Pratite nas

U potrazi za Istinom

Evo zašto Srpska pravoslavna crkva nije kršćanska crkva

Objavljeno

na

Mržnja, kao i svaki oblik nesnošljivosti i netrpeljivosti prema bližnjima nespojivi su s kršćanskim pogledom na svijet i u dubokoj su suprotnosti s učenjem Isusa Krista koje se temelji na bezuvjetnoj ljubavi, miru, žrtvi za bližnjega, odricanju, oprostu i milosrđu.

Ima, međutim, čak i crkvi koje se formalno nazivaju kršćanskim, a u suštinskom smislu s kršćanstvom imaju jako malo veze.

Takav je slučaj sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Oni koji možda misle da su to preoštre ocjene, nek pročitaju tekst do kraja i onda donesu svoj sud. Što se mene osobno tiče, jako bih volio da nisam u pravu i da me sljedećih tjedana i mjeseci svećenstvo SPC demantira. I mene i sve druge koji oko sebe vide ono što vide i to što vide pišu.

Za početak događaj od prije nepune 3 godine, Srbija.

U ozračju srpskog pravoslavnog Božića 2015. godine, u manastiru Fenek (25 kilometara daleko od Beograda, općina Surčin), upriličena je  i predstava povodom manastirske slave u kojoj su gosti srpskih svećenika bila djeca predškolskog uzrasta i nižih razreda osnovne škole iz odjeljenja učitelja Krsmanovića (u pratnji roditelja).

Uz asistenciju svećenika koji daju ritam i takt pjesmi i pjevaju skupa s djecom (radi bolje intonacije i korektnije interpretacije), izvedena je poznata četnička budnica „Svi četnici“ sa stihovima:

„Ceo dan se šetaju po selu/Sve Četnici u novom odelu/Dugačke im i kose i brade/Na kapama sve zlatne kokarde/Predvodi ih Kalabić Nikola/Njega voze Kralja Petra kola/Borbu vode vojvode četničke/Sve dušmane šalju na bunjište/Oni idu savet da potraže/Od srpskoga Đenerala Draže/Njima Čiča, mudar savet daje/Kako Srpska kolevka da traje/Hrabra srca oni u boj kreću/Pred ikonom, Bogu pale sveću/Da pomognu Srpskome narodu/Za Krst časni i zlatnu slobodu.

ref.: Svi četnici idu brat do brata/I slušaju Đujić komandanta/Svi četnici ljutu bitku biju/Svi se bore za svoju Srbiju.“

(Opširnije: (http://sandzakpress.net/pogledajte-kako-u-manastiru-uce-djecu-da-budu-cetnici; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11. 2017.;  snimku u trajanju od 3′ i 10” pogledati ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=hB0o1qmJmGg)

Tako se, dakle, odgaja „hrišćanska“ mladež u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na tradiciji slavljenja najgorih koljača i zločinaca!?

I neka se nitko ne zavarava, nije to nikakav incident nego odgojno-obrazovna politika SPC kojom vladaju nikolajevci i justinovci (najradikalniji sljedbenici velikosrpske naci-fašističke vjersko-nacionalne ideologije ukorijenjene u „svetosavlju“). To je kurs „Svetog Arhijerejskog Sinoda“, srpskoga patrijarha i svih episkopa bez izuzetka – jer do položaja episkopa ni ne može doći onaj tko ne prođe to „sito“ i nije provjerenog velikosrpskog usmjerenja.

„Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija i tek kad se spozna ta prosta i očita činjenica, možemo razumjeti što se događa u SPC.

Djeca se odgajaju na u narodu duboko ukorijenjenoj tradiciji koljačkog četničkog pokreta s Dražom Mihailovićem, Momčilom Đujićem, Nikolom Kalabićem i drugim zlikovcima i masovnim zločincima kao uzorima!?

Oni koji truju dječje duše i njeguju te „vrijednosti“ u Hrvatskoj nažalost skoro da i ne nailaze na osudu. O tomu svjedoči slučaj mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića. On u društvu kolega (srpskih popova) također pjeva pjesmu u slavu koljača Momčila Đujića. (http://www.sbplus.hr/iz_drugih_medija/evo_kako_srpski_popovi_pjevaju_cetnicke_pjesme__.aspx#.Wgc065edbhk), ali to u Hrvatskoj ni malo ne smeta ni jednom intelektualcu lijevo-liberalne orijentacije niti mainstream medijima. Čak se kažnjava novinara lokalne televizije i samu TV kuću zato što ga je uvrijedio rekavši kako „na Cvjetnom trgu stoluje četnički vikar“.

JE LI TO KRŠĆANSKI kad svećenici slave koljače i zločince?

 

i

No, što drugo očekivati od institucije koja za jednoga od svojih najvećih „svetitelja“ i „duhovnih otaca“ ima antisemita i fašista Nikolaja Velimirović Žičkog (duhovnog oca Dimitrija Ljotića i njegovog fašističkog „Zbora“), kojega u stopu (također kao „svetitelji“ SPC) prate Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić Maca, Slobodan Šiljak i mnogi drugi fašisti i koljači.

SPC svoje koljače sustavno rehabilitira, uvrštava ih među „Hristove vojnike“, a po potrebi i kanonizira.

U državi Illinois (SAD), u srpskom manastiru Nova Gračanica, na počasnom je mjestu istaknuta ikona „Nebeska Srbija“ na kojoj su glavni likovi „HRISTOVI RATNICI“: izmišljeni i nepostojeći lik iz bolesne mašte srpskih naci-fašista koji je postao „svetitelj“ (neovisno od toga što se nikad nije ni rodio) „Sveti Novomučenik Jasenovački i Glinski“, „sveti Nikolaj Velimirović” i “Borci za veru protiv bezbožne vlasti” (u liku četnika koji su u ulozi „Božjih anđela“ – pratitelja ove počasne svite vođene Dražom i Nikolajem)!?

Nebeska Srbija. Nikolaj Velimirović i Draža Mihailović na slici su prikazani kao „Hristovi vojnici“7
(Izvor za fotografiju: http://iznadistokaizapada.blogspot.hr/2012/05/blog-post_13.html)

 

Na gornjoj ikoni, u gornjem kutu desno je Nikolaj Velimirović, u donjem desnom kutu „Hristov vojnik“ Draža Mihailović, kraj njega „Sveti Novomučenik Jasenovački i Glinski“ sa svojom svitom, a u donjem desnom kutu ikone su stihovi:

„Raduju se tamo oko Svetog Save/K’o sinovi carski posred carske slave/I četnici slavni, Božji osvetnici/Mnogi bogomoljci, mnogi dobrotvorci.“ (http://iznadistokaizapada.blogspot.hr/2012/05/blog-post_13.html; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11. 2017.)

Mogu li se od koljača i dokazanih zlikovaca koji na duši imaju desetke tisuća života praviti „Hristovi vojnici“ i ima li bilo koja crkva pravo na veličanje takvih?

JE LI TO KRŠĆANSKI?

Fašist, ratni huškač i antisemit Nikolaj Velimirović vraća se kući

Fašist i antisemit vladika SPC Nikolaj Velimirović Žički pobjegao je nakon Drugoga svjetskog rata u SAD jer bio je na popisu ratnih zločinaca. Kroz cijelo poratno razdoblje u Srbiji je slavljen u krugovima velikosrpskih ideologa i poklonika, pred čime su tadašnje komunističke vlasti zatvarale oči, jer su im glavna briga bili „ustaše“. I Nikolaj se sve do smrti obraća svojoj pastvi putem radio postaje koju uspostavlja srpska emigracija u SAD. Tako njegov duh lebdi cijelo vrijeme nad Srbijom.

U vrijeme kad je u bivšoj SFRJ već započela velikosrpska agresija, u Srbiju (selo Lelić kod Valjeva) uz veliku se pompu prenose posmrtni ostaci ovog fašista, rasista i antisemita, kako bi se srpska javnost još više homogenizirala. Najveće zasluge za to pripadaju Jovanu Velimiroviću, njegovom nećaku. Dakle, Nikolaj je kako i dolikuje i mrtav iskorišten za HUŠKANJE i ŠIRENJE MRŽNJE i RAZDORA čime se i za života bavio kao aktivni fašist i član Ljotićevog „Zbora“. Pokapaju ga uz najviše počasti (svibanj 1991.), a 19. svibnja 2003. godine, proglašava ga svetim i on za kratko vrijeme u zasjenak baca rodonačelnika dinastije Nemanjića (Stefana, oca Svetoga Save) i postaje „najveći i najčašćeniji srpski svetac poslije Svetog Save“.

ZAŠTO?

Zato što je tvorac naci-fašističke vjersko-nacionalne „svetosavske“ ideologije i što njegova karizma osigurava preživljavanje te ideologije u krilu SPC i u tradiciji srpskog naroda.

Fašist Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko primorski (1940-45.) bio je aktivni suradnik njemačkog i talijanskog okupatora, odgovoran za stradanje tisuća ljudi, Srpska pravoslavna crkva ga kanonizirala 1999. godine.

Milorad Vukojičić Maca zvani „pop Koljač“ (vođa četničke trojke), odgovoran za brojne zločine nad civilima u Crnoj Gori (Pljevlja i okolica), za klanja pa čak i silovanja malodobnih djevojčica, iskorijenio čitave obitelji, kanoniziran je 2005. godine na zgražanje preživjele rodbine žrtava koji su tražili od Sinoda SPC da se postupak obustavi, ali bez uspjeha.

Pop Slobodan Šiljak, poznati četnički koljač, pripadnik četničke trojke, klao i silovao, kanoniziran skupa sa svojim suborcem Miloradom Vukojičićem Macom u manastiru Žitomislić 2005. godine. U dokumentarnom filmu „Sveci i zločinci“ detaljno su opisana zlodjela koja su činili i to od živih svjedoka čije su članove obitelji i rodbinu okrutno pobili. (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=b5TQmEIaQ3s)

Najviši autoriteti SPC i veliki broj srpskih svećenika tijekom Drugoga svjetskog rata aktivno su pomagali četnike, mnogi bili u kolaboraciji s Nijemcima, Talijanima i okrvavili ruke, ne samo krvlju Hrvata i muslimana nego i vlastitog srpskog naroda kojega su klali i progonili u Srbiji o čemu također postoje dokazi (Vidi: Pokolj u Vraniću; https://www.youtube.com/watch?v=r70kq0yXTTQ)

Patrijarh srpski Pavle početkom 90-ih godina i tijekom ratova na području SFRJ širio je otvorenu mržnju svojim govorima, pismima i „poslanicama“ (poput one za pravoslavni Uskrs 1991. godine), propagirao ideju „Velike Srbije“ i tvrdio kako „nema zajedničkog života Srba i Hrvata“ (o čemu je čak pisao i lordu Carringtonu medijatoru za bivšu Jugoslaviju), dok su trajala najveća klanja u Hrvatskoj i B i H obilazio srpske krajeve i bodrio Srbe da nastave rat i odbiju mirovne sporazume, cijelo vrijeme tvrdio da se nad Srbima „vrši genocid“ a nikad nije pokazao ni trunku suosjećanja prema istinskim žrtvama pobijenim u ime pravoslavlja i srpstva, blagosiljao je najveće ratne zločince (Radovana Karadžić, Ratka Mladića, Biljanu Plavšić), bio „duhovni komandant“ zločincu Željku Ražnatoviću Arkanu kojega je isto tako blagoslovio, u mjestima najvećih pokolja nad muslimanima otvarao „srpske bogoslovije“ (Višegrad – gdje je spaljeno najmanje 119 civila), na mjesta vladika, episkopa i mitropolita stavljao najgore ratne huškače pa i zločince poput Vasilija Kačavende, podržavao i unapređivao i druge fašiste koji su trovali narod i širili mržnju: Amfilohije Radović, Atanasije Jevtić, Lukijan Pantelić, Filaret Mićević, Artemije Radosavljević, Lukijan Vladulov, Nikanor Bogunović, Nikolaj Mrđa, Jovan Velimirović i mnogi drugi. Oni su aktivno sudjelovali u ratu (mnogi skupa s četnicima) i zaslužni su za širenje mržnje, zla i ratnog ludila više nego vođe paravojnih skupina.

O djelovanju patrijarha Pavla sociolog religije Mirko Đorđević, Srbin i praktični vjernik, napisao je knjigu Kišobran patrijarha Pavla koja dosta toga pojašnjava (PDF format: https://pescanik.net/wp-content/PDF/mirko_djordjevic-kisobran_patrijarha_pavla.pdf)

 

Mržnja kao ishodište

  Kad se teorije o srpskom narodu kao „nad-rasi“ ili „plemenu majki“ povežu s mitomanijom, megalomanijom, nacionalnim mitovima, željom za teritorijalnim širenjem i mržnjom prema susjedima (naročito „Latinima“, odnosno rimokatolicima) i sve to ojača „svetosavljem“ koje u središte svega stavlja Svetog Savu iz velikaške velikosrpske dinastije Nemanjića (izjednačavajući ga s Bogom a ne rijetko dajući mu i prednost), dobivamo tog monstruma od vjersko-nacionalne ideologije kojega obično zovemo velikosrpstvo ili velikosrpska ideologija. Ta velikosrpska ideologija, srž je, sadržaj i vezivno tkivo onoga što srpski nacionalisti imenuju „nacionalnom misijom“.

Evo čemu to sliči u radovima njihovih vodećih teologa i crkvenih velikodostojnika u samo nekoliko od desetina tisuća sličnih i još radikalnijih citata:

1.A danas, danas na nebu je srpski Vaskrs. Danas sva nebesa, sveti apostoli, sveti proroci, mučenici, ispovednici slave Svetoga Savu. Danas sam Gospod grli Svetoga Savu, najvećeg i najsvetijeg Srbina … A on kleči i plače. Plače nad nesrećnim srpskim rodom, plače nad zemaljskom Srbijom. Sva Nebeska Srbija slavi Svetitelja Savu, a vi nesrećni Srbi sve ste njegovo zaboravili na zemlji.“

(Justin Popović, KUDA IDEŠ, SRBIJO?!, Beseda na Svetoga Savu 1966. godine u manastiru Ćelije; preuzeto iz: https://sh.wikipedia.org/wiki/Nebeska_Srbija; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11.2017.)

2.„Od kneza Lazara i Kosova Srbi prvenstveno stvaraju nebesku Srbiju, koja je do danas sigurno narasla u najveću nebesku državu. Ako samo uzmemo nevine žrtve ovog poslednjeg rata, milione i milione Srba i Srpkinja, dece i nejači, pobijenih ili mučenih u najstrašnijim mukama ili bacanih u jame i pećine od ustaških zločinaca, onda možemo pojmiti koliko je danas srpsko carstvo na nebesima”.

(Episkop Jovan Velimirović u povodom proslave 600. godišnjice Kosovske bitke; preuzeto iz: https://sh.wikipedia.org/wiki/Nebeska_Srbija; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11.2017.)

3.„Ponovo je srpski narod na krstu i na Kosovu i Metohiji, i u Dalmaciji, i Krajini, i Slavoniji, i Baniji, Lici, Kordunu, Srijemu, Bosni i Hercegovini. (…) I što možemo reći drukčije nego što je rekla mudra Židovka zlobnim i agresivnim muslimanima: ‘Praštamo vam što ste nas ubijali, ali ne možemo vam oprostiti ako nas prisilite da vas ubijamo’.“

( Vidi: Atanasije Jevtić, iz govora prigodom ustoličenja za episkopa SPC; Vidi:  https://hr.wikipedia.org/wiki/Uloga_Srpske_pravoslavne_crkve_tijekom_velikosrpske_agresije; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11. 2017.)

4.„Srbi ne mogu živjeti sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.“

(Patrijarh srpski Pavle u pismu lordu Carringtonu, predsjedatelju Međunarodne mirovne konferencije o Jugoslaviji, 1. studeni 1991.; Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Uloga_Srpske_pravoslavne_crkve_tijekom_velikosrpske_agresije;  istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 11. 11. 2017. )

Pogleda li se samo crkveni tisak SPC s kraja osamdesetih i početka 90-ih godina, čovjek ostaje preneražen količinom mržnje i laži koje sipaju sa tih stranica. Čisti rasizam i šovinizam koji poziva na „naplatu duga u krvi“ i huška na „osvetu“.

Uz sve to, SPC otvoreno slavi zločince, ne samo one iz Drugoga svjetskog rata, nego i ovih posljednjih ratova i od njih pravi nacionalne heroje. Ona prednjači u ekstremizmu i čvrsto je vezana za četnike i pro-fašisičke organizacije koje i danas djeluju u Srbiji i „republici srpskoj“.

Ovdje ću navesti samo jedan primjer iz ne tako davne prošlosti, jer prostor ne dopušta detaljniju razradu ove vrlo zanimljive tematike.

U parohijskom domu hrama Svetog Save u Beogradu, dana 4. kolovoza  2011. godine održana je promocija knjige Milana Lukića, jednoga od najvećih i najbešćutnijih srpskih masovnih zločinaca koji je kriv za smrt barem 130 civila (od čega je u proljeće 1992. godine u Višegradu u dvije kuće spalio najmanje 119 živih civila – žena, djece i staraca – muslimana). Osuđen je za zločine istrebljenja, zločine protiv čovječnosti, progone i druga nedjela na doživotni zatvor od MKSJ u Den Haagu pravomoćnom presudom od 4. prosinca 2012. godine. Knjiga masovnog zlikovca Milana Lukića opravdava zločine i nju je izdala Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja

No, ovo što je do sada spomenuto samo je (nažalost) vrh ledenog brijega, jer nedjela srpskog svećenstva je toliko da se o tomu pišu knjige. Jednu od njih napisao je Milorad Tomanić (Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd, 2001.; dostupno u PDF: http://www.safaric-safaric.si/knjige/2001%20Tomanic%20SPC%20u%20ratu%20i%20rat%20u%20njoj.pdf).

Srpska pravoslavna crkva kroz cijelu je svoju poznatu povijest (od odvajanja od Bugarske crkve u vrijeme Nemanjića početkom XII stoljeća) do danas bila i ostala baštinik velikosrpske ideologije koja je svoj pravi izraz i smisao tijekom XX stoljeća pronašla u „svetosavlju“ – novovjekoj inačici srpskog naci-fašizma čija je konstanta osvajanje zemalja drugih naroda metodama genocida i etničkog čišćenja i stvaranje „Velike Srbije“.

Budući da su etnofiletizam, nasilje, mržnja, nesnošljivost i anti-ekumenizam protivni kršćanstvu, ovdje već imamo dosta elemenata za izricanje ocjene kako se u slučaju Srpske pravoslavne crkve nikako ne radi o instituciji koja zastupa, zagovara i prakticira kršćanska ili evanđeoska načela.

Naprijed izrečeno je vrlo lako dokazati nepobitnim činjenicama i argumentima što nam ih svojim  praktičnim djelovanjem pruža sama Srpska pravoslavna crkva i samo je pitanje selekcije onoga što nam može poslužiti kao dokaz; jer, toga je toliko da nije lako napraviti odabir i ovo je jedini praktični problem koji se javlja u razmatranju naznačene teme.

Etnofiletizam je jedna od glavnih značajki SPC i on se tumači kao stavljanje nacionalnih interesa iznad jedinstva vjere. Na Saboru carigradskih patrijarha 1872. godine (dakle, prije 145 godina) etnofiletizam je osuđen i odbačen kao „jeres“ i grijeh, međutim i pored toga što su odluke tog Sabora postale obvezujuće za sve pravoslavne crkve, SPC ih nikad nije prihvatila niti ih se drži.

Anti-ekumenizam je također jako izražen u SPC i svako jedinstvo kršćana u njoj se drži pogubnim za srpsku crkvu i srpski narod. Naročito su omraženi rimokatolici koje se naziva „mrskim Latinima“ i shvaća kao „krvne“ i „vekovne neprijatelje“. Kad se u Srbiji nekoga nazove „ekumenista“, to je ravno najtežoj psovci koja se može izgovoriti i oni koji dobiju tu stigmu smatraju se najgorim nacionalnim izdajnicima i otpadnicima od SPC i naroda.  

Razmišljaju li naši političari koji svake godine za srpski pravoslavni Božić odlaze lomiti pogaču u crkvu na Cvjetnom trgu u Zagrebu o ovim činjenicama i znaju li komu i čemu se tamo klanjaju –  ako im je to uopće važno?

Nama Hrvatima bi svakako trebalo biti važno i mi bi morali znati kakva je to organizacija, s kojim ciljevima djeluje na području Republike Hrvatske, ali i otvoreno progovarati o destrukciji koju širi oko sebe.

Jer, to nije samo problem Srba, nego prije i iznad svega nas HRVATA.

Kako već rekoh, dokaza u prilog tomu da SPC NIJE KRŠĆANSKA CRKVA ima na pretek, samo je pitanje koliko smo spremni suočiti se s tom činjenicom.

Da SPC ne djeluje na području Republike Hrvatske, najveći dio ovoga što je spomenuto bila bi njezina unutarnja stvar, ovako nije, jer se tiče sigurnosti pa i budućnosti građana naše zemlje i hrvatskoga naroda.

Utoliko prije što je naše iskustvo sa SPC i srpskim naci-fašizmom vrlo teško i bolno, a rane iz proteklog rata još uvijek svježe.

Linkovi na kojima se nalaze neki od materijala iz kojih je vidljivo političko djelovanje SPC i njezina uloga u agresiji na Hrvatsku i B i H tijekom 90-ih godina XX stoljeća:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Uloga_Srpske_pravoslavne_crkve_tijekom_velikosrpske_agresije

https://hr.wikipedia.org/wiki/Srpska_pravoslavna_crkva_i_četnici

https://hr.wikipedia.org/wiki/Političko_djelovanje_Srpske_pravoslavne_crkve

http://www.safaric-safaric.si/knjige/2001%20Tomanic%20SPC%20u%20ratu%20i%20rat%20u%20njoj.pdf

https://pescanik.net/wp-content/PDF/mirko_djordjevic-kisobran_patrijarha_pavla.pdf

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Istarska convivenza – suživot, stvarnost ili IDS-ova fikcija?

Objavljeno

na

Objavio

FABRIZIO RADIN: Volio bih da moj mandat obilježi ideja koju mi je sugerirao bivši župan Jakovčić ISTARSKA CONVIVENZA, naslov je u lokalnom glasilu Glasu Istre.

 „Radi se o civilizacijskom dostignuću prvorazrednog značaja koji zaslužuje biti kandidiran i registriran kao nematerijalno kulturno dobro. Convivenzom brišemo sve mentalne granice koje su nas razdvajale i prouzrokovale ogromne patnje“ kaže obnašatelj dužnosti istarskog župana Fabrizio Radin

https://www.glasistre.hr/istra/fabrizio-radin-volio-bih-da-moj-mandat-obiljezi-ideja-koju-mi-je-sugerirao-bivsi-zupan-jakovcic-istarska-convivenza-592647

„Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito:

  • -jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta,
  • -folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote,
  • -tradicijska umijeća i obrti

Pod koju Stavku bi predložili convivenzu ili suživot?

Znaju li uopće značenje tog pojma, jer ja u Istri ne vidim jednakopravan suživot svih naroda,  narodnosti i nacionalnih manjina?

Već sam naslov nije u skladu sa covivenzom-suživotom, jer mnogi ljudi ne znaju talijanski jezik, a ni Župan, ni urednik Glasa Istre nisu nigdje napisali prijevod riječi!

Zar svi trebaju znati talijanski jezik?

Nije li po Ustavu RH službeni jezik u Hrvatskoj – hrvatski?

Članak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

Talijanska nacionalna manjina dobila je dvojezičnost, zbog održavanja svoga nacionalnog identiteta, ne misli li župan Fabrizio Radin da bi i dvojezičnost trebala biti dvosmjerna, radi očuvanja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda? To je onda stvarni suživot, stvarna convivenza!

Eto na prvoj rečenici convivenza je zapela i pokazala se kao fikcija, a ne stvarna, jer se ne provodi u praksi, u stvarnom svakodnevnom životu.

Nije to prvi put da se zaobilazi prijevod na hrvatski jezik u Istri!

Dana 13. lipnja 2016. održana je sjednica Skupštine Istarske županije. Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod njegova izlaganja.

Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine Valter Drandić,  neprimjereno je reagirao, kao da u Istri svi razumiju talijanski jezik.
Predsjednik Skupštine član je IDS-a tako da uopće ne iznenađuje takvo ponašanje, s obzirom  njihovu bahatu i licemjernu politiku!

Gdje je tu suživot ili convivenza sa kojom se busaju u prsa?
Gdje je tu multikulturalnost i tolerancija kojom se hvale?
Gdje su demokratski principi o pravima svakog čovjeka na svoj jezik?

Zar za talijansku manjinu Zakoni vrijede ,a za istarske hrvate ne
vrijede?
Zar su istarski hrvati građani drugog reda u vlastitoj državi?

IDS-ova licemjerna i podla politika

Od samog osnivanja IDS je imao „ mentalne granice prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj državi“ i to uske mentalne granice u kojima nije bilo mjesta za hrvatsku komponentu u Istri, a to je opredjeljenje prikrivao raznim smicalicama, ali ostaje činjenica da nisu kao stranka, nikako prihvaćali raspad Jugoslavije i stvaranje samostalne države Hrvatske. Znači od samog početka IDS-a suživot sa hrvatskom komponentom nije bio prihvatljiv.

Ideja transgraničnosti koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideja  o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, nije u skladu  s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. Stvarajući pritisak na  hrvatsku nacionalnu pripadnosti pučanstva Istre, proglašavajući je fašizoidnom, ustaškom i klerofašističkom i pozivajući stanovništvo Istre na izjašnjavanje kao Istrijani, čelnici IDS-a su vješto iskoristili proces društvenih promjena u situaciji prelaska iz jednostranačkoga u višestranački politički sustav i u trenutcima stvaranja  hrvatske države djelovali su kao destabilizirajući faktor tražeći regiju s posebnim statusom konstantno insinuirajući i producirajući sukob sa strankom na vlasti HDZ-om i predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

I to je po IDS-u  put ka istarskoj convivenci-suživotu? Da, ali bez hrvatske komponente!

Potkrijepiti ću sa par izjava utemeljitelja i osnivača IDS-a.

Programska deklaracija IDS-a objavljena 7. srpnja 1991. godine određuje politički profil stranke  stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti.

.“ ‘IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!’.  Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru,  ali zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti.“

Ma što to značilo, hrvatska opcija nije postojala“ jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“???

Glas Istre, br. 79, 22. ožujka 1990., str. 4.

 IDS je protiv nacionalne države, Elio Martinčić još preciznije kaže  ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovan da bi se suprotstavio novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“

Koji su to Istrani? U čije ime govori? Jeli IDS tražio izjašnjavanje građana Istre? Nije naravno!

Glas Istre, br. 108, 20. travnja 1990., str. 2

Po Ivanu Pauletti „Istranin je onaj tko poštuje istarske tradicije i običaje, prihvaća istarsku kulturu i djeluje za napredak Istre i dobrobit njenih žitelja“

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8

„Istrijanstvo predstavlja specifičnu svijest nacionalne pripadnosti koja se odnosi na procese identifikacije istarskoga čovjeka sa zajedničkim teritorijem i povijesnom sudbinom.“

Programska deklaracija IDS-a, 1991.

U trenutcima kada je Hrvatska branila suverenitet, Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja.“ Ops „ nečija nacistička opredjeljenja“

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9.

„Nas Istrane neka puste na miru“ Očito Mario Sandrić nije čuo pjesmu, koja se pjevala u Istri i van Istre u izbjeglištvu nakon što je, 12.studenog . 1920.godine u Rapallu, potpisan ugovor o predaji Istre Italiji, a potpisali su ga predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije.

Primjetno je da je Mario Sandrić rekao  Istrani, a ne Istrijani!!! Što znači da još nije krenulo Istrijanstvo u galop.

. , evo i jedne od pjesama koje su se rado pjevale među izbjeglicama iz Istre (izvor: Romana Cehulić, čiji je otac Dragutin Plenča rođen 1931. u naselju Trešnjevka u Zagrebu):

Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo

IDS o granicama

Čelnici IDS-a nisu razumjeli nacionalno integracijski proces i stvaranje samostalne države Hrvatske. Ivan Pauletta tvrdi: „Granice postavljene u Istri postavljene su protiv volje istarskog naroda.“ A da taj isti Pauletta, narod nije pitao za granice! Zanimljivo je i to da je 19. svibnja 1991.održan referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, kada se 94,17% građana izjasnilo za samostalnost, a Pauletta, tvrdi da su granice postavljene protiv volje istarskog naroda?

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.

Posve je izvjesno da je IDS od te Stranke Jugoslavena (SJ) preuzeo programsku deklaraciju i prihvatio identičan odnos prema granicama koji ne vodi očuvanju teritorijalnoga integriteta novonastale  hrvatske države. Naime u programskoj izjavi SJ kaže se: „Osnovni cilj SJ je pokretanje snažnijeg procesa integracije regija na jugoslavenskom prostoru kako bi se stvorili preduvjeti da Jugoslavija regija integrira sebe politički, ekonomski, kulturno-civilizacijski u buduću Europu regija u kojoj granice postaju tek crte na geografskim kartama“

Naše teme, br. 3-4 (1990.), Zagreb, str. 783

Ivan Jakovčić u svojem prvom nastupu kao predsjednik IDS-a ističe: „Apsurdno je da se na pragu novog stoljeća ovdje u Europi grade nove granice“

Podsjećam referendum o samostalnosti održan je 19.svibnja 1991. godine.

Glas Istre, br. 200, 24. srpnja 1991., str. 14

Uspostavljanjem granice suverene Republike Hrvatske u Istri Ivan Jakovčić smatra: „To je jedan politički problem koji ima međunarodne implikacije. Po našoj procjeni, radi se o grubom kršenju Osimskih sporazuma.“

Nakon raspada SFR Jugoslavije, Hrvatska i Slovenija kao sljednice prihvatile su Osimske sporazume.

Glas Istre, br. 291, 23. listopada 1991., str. 4

IDS „je organizirao proteste na granici, u Savudriji koji je bio jedan od niza organiziranih protestnih skupova protiv ustanovljenih granica između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Istrani iz Republike Slovenije, predstavljeni predsjednikom M. Carbonijem kao i Istrani iz Hrvatske, koje je predstavljao predsjednik IDS-a I. Jakovčić, opet su poručili pismom vladama republika Slovenije i Hrvatske da su im granice nametnute, (…) da ne smiju dijeliti tri naroda i tri kulture koje žive na ovom prostoru. Pismo je dostavljeno vladi Republike Italije“

Glas Istre, br. 289, 21. listopada, 1991., str. 10.

Ponavljam referendum o neovisnosti održan je 19.svibnja 1991.godine sa 94,17% za neovisnu Hrvatsku državu u priznatim granicama iz Ustava SFRJ iz 1974, godine, koje je priznala Badinterova komisija.

 Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Debeljuh-Bogliun slažu se da „Istra ima sve geografske, kulturne, povijesne i privredne pretpostavke da bude regija

Glas Istre, br. 104,16. travnja 1990., str. 8.

Ivan Pauletta tvrdi: „…sada je Europa svijet regija a ne svijet nacija“

Glas Istre, br. 70, 13. ožujka 1990., str. 10

IDS protiv mobilizacije i primanja izbjeglica i prognanika

U razdoblju obrane od agresije JNA i velikosrpskih četničkih formacija, koji su razarajući otimali hrvatske krajeve i tjerali na progon civilno stanovništvo Hrvatske: žene, djecu, bolesne i nejake Ivan Jakovčić nije htio primiti prognanike. Jakovčića je samo brinuo strah od gubitka identiteta Istre. Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracionom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora.

To znači da Ivan Jakovčić nije htio jačanje hrvatske komponente u Istri! Zar  istarska convivenza, bez Hrvata, odnosno bez suživota?

Glas Istre, 15. ožujka 1993., br. 72, 5    

Čelnici IDS-a Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Bogliun-Debeljuh tvrdili su  da je najvažnije „da mi želimo regiju, a ona se stvara u ime mira, nasuprot države nacije, koja je nastala u ratu radi njega samog“

Eto tumačenja raspada Jugoslavije ” rat je nastao radi njega samog” a ne zbog Velikosrpske politike i agresije Srbije i JNA na hrvatski teritorij u cilju stvaranja Velike Srbije, sa granicom na crti Karlobag-Virovitica! To je govorio dugogodišnji veleposlanik Republike Hrvatske i zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH g.Dino Debeljuh koji kaže da ja pišem neistine ( lažem) i da imam bujnu maštu

“ Mašta im je doista bila bujna, no to su sve bile neistine.“

I ovo je valjda rezultat“ moje bujne mašte“

IDS poziva na demilitarizaciju i nudi recept za izolaciju Istre od Hrvatske u slučaju rata i napada upućujući 9. svibnja 1991. godine zahtjev vladama Hrvatske, Slovenije i Jugoslavije, parlamentima europskih država te generalnomu sekretaru UN. Potpisnici zahtjeva Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, i Mario Blečić, koordinator IDS-a, svojevoljno, a sve u ime naroda Istre, a da nisu u svojstvu legitimnih predstavnika naroda, traže da se Istra zaštiti UN-ovim mirotvornim akcijama u slučaju oružanoga sukoba u njihovoj zemlji”

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.

Dino Debeljuh je također rekao da je „vrijeme da se Istri vrati Istarski sabor, a Istarski demokratski sabor tražit će i referendum za Istru“

Glas Istre, br. 204, 28. srpnja 1990., str. 16

Debeljuh je isticao: „Ne bi van intrigivalo da Istra postane regija sa svojim Saborom. Kako ća je to prije sto lit bila.

Glas Istre, br. 215, 8. kolovoza 1990., str. 11.

Ivan Jakovčić u talijanskome listu Il giornale navodi da „prvi put u post-titoističkom Saboru je zastupljena jedna autonomaška snaga“, dok Jakovčić ističe da „na neki način slijedimo primjer Tuđmana koji je odvojio Hrvatsku od Jugoslavije“

Evo još jedno tumačenje Domovinskog rata od strane dugogodišnjeg IDS-ovog predsjednika Ivana Jakovčića , po njemu je dr. Tuđman” odvojio Hrvatsku od Jugoslavije” Hrvatska je kriva za raspad Jugoslavije! Oni nikako ne mogu preboljeti Jugoslaviju! To je IDS-ova convivenza! Suživot sa Hrvatima nije moguć, jer su oni krivi za raspad Jugoslavije?

Jeli  to u osnovi razlog animoziteta prema istarskim Hrvatima, koji su autohtoni stanovnici Istre?

Glas Istre, br. 245, 6. rujna 1992., str. 11.

Ivan Pletikos osnivač IDS-a, koji je zagovarao prohrvatski smjer stranke tada je izjavio”„njihov odijum naspram svega hrvatskog, neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata i hrvatskih dijalekata u Istri te stvaranje pojma istrijanstva i Istrijana izvan njegovih povijesnih dimenzija vodi u autonomaštvo kao oblik novokomponovanog političkog primitivizma i koncepciju politike kao politike krvi i tla. Time je IDS sada trenutno potpuno na tragu jednog Carla de Franceschija po kojoj Hrvati nisu Hrvati već Istrijani dok su svi ostali zadržali svoj identitet.”

Glas Istre, br. 68, 11. ožujka 1990., str. 15

Ivan Jakovčić na predizbornoj tribini IDS-a izjavljuje da „Istru treba braniti, a mi smo ovdje za to“, ne precizirajući od koga bi trebalo braniti Istru.

Glas Istre, br. 21, 23. siječnja 1993., str. 7

Ivan Pauletta izjavljuje: „U Istri smatramo i želimo da Istra bude cjelina, što sada nije. Pri tom mislim na cijelo geografsko područje, bez internih granica, s visokim stupnjem autonomije.“

Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.      

 Kako su to mislili provesti ? To je čista iluzija, jer nijedna zemlja neće se odreći svog teritorija. Koja convivenza i sa kime?

I još   Fabrizio Radin uzdiže Ivana Jakovčića sa istarskom convivenzom?

Slovenci razvukli ogradu duž granice s hrvatskom, a sad su ljuti jer italija isto radi njima. Convivenza sa Slovencima, preko žice?

https://www.parentium.com/mobile/default.asp?clanak=72546

IDS i dr, Franjo Tuđman

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.

Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost,
nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14.
Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom
položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki. Ustav pak
u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina.
“Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim
propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.” (Odluka
Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

IDS i talijanska nacionalna manjina

IDS-u se odmah priklonila i talijanska manjina u Istri koja je bila dominantno politički lijeve orijentacije, ali sada i s novo-starim desnim i iredentističkim usmjerenjem. Tako poznati talijanski predstavnik Giacomo Scotti ističe: „Talijanska manjina nastala je upravo kao antifašistička komponenta istarsko-riječkog stanovništva“

Glas Istre, br. 143, 27. svibnja 1991., str. 8.

I  talijanska manjina je u programskim načelima regionalne stranke prepoznala otpor prema nacionalnoj Hrvatskoj državi kojoj nije željela pripadati. Potvrda te tvrdnje je izjava Loredane Bogliun-Debeljuh i Franca Juria: „Što vi to, u stvari nudite nama – građanima Istre, ponovo nam nudite nacionalne podjele. Talijanima u formuli zajedničkog života s ostalim slavenskim narodima u Istri nudite priznanje da žive na hrvatskoj zemlji, pa neka se osjećaju kao kod kuće!“

Glas Istre, br. 86, 29. ožujka 1990., str. 11.

Tomu moramo priključiti i sve druge narode s prostora nekadašnje Jugoslavije koji su se naselili poslije Drugoga svjetskog rata na istarski poluotok i koji nisu osjećali Hrvatsku kao domovinu već su težili za očuvanjem prijašnje države kao simbioze krajeva kojima pripadaju i s kojima se poistovjećuju.

Convivenza-suživot, da uvijek, jer je to jedini način da ljudi različitih političkih uvjerenja, nacionalnosti i vjera, žive jedni do drugih, ali ne na IDS-ov način, negiranja nacionalnog identiteta hrvatskog naroda, kojeg je htio pretvoriti u Istrijane! Ne negirajući hrvatski identitet i naturajući mu istrijanski identitet.

IDS-ova politika istrijanstva proteže se kroz sve godine postojanja IDS-a, pa je mladež IDS-a pozivala građane da se na popisu 2011.godine izjasne kao Istrijani.

IDS poziva – izjasnite se kao Istrijani za popis stanovništva 2011,godine

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ids-poziva-izjasnite-se-kao-istrijani-20110223/print

Klub mladih IDS-a predstavio je informativno-edukativnu kampanju Ja sam Istrijan/ka, kojom se, vele, promoviraju ljudska i građanska prava

A Dino Debeljuh piše;“  insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani,“

https://ivijesti.hr/dino-debeljuh-odgovorio-ids-nisu-osnovali-cetnici-fasisti-talijanasia-ni-iredentisti-ipak-danasnji-ids-nije-isti/

Priopćenje za javnost!
Na „Okruglom stolu“ koji je Puli 2. travnja 2011. godine, na temu „Što znači biti Istrijan?“, organizirala Mladež IDS-a trojica od četvorice pozvanih gostiju iskazala su se čistom fašističkom retorikom.
Govor mržnje, prema hrvatskom narodu, Republici Hrvatskoj – zapravo prema svemu hrvatskom, dominirao je u izlaganjima Sandija Blagonića, Erni Gigante Deškovića i posebice Ivana Paulette koji je u svojem istupu otišao najdalje izvan okvira Ustavom RH dozvoljenog, izjavivši da se zalaže za odvajanje
Istre od RH.
Nevio Šetić je jedini u tom društvu bio normalan, spreman argumentirano diskutirati na temu te tribine.
Kako je koncept „Okruglog stola“ bio zamišljen tako da nakon uvodnih izlaganja i nazočni auditorij može raspravljati razvila se široka i žestoka rasprava uglavnom protiv izlaganja trojice, po našem mišljenju, neospornih fašista. To međutim lokalni dnevnik nije niti jednom riječju zabilježio iako je diskusija
znatno duže potrajala i bila zanimljivija od samog izlaganja gostiju. Takav scenarij sugerira da je čitava akcija bila unaprijed planirana sa tom istom dnevnom tiskovinom. U scenarij se jedino nije uklopila činjenica što je tribina bila posječena u ogromnoj većini od onih koji ne dijele mišljenje organizatora.
No, što je stvarna pozadina ovog skandaloznog događaja? Prvi i površni dojam za mnoge će biti aktualni popis stanovništva u RH, a ova tribina samo kao dio kampanje Mladih IDS-a o „istrijanstvu“, započete krajem veljaće ove godine. No, to po našem mišljenju nije točno. Istrijanstvo kao „nacionalna
pripadnost“ davno je prevladana i apsolvirana tema. Ona nije nikada ni dosegla „znanstvenu“ razinu jer je u startu bila raskrinkana kao plod političko – primidžbenih laboratorija iredentističko – velikosrpskih snaga kojima je samostalna Hrvatska bila meta za njihove teritorijalne pretenzije. Da je to tako potvrđuju i nedavne izjave čelnika srpskih društava u Istri koji tvrde da je među onima koji su se izjasnili „Istrijanima“ bilo najmanje 30% Srba.
Izazivanje nacionalne i političke  polarizacije u Istri ima, po našem mišljenju, pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umješane vodeće političke, pravosudne i dijelom policijske strukture naše Županije. Za Udrugu hrvatskih branitelja „Zavjet“
Ninoslav Mogorović, predsjednik podružnice za ŽI

https://pollitika.com/istrijan-ne-brojanju-krvnih-zrnaca

Dakle nisu insinuacije, već istina, dokazana istina!

A rezultati popisa iz 2011. godine su UKUPAN BROJ STANOVNIKA:  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

I nakon 28 godina od međunarodnog priznanja RH retorika IDS-ovaca nije se promjenila;

https://www.index.hr/vijesti/clanak/sef-idsa-popljuvao-plenkovica-zbog-jacanja-hrvatskog-identiteta-istre/990339.aspx

Prigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola Porečko-Pulskoj biskupiji premijer Andrej Plenković izjavio je;

„ Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”, rekao je Plenković

Na te se riječi premijera Plenkovića žestoko obrušio Boris Miletić;

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je predsjednik IDS-a . Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.

Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”, priopćeno je iz IDS-a.

Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer“ uznemirava“nacionalne manjine ??? Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?

A nije “nacionalistički diskurs” kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre?

Nije ” nacionalistički diskurs” kada prima svetosavsku spomenicu?

A da gotovo u isto vrijeme Istarska Županija ukida subvencioniranje kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1922. godine i namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost!

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije“  Uvreda je spominjanje „ hrvatske vrijednost, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu“???

 „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” su Miletićeve riječi, a Dino Debeljuh za tu tvrdnju, da IDS želi svoju politiku proširiti van Istre na cijelu Hrvatsku proglašava neistinom!

Jeli to istarska convivenza ili suživot?

Gdje je tu Miletićeva „  otvorenost, multikulturalnost, raznolikost i tolerancija“???

 „ Negirati postojanje i prava jednog naroda koji je autohtoni narod u Istri, da čuva i održi svoju kulturu i svoj identitet, to je convivenza ili suživot??? 

Ne dopustiti hrvatskom narodu da budu Hrvati, nego ih pretvarati u Istrijane , istarski identitet jeli to convivenza ili suživot pitam i novog župana Fabrizia Radina, koji se nije udostojio ni izreći hrvatski izraz za convivenzu-suživot???

Kako glase početni stihovi istarske himne?

Krasna zemljo, Istro mila,

Dome roda Hrvatskog…

Pa čak i u obrazloženju prigodom proglašenje” Krasne zemlje” istarskom himnom Istarska županija izdala je priopćenje sa obrazloženjem u kojem nema ni jedne riječi kojom istarsku himnu povezuje sa Hrvatskom, a drugi stih himne glasi ” dome roda hrvatskog”. I u službenom obrazloženju eto uopće ne spominju Hrvatsku!

http://www.istra-istria.hr/index.php?id=197

Proglas Narodnooslobodilačkog odbora za Istru narodu Istre o priključenju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom braćom, Pazin, 13. rujna 1943.godine.

ISTARSKI NARODE!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.

U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati !

Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.
RODOLJUBI ISTRE!

Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.

Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.

ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.

Zaključak

Čelnici IDS-a svjesno su manipulirali stanovništvom Istre stvarajući istarski (istrijanski) identitet čime su kod istarskih Hrvata uspjeli stvoriti holodek, virtualni svijet u kojem su samo oni, IDS, zaštitnici interesa Istre i njezina stanovništva u odnosu na centar državne vlasti s kojim su kontinuirano u stanju napetosti i konflikta. Djelujući sustavno na mentalni profil pučanstva Istre i umanjujući hrvatske vrijednosti u ozračju isticanja istarskih specifičnosti kroz multikulturalnost i multietničnost,  kao i sustavno radeći na potiskivanju i negiranju nacionalne svijesti istarskih Hrvata slobodno se može zaključiti da je djelovanje IDS-a, nanijelo nemjerljivu štetu nacionalnim interesima Republike Hrvatske i stanovnicima Istre.

Ostati će u povijesti zabilježeni samo kao uništavači Istre , kako na gospodarskom, tako i na imovinsko-pravnom i ideološkom planu.

I nakon svega javlja se Dino Debeljuh, sa nekim floskulama, kao da se tek probudio “Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije.”

Najplemenitijim ljudskim vrlinama??? A od registracije su krenuli prijevarom!

Da se nasmijem? Ne, nije smiješno nego za plakati, plačem nad Uljanikom, nad rasprodanom istarskom zemljom ( Barbariga, Dragonera….), plačem nad opljačkanom Istrom i Hrvatskom i nad nama prevarenim i opljačkanim narodom!

Rezultat IDS-ove politike rasprodana je istarska zemlja, uništena industrija i zatrovani međunacionalni odnosi !

Katastrofa! Elementarna nepogoda za Istru!

Ja volim ovu našu Krasnu zemlju, naše prave-dobre i gostoljubive  Istrane, težake na ovoj našoj škrtoj zemlji istarskoj , ovaj naš ča, naše roženice, naš balun i našu Katoličku vjeru koja nas je održala uz sve žrtve, pobijene svećenike i dala nam moralne i etičke ljudske vrijednosti , koje je njihova Partija htjela uništiti, a eto nije uspjela.

Moj Nono , moja moralna i ljudska veličina , od koga san pokupila sve što znan i osjećam o Istri uvijek je govorio: „Ne dica moja u politiku , politika je šporka! „

A vero je!

Ili :“ ne kleti dica moja , beštimati i kleti ni Bogu milo!“

Nemam nikakve materijalne koristi od pisanja, više štete ,nisam neprijateljski orijentirana prema nikome,  ali imam satisfakciju da političarima slobodno mogu reći  da su moralne nule, lopovi, prevaranti i  niškoristi! Barem tu slobodu nam je demokracija donijela!

Dakle gospodo  Ivan Jakovčić, Fabrizio Radin, Boris Miletić i ostali jeli to vaša ISTARSKA CONVIVENZA, koju bi proglasili nematerijalnim kulturnim dobrom?

Neće ići bez stvarnog suživota sa poštivanjem jednakih prava svih naroda, narodnosti i nacionalnih manjina u Istri!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Lošo otkrio detalje sastanka sa Škorom

Objavljeno

na

Objavio

Foto/Objavljeno uz odobrenje Vojislava Mazzocca

Nakon što je portal Index objavio fotografiju sastanka predsjedničkog kandidata Miroslava Škore s Tomislavom Marčinkom, članom Izvršnog odbora i Direktora za odnose s javnošću GNK Dinamo,  admiralom Davorom Domazetom Lošom, nekadašnjim savjetnikom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i neidentificiranim muškarcem, za detalje o ovome sastanku portal Direktno.hr obratio se admiralu.

“Sastanak je trajao dva i pol sata, bilo je to prekrasno, lijepo druženje. Tema razgovora? Kako voditi Hrvatsku nakon što Miroslav Škoro postane predsjednik Republike Hrvatske”, rekao je za portal Direktno Domazet Lošo.

“Nakon 19 izgubljenih godina od smrti predsjednika Tuđmana, Hrvatsku treba učiniti suverenističkom: državom Hrvata i svih njezinih državljana”, kazao je admiral.

Sa Škorom se, kaže Domazet Lošo, dosad vidio samo u kurtoaznim prilikama, a poziv na suradnju dobio je na dan Škorine objave kandidature na Facebooku. Povukavši se na Rab kako bi napisao novu knjigu, prisjeća se naš sugovornik, zvali su ga s jedne nacionalne televizije koja ga nije pozvala zadnjih 10 godina, s pitanjem bi li komentirao Škorinu kandidaturu, o kojoj tada ništa nije ni znao. Kad li odjednom, u 22.02 navečer, zazvoni mobitel. Nepoznat broj. Bio je to, kaže, Škoro, sa željom da se Domazet Lošo pridruži njegovu timu. “Rekao sam: ‘Gospodine Škoro, od ovog trenutka računajte na admirala Domazeta”, prisjeća se Domazet Lošo.

Upoznavši ga, Domazet Lošo shvatio je kako je Škoro od svega čime se bavi, uključujući bogato obrazovanje, najmanje pjevač: “Prvi puta nakon Tuđmana vidio sam čovjeka koji ima visinu, dubinu i širinu razmišljanja o svakom geopolitičkom i geostrateškom problemu”.

Dvadeset dana uoči predsjedničkih izbora Škoro će, najavljuje admiral Domazet Lošo, otkriti 12 ključnih ljudi čiju podršku ima i koji, uz narod, stoje iza njega.

“Ne mogu otkriti sve teme razgovora, ali raspravljali smo o strategiji nakon pobjede nad izborima. Svi Hrvati i Hrvatice u Hrvatskoj i diljem svijeta mogu se ponositi što će nakon Tuđmana imati pravoga predsjednika”, zaključio je Domazet Lošo, piše Direktno.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari