Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Jozo Zovko: Čuvajte Božić i on će vas čuvati!

Objavljeno

na

Božić je blizina čovjeka s Bogom. U Božiću se pojavljuje veličina čovjeka kojega ne mogu poniziti niti zatvorena vrata grada Davidova niti poljana betlehemska sa svojim štalama. Čovjek na Božić, u okruženju svih životinja, velik je i drugačiji od svih stvorenja. Božić je približio ljude i doveo ih pred Majku koja je rodila Sina i položila ga u jasle. Pastiri, ti jednostavni ljudi, te mudri s Istoka i Zapada, sa Sjevera i s Juga otkrili su Kralja. Božić je otkrio čovjeka, a čovjek Boga. Moderni čovjek traži u knjigama i ne nalazi, a može naći jedino na koljenima – govori fra Jozo Zovko u intervjuu za portal Fra3.net.

U Isusu Kristu vječna je Božja Riječ postala čovjekom. To nas potiče na razmišljanje o čovjeku, njegovu dostojanstvu, pozivu i usmjerenju.

Čovjek je, prema Bibliji, onaj koji traži Boga, koji se krije od Boga i dršće pred njim. Isus nam otkriva Boga koji traži čovjeka – poput pastira koji traži svoju izgubljenu ovcu, žena svoju drahmu, a otac svoga izgubljenog sina. Kao da je i Božje srce nespokojno i nemirno kad nas nema s Njim. Čovjek izgubljen, a potom pronađen dobiva novu cijenu u Očevu zagrljaju. Izgubljena ovca pokrenula je pastira na akciju i potragu dok je ne pronađe i ne vrati u stado. Čovjek nije mogao vratiti sebi dostojanstvo i ljepotu koju je izgubio. To čini Otac koji je odjenuo i obukao sina, i samo je on mogao reći gdje će sjesti i koje mjesto zauzeti na gozbi. Sve je to dar koji vraća dostojanstvo, milost u kojoj čovjek spoznaje ljubav i ne želi je više izgubiti jer tu je najomiljeniji i najuzvišeniji – samo s Ocem u njegovu domu. Očeva riječ stvara nove odnose u obitelji, jer više ništa nije izgubljeno. Sin je bio mrtav i oživje, izgubljen i nađe se i zato se treba radovati. Isus je čovjek i Bog. On – Riječ govori i stvara, čineći sve novo. Od grešnika čini pravednika, od nesretnog i nesposobnog čini sretnika. Samo nam je on dao pravu mjeru i istaknuo cijenu. Isus u jaslicama govori svima kao Očeva Riječ i svi je razumiju, i stoga je naše mjesto na koljenima.

Svijet u kojem živimo svijet je čovjeka ranjena grijehom. Kako u Božiću otkriti i doživjeti lijek za naše boli i rane?

Snažna Izajijina proroštva i ostalih proroka ostvarena su u jaslicama i na križu. Ono što naša narav ne želi i od čega bježi je siromaštvo i patnja, odbačenost. Sve je on to svjesno uzeo. To je postala snaga betlehemske istine – jasle, slama, odbačenost. Pastiri su zagledani u Dijete i Majku, a ne u jasle. Jasle su svakodnevna slika i ništa im ne smetaju. To siromaštvo pokazuje dragulj Božje ljubavi i poniznosti. I danas susrećemo siromašne obitelji koje će imati potpuni Božić i njegovu radost. Poznajemo i raskošne domove i stolove pune nakita i svečanu glazbu i svi su se odjenuli i spremili za Božić, no ne nalaze radost, blagoslov, novinu života. Ne zavidi sreći grešnika – uči nas prorok. Kreposti te darovi vjere, ljubavi, radosti i mira skriveni su u siromašnom ljudskom srcu, u obitelji. Najčešće posrćemo preko tolikih materijalnih dobara i tako se ranimo, slomimo, umorimo i razočaramo. Ništa nas lakše kao bogatstvo ne može odvratiti od Isusa i naš pogled svrnuti samo na sebe. Samo ljubav iz jaslica i s križa su lijek za naše rane i naše boli.

Tolike naše božićne pjesme pjevaju o Božjem silasku među čovjeka. Netko je lijepo primijetio da se Boga koji je toliko ponizan može susreti samo u poniznosti. Osim poniznosti, na što nas još poziva božićni susret?

Hrvatske božićne pjesme prepjevavaju misterij utjelovljenja Sina Božjega. To je najkraći put prenošenja sadržaja vjere jednom narodu. To su rođendanske pjesme pune veselja, radosti, zahvale, slavlja. Hrvatske božićne pjesme su svojevrsna obiteljska blagdanska liturgija. Jaslice i pjesma najuspješnija su kateheza u kojoj sudjeluje cijela obitelj. Ta molitva natapa blagdanskim blagoslovom sva srca.

Sveti Pavao kaže da on bijaše jednak Bogu i ne zadrža ljubomorno biti kao Bog, nego se odreče i postade sluga i ljudima jednak. Njegov život bî život čovjekov. Ponizi se i bî poslušan do smrti, smrti na križu. Boga više ne tražimo među zvijezdama, već u štalici položena u jaslice. Kad obitelj pravi jaslice, otvara svoje srce za susret s Gospodinom. Ne susrećemo ga sa trepetom i strahom, već malena i ponizna. Zemlja i ljudi su bili izgubili slugu i napokon smo ga dobili u Isusu. On je postao Božić da nitko ne propadne.

Stvoritelj i Gospodar svega postaje ponizan, bez kuće, bez kolijevke. Svemoćni Bog postaje nemoćno dijete. Onaj koji nebesa nadvisuje bi položen u jasle. Onaj koji je razastro nebesa i stvorio zemlju je krhko maleno dijete. Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite (2 Kor 8, 9). Postao je dijete da ga lakše i neodoljivo volimo. U svemu nama jednak osim u grijehu, da ga tako nasljedujemo. On nas baš takav nadahnjuje da ga slijedimo.

Betlehemsko djetešce svojim svjetlom prosvjetljuje svakoga čovjeka. Koje su dimenzije našeg bića i našeg društva osobito potrebne toga prosvjetljenja?

Sin Vječnoga Oca i živa Božja Riječ je postala čovjekom i rođena u najvećem siromaštvu. Uči me da moju sreću ne tražim u bogatstvu, časti i užicima ovoga svijeta. On naviješta ljudima poniznost, siromaštvo i žrtvu. Želi iskorijeniti iz naših srdaca tri najteža, najsnažnija nagnuća pohote – oholost, sebičnost i putenost. Tim velikim našim manama se suprotstavljaju tri franjevačka zavjeta – čistoća, siromaštvo i poslušnost. Osvojiti svijet sa siromaštvom, poniznošću i zavladati srcima ljudi iz siromašnih jaslica može samo Bog. Stoga je sv. Jeronim zapisao: Blago onom koji nosi Betlehem u svom srcu, u sebi. U njemu se svaki dan rađa Krist.

Danas ovaj blagdan i otajstvo traže novog sv. Franju i njegov Greccio, odnosno novog proroka, zaljubljenika u siromašnog Isusa.

Ljubav Božja prema nama je dovela Isusa u Betlehem, u jasle i na križ. U trenutku kad je rođen Isus i kad je počelo kucati njegovo ljudsko srce, Bog je stvorio čudesan instrument na kojeg može izvesti svoju čudesnu ljubav. (Schmidt)

Kada bismo pokušali ukloniti jaslice i križ iz naše kulturne baštine i sa zemlje, svijet i čovjek bi u njemu pao u ponor, u vlastiti mrak. Potonuo bi i nestao cilj kao i put do njega. Ponovno bi bilo aktualno pravilo: Homo homini lupus! (Čovjek je čovjeku vuk!)

Naš narod se već dulje nalazi u atmosferi grča, atmosferi kojoj često nedostaje nade. Kako učiniti da Božić vrati nadu i našemu narodu?

Naš hrvatski narod vode ljudi koji su za ubojstvo djeteta. Koji su za razbijanje obitelji gdje se rađa i oblikuje čovjek i potomstvo jednog naroda. Oni imaju nepravdu i nasilje u srcu prema nevinima. Nevini i maleni nisu našli u njima zaštitu. Uhvatio ih je strah te baš kao Herod tumaraju i ne znaju kamo i kako povesti svoj narod.

Spasenje je u Bogu i od Boga. Natrag k jaslicama, natrag k zdravoj i vjernoj kršćanskoj obitelji. Samo takva obitelj zna slaviti Božić i hraniti se božićnim milostima. Neka ovaj Božić razoruža svako srce od oholosti i nasilja, neka betlehemsko Dijete bude u zagrljaju svih, jer svima je došao. Kako je važno naše mjesto na koljenima pred jaslicama i novorođenim Kraljem! Samo na tom božanskom svjetlu možemo zapaliti svoju svjetiljku ljubavi, nade, mira i radosti. Sve stvari nas mogu iznevjeriti kao i politika i naša očekivanja od ljudi. Uvijek smo razočarani. Samo je on naša sigurnost. Neka njegov božićni mir natopi naša srca i njegove otvorene ruke blagoslove naš hrvatski narod i najdražu našu domovinu.

Božić nam je došao u Svetoj Obitelji i rekao kako je obitelj važna – presudna. Kako napraviti mjesta Božiću u obitelji?

Kad je dobri Bog htio spasiti svijet, počeo je s posvećenjem obitelji. (Faulhaber)

Obitelj je Božji naum. Taj plan nije samo dar za prokreaciju ljudskog roda, već što je Bog darovao obitelji čudesnu moć. Oblikovati – stvarati lice čovjeka koji je slika Božja. Roditelji su uistinu Božji suradnici. Sve što čovjek ima i ono što je, primio je od majke i oca. Godinama sam okupljao našu ratnu siročad s nakanom da im pomognem te s kršćanskom i pedagoškom nakanom liječiti rane na tim nevinim srcima i životima. Kasnije sam promatrao djecu i uočavao razlike. Nevino lice siročeta očituje tu bol i nedostatak roditelja. Moderna pedagogija kao i psihologija ističe nenadoknadivu ulogu obitelji u razvoju čovjeka. Materinski jezik, majčina vjera, majčina molitva, majčin duh pronicavosti rasuđivanja, sve to daje obitelj. Tolike darove kao sposobnosti koje nam je Gospodin darovao i mi smo ih donijeli na svijet, gotovo se sve razvijaju u obitelji, škola ih prihvati i podupire. Nijedna institucija ne može zamijeniti obitelj – toplinu majčinskog srca i neizmjernog utjecaja na dijete. Očeva sigurnost i snaga su ideal kojem teži kojeg nasljeduje svako normalno dijete. Naše društvo se poigrava i ismijava s obitelji. Legalizira i dopušta sve devijantne sklonosti pojedinca i tako baca sjenu na zdravu obitelj. Čovjek koji je bio prikraćen slaviti Božić u obitelji i s obitelji nikad neće otkriti misterij ni okusiti čar, ljepotu i radost Božića. Svaki obiteljski obred Badnje noći i božićnog blagdana, polnoćke i božićne pjesme, badnjaka i molitava, čestitki i zajedništva je važan. Obitelj kao mala crkva čuva tradiciju i obrede. Sve je važno.

Naša djeca iz rata i izbjegličkih kampova su prikraćena i njih danas prepoznajemo u Crkvi. Njima je nedostajalo obiteljsko iskustvo proslave Božića. Komunističa djeca koja nisu smjela praviti jaslice, kititi bor, primati darove, ostala su prikraćena tog iskustva i danas oni ne znaju darovati to svojoj djeci. Ostaju gotovo samo purica i mlinci.

U sjaju betlehemske štalice mi ne možemo ne primijetiti sjaj Blažene Djevice Marije.

Djevica i Majka Marija je čisto ogledalo s kojeg se zrcali Isusov sjaj, Božji dar mira, iz kojeg se izlijeva blagoslov na sve koji ga ljube. Majka Marija je pastirima pokazala Isusa i otvorila im srca za radost. Vidjeli su Kralja i to im je bilo dosta. Ona – milosti puna, ne prestaje donositi Isusa svakom srcu i svakoj obitelji. Ona rađa Isusa, Sunce pravde, ona nazvana Zvijezdom mora – Zvijezdom Danicom. Stoji na horizontu našeg puta do druge obale. Ona je onaj stup svjetla koji je rasvjetljivao stazu Izraelcima na putu do obećane zemlje. Ona je danas nama svjetlo i Majka. Nitko se nije izgubio ili ušao u neprohodne tmine tko je s njom putovao, tko se držao njezina majčinskog skuta.

S njezinog majčinskog lica odražavaju se kreposti koje će živjeti njezin Sin. Ona ga uči dobroti i čovjekoljublju, molitvi i radu, ona ga uči moliti i slaviti Boga. To svjetlo majčinske vjere i pobožnosti se prenijelo na život Isusov i na naš život. Uvijek privlači i očarava lik Majke u betlehemskoj štalici. Roditeljica i donositeljica Boga, kako je naziva Crkva, puna je svjetla i poniznosti.

Božić u svima nama budi uspomene, i to one najranije. Obično su to lijepe uspomene, vezane uz obitelj. Možete li se prisjetiti Božića svoga djetinjstva i reći nam štogod o njima?

Rođen sam u brojnoj obitelji. U toj obitelji od petero braće i pet sestara rad i dužnosti bili su važni. Sve se znalo što tko ima učiniti. Advent i vrijeme pripreme za Božić bio je posebno aktivan. Ispovijed i božićna pričest bile su jako važne te molitva i post kao priprema za blagdane. Mise zornice i dječja pospanost ostavljale su svoj pečat u sjećanju. Naša širokobriješka crkva imala je zvjezdano plavo nebo. Te osute zvijezde stvarale su u ranu zoru posebni ugođaj. Kad bi došla posebna slika Utjelovljenja i rođenja Isusova na oltar sv. Franje, crkva je dobila posebni božićni ugođaj. To je velika slika koja je pokrivala cijelu nišu oltara. Anđeli s trubljama, nebeska svjetlost stvara put do Betlehema. Na tom čudesno lijepom svjetlu stoji Sveta Obitelj. Isus u jaslama. Nebo i zemlja mu se klanjanju u slavlju. Sve se to prenosilo na naše djetinje srce. Sjećam se kako nam je uvijek bilo malo vremena klečati i gledati u to otajstvo uprisutnjeno vještim kistom sestara svetog Vinka Paulskog iz Zagreba.

Božićna pjesma i ta veličanstvena slika te jaslice s pastirima, grad s mudracima i devama nezaboravne su slike moga djetinjstva. Kasnije se ta slika zagubila i novi ljudi su htjeli svoju siromašnu dušu ponuditi kroz oskudne jaslice koje su izgubile svoje dodire s nebom.

Moje sjećanje me vodi u obiteljske obrede Badnjeg dana. Badnjaci se pripreme i sijeku od lijepog samoniklog duba, hrasta i gotovo da mora biti bez mane. To sve čini glava obitelji – otac. Najmanje su tri badnjaka. Ona su zasječena na vrhovima. Pred ulazom u kuću naslonjena su na vanjski zid. Kad se uvečer sve pospremilo, muška djeca izlaze i čine kao i otac. Stavljaju badnjak na rame i jedan iza drugoga ulazi u kuću s pozdravom: Hvaljen Isus i Marija. Na dobro vam došla Badnja večer. Ostali odgovaraju: I s tobom Bog da zajedno. Škrope se badnjaci i oni koji ih unose, moli se Vjerovanje tijekom kojeg se škropi cijela kuća. I nastavlja se s molitvom Gospina pozdrava. Zatim preporuke, a posebno one koje se odnose na Božić i utjelovljenje te krunica i litanije. Nakon molitve se lože badnjaci i pjeva božićna pjesma.

Ujutro se na Božić ostatak izgorjelog badnjaka odnese u žito i na njivu i svi su na nogama jer slijedi jutarnja molitva te spremanje za Misu. Domaćice bi spremale suhe smokve, orahe, bademe i kolače u izrezani ćupter, u posebnu otkanu torbu. Muškarci bi pripremili svoje boce i ploske s rakijom. Nakon pučke Mise, kojoj su prethodile dvije râne, izlazi se pred crkvu. Svako je selo imalo svoj prostor gdje se pije rakija, zatim pjesma i ganga te kolo. Nakon veselja narod se vraća u obitelji gdje je svečani božićni objed. Svaka stvar je znakovita i prigodna. To je bogatstvo koje su pokušale potisnuti nekakve komunističke ideologije i simpatizeri, ali narodna tradicija je bila jača. Pred Božićem se otapao pojam Djeda Mraza jer se nikada nije mogao ukorijeniti. Najteže je bilo djeci što su morala u školu tih svetih dana. Ne doći u školu u manjim je sredinama bilo posebno uočljivo partiji, prosvjeti koja je ismijavala vjeru i običaje.

Za kraj, poruka Božića i Vaša osobna poruka našim čitateljima za Božić.

Božić je događaj koji uključuje sve generacije. Sve što osiromašuje ili zatire naš običaj, odnosno običaj jednoga kraja, jednog naroda je protivno blagdanu. Ne možemo dati pjesmu U sve vrime godišta ni za Tihu noć ili Bijeli Božić. Ovdje nije riječ o procjeni glazbene vrijednosti već o tradiciji koja čuva blagdansko slavlje i sadržaje. Božićna išarana pogača se ne može zamijeniti nikakvim kruhom iz pekare i sl. Tako se i pjesma mora ispjevati da je osjetimo i da nam pretoči radost, veselje, mir i božićni blagoslov. Svatko ima sluha i lijep glas kad srcem pjeva tu pjesmu u obitelji, u crkvi.

Čuvajte tradiciju i Božić svojih otaca. Ne ostavljajte to u selu, već ponesite ga sa sobom kamo i gdje se odlučite živjeti. Bez Isusa nema Božića, bez sakramenata nema veselja ni pjesme, a bez molitve i pripreme nema mladog lita. Čuvajte Božić i on će vas sačuvati.

fra Antonio Musa / fra3.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Mrzljak: Vi koji ste na vlasti donosite zakone koji poštuju svetost života i obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Svečano misno slavlje na Nedjelju Caritasa, koja se tradicionalno obilježava na treću nedjelju došašća, ove je godine 16. prosinca, u vukovarskoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića misu su suslavili i ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina, te domaći župnik i gvardijan fra Ivica Jagodić. Na početku mise okupljene je pozdravio nadbiskup Hranić koji je podsjetio da je po odluci hrvatskih biskupa ova adventska nedjelja postala posvećena djelotvornoj ljubavi – Caritasu.

Predsjedniku Hrvatskog Caritasa biskupu Mrzljaku zahvalio je što će iz Vukovara – koji je ne samo simbol ratnih stradanja nego i osiromašenih ljudi – pozvati na solidarnost koja proizlazi iz euharistijskog zajedništva te da zajedno s Ivanom Krstiteljem – „Podijeli s onim koji nema”. „Te Ivanove riječi su i naslov vaše ovogodišnje poruke koju ste nam svima kao predsjednik Hrvatskoga Caritasa uputili uz današnju Nedjelju Caritasa i u kojoj ste nam posvijestili da je Bog ljubav koja nas sve poziva na ponizno i skromno srce, otvoreno za naše bližnje”, rekao je nadbiskup Hranić.

Izrazio je pritom zadovoljstvo što je zajedno s biskupom došao i ravnatelj Hrvatskoga Caritasa mons. Fabijan Svalina te im je obojici čestitao nedavno obilježenu 25. obljetnicu od kako Caritas kao pastoralno tijelo Hrvatske biskupske konferencije svoj organiziran i sustavan dobrotvorni rad ostvaruje pod imenom Hrvatski Caritas.

U ime Vukovaraca, ali i stanovnika drugih hrvatskih biskupija i nadbiskupija, nadbiskup Hranić Hrvatskom je Caritasu zahvalio na solidarnosti kojom prati sve nepogode, krize, siromaštvo i potrebe naših hrvatskih građana, migranata, ali sve više i druge ljude po svijetu bez obzira na njihov vjerski ili nacionalni identitet.

Podsjećajući kako očekujemo blagdan Rođenja Gospodnjega, u propovijedi biskup Mrzljak pitao se kako ga to danas slavimo. „Je li to samo prisjećanje na onaj događaj od prije 2018 godina u Betlehemu kada se Božja riječ utjelovila u osobi Isusa Krista, kada je Marija rodila Isusa. Je li to samo sjećanje na taj događaj ili se to i danas događa?

Mi bismo rekli da je to i današnji događaj. Bog i danas ulazi u našu ljudsku povijest Bog se želi i danas roditi – u nama, u našem društvu, u ljudima. On želi danas biti s nama. I zato mi s vjerom očekujemo taj blagdan.

Ne samo uz neka prisjećanja, ne samo uz neke običaje, neku tradiciju – nego želimo upravo probuditi tu vjeru u sebi da vidimo na koji način mi to danas čekamo Onoga koji dolazi, Onoga koji želi biti s nama”.

Božja riječ je živa i upućuje nam se danas, istaknuo je biskup Mrzljak. „Bog će sigurno ispuniti ono što je obećao – on će doći. Treba biti strpljiv, treba čekati, ali treba ga i prepoznati. Vidjeli smo kako se upravo to dogodilo da ga mnogi nisu prepoznali.

Nisu ga prepoznali ni onda, a ne prepoznaju ga ni danas kao onoga koji dolazi k nama kao dar, koji želi biti s nama, koji nam želi pokazati put kako treba živjeti ovim zemaljskim životom. Zato On dolazi, zato ga valja prepoznati. Tu je uloga Ivana Krstitelja – onda, ali i u našem vremenu – kada si mi postavljamo pitanje ‘što nam je činiti?’.

Ono prvo što je Ivan rekao učenicima koji su dolazili pitati jest: ‘ako imaš dvije haljine a onaj pokraj tebe nema – podaj mu, ako imaš hrane a onaj kraj tebe nema – daj mu. Tu možemo vidjeti i početak Caritasa, karitativnog djelovanja”, istaknuo je biskup.

Podsjetio je kako je ulazak Boga u ljudsku povijest – zapravo ulazak na jedan vidljiviji način, način Božje ljubavi – caritasa:

„Caritas je ljubav. I tu je djelovanje Caritasa i u ovom našem vremenu. Bog upravo na taj način želi ući među nas, doći k nama pojedincima, u naše obitelji, u naše zajednice u kojima živimo. (…) I mi u Crkvi bismo danas trebali doći i pitati ‘Gospodine, a što je nama u Crkvi činiti da više upoznamo tebe, da možemo više biti svjedoci tvoje ljubavi ovdje u svijetu’?

Svjesni smo da nismo uvijek učinili dosta i da trebamo činiti više. Svjesni smo također i svoje nedostatnosti, svoje grešnosti, svoje slabosti – i zato molimo Boga da bude s nama, da nam pomogne u svemu tome”, rekao je biskup Mrzljak.

Podsjećajući kako sv. Ivanu po savjet dolaze i predstavnici civilnih vlasti, usporedivši to s prilikama u kojima živimo danas.
„U našoj domovini, u našoj takozvanoj kršćanskoj Europi, u ovome svijetu u kojem živimo – vidimo velike razdore među ljudima. Vidimo i veliki strah među ljudima, vidimo mržnju, vidimo ratove, vidimo zlo koje se događa i onda dolazimo i pitamo ‘a što nam je činiti da se svega toga oslobodimo?’.

Što trebamo učiniti, kakvi moramo biti. I upravo tu je tajna utjelovljene Božje riječ koju kada promatramo možemo naći upravo odgovor na ta prevažna pitanja. Što nam je činiti i kao pojedincima i u obitelji a isto tako i u društvu.

I u našoj domovini Hrvatskoj oni koje smo izabrali, koji su na vlasti, trebaju se pitati ‘a što je nama činiti?’. A mi bismo upravo, u svijetlu Božje riječi rekli – donosite zakone koji su u biti isti s onim zakonima koje Isus donosi. To su zakoni ljubavi i poštovanja prema svakom čovjeku, poštivanje svetosti života, poštivanje svetosti obitelji – donosite takve zakone. Nemojte biti pristrani onda kada trebate nekoga primati u službu, učinite nešto da mnogi naši ne odlaze iz ove naše domovine, da im se ovdje nađe posla da mogu ostati ovdje.

To činite. To je ono što vi trebate učiniti to su ti odgovori ali pitanja su neprestana. I sigurno da će biti uvijek takvih pitanja koja su postavili pred Ivanom Krstiteljem, ali i koje mi danas postavljamo pred Onim čije rođenje slavimo”, istaknuo je u propovijedi biskup Mrzljak.

Od prodaje božićnih drvaca u sklopu Caritasove akcije “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno” u subotu je u Zagrebu prikupljeno oko 30.000 kuna koje će biti darovane siromašnim obiteljima diljem Hrvatske, istaknuo je voditelj te akcije Boris Peterlin.

Ta sredstva, zajedno s drugima koja će se prikupiti u akciji “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno”, Hrvatski Caritas će poslati biskupijskim Caritasima, koji će ih darovati obiteljima u potrebi, izjavio je Hini Peterlin.

U sklopu 17. nacionalne humanitarne akcije “Za 1000 radosti – Pomažemo zajedno” Hrvatski Caritas je s “Hrvatskim šumama” i Gradom Zagrebom organizirao promotivno – humanitarni događaj na kojem su se građanima na Trgu bana Jelačića nudila božićna drvca s korijenom, ukupno je bilo ponuđeno 250 drvaca obične i srebrne smreke te Pančićeve omorike.

Peterlin je rekao kako je bilo i građana koji su platili drvce, ali ga nisu željeli uzeti. Neka od tih drvaca su odmah darovana drugim građanima, a neka od njih su ponovno prodavana.

Volonteri Hrvatskog Caritasa – članovi Franjevačkoga svjetovnog reda i Frame, studenti i studentice zagrebačkog Sveučilišta, pomagali su kupcima izabrati božićno drvce te im ga odnosili do automobila, a onima kojima je bilo nužno, omogućen je i besplatan prijevoz do kućnih vrata.

Hrvatski Caritas je na prigodnim štandovima nudio i svoje promotivne materijale: narukvice, privjeske, kartice, šalice i vrpce, a dobrovoljni prilozi također su bili namijenjeni siromašnim obiteljima.

Kao gosti-podupiratelji akcije sudjelovali su Tugomir Majdak, izaslanik predsjednika Vlade, Maja Vučinić Knežević, pomoćnica ministrice u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Damir Miškulin, voditelj Uprave šuma Podružnice Zagreb (UŠP) Hrvatskih šuma te Maja Gačić Nimac, iz PBZ-a.

U akciju se tradicionalno uključio i Grad Zagreb, kojeg su predstavljale zamjenice gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević i Olivera Majić, uz brojne predstavnike Gradske uprave i Zagrebačkog holdinga, i to kupnjom drvaca, promotivnih proizvoda i pozivom građanima na pomoć siromašnim obiteljima.

Za višesatnog programa, Zagrepčanke i Zagrepčane je animirala i s gostima razgovarala Tanja Popec, urednica i voditeljica na Hrvatskom katoličkom radiju.

Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak obukao se u Caritasov prsluk i volontirao. “U opisu je našeg posla pomagati poljoprivrednicima, a ovdje imamo mogućnost pomaganja najpotrebnijim građanima. Nije nikad na odmet odvojiti svoje vrijeme za one kojima je pomoć potrebna”, poručio je.

Tijekom akcije jedanaestero djece i mladih primilo od ravnatelja Hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svaline prigodne darove “za izvrsnost, darovitost i uspješnost” namijenjene mladim osobama nadarenima za sport i umjetnost.

Među darovima bila je jednokratna stipendija za izvrsnost, knjiga Zlatka Dalića “Rusija naših snova”, poklon-paket “Podravkinih” proizvoda i obiteljsko božićno drvce s korijenom Hrvatskih šuma.

“Pokušali smo među mladima koji se nalaze u Caritasovim kućama i udomiteljskim domovima pronaći najbolje kako bi im dali do znanja da su prepoznati te da se njihova izvrsnost cijeni”, poručio je mons. Svalina.

(Misija / IKA / Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa Franjo podupire Svjetski sporazum o migracijama

Objavljeno

na

Objavio

Foto: SIR/Marco Calvarese

Papa Franjo se nakon današnje molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra osvrnuo na usvajanje globalnog kompakta za “sigurnu, uređenu i regularnu migraciju”.

“Prošlog je tjedna u Marakešu u Maroku odobren Svjetski sporazum za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju, koji želi biti referentni okvir za cijelu međunarodnu zajednicu.

Stoga se nadam da će, zahvaljujući ovom instrumentu, ona moći djelovati s odgovornošću, solidarnošću i suosjećanjem prema onima koji su iz raznih razloga napustili svoju zemlju i povjeravam tu nakanu vašim molitvama”, rekao je Papa u obraćanju vjernicima nakon molitve Anđeo Gospodnji na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari