Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Jozo Zovko: Čuvajte Božić i on će vas čuvati!

Objavljeno

na

Božić je blizina čovjeka s Bogom. U Božiću se pojavljuje veličina čovjeka kojega ne mogu poniziti niti zatvorena vrata grada Davidova niti poljana betlehemska sa svojim štalama. Čovjek na Božić, u okruženju svih životinja, velik je i drugačiji od svih stvorenja. Božić je približio ljude i doveo ih pred Majku koja je rodila Sina i položila ga u jasle. Pastiri, ti jednostavni ljudi, te mudri s Istoka i Zapada, sa Sjevera i s Juga otkrili su Kralja. Božić je otkrio čovjeka, a čovjek Boga. Moderni čovjek traži u knjigama i ne nalazi, a može naći jedino na koljenima – govori fra Jozo Zovko u intervjuu za portal Fra3.net.

U Isusu Kristu vječna je Božja Riječ postala čovjekom. To nas potiče na razmišljanje o čovjeku, njegovu dostojanstvu, pozivu i usmjerenju.

Čovjek je, prema Bibliji, onaj koji traži Boga, koji se krije od Boga i dršće pred njim. Isus nam otkriva Boga koji traži čovjeka – poput pastira koji traži svoju izgubljenu ovcu, žena svoju drahmu, a otac svoga izgubljenog sina. Kao da je i Božje srce nespokojno i nemirno kad nas nema s Njim. Čovjek izgubljen, a potom pronađen dobiva novu cijenu u Očevu zagrljaju. Izgubljena ovca pokrenula je pastira na akciju i potragu dok je ne pronađe i ne vrati u stado. Čovjek nije mogao vratiti sebi dostojanstvo i ljepotu koju je izgubio. To čini Otac koji je odjenuo i obukao sina, i samo je on mogao reći gdje će sjesti i koje mjesto zauzeti na gozbi. Sve je to dar koji vraća dostojanstvo, milost u kojoj čovjek spoznaje ljubav i ne želi je više izgubiti jer tu je najomiljeniji i najuzvišeniji – samo s Ocem u njegovu domu. Očeva riječ stvara nove odnose u obitelji, jer više ništa nije izgubljeno. Sin je bio mrtav i oživje, izgubljen i nađe se i zato se treba radovati. Isus je čovjek i Bog. On – Riječ govori i stvara, čineći sve novo. Od grešnika čini pravednika, od nesretnog i nesposobnog čini sretnika. Samo nam je on dao pravu mjeru i istaknuo cijenu. Isus u jaslicama govori svima kao Očeva Riječ i svi je razumiju, i stoga je naše mjesto na koljenima.

Svijet u kojem živimo svijet je čovjeka ranjena grijehom. Kako u Božiću otkriti i doživjeti lijek za naše boli i rane?

Snažna Izajijina proroštva i ostalih proroka ostvarena su u jaslicama i na križu. Ono što naša narav ne želi i od čega bježi je siromaštvo i patnja, odbačenost. Sve je on to svjesno uzeo. To je postala snaga betlehemske istine – jasle, slama, odbačenost. Pastiri su zagledani u Dijete i Majku, a ne u jasle. Jasle su svakodnevna slika i ništa im ne smetaju. To siromaštvo pokazuje dragulj Božje ljubavi i poniznosti. I danas susrećemo siromašne obitelji koje će imati potpuni Božić i njegovu radost. Poznajemo i raskošne domove i stolove pune nakita i svečanu glazbu i svi su se odjenuli i spremili za Božić, no ne nalaze radost, blagoslov, novinu života. Ne zavidi sreći grešnika – uči nas prorok. Kreposti te darovi vjere, ljubavi, radosti i mira skriveni su u siromašnom ljudskom srcu, u obitelji. Najčešće posrćemo preko tolikih materijalnih dobara i tako se ranimo, slomimo, umorimo i razočaramo. Ništa nas lakše kao bogatstvo ne može odvratiti od Isusa i naš pogled svrnuti samo na sebe. Samo ljubav iz jaslica i s križa su lijek za naše rane i naše boli.

Tolike naše božićne pjesme pjevaju o Božjem silasku među čovjeka. Netko je lijepo primijetio da se Boga koji je toliko ponizan može susreti samo u poniznosti. Osim poniznosti, na što nas još poziva božićni susret?

Hrvatske božićne pjesme prepjevavaju misterij utjelovljenja Sina Božjega. To je najkraći put prenošenja sadržaja vjere jednom narodu. To su rođendanske pjesme pune veselja, radosti, zahvale, slavlja. Hrvatske božićne pjesme su svojevrsna obiteljska blagdanska liturgija. Jaslice i pjesma najuspješnija su kateheza u kojoj sudjeluje cijela obitelj. Ta molitva natapa blagdanskim blagoslovom sva srca.

Sveti Pavao kaže da on bijaše jednak Bogu i ne zadrža ljubomorno biti kao Bog, nego se odreče i postade sluga i ljudima jednak. Njegov život bî život čovjekov. Ponizi se i bî poslušan do smrti, smrti na križu. Boga više ne tražimo među zvijezdama, već u štalici položena u jaslice. Kad obitelj pravi jaslice, otvara svoje srce za susret s Gospodinom. Ne susrećemo ga sa trepetom i strahom, već malena i ponizna. Zemlja i ljudi su bili izgubili slugu i napokon smo ga dobili u Isusu. On je postao Božić da nitko ne propadne.

Stvoritelj i Gospodar svega postaje ponizan, bez kuće, bez kolijevke. Svemoćni Bog postaje nemoćno dijete. Onaj koji nebesa nadvisuje bi položen u jasle. Onaj koji je razastro nebesa i stvorio zemlju je krhko maleno dijete. Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8, 9). Postao je dijete da ga lakše i neodoljivo volimo. U svemu nama jednak osim u grijehu, da ga tako nasljedujemo. On nas baš takav nadahnjuje da ga slijedimo.

Betlehemsko djetešce svojim svjetlom prosvjetljuje svakoga čovjeka. Koje su dimenzije našeg bića i našeg društva osobito potrebne toga prosvjetljenja?

Sin Vječnoga Oca i živa Božja Riječ je postala čovjekom i rođena u najvećem siromaštvu. Uči me da moju sreću ne tražim u bogatstvu, časti i užicima ovoga svijeta. On naviješta ljudima poniznost, siromaštvo i žrtvu. Želi iskorijeniti iz naših srdaca tri najteža, najsnažnija nagnuća pohote – oholost, sebičnost i putenost. Tim velikim našim manama se suprotstavljaju tri franjevačka zavjeta – čistoća, siromaštvo i poslušnost. Osvojiti svijet sa siromaštvom, poniznošću i zavladati srcima ljudi iz siromašnih jaslica može samo Bog. Stoga je sv. Jeronim zapisao: Blago onom koji nosi Betlehem u svom srcu, u sebi. U njemu se svaki dan rađa Krist.

Danas ovaj blagdan i otajstvo traže novog sv. Franju i njegov Greccio, odnosno novog proroka, zaljubljenika u siromašnog Isusa.

Ljubav Božja prema nama je dovela Isusa u Betlehem, u jasle i na križ. U trenutku kad je rođen Isus i kad je počelo kucati njegovo ljudsko srce, Bog je stvorio čudesan instrument na kojeg može izvesti svoju čudesnu ljubav. (Schmidt)

Kada bismo pokušali ukloniti jaslice i križ iz naše kulturne baštine i sa zemlje, svijet i čovjek bi u njemu pao u ponor, u vlastiti mrak. Potonuo bi i nestao cilj kao i put do njega. Ponovno bi bilo aktualno pravilo: Homo homini lupus! (Čovjek je čovjeku vuk!)

Naš narod se već dulje nalazi u atmosferi grča, atmosferi kojoj često nedostaje nade. Kako učiniti da Božić vrati nadu i našemu narodu?

Naš hrvatski narod vode ljudi koji su za ubojstvo djeteta. Koji su za razbijanje obitelji gdje se rađa i oblikuje čovjek i potomstvo jednog naroda. Oni imaju nepravdu i nasilje u srcu prema nevinima. Nevini i maleni nisu našli u njima zaštitu. Uhvatio ih je strah te baš kao Herod tumaraju i ne znaju kamo i kako povesti svoj narod.

Spasenje je u Bogu i od Boga. Natrag k jaslicama, natrag k zdravoj i vjernoj kršćanskoj obitelji. Samo takva obitelj zna slaviti Božić i hraniti se božićnim milostima. Neka ovaj Božić razoruža svako srce od oholosti i nasilja, neka betlehemsko Dijete bude u zagrljaju svih, jer svima je došao. Kako je važno naše mjesto na koljenima pred jaslicama i novorođenim Kraljem! Samo na tom božanskom svjetlu možemo zapaliti svoju svjetiljku ljubavi, nade, mira i radosti. Sve stvari nas mogu iznevjeriti kao i politika i naša očekivanja od ljudi. Uvijek smo razočarani. Samo je on naša sigurnost. Neka njegov božićni mir natopi naša srca i njegove otvorene ruke blagoslove naš hrvatski narod i najdražu našu domovinu.

Božić nam je došao u Svetoj Obitelji i rekao kako je obitelj važna – presudna. Kako napraviti mjesta Božiću u obitelji?

Kad je dobri Bog htio spasiti svijet, počeo je s posvećenjem obitelji. (Faulhaber)

Obitelj je Božji naum. Taj plan nije samo dar za prokreaciju ljudskog roda, već što je Bog darovao obitelji čudesnu moć. Oblikovati – stvarati lice čovjeka koji je slika Božja. Roditelji su uistinu Božji suradnici. Sve što čovjek ima i ono što je, primio je od majke i oca. Godinama sam okupljao našu ratnu siročad s nakanom da im pomognem te s kršćanskom i pedagoškom nakanom liječiti rane na tim nevinim srcima i životima. Kasnije sam promatrao djecu i uočavao razlike. Nevino lice siročeta očituje tu bol i nedostatak roditelja. Moderna pedagogija kao i psihologija ističe nenadoknadivu ulogu obitelji u razvoju čovjeka. Materinski jezik, majčina vjera, majčina molitva, majčin duh pronicavosti rasuđivanja, sve to daje obitelj. Tolike darove kao sposobnosti koje nam je Gospodin darovao i mi smo ih donijeli na svijet, gotovo se sve razvijaju u obitelji, škola ih prihvati i podupire. Nijedna institucija ne može zamijeniti obitelj – toplinu majčinskog srca i neizmjernog utjecaja na dijete. Očeva sigurnost i snaga su ideal kojem teži kojeg nasljeduje svako normalno dijete. Naše društvo se poigrava i ismijava s obitelji. Legalizira i dopušta sve devijantne sklonosti pojedinca i tako baca sjenu na zdravu obitelj. Čovjek koji je bio prikraćen slaviti Božić u obitelji i s obitelji nikad neće otkriti misterij ni okusiti čar, ljepotu i radost Božića. Svaki obiteljski obred Badnje noći i božićnog blagdana, polnoćke i božićne pjesme, badnjaka i molitava, čestitki i zajedništva je važan. Obitelj kao mala crkva čuva tradiciju i obrede. Sve je važno.

Naša djeca iz rata i izbjegličkih kampova su prikraćena i njih danas prepoznajemo u Crkvi. Njima je nedostajalo obiteljsko iskustvo proslave Božića. Komunističa djeca koja nisu smjela praviti jaslice, kititi bor, primati darove, ostala su prikraćena tog iskustva i danas oni ne znaju darovati to svojoj djeci. Ostaju gotovo samo purica i mlinci.

U sjaju betlehemske štalice mi ne možemo ne primijetiti sjaj Blažene Djevice Marije.

Djevica i Majka Marija je čisto ogledalo s kojeg se zrcali Isusov sjaj, Božji dar mira, iz kojeg se izlijeva blagoslov na sve koji ga ljube. Majka Marija je pastirima pokazala Isusa i otvorila im srca za radost. Vidjeli su Kralja i to im je bilo dosta. Ona – milosti puna, ne prestaje donositi Isusa svakom srcu i svakoj obitelji. Ona rađa Isusa, Sunce pravde, ona nazvana Zvijezdom mora – Zvijezdom Danicom. Stoji na horizontu našeg puta do druge obale. Ona je onaj stup svjetla koji je rasvjetljivao stazu Izraelcima na putu do obećane zemlje. Ona je danas nama svjetlo i Majka. Nitko se nije izgubio ili ušao u neprohodne tmine tko je s njom putovao, tko se držao njezina majčinskog skuta.

S njezinog majčinskog lica odražavaju se kreposti koje će živjeti njezin Sin. Ona ga uči dobroti i čovjekoljublju, molitvi i radu, ona ga uči moliti i slaviti Boga. To svjetlo majčinske vjere i pobožnosti se prenijelo na život Isusov i na naš život. Uvijek privlači i očarava lik Majke u betlehemskoj štalici. Roditeljica i donositeljica Boga, kako je naziva Crkva, puna je svjetla i poniznosti.

Božić u svima nama budi uspomene, i to one najranije. Obično su to lijepe uspomene, vezane uz obitelj. Možete li se prisjetiti Božića svoga djetinjstva i reći nam štogod o njima?

Rođen sam u brojnoj obitelji. U toj obitelji od petero braće i pet sestara rad i dužnosti bili su važni. Sve se znalo što tko ima učiniti. Advent i vrijeme pripreme za Božić bio je posebno aktivan. Ispovijed i božićna pričest bile su jako važne te molitva i post kao priprema za blagdane. Mise zornice i dječja pospanost ostavljale su svoj pečat u sjećanju. Naša širokobriješka crkva imala je zvjezdano plavo nebo. Te osute zvijezde stvarale su u ranu zoru posebni ugođaj. Kad bi došla posebna slika Utjelovljenja i rođenja Isusova na oltar sv. Franje, crkva je dobila posebni božićni ugođaj. To je velika slika koja je pokrivala cijelu nišu oltara. Anđeli s trubljama, nebeska svjetlost stvara put do Betlehema. Na tom čudesno lijepom svjetlu stoji Sveta Obitelj. Isus u jaslama. Nebo i zemlja mu se klanjanju u slavlju. Sve se to prenosilo na naše djetinje srce. Sjećam se kako nam je uvijek bilo malo vremena klečati i gledati u to otajstvo uprisutnjeno vještim kistom sestara svetog Vinka Paulskog iz Zagreba.

Božićna pjesma i ta veličanstvena slika te jaslice s pastirima, grad s mudracima i devama nezaboravne su slike moga djetinjstva. Kasnije se ta slika zagubila i novi ljudi su htjeli svoju siromašnu dušu ponuditi kroz oskudne jaslice koje su izgubile svoje dodire s nebom.

Moje sjećanje me vodi u obiteljske obrede Badnjeg dana. Badnjaci se pripreme i sijeku od lijepog samoniklog duba, hrasta i gotovo da mora biti bez mane. To sve čini glava obitelji – otac. Najmanje su tri badnjaka. Ona su zasječena na vrhovima. Pred ulazom u kuću naslonjena su na vanjski zid. Kad se uvečer sve pospremilo, muška djeca izlaze i čine kao i otac. Stavljaju badnjak na rame i jedan iza drugoga ulazi u kuću s pozdravom: Hvaljen Isus i Marija. Na dobro vam došla Badnja večer. Ostali odgovaraju: I s tobom Bog da zajedno. Škrope se badnjaci i oni koji ih unose, moli se Vjerovanje tijekom kojeg se škropi cijela kuća. I nastavlja se s molitvom Gospina pozdrava. Zatim preporuke, a posebno one koje se odnose na Božić i utjelovljenje te krunica i litanije. Nakon molitve se lože badnjaci i pjeva božićna pjesma.

Ujutro se na Božić ostatak izgorjelog badnjaka odnese u žito i na njivu i svi su na nogama jer slijedi jutarnja molitva te spremanje za Misu. Domaćice bi spremale suhe smokve, orahe, bademe i kolače u izrezani ćupter, u posebnu otkanu torbu. Muškarci bi pripremili svoje boce i ploske s rakijom. Nakon pučke Mise, kojoj su prethodile dvije râne, izlazi se pred crkvu. Svako je selo imalo svoj prostor gdje se pije rakija, zatim pjesma i ganga te kolo. Nakon veselja narod se vraća u obitelji gdje je svečani božićni objed. Svaka stvar je znakovita i prigodna. To je bogatstvo koje su pokušale potisnuti nekakve komunističke ideologije i simpatizeri, ali narodna tradicija je bila jača. Pred Božićem se otapao pojam Djeda Mraza jer se nikada nije mogao ukorijeniti. Najteže je bilo djeci što su morala u školu tih svetih dana. Ne doći u školu u manjim je sredinama bilo posebno uočljivo partiji, prosvjeti koja je ismijavala vjeru i običaje.

Za kraj, poruka Božića i Vaša osobna poruka našim čitateljima za Božić.

Božić je događaj koji uključuje sve generacije. Sve što osiromašuje ili zatire naš običaj, odnosno običaj jednoga kraja, jednog naroda je protivno blagdanu. Ne možemo dati pjesmu U sve vrime godišta ni za Tihu noć ili Bijeli Božić. Ovdje nije riječ o procjeni glazbene vrijednosti već o tradiciji koja čuva blagdansko slavlje i sadržaje. Božićna išarana pogača se ne može zamijeniti nikakvim kruhom iz pekare i sl. Tako se i pjesma mora ispjevati da je osjetimo i da nam pretoči radost, veselje, mir i božićni blagoslov. Svatko ima sluha i lijep glas kad srcem pjeva tu pjesmu u obitelji, u crkvi.

Čuvajte tradiciju i Božić svojih otaca. Ne ostavljajte to u selu, već ponesite ga sa sobom kamo i gdje se odlučite živjeti. Bez Isusa nema Božića, bez sakramenata nema veselja ni pjesme, a bez molitve i pripreme nema mladog lita. Čuvajte Božić i on će vas sačuvati.

fra Antonio Musa / fra3.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari