Pratite nas

Vijesti

Eutanazija hrvatskoga naroda u BiH počela je i prije ubojstva Joze Leutara

Objavljeno

na

Ante Jelavić, nekadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH, utemeljitelj HNS-a BiH i predsjednik HDZ-a BiH svojevremno je govorio Franji Tuđmanu kako poslije ubojstva Joze Leutara 1999. godine u BiH više ništa nije isto.

Međutim, više ništa nije bilo godinu ranije, 1998.godine, kada je Jelavić na 5. Saboru izabran za predsjednika HDZ-a BiH.

Tada je, ustvari, počeo proces eutanazije hrvatskog naroda u BiH. Nastankom Nove hrvatske inicijative Krešimira Zubaka, stvaranjem Alijanse za promjene, počele su tihe likvidacije hrvatskih dužnosnika čime je otvoren put pretvaranja Hrvata u BiH od suverenog i konstitutivnog naroda u bosansku raju, a zajednički entitet, Federacija BiH vrlo brzo je postala bošnjački entitet.

Hrvatski političari su mahom smijenjeni, uz zabrane javnog djelovanja i angažmana, imena generala HVO-a su se samo nizala na američkoj crnoj listi, a dužnosnici HVO-a i HRHB-a su se pridružili Blaškiću i Kordiću u Haagu.

“To je zaista, zaista prešlo jednu mjeru, ti mudžahedini, zajedno sa AID-om i Aktivnom muslimanskom omladinom, stoje iza svih terorističkih zločina na području Središnje Bosne, i ovaj najnoviji slučaj oko Leutara. Ja ću vam iskreno reći, nakon Leutara, ništa više nije isto kod nas”, govorio je svojevremeno Ante Jelavić, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Franji Tuđmanu, predsjedniku Republike Hrvatske.

Kako su počele tihe likvidacije 

Nakon Leutara, zaista, više ništa nije bilo isto. Politička likvidacija Jelavića, pravosudni progon, smjene više od 300 stotine legitimno izabranih hrvatskih dužnosnika, stvaranje Alijanse za promjene na čelu s grobarom hrvatskih prava u BiH, Krešimirom Zubakom, obespravljenost Hrvata u BiH čiji je zadnji čavao  u lijes zakucao upravo Zubak, pritisak međunarodne zajednice i na koncu – suradnja BiH s Haškim tribunalom.

Četiri olovne godine, od 1998. do 2002., odredile su sudbinu Hrvata u BiH kao političkog naroda koji su, prvenstveno, zahvaljujući udruženim snagama međunarodne zajednice i novoosnovane Nove hrvatske inicijative Krešimira Zubaka, eliminirale  hrvatski narod kao suveren i konstitutivan narod na cijelom području BiH kako je to u prvoj deklaraciji HNS-a BiH čiji je Jelavić utemeljitelj i naglašeno.

Tako je sve uništeno. Jednim potpisom na tzv. Zubakov sporazum, uništeno je sve  zbog čega  su Jelavić i garnitura HDZ-a BiH kazneno odgovarali i to pod optužbama za rušenje ustavnog poretka Federacije BiH..

Jozo Leutar, doministar unutarnji poslova u Vladi FBiH, istraživao je poslijeratna ubojstva travničkih policajaca i povratnika koje su likvidirali bivši mudžahedini i suradnici AID-a, bošnjačko-muslimanske (para)obavještajne službe čiji kadrovi i danas, 2019. godine, gospodare institucijama BiH.

Atentat na Leutara bio je 125. teroristički napad u razdoblju od ’98. do ’99.

U BiH je u to vrijeme bilo nekoliko stotina mudžahedina koji su se tijekom hrvatsko-bošnjačkog sukoba borili na strani Armije RBiH, a na teritorij naše zemlje pristigli  su preko teritorija Republike Hrvatske i suglasnost tamošnjih obavještajnih struktura.

Niz ubojstava policajaca, povratnika, pokušaj atentata na papu Ivana Pavla II. prilikom njegove posjete Sarajevu, zastrašivanja i prijetnje, uništavanje katoličkih bogomolja, poput miniranja zvonika crkve u selu Putićevu nadomak Travnika krajem devedesetih, za međunarodnu zajednicu značilo je prljavu kampanju Jelavićevog HDZ-a kojom sabotira povratak Hrvata u Središnju Bosnu.

To su, uostalom, tada, kao i sada, tvrdili mahom bošnjački političari, od njegovog kolege iz Predsjedništva, Alije Izetbegovića, pa do danas Bakira Izetbegovića, Šefika Džaferovića, notornog Ive Komšića.

“Obuzdajte Jelavića“

Jean Paul Klein, šef misije UN-a već 1997.  godine najavio je da će “HDZ-u uraditi ono što je uradio Palama”. Robert Gerbald, tadašnji specijalni izaslanik američkog predsjednika Clintona za Balkan, Franju Tuđmana je uvjeravao kako je Ante Jelavić nalogodavac Leutarevog ubojstva što je Tuđman, kako svjedoče transkripti iz Ureda predsjednika RH,  u potpunosti odbacio.

Ipak, Gerbald tu nije stao nego je Tuđmana ucjenjivao ni manje ni više nego Jelavićem, kazavši mu tako kako treba “obuzdati Jelavića ako želi da SAD pomognu bh. Hrvatima”.

Gerbald je smatrao kako Jelavić blokira napredak u svim ključnim pitanjima, kako politički upotrebljava HVO-a i da opstruira provedbu Daytona.

“Postoje stvari ispod kojih neću ići” 

Jelavić je na to, kao i obično, dosljedno principima za koja se zalagao, odgovorio i Tuđmanu i Gerbaldu naglasivši kako “postoje stvari ispod kojih on neće ići” te da “neće dopustiti integraciju HVO-a”.

Smatrao je  je kako ne treba biti “miješanja u brigadama, integracije ispod zbora, da dolazi muslimansko ljudstvo”.  Sredinom 1999. godine, Jelavić je kazao Tuđmanu, kako stoji u transkriptima, da “neki naši unutar HDZ-a BiH, otvoreno rade s Gerbaldom i pokušavaju nas bušiti”.

“Bušenje” koje je Jelavić naslućivao dogodilo se nekoliko mjeseci kasnije,  a “teren” je pripreman puno ranije.

Sve je, ustvari, počelo na 5. Saboru HDZ-a BiH, koji s pravom danas, dvadesetak godina kasnije nosi i epitet “glasovitog”. Jelavić je tada, na unutarstranačkim izborima, kao federalni ministar obrane, pobijedio protukandidata Božu Ljubića za mjesto predsjednika stranke.

Krešimir Zubak na “talasima“ politike Alije Izetbegovića 

Najveću podršku je imao, upravo, u generalima HVO-a.  Struja Krešimira Zubaka, prvog hrvatskog člana Predsjedništva BiH, tada je izgubila.

Borbu za prava hrvatskog naroda u BiH na cijelom teritoriju nastavili su osnivanje notornog NHI-ja čiji su ideološki i politički meštri na valovima, odnosno, “talasima” politike Alije Izetbegovića, nastojali pobijediti Jelavićev HDZ BiH.

Jednako kako je Alija Izetbegović, nakon pada Travnika i progona više od 20 tisuća Hrvata, Franji Tuđmanu govorio kako je “HVO nažalost uspio da raseli bosanske Hrvate koji su zaboravljeni u Grudama”, Zubakov NHI se s identičnom politikom pojavio se na sceni i to plasirao na području Bosanske Posavine i Središnje Bosne.

O uspjehu ideoloških, političkih i obavještajnih arhitekata “nove hrvatske inicijative”, najbolje su posvjedočili izborni rezultati. Jelavićev HDZ BiH koji je, eto, “zaboravio bosanske Hrvate”, odnio je plebiscitarnu pobjedu među Hrvatima u BiH inače, a osobito u Usori, Žepču i drugim općinama Središnje Bosne.

Toliko o “novoj hrvatskoj inicijativi”.

“Bušitelji” poraženi na 5. Saboru HDZ-a BiH 

Tako su “bušili” ljudi unutar HDZ-a BiH poraženi na glasovitom 5. Saboru najveće hrvatske stranke u BiH.  Tako su nastavili “bušiti” i kasnije kada su po “pravdu za žrtve rata” u BiH došli haški istražitelji.

O tome kako su  se kadrovi poraženih snaga na 5. Saboru HDZ-a BiH obračunavali s “neistomišljenicima”, najbolje možda ilustrira činjenica da je general Stanko Sopta, ratni zapovjednik 2. gardijske brigade HVO-a, a tada zapovjednik 1. Hrvatskog gardijskog zbora,  zbog sudjelovanja u gašenju požara na Pelješcu u

Hrvatskoj, smijenjen, te dobio trajnu zabranu bilo kakvog javnog djelovanja.

Ime generala HVO-a, jednog od heroja Domovinskog rata, koji je vodio oslobađajuće operacije poput Maestrala 1995. godine se zbog gašenja požara, krajnje humanih aktivnosti, našlo na američkoj crnoj listi, pored imena Radovana Karadžića, osuđenog na doživotnu robiju pred Haagom, Bakira Alispahića, iranskog špijuna i neformalnog šefa kampa za (anti)terorističku obuku Pogorelica nadomak Fojnice.

Bili su to početci tihih likvidacija koje su tek kasnije  dogodile. Od progona Ante Jelavića  pa sve do Hrvata kojima se sudilo pred Haškim tribunalom. Licitiralo se imenima,  predlagalo koga i zašto teretiti, što bi bilo pogodno u tom političkom trenutku, što je dovoljno atraktivno i učinkovito.

O tomu “bušenju” unutar HDZ-a BiH, ilustrativno govori i mail prijepiska Mathiasa Sona, zamjenika Wolfganga Petritscha, visokog predstavnika u BiH, i Caroline Hornstein Tomić, tadašnje ravnateljice Konrad Adenauer Stiftunga, a današnje supruge bivšeg mostarskog gradonačelnika Nevena Tomića.

Hornstein  je tada bila direktorica Konrad Adenauer Stiftunga  (KAS) pa je tako “njemačkom” vezom predlagala da se Jelavića progoni zbog Hercegovačke banke. Hornstein je sugerirala da se provede hitna inventura s Tobi Robinson, jer je to učinkovitije nego ijedna optužba koju Carla del Ponte može imati u torbi.

Jelavića Neven Tomić “spasio” od Haaga 

Naravno, Hornstein  je naglasila kako je Tomić nesklon Hrvatskoj samoupravi. Ostalo je povijest – Jelavić je, između ostalog, progonjen i zbog navodnog kriminala u Hercegovačkoj banci koji nikada nije dokazan, Tobi Robinson povela je tenkove na privatnu banku samo zbog toga što su na bh. tržište trebale ući strane banke.

Nestrpljivi kakvi samo znaju biti borci  za građansku državu iz stranih zemalja i panični bivši HDZ-ovci koji su  se tih godina bavili isključivo spašavanjem svojih pozicija, ipak, nisu mogli dočekati travanj 2004. godine kada se hercegbosanska šestorka dobrovoljno predala Haškom tribunalom, pa su protiv Jelavića već u siječnju te godine pokrenuli kazneni postupak.

Tada su arhitekti, ako bi se tako moglo nazvati, profesionalne bušitelje hrvatske ravnopravnosti, zaspali mirno i odahnuli.

Jelavić je završio kao smijenjeni hrvatski član Predsjedništva BIH kao prvi zatvorenik zatvora Kula u Sarajevu, a hercegbosanska šestorka se tako pridružila Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću, Mariu Čerkezu i drugim hrvatskim vojnim i političkim dužnosnicima u Haagu.

“Sporni govor” iz Busovače i Alijansa za pogrebe 

Petritsch je, u odluci o Jelavićevoj smjeni, osim osnivanja HNS-a BiH, podnošenja apelacije o ustavnosti nametnutih Berryevih amandmana, Hrvatske samouprave, naveo  i “sporni govor” iz Busovače na skupu podrške Hrvatima optuženim za ratne zločine u Središnjoj Bosni pred Haškim tribunalom.

Tako se u jednom trenutku sva politička i struktura HVO-a, HDZ-a BiH i HRHB-a, ustvari, našla u zatvorima, a Jozo Leutar pod zemljom.  Federacija BiH je postala bošnjački entitet zahvaljujući Zubakovom sporazumu.

Uništeno je gospodarstvo, a kroz pritiske na Sveučilište u Mostaru i trajni gubitak hrvatskog identiteta. Članstvo HDZ-a BiH se, ili razbježalo po Jadranskoj obali, ili spašavalo vlastitu glavu. Alijansa za promjene  ustvari je bila  Alijansa za pogrebe.

Carla del Ponte: Jelavić utjelovljenje svih problema 

Na dan kada je 2000. godine uhićen Dominik Ilijašević – Como, jedan od osumnjičenih za atentat na Leutara, Stjepan Mesić, novoizabrani hrvatski predsjednik, i Alija Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, neformalno su razgovarali u Cavtatu. Službeno su razgovarali nekoliko dana kasnije, u Sarajevu, tijekom Mesićevog posjeta BiH.

Prva rečenica koju je tada izgovorio bila je isprika za Tuđmanovu agresiju na BiH. Izetbegović je ispriku primio. Jelavić je demantirao, pa napustio sastanak i time izazvao svojevrsni diplomatski skandal.

Tadašnja glavna haška tužiteljica, Carla del Ponte, u svojim memoarima, napisala je kako je Jelavić tijekom njihovog prvog susreta, govorio u “korist bosanskih Hrvata, a ne BiH”.

“Jelavić je utjelovljenje svih problema s kojima sam se suočila kada sam od bosanskih dužnosnika zatražila suradnju s mojim istražiteljima.

Upravo u trenutku kada sam se sastala s Jelavićem moji istražitelj i analitičari prikupljali su informacije o njemu koje su mogle poslužiti kao osnova za podizanje optužnice protiv njega. Bio je pukovnik paravojnih snaga bosanskih Hrvata poznatih pod nazivom Hrvatsko vijeće obrane, izdanka vojske RH kojoj je Tuđman u izričitu zadaću stavio osvojiti teritorije u BiH i tako proširiti svoju neovisnu Hrvatsku”, napisala je del Ponte u svojoj knjizi.

Prepričala je i kako je Jelavić “stao u obranu Blaškića i Kordića” te kako je tražio “jednakost odgovornosti”, odnosno, da se procesuiraju odgovorni i za zločine nad Hrvatima u BiH.

Za razliku od Jelavića, Ivo Sanader, tada premijer Vlade RH, podsjetio je tadašnju glavnu hašku tužiteljicu kako su Blaškić i Kordić zahvaljujući Hrvatskoj i njenoj suradnji s Tribunalom isporučeni.

O tome kako su pristigli u Haag, domaće i međunarodne obavještajne službe bi zasigurno imale puno toga reći. Ipak, Jelavić bi naposljetku trebao “zahvaliti“ njemačkoj – mostarskoj vezi Hornstein  Tomić jer je umjesto u Haagu, završio u njegovoj mini verziji, sarajevskog Kuli.

Jozo Leutar tih je godina intenzivno komunicirao s haškim istražiteljima na predmetima zločina nad Hrvatima počinjenih od snaga Armije RBiH. Suradnju s analitičarima glavne haške tužiteljice imali su i drugi, navodno hrvatski kadrovi instalirani za vrijeme Alijanse.

Alijansini kadrovi  i kompilacija najvećih haških hitova 

Tada je nastala kompilacija najboljih haških hitova kroz izvještaje sigurnosno-obavještajnih službi i pokajničke iskaze pojedinih istaknutih dužnosnika.

Hercegbosanska šestorka predala se 2004. godine,  a maratonski proces okončan je 2017. izricanjem pravomoćne presude za međunarodni oružani sukob u kojem su sudjelovale postrojbe HV-a, udruženi zločinački pothvat, zločine, logore, raseljavanja, pa sve do stvaranja Velike, odnosno, Banovine Hrvatske po granicama iz 1939. godine.

Presuda šestorci donesena je očigledno puno ranije, a postupak pred Tribunalom, uzaludan. Više od dvije tisuće kaznenih prijava podignutih protiv pripadnika HVO-a koje je napisao Valentin Ćorić, zapovjednik Vojne policije HVO-a, nije uopće razmatrano u kontekstu rušenja teze o udruženom zločinačkom pothvatu.

Ali je zato presuđeno kako je HVO u Središnjoj Bosni izmislio mudžahedine i istjerao Hrvate iz tog dijela BiH. Baš kako je to Alija Izetbegović govorio u lipnju 1993. godine Franji Tuđmanu.

Baš  kako je to Krešimir Zubak kasnije nastavio kroz NHI- o “umjerenim, ostavljenim,prodanim, poniženim bosanskim Hrvatima” i “ekstremima iz Hercegovine”.

Mudžahedine koji su počinili brojne zločine nad Hrvatima u Središnjoj Bosni, uz Aliju Izetbegovića i njegove pregovarače po islamskim zemljama, stvorile su i obavještajne službe RH koje su im dopuštale prelazak u BiH davanjem propusnica naivno to pravdajući američkim pritiskom.

Služba (ni)je družba 

Američki pritisak u kontekstu islamskih dobrovoljaca u BiH bio je jedino na samog Aliju Izetbegovića koji je vrlo moguće ucijenjen zbog čega je 2000. godine i  dao ostavku na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH jer su SDA-ovi kadrovi osiguravali državljanstva preostalim mudžahedinima i pomagali u sklapanju njihovih civilnih brakova s domaćim Bošnjakinjama.

Ipak, da bi se kako tako postigla “jednakost odgovornosti” o kojoj je Jelavić Carli del Ponte govorio, 2001. godine uhićeni su Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. Korpusa Armije RBiH i Amir Kubura, zapovjednik 7. Muslimanske brigade. Pred Haškim tribunalom je tako u tom predmetu dokazano kako snage Armije RBiH nisu imale efektivnu kontrolu na islamskim dobrovoljcima, a zločini počinjeni nad Hrvatima nisu adekvatno procesuirani. Ali jesu zato hrvatski branitelji.

Ante Jelavić je koncem 1999. godine diplomatskom zboru u BiH uručio Non paper, svojevrsno pismo namjere o položaju Hrvata u BiH.

Izmjene Ustava na štetu Hrvata, objašnjenje zašto HDZ inzistira na principima legitimnog predstavljanja, konsocijacijske demokracije, izgradnji institucija Hrvata u BiH, procesuiranju ratnih zločina, uspostavi RTV kanala na hrvatskom jeziku i Travniku kao glavnom gradu Federacije BiH.

Od 2002. godine do danas, sadržaj tog Non papera jednako je aktualan. Hrvatsko pitanje u BiH, smatraju brojni analitičari, nije riješeno. Smatra to i sam današnji HDZ BiH. Kada će biti, ne zna se. Hoće li biti, ne zna se. Zašto nije još, to se zna. Ili se barem može naslutiti.

Nakon što je Petritsch 2001. smijenio Jelavića i još 300 hrvatskih dužnosnika kazao je kako i unutar samog HDZ-a postoje umjerene i konstruktivne snage.

Isti onaj Petritsch koji se sat vremena nakon odluke o Jelavićevoj smjeni obratio Hrvatima i kazao kako “štiti hrvatski narod u BiH”.

“Više ništa nije bilo isto” 

Nakon 5. Sabora HDZ-a BiH 1998. godine na kojem je Ante Jelavić pobijedio za predsjednika stranke, više ništa nije bilo isto. A ne nakon Leutarevog ubojstva 1999.  kako je to on sam Tuđmanu pogrešno rekao.

 (Nastavlja se)

Gloria Lujanović / dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

MORH: Potpisan sporazum o potpori budućem NATO-vom centru izvrsnosti

Objavljeno

na

Objavio

U Ministarstvu obrane (MORH) u ponedjeljak je potpisan Tehnički sporazum o potpori kojim će MORH pružati Međunarodnom središtu za obuku specijalnih zračnih snaga za koje se vjeruje da će u budućnosti postati NATO-ov centar izvrsnosti.

Sporazum o materijalnoj, logističkoj, administrativnoj i personalnoj potpori potpisali su državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić i direktor Međunarodnog središta za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP TC), pukovnik Tomislav Pušnik. Državni tajnik Ivić istaknuo je da je preuzimanjem uloge države domaćina Republika Hrvatska, zajedno s partnerima, poduzela važan korak prema daljnjem razvoju sposobnosti NATO-a kroz međunarodni program obuke kao sveobuhvatni okvir suradnje.

”Ponosni smo što će se u Središtu obučavati najbolji piloti za provedbu specijalnih zračnih operacija iz Hrvatske, Mađarske, Bugarske i Slovenije te koristim ovu prigodu da još jednom čestitam zemljama članicama na svemu što je učinjeno do sada”, poručio je Ivić.

O važnosti daljnjeg razvoja sposobnosti specijalnih zračnih snaga govorio je i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga (GS OSRH) admiral Robert Hranj koji je vjeruje da će Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga u Zemuniku u budućnosti postati NATO centar izvrsnosti.

Direktor MSAP-a kazao je da osnivanje središta ima izniman značaj za sve zemlje koje u njemu sudjeluju jer se obukom u ovom centru primjenjuju NATO-vi standardi za specijalne zračne snage (NATO SOF) čime se povećava i razvija interoperabilnost specijalnih zračnih snaga.

”Iako je cijeli projekt još uvijek na početku, naše ambicije su velike. Vjerujemo kako se upornim i kontinuiranim radom može ostvariti ono što planiramo, a to je da MSAP TC postane NATO centar izvrsnosti”, rekao je Pušnik.

Zamjenik direktora MSAP TC-a pukovnik Peter Simon izrazio je zadovoljstvo napretkom i načinom rada MSAP-a istaknuvši da njegovo postojanje od samog početka podupire NATO Sjedište specijalnih operacija i američko Zapovjedništvo specijalnih operacija u Europi. ”U ime naših međunarodnih članova i sudionika obuke, izražavam duboku zahvalnost Republici Hrvatskoj, kao zemlji domaćinu programa. Njihova predanost naš je ključ uspjeha”, zaključio je Simon.

Časnik za standardizaciju i sigurnost letenja u MSAP TC pukovnik Teodor Rashkov te časnik za obuku i planiranje u MSAP TC pukovnik Tomaž Oblak složili su se da je u cijeloj obuci najvažnija razmjena međusobnih iskustava i znanja te kako ulaganje u specijalne zračne snage predstavlja smjer razvoja oružanih snaga. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Davor Ivo Stier ide na HDZ-ovu listu

Objavljeno

na

Objavio

Davor Ivo Stier ipak će se naći na izbornoj listi HDZ-a u sedmoj izbornoj jedinici.

Stier kaže da je najgore što se Hrvatima može dogoditi da se u ovakvoj situaciji stave u ruke SDP-ova Davora Bernardića pa zove desne birače da ne rasipaju glasove.

Nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u, vi ste još jedini “aktivni” iz pokera izazivača koji nisu uspjeli pobijediti Andreja Plenkovića i bit ćete na izbornoj listi?

Unutarstranački izbori zapravo su dokaz snage koju je imao HDZ da ode korak dalje u jačanju unutarstranačke demokracije, puno više nego ostale stranke u Hrvatskoj. Moja je poruka konstantno bila da nakon toga moramo svi zajedno raditi na pobjedi HDZ-a na parlamentarnim izborima. Sada to obećanje želim ispuniti.

Vama aktualni vrh stranke, vidimo, nije uzeo za zlo protukandidaturu, što je valjda normalno. Međutim, drugi su otpali, za njih nije bilo mjesta, evo Penava je i otišao iz HDZ-a?

Mene je predložila županijska organizacija HDZ-a Zagrebačke županije, a liste se tek moraju sastaviti idućih dana. Na središnjim je tijelima stranke da obave taj dio posla.

Prevladava mišljenje da će na izbornim listama HDZ-a manjkati ljudi iz desnog političkog krila i da Plenković tu ima problema u sastavljanju lista. Na izborima 2016. godine takvi su osvajali mnogo glasova. Prijeti li opasnost da sada HDZ prođe lošije jer neće kandidirati takve članove?

HDZ pobjeđuje kada okuplja. Uvijek sam isticao da u HDZ-u treba biti mjesta i za one nešto liberalnije i za one nešto konzervativnije, no ujedinjene kad je riječ o programskim načelima stranke. Uvjeren sam da će tako biti sastavljene i izborne liste. Naravno, to je odluka koju moraju donijeti ljudi koje je članstvo demokratski izabralo da budu u vrhu stranke. No vjerujem da će sastav tih lista pokazati kadrovski i politički potencijal stranke i na ovim parlamentarnim izborima.

Čini li vam se da doživljavamo određeni deja vu? Sjećamo se vašeg stava na predsjedničkim izborima da HDZ-u nije u interesu rat s Miroslavom Škorom, nego sa SDP-om. Nisu uvažili te argumente i znamo kako je završilo, na Pantovčaku je osoba iz SDP-a.

Ova kampanja jasno je definirana i naš je glavni suparnik SDP i lijeva koalicija. E, sada je važno naglasiti i da je realno očekivati da će samo HDZ ili SDP moći dati mandatara. I zato bi svako rasipanje glasova od centra pa nadesno moglo zapravo pomoći SDP-u da prema izbornom sustavu (D’Hondtu) dođe do pozicije da on predlaže mandatara. Zato ću ja učiniti sve što je u mojoj moći da HDZ bude jasan pobjednik ovih parlamentarnih izbora. Biramo zapravo hoćemo li u ovoj situaciji, kada se svijet suočava s najvećom ekonomskom krizom od 1929. godine, za mandatara imati Andreja Plenkovića ili Davora Bernardića. A tu dvojbi nema. S obzirom na iskustvo, spremnost, na vođenje hrvatske Vlade u ovim izazovnim vremenima, Plenković je u velikoj prednosti.

Sada je situacija za desnu opciju čak lošija nego na predsjedničkim izborima jer ovdje postoje tri političke snage koje će se međusobno trošiti – HDZ, Škoro i Most, i tu će sigurno biti dosta tzv. palih glasova.

Očito postoji napetost između Domovinskog pokreta i Mosta, ali ključno je pitanje ovih izbora tko će dati mandatara koji će voditi Hrvatsku u trenutku kada cijeli svijet ulazi u najveću ekonomsku krizu u posljednjih sto godina. Ne bih želio da se u Hrvatskoj dogodi situacija kao na primjer u Španjolskoj, u kojoj su socijalisti pobijedili Pučku stranku i došli na vlast jer su se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipali kod stranaka Ciudadanos i Vox. Danas su ti demokršćanski i konzervativni birači nezadovoljni socijalističkom vladom. Iz tog primjera, ali i iz vlastitog iskustva, na predsjedničkim izborima 2019. moramo izvući pouku.

Jeste li vi ostali u igri djelomično i stoga što bi u skoroj budućnosti shodno rezultatima izbora moglo doći do pregovora sa Škorinom listom, u čemu biste vi mogli imati važnu ulogu s obzirom na to da među vama vlada elementarno povjerenje?

Moja uloga i moja želja jasna je pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima. To je jedina garancija da ljevica neće imati potpunu dominaciju u političkom sustavu, od Pantovčaka do Banskih dvora. Jasna pobjeda HDZ-a ključna je da Hrvatska brzo nakon izbora dobije snažnu i funkcionalnu vladu koja će se uspješno suočiti s velikim ekonomskim izazovima koji su pred nama, baš kao što se uspješno suočila s koronavirusom.

Dakle, bit će najvažnije dobiti barem zastupničko mjesto više jer će predsjednik Zoran Milanović, koji je na Pantovčak stigao iz lijeve opcije, najprije pozvati SDP da proba sastaviti Vladu ako osvoji najveći pojedinačan broj zastupnika. Ili će se čekati tko prvi skupi 76 ruku?

Sustav funkcionira tako da, ako se glasovi demokršćanskih i konzervativnih birača rasipaju i fragmentiraju, SDP-ova lijeva koalicija može dobiti tzv. rubne mandate i onda biti u poziciji predložiti mandatara za sastavljanje Vlade. Međutim, to se neće dogoditi jer će HDZ ponuditi politiku i kandidate koji mogu dobiti većinsku potporu hrvatskih ljudi na parlamentarnim izborima.

Je li se uopće trebalo dogoditi da HDZ sam sebe zapravo hendikepira odbacivanjem desnog krila i stigne li se to još zakrpati putem izbornih lista?

HDZ će i dalje imati potrebnu širinu da okupi većinu hrvatskih ljudi. Ako se pod desnim misli na očuvanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, HDZ se tu ne da natkriliti nikome. Tu su rezultati razborite i uspješne državotvorne politike, a ne samo retorika. Na tragu Tuđmanova inauguracijskog govora 30. svibnja 1990. godine, hrvatski suverenitet osnažujemo jačanjem pozicija u Europi, a ne protiv EU i NATO-ova saveza. Ovih deset milijardi eura koje je Hrvatska osigurala u Europi za suočavanje s ekonomskim posljedicama koronavirusa samo su jedan konkretan primjer suvremene suverenističke i državotvorne politike na djelu. Primjer politike HDZ-a nasuprot dokazanoj nesposobnosti bivše SDP-ove Vlade u korištenju fondova EU. Isto tako i primjer demokršćanske politike, jer nasuprot i socijalistima i radikalnoj desnici kršćanska se demokracija zauzima za jačanje nacionalnih država koje će u slobodnoj i ujedinjenoj Europi primijeniti logiku suradnje umjesto sukoba.

Uspješno upravljanje koronakrizom i sprečavanje da hrvatsko gospodarstvo padne u ambis – hoće li to biti dovoljno da birači to nagrade, hoće li se toga birači sjetiti kada budu glasali ili Plenkoviću prijeti sudbina Churchilla?

Hrvatski ljudi cijene uspjeh Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa, ali time nisu riješeni svi izazovi. Ne smijemo se zavaravati, pred nama je razdoblje koje traži državotvornu i razboritu politiku koja najprije mora obraniti, a onda i obnoviti hrvatsku ekonomiju. Sjetimo se posljednje velike globalne recesije prije desetak godina i kako su se druge europske države oporavljale dok smo mi padali tijekom SDP-ove Vlade. Hrvatski će građani 5. srpnja morati odlučiti hoće li vođenje države povjeriti Plenkoviću ili Bernardiću. Znam da ima građana koji su nezadovoljni nekim aspektima rada naše Vlade. Ni ja se nisam u svemu slagao s vrhom svoje stranke. Međutim, bio bih neodgovoran kad bih umanjio ili zanemario važnost ovog trenutka za Hrvatsku i njezinu budućnost. Hrvatska nema vremena za eksperimente. Sasvim sigurno ne u ovim okolnostima. Zato ću učiniti sve što mogu da HDZ pobijedi na izborima.

Jesu li za HDZ otežavajuća okolnost afere s palim ministrima, kao i ova aktualna vezana za uhićenja viđenijih HDZ-ovaca u državnom aparatu? Kako će se ova posljednja uhićenja odraziti na vaše birače, pozitivno ili negativno?

Uvijek je dobro vrijeme za borbu protiv korupcije, bez obzira na to kako se uhićenja mogu odraziti na mišljenje birača. U prvom redu mora biti interes države, a tek onda stranke. A poruka da nema nedodirljivih pokazuje privrženost Vlade jačanju pravne države. Vjerujem da hrvatski ljudi to cijene i očekuju nastavak borbe protiv korupcije i klijentelizma.

Baš ste vi godinama bili poznati po naglašavanju borbe protiv klijentelizma i korupcije u stranci i čak se taj vaš stav doživljavao kao jedan od razloga što ste lošije prošli na unutarstranačkim izborima. No izgleda da ste bili u pravu kad ste tražili borbu protiv korupcije.

Kad sam napisao “Novu hrvatsku paradigmu” i tijekom svih mojih javnih nastupa, uvijek sam naglašavao da su i klijentelizam i korupcija društveni problem. Ne tek problem jedne političke grupacije nego uistinu cijelog društva. I da se ti problemi moraju riješiti strukturno. Ova sadašnja antikorupcijska akcija u sektoru energetike pokazuje da se pravna država bori i obračunava s kriminalom i to treba pozdraviti.

Pitanje je bilo i jeste li zadovoljni što ste očito bili u pravu kad ste upozoravali na klijentelizam i korupciju?

Energetika je strateški sektor za državu koji umnogome određuje njenu geopolitičku poziciju. Korupcija i klijentelizam nisu dopustivi nigdje, ali posebno su opasni u tako osjetljivom sektoru, jer se preko njega može utjecati na strateško usmjerenje zemlje. Stoga ne bi bilo razborito da ovu antikorupcijsku akciju gledam u kontekstu neke osobne satisfakcije. Nisam za nju zaslužan ili odgovoran. Prije bih rekao da je ona dodatni razlog za moj angažman u potpori HDZ-u na ovim izborima, a povrh toga u izgradnji hrvatske države koja će biti čvrsto usidrena na političkom Zapadu.

Je li vam itko u stranci rekao: “Stier, bio si u pravu”?

To nije potrebno.

Jeste li unutar vrha stranke i s Plenkovićem razgovarali o tome na što će se HDZ orijentirati u drugom mandatu osvojite li opet vlast?

Obrana i obnova hrvatske ekonomije bit će glavna zadaća u ovoj situaciji bez presedana u svjetskoj povijesti. HDZ je u tom smislu instrument za uspjeh hrvatske države, kao što je bio i alat za njeno stvaranje. Prava pokretačka snaga u našim je ljudima i vjerujem da oni žele učinkovitu vlast, a ne eksperimente, ideološke podjele i stagnaciju koju smo imali za vrijeme vladavine SDP-a. Zato gledam s optimizmom ne samo na sljedeće parlamentarne izbore nego i na budućnost Hrvatske,  rekao je Stier za Večernji list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari