih tema. Ne trebaju nam ni iskustva propalog režima NDH, jer sve što trebamo naučiti piše u našem pravednom, osloboditeljskom Domovinskom ratu, a integralni dio tog rata zauvijek će biti Thompson i njegova glazbena djela.

Politički analitičar:
Kazimir Mikašek-Kazo